U Zagrebu je od 15. do 20. marta 2004, pod pokroviteljstvom Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, Gradskog ureda za kulturu Zagreb i Ministarstva kulture RH, održan 5. međunarodni festival studentskog kazališta. Najuži tim, zaslužan za odličnu organizaciju, predvodio je umetnički direktor festivala Denis Patafta, a sačinjavali su ga i Višnja Rogošić, Svetlana Patafta, Mario Kovač, Ante Jelušić, Domagoj Vidaković i Dubravko Barbarić. Test!5 je vizuelno osmislila i dizajnirala Novosađanka Jelena Kovačević Jureša.
Motivi za pokretanje ove manifestacije mogu se naslutiti u programskom i strateškom opredeljenju mladih pozorišnih entuzijasta okupljenih oko, isto tako mlade, institucije: "TEST! je jednotjedna koncentracija kontinuiranog godišnjeg djelovanja organizirana kao smotra dijela godišnje studentske produkcije u Hrvatskoj i Europi. Festival želi animirati kreativno stvaralaštvo mladih, stvoriti mrežu suradnje među studentskim kazališnim skupinama na široj razini, te pomoći u općenitom razvijanju dobrosusjedskih kazališnih odnosa. Analogno tome, osim udomljavanja niza domaćih i gostujućih kazališnih predstava, razvija se i off program koji uključuje radionice, prezentacije projekata i diskusije."
Ovogodišnji Festival otvorila je pozorišna studentska škola "Les Indifferents", koja obučava pedesetak studenata sa svih odseka Universite Paris X Nanterre, predstavom CATASTROPHE, po tekstovima Semjuela Beketa, Franca Kafke i Luja Kalaferte, u režiji Mišela Nebenzala. Poseban je kuriozitet ovog projekta to da četvoro glumaca izvode predstavu istovremeno na tri jezika - engleskom, nemačkom i francuskom, otkrivajući na taj način svojevrsno ukrštanje različitih evropskih nacionalnih i kulturnih tradicija. Radnja komada razvija se u nekoliko paralelnih tokova, od problematizovanja ljudskog dostojanstva u kontekstu savremenog sveta, preko fenomena globalne politike i njenog uticaja na čoveka, predstavljanja surovo realistične slike čovečanstva sudbinski predodređenog na stalne ratove i ugnjetavanja, pa sve do nimalo optimistične završne scene o uobičajenom i svakodnevnom nasilju i njegovoj trivijalizaciji u medijima. Angažovana i opominjuća predstava.
Jedno od najuzbudljivijih ostvarenja 5. Testa viđeno je u Eshilovim PERSIJANCIMA, reditelja Teodorasa Terzopulosa, u izvođenju Pozorišnog centra "Mejerhold" iz Moskve. Insistirajući, između ostalog, na tehnički zahtevnim elementima fizičkog teatra, Terzopulos je scenski uobličio PERSIJANCE kao specifičan dijalog između ruske tradicije i grčke mitologije, razvijajući, pri tome, temu o grčko-persijskom ratu. Ekspresivan glumački izraz, maštovit i precizan mizanscen, sjajno ukomponovani koreografski pasaži i odlična muzika Vladimira Tarasova, samo su neki od vrhunskih kvaliteta ove predstave.
Da je moguće krenuti od studiozne analize svih izražajnih aspekata neverbalnog teatra, pa, naknadno, u tako definisanu scensku igru, ugraditi dramski tekst Sare Kejn 4.48 PSIHOZA, pokazala je Kazališna družina "Kufer"/"Art Radionica Lazareti" iz Zagreba. Autori ove intrigantne predstave Kristina Bajza, Maja Kovač, Sanja Tropp i Mario Kovač (tri devojke su i akteri) bavili su se, kako sami kažu, pitanjem "dokle tijelo može otići u pokušaju neverbalnog izricanja osjećaja tjeskobe, nemoći, sputanosti. Tekst je odabran kao poligon za istraživanje mogućnosti otežanog scenskog pokreta i govora tj. kako se tijelo glumice/plesačice/performerice ponaša u scenskom prostoru kad mu se svjesno nametnu razne fizičke i mentalne prepreke i ograničenja." Iako zamišljen kao nepretenciozni eksperiment, izrastao je u istinski pozorišni čin.
