|
U sumarnom i prigodnom osvrtu na pedeset godina postojanja tako zna�ajnog festivala,
te�ko je odoleti isku�enju kritizerstva ili povr�nog procenjivanja delatnosti
nekolikih generacija koje su gradile ovu insitituciju. Svaka pozori�na epoha deo
je konteksta u kome nastaje, te sam rad da sve posmatram u svetlu floskule "najbolje
i naj�asnije �to se tada moglo", sa nadom da �e i potonje generacije biti
na isti na�in ne�ne prema nama. Zbog toga bi bilo va�no ista�i da ovaj tekst
nema nikakvu pretenziju da bude "sud istorije", ve� samo zbirka mojih
utisaka i mi�ljenja, koja mogu, a ne moraju da budu polazi�te za neku dalju, dublju
analizu. Sterijino pozorje je osporavano i napadano, �as ti�e, �as preglasno,
od samih po�etaka. Va�nost i presti� nagrada s jedne strane, neprekidni uticaj
politike, nacionalni klju�evi, po�eljne teme i estetike s druge, nesporno su oko
Pozorja stvarale dodatnu napetost i u velikom delu istorijata Pozorja ozna�avale
kompromisnu ta�ku izme�u zvani�ne politike i anga�ovanog pozori�ta. Moglo bi se
�ak govoriti o tome da je Pozorje odre�ivalo granicu i na�in dru�tvene kritike.
Tokom decenija ta se granica pomerala, a kona�no je potpuno ukinuta, na �alost,
ne zahvaljuju�i snazi pozori�ta, ve� gubitku politi�kog zna�aja Sterijinog pozorja
i pozori�ta uop�te. Kre�u�i se od poeti�nog eskapizma, preko ezopovskog jezika,
do otvorene kritike, ali neretko i podila�enja zvani�noj politici, Sterijino pozorje
je uvek bilo ogledalo dru�tvenih previranja, kao i odraz ontolo�ke moralne problemati�nosti
pozori�ta. �ini se da istorijat Sterijinog pozorja mo�e biti posmatran upravo
iz ta dva ugla: politi�kog i estetskog i kroz njihovu neprekidnu interakciju.
Pod svetlo��u politi�kih okolnosti, �to samo delimi�no zalaze u sociologiju pozori�ta,
a vi�e pri�aju ve�nu pri�u o zavisnosti teatra, nude se svakovrsne zagonetke �ija
je re�enja lak�e prona�i listaju�i dnevne novine onoga doba uz ve�tinu �itanja
izme�u redova. Pa�ljivom teatrografu ili istori�aru kulture ne�e biti te�ko da
za mnoge posledice na Sterijinom pozorju uzroke prona�e upravo na stranama dnevnih
listova. Kroz svoju istoriju Pozorje se kretalo od tipi�nog dvorskog festivala
do povremenih zaletanja u alternativu i kona�no, bivalo autodefinisano vi�e kroz
odnos prema politici, nego, na primer, savremenim kretanjima u evropskom ili svetskom
teatru. Sterijino pozorje je uvek bilo ogledalo, ili popri�te u malom, krupnih
politi�kih sukoba: od vremena republi�kih klju�eva, preko sukoba na liniji Crna
Gora - Srbija, ili, u poslednje vreme tenzija na relaciji Vojvodina - Srbija.
�ak i kada to nije bila namera (�to kao �lan u dva �irija mogu da potvrdim) u
svaku odluku �irija u�itavala se politi�ka ili ideolo�ka sadr�ina. Kona�no,
u poslednjih desetak godina, kada je pozori�te izgubilo politi�ki zna�aj, Pozorje
je ostalo politi�ka tribina na kojoj su pozori�nici sami sebi davali na politi�koj
te�ini, iako se doma�aj njihovih re�i prostirao u okvirima kasne hronike Sterijinog
pozorja ili sve kra�ih napisa u �tampi. Jugoslovenske pozori�ne igre (kasnije
Sterijino pozorje) kao svoj uzvi�eni cilj postavile su negovanje dramskog teksta.
Ta opredeljenost je Pozorje mnogo puta, pa i dok ovo pi�em, dovodila u nepriliku,
naro�ito od po�etka epohe tzv. "rediteljskog pozori�ta", sve do bizarnih
situacija u kojima je novi doma�i tekst bivao tek simboli�no prisutan da bi se
istakla bezna�ajnost doma�e dramske produkcije i kreativnost selektora. Ideja
negovanja dramskog teksta razvodnjavala se decenijama u teatrolo�ko sholasti�kim
raspravama o odnosu teksta i predstave (pre svega re�ije) i, manje-vi�e ostala
nere�ena. Pozorje se trudilo da ne poklekne pred �injenicom da ve� dugi niz godina
doma�e pozori�te ne stvaraju dramski pisci, ve� takore�i predstavljaju akcident
na repertoarima pozori�ta. Dramski tekst, kao najracionalniji sloj pozori�ne
predstave nu�no je bivao procenjivan i mnogim vanestetskim kriterijumima i sve
re�e dolazio u poziciju da odbrani svoju idejnu i formalnu autonomnost; �tavi�e,
za razliku od npr. britanskog pozori�ta, doma�a drama se predala bez borbe, te
je naru�avanje integriteta dramskog teksta conditio sine qua non njegovog postojanja
u pozori�tu. Krajem �ezdestih godina, jugoslovensko pozori�te se prepustilo presudnom
uticaju nema�kog pozori�nog modela odnosa prema tekstu u pozori�tu. (No, valjalo
bi se upitati, koliko je zna�ajnih dramskih tekstova iznedrila nema�ka drama u
periodu neprikosnovene vladavine rediteljskog pozori�ta?) Uprkos svemu, Sterijino
pozorje u dobroj meri predstavlja svojevrsnu antologiju jugoslovenske, a potom
i srpske drame. Naravno, niti su sve najbolje drame obavezno u�estvovale na Pozorju,
niti su na Pozorju obavezno pobe�ivali najbolji. Ovom prilikom bavio sam se
pre svega nagra�enim dramama, polaze�i od pretpostavke da se njihov kvalitet u
odre�enoj vremenskoj ta�ki poklopio sa horizontom o�ekivanja publike (odnosno
jednog njenog dela - �irija). U istoriji posleratne jugoslovenske drame, pa
time i Sterijinog pozorja, mogu�e je prepoznati izvesne faze razvoja. Te faze
su definisane pre svega zajedni�kim tematskim krugom, dramskom formom i odnosom
prema politici. Svakako, izme�u faza ne postoji sasvim o�tra granica i �esto dolazi
do preklapanja, kao �to postoje drame koje u sebi sadr�e karakteristike nekih
drugih faza. Podela koju sam napravio odnosi se pre svega na tematski krug,
ali iz njega proizlaze i ostali kriterijumi i plod je li�nog utiska i ukusa, pa
zbog toga podlo�na svakovrsnoj kritici.
I FAZA - �OVEK U SREDI�TU Prvih
pet Pozorja su period uspostavljanja kriterijuma, pa i granica. Komadi koji se
pojavljuju u ovom periodu su nesporno velike literarne vrednosti i donose preokret
u jugoslovenskoj pozori�noj praksi, do tada usmerenoj prete�no ka klasici ili
ideolo�kim pamfletima. Drama �. Lebovi�a i A. Obrenovi�a Nebeski odred
spada i danas u red najboljih drama na srpskom jeziku, ali je i jedna je od najmra�nijih
vizija �oveka i onoga �to se zvalo "dru�tvena nadgradnja". Klone�i se
�ak i osude nacizma, autori su pokazali slabosti humanisti�kog idealizma i ve�ni
trijumf instinkta nad duhom. Na istom, drugom po redu Pozorju, pojavila se i najbolja
drama Ranka Marinkovi�a Glorija, tako�e stavljaju�i u centar pa�nje slabost
�oveka pred isku�enjima ploti i suprotstavljaju�i idealizam realizmu. Sli�nog
opredeljenja je bila i drama Slavka Kolara Svoga tela gospodar, dok je
Matkovi�ev Heraklo do�ao jo� uvek prerano za ukus ocenjiva�ke komisije. Ovu
fazu karakteri�e dramatru�ka �vrstina, opredeljenost za psiholo�ki realizam, pesmizam
po pitanju sposobnosti �oveka da se menja. Mo�e se, sasvim globalno re�i da je
ova faza predstavljala skepti�ni odgovor na entuzijazam zvani�ne politike po pitanju
ideje "istorijskog progresa".
II FAZA - MIT U SREDI�TU DO 1965. Ve�
sa Matkovi�evim Heraklom, a mo�e se re�i, na velika vrata sa Krle�inim
Aretejem ili legendom o svetoj Ancili, u jugoslovensku dramu prodire mit
kao potka bilo za prikriveni politi�ki anga�man ili filozofsku raspravu. U ovoj
fazi nastali su briljantni komadi kao �to su Antigona Dominika Smolea (1961),
�iste ruke (1961) i Savonarola i njegovi prijatelji (1965) Jovana
Hristi�a, Banovi� Strahinja Borislava Mihajlovi�a Mihiza (1963), Haleluja
�or�a Lebovi�a (1965). Zanimljivo je da je prva pojava Velimira Luki�a na Pozorju,
sa Okamenjenim morem (1962) pro�la nezapa�eno; �tavi�e, nagrada za tekst
te godine uop�te nije dodeljena. Ali, ve� slede�e godine predstava Dugi �ivot
kralja Osvalda, mo�da najja�a politi�ka satira tog trenutka, gostovala je
van konkurencije, kao prvonagra�ena predstava sa sarajevskog MES-a. Posezanje
za mitom, osim �to je bio op�teevropski trend, u na�im uslovima je zna�ilo i svojevrsnu
mistifikaciju stvarnosti, transponovanje modernih duhovnih i politi�kih prilika
na ravan pseudomitskih arhetipova i modela, pro�i��enih od svega trivijalnog i
individualnog. Odnos prema politici u ovoj fazi bio je, mo�e se re�i, fenomenolo�ke
prirode - poku�aj hladne, nepristrasne analize politike kao sudbine, nevezane
za neki odre�en politi�ki model ili ure�enje. Ovu fazu je okon�alo prvo pojavljivanje
Aleksandra Popovi�a na Pozorju, sa �arapom od sto petlji, koja je nai�la
na potpuno ignorisanje od strane ocenjiva�ke komisije.
III FAZA - POLITIKA
U SREDI�TU Pojava Aleksandra Popovi�a ozna�ila je novu fazu u razvoju jugoslovenskog
pozori�ta i ve� sa �arapom od sto petlji definisala prema ovom autoru ambivalentan
stav od potpunog odbacivanja do odu�evljenja. Krme�i kas 1966. godine dobija
izvesnu "vanrednu nagradu", a Sablja dimiskija na istom Pozorju
ostaje nezapa�ena. Ali, ve� naredne godine, Popovi� sa Razvojnim putem Bore
�najdera, biva priznat kao vode�i jugoslovenski autor. Zajedno sa komadima
Primo�a Kozaka (Kongres, 1968), Velimira Luki�a (Afera nedu�ne Anabele,
1969), Bore �osi�a (Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1971), Osvaja�em
Andreja Hinga (1971), a naro�ito farsom Predstava Hamleta u selu Mrdu�a Donja,
Ive Bre�ana (1972), Popovi�eve drame stvaraju novu dramsku formu prilago�enu politi�koj
satiri. Ponekad se ovaj modus imenuje kao "crna komedija", ili kao
"politi�ka farsa", ali zajedni�ka karakteristika svih ovih drama je
pri�anje tragi�ke pri�e komi�kim sredstvima. Prepoznavanje humora i groteske kao
najja�eg oru�ja politi�ke borbe i davanje ve�eg legitimiteta komi�kim �anrovima,
otvori�e put novoj generaciji pisaca koji �e predstavljati vrhunac jugoslovenskog
posleratnog pozori�ta. Kraj sedamdesetih i osamdesete godine pro�log veka su
u znaku �udesnog procvata drame u Jugoslaviji. Raznovrsne �anrove, forme i teme
objedinjavala je strast prema politici. Sa dana�nje istorijske distance, slobodno
mo�emo re�i da je pozori�te ose�alo agoniju SFRJ i katastrofu koja se bli�i. U
Sloveniji, to je vreme pojave �itavog niza veoma kvalitetnih pisaca, po�ev od
Du�ana Jovanovi�a, po �ijim tekstovima je nastao niz antologijskih predstava koje
su povremeno �okirale svojom eti�kom beskompromisno��u i drsko��u: Oslobo�enje
Skoplja (1979), Karamazovi (1981), Misa u a-molu (1981). Jovanovi�
je me�u prvim piscima koji scenski aspekt drame stavljaju iznad literarnog. Uz
Du�ana Jovanovi�a, tu su Rudi �eligo (Ana), Drago Jan�ar (Disident Arno�
i njegovi i Veliki briljantni valcer), Slavko Grum (Doga�aj u mestu
Gogi), Tone Partlji� (Moj tata socijalisti�ki kulak). U Hrvatskoj,
pored sjajnih satiri�nih komedija Ive Bre�ana, javlja se i Slobodan �najder (Kamov,
smrtopis, Hrvatski Faust), a makedonska drama dobija dva zna�ajna autora
- Gorana Stefanovskog (Divlje meso, Duplo dno, Let u mestu,
Tetovirane du�e) i Jordana Plevne�a (R, Erigon). Srpska
drama u ovom periodu tako�e do�ivljava puni procvat. Tu su nove drame Aleksandra
Popovi�a (Mre��enje �arana, Kus petli�, Bela kafa), Du�ana
Kova�evi�a, koji Balkanskim �pijunom stvara svoj mit o tragediji malog
zbunjenog �oveka, Ljubomira Simovi�a (Hasanaginica, �udo u �arganu,
Putuju�e pozori�te �opalovi�), u �ijim poetskim dramama politika dobija
vid groteskne slu�ajnosti, Deane Leskovar (Slike �alosnih do�ivljaja). Osamdesete
godine na Pozorju predstavljaju vreme �estokih sukoba "novih i starih",
vreme demistifikacije komunisti�kih kli�ea i aksioma, preispitivanje zvani�ne
posleratne istