NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : časopis za pozorišnu umetnost
Novi Sad, 2006. broj 1 godina XLII januar-mart YU ISSN 0036-5734

Rambo Amadeus
RODOLJUPCI, TREĆI MILENIJUM

 

Rođen sam 1963. godine u Kotoru, jer Herceg Novi nije imao porodilište. Pa šta, logično je pitanje, svi smo negdje rođeni, uglavnom u porodilištima. Tačno, ali je tada Kotor bio grad u SFRJ, državi građana, ili svih naroda i narodnosti, kako je volio da kaže njen doživotni predsjednik i tutor. Kao građanin sam i vaspitavan. E sad, ne znam da li sam baš dobro vaspitan, to će bolje ocijeniti moje okruženje, ali iz nekoliko crtica koje opisuju moje djetinjstvo možete steći sasvim dobru sliku. Na svim popisima stanovništva moji roditelji su insistirali da se deklarišemo kao Jugosloveni. Ne samo formalno nego i suštinski, moj burazer i ja smo se tako i osjećali. Za Novu godinu nismo kitili jelku nego lovoriku, mislim da je otac izmislio kako je to na Mediteranu običaj, jer kao, teško je uz more naći jelku, a lovorika je takođe zimzelena. Ukrašena lovorika stajala je od 24. decembra, kada se slavilo Badnje veče. Opet, slavilo se tako što bi došlo veliko društvo na riblju večeru, a od religioznih tema nije se pominjalo ni slovo r. Lovorika bi stajala sve do 13. januara, usput preživjevši burnu Novu godinu i Božić 7. januara, kad je majka pekla pečenje sa krompirom i pravila tortu. 14. januara smo ujutru već prosušeno lišće lovorike trpali u najlon kese, tako da je čitav komšiluk imao na raspolaganju tog finog začina sve do sljedeće godine. Onda bi došli Uskrsi, sjećam se, dva puta smo šarali jaja i jeli baklave, ne znam zašto baš baklave, ali tako je bilo. Keva je dobila valjda recept od Zuka Džumhura, poznatog pisca, zajebanta i našeg kućnog prijatelja.
U srednjoj školi sam pokušao da pročitam Rodoljupce i uredno sam odustao, jer mi ništa nije bilo normalno i logično u tom djelu. Likovi su se ponašali mnogo blesavo i naivno, pa sam odustao već nakon pete strane. Međutim, nakon gorkog iskustva raspada velike građanske države na male, ksenofobične nacionalne banana-države, rodoljupci postaju nevjerovatno precizan dnevnik savremenih događaja. Nacionalni preporod dogodio se u Evropi revolucionarne 1848. godine, međutim, taj talas, 150 godina kasnije, dok je dogegao do nas, pretvorio se u groteskni mutirani cunami, čija je kresta sravnila sva građanska mjerila vrijednosti.
„Nacionalizam je posljednje utočište za hulju”, napisao je svojevremeno neko mnogo pametniji od mene, i te riječi su mi odzvanjale u glavi svaki put kada bih na TV ugledao neku barabu u loše skrojenom odijelu koji se usuđuje da građane jedne države dijeli po vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Uzroci su jednostavni. Kada je nekoliko godina nakon Titove smrti odlučeno da se zavede demokratski, višepartijski sistem, jedini ko se zabrinuo bio je moj otac, rekavši da je potrebno prvo civilizovati i obrazovati narod, a onda im dozvoliti pravo izjašnjavanja. Njegove riječi su mi djelovale mnogo staljinistički, naročito uz činjenicu da je 1948. „pao iz ruskog”. Međutim, čim je uvedena sloboda izjašnjavanja, ljudima nije palo na pamet da se izjasne kao heteroseksualci, homoseksualci, lezbijke, ljevičari, desničari, laburisti, biciklisti, ekolozi, da kao individue osvijeste i izraze svoje lične afinitete. U nedostatku ličnog identiteta, pokuljale su najniže strasti iz dubine amigdale, pramozga koji je zadužen za naše primarne instikte, nepromijenjenog još iz doba kad smo živjeli u čoporima. Naravno, u toj uskovitlanoj društvenoj bari najlukaviji su se dosjetili da im rodoljublje može biti odličan izvor prihoda i napretka u karijeri. U simbiozi sa iskrenim glupanima, uspostavili su novu hijerarhiju. Najbolji je onaj ko najglasnije veliča svoj rod. Kada se uz to doda Vujaklijina definicija balkanizma, gdje se kaže da je balkanizam loš običaj da se nadređenima poltroniše a podređeni kinje, dobili smo pravi ambijent tragikomične burleske Rodoljupci. Šteta što čovjek mora prvo da doživi sadržaj ove drame na svojoj koži da bi mogao da je razumije.

Autor je muzičar iz Beograda
Copyright: Sterijino pozorje 1998-2006.