Petomesečni istraživački rad reditelja Gorana Karanovića i glumaca Anje Bogojević, Vlatka Marinovića i Ive Krešića, otelotvoren je u predstavi KAO DA SAM OTVOREN Teatra "Sira" iz Mostara. Inspirisani poezijom jednog od sudionika ovog projekta, Ive Krešića, koju su pokušali da pretoče u pozorišne slike, realizovali su neku vrstu oniričko-poetskog scenskog dela, u čijem središtu je potraga za samim sobom, mentalnim i emocionalnim identitetom i sopstvenim mestom u svetu raspršenih iluzija. Pobunom protiv ustaljenih normi ponašanja i rušenjem granica svakodnevne rutine, čoveku se otvara mogućnost samodokazivanja i nastavljanja potrage za odgovorima na pitanja o suštini i prirodi sopstvenog "ja", što je, ukratko rečeno, tematsko-idejni okvir unutar koga se vrlo uspešno kreću svi akteri predstave.
Jedino ostvarenje koje se zadržalo u granicama klasičnog teatra videli smo u izvođenju Kazališne družine "Kufer" iz Zagreba - U NOĆI K. Š. Đalskog, u adaptaciji i režiji Tomislava Pavkovića. Vrlo značajan roman iz perioda hrvatskog književnog realizma o stvaranju savremenih političkih institucija, uz preciznu analizu pozicije intelektualca i njegovog odnosa prema vlasti, kao i kritički osvrt na osetljivo nacionalno pitanje, bio je, očigledno, više nego inspirativan reditelju, a u ovom slučaju i dramaturgu, Pavkoviću za realizaciju dinamične, uzbudljive i aktuelne predstave. Ni jednog trenutka ne upadajući u zamku banalnog i eksplicitnog uspostavljanja paralele sa današnjicom, uspeo je da problematizuje sve bitne aspekte romana. Odlične saradnike imao je i u razigranom glumačkom ansamblu, a posebno u Ozrenu Grabariću u ulogama Petra Hojkića i Bolića, odnosno Filipu Juričiću kao Živku Narančiću.
Teatar "Pozitiv" iz Ljubljane izveo je LEJ DO LUTA!, predstavu koja je nastala kao nastavak desetodnevne radionice, u režiji Bara Kolenca. Zamišljena kao priča o imaginarnom mestu sa ljudima koji komuniciraju bez reči, pretvorila se u upečatljivo neverbalno-koreografsko ostvarenje, neobične atmosfere i naročitog vizuelnog doživljaja i, već uobičajeno, kada je reč o slovenačkim neformalnim trupama, visoko profesionalnim izvođačima.
Predstava JA SAM... autora Branke Zgonjanin, u produkciji "Pagan Future Theatre" iz Beograda, prikazana poslednjeg dana ovogodišnjeg Festivala, jeste koreodrama o mogućnostima pojedinca da se ispolji i ostvari komunikaciju i u uslovima kada se čini da je to nemoguće. Fenomeni otuđenosti i usamljenosti izbijaju u prvi plan zahvaljujući, pored ostaloga, vrlo interesantno osmišljenom scenskom prostoru.
Prateći program 5. međunarodnog festivala studentskog kazališta ostvaren je kroz svakodnevne festivalske razgovore, Večeri autorskih radova i performansa, kao i MM program sa prezentacijom video-radova i izložbom fotografija "Iz mog kuta: teatar", što je doprinelo opštem utisku o ozbiljnom, sadržajnom i odlično organizovanom TEST-u.