U neizbrisivom mi je sjećanju ostalo Prvo Sterijino pozorje. Bio je to veliki događaj ne samo "na polzu naših pozorišnika", kako bi rekao Sterija. Bio je to i značajan kulturno-društveni događaj. Preko svojih uglednih predstavnika iz svih bivših Republika i Autonomija u svečarskoj atmosferi sakupila se tada (prije 50 godina), rekao bih, sva kulturno-društvena elita bivše Države. U starom, trošnom Pozorištu sve su predstave bile u znaku Sterije. Igrale su se i natjecale za nagrade samo njegove komedije u počast velikom komediografu i Pozorju koje nosi njegovo ime. Scenom su "defilirali" - Smrdić, Šerbulić, Fema, Kir Janja, Kir Dima, Juca, Evica, Sara, Vasa, Mitar, pijani pjesnik Ružičić... glumci - velikani: Ljubica Ravasi, Raša Plaović, Viktor Starčić, Milan Ajvaz... i mladi glumački poletarci, među njima i ja kao mladac "junoša" sa 27 ljeta u ulozi starog Kir Janje. Imao sam užasnu tremu, to više što sam se našao u neravnopravnom takmičenju sa glumačkim velikanom Rašom Plaovićem (Kir Janja). Sam sam sebi govorio "Janja, Janja što ćeš da postradaš kako Velizarios kako piše grečesko mudrost". Na kraju, sve je ispalo dobro. Kir Janja i Kir Janja bili su ovjenčani Sterijinom nagradom...
I danas mi je u živom sjećanju kako dr Branko Gavella, režiser Kir Janje u pauzi predstave furiozno ulijeće u garderobu sa Milanom Bogdanovićem i viče na Šermenta (Kir Dima) i mene: "Kaj to delate, kaj vlečete publiku za k...c?". Publika se smijala. Milan Bogdanović nas je pokušavao utješiti...
Na svečanoj podjeli Sterijinih nagrada, dr Gavella je između ostalog u ime nagrađenih rekao "...Ja sam dobio Sterijinu nagradu za svoju kazališnu prošlost, a Kvrgić za budućnost...".
Danas, nakon 50 godina moja "budućnost" postala je već prošlost. Za razliku od nas smrtnih "pozorišnika" u najprolaznijoj umjetnosti, Sterija Popović i njegovi likovi žive u prošlosti i budućnosti, a vjerujem i - Sterijino pozorje.
P. S.
Mnogo pozdrava i uspjeha Pozorju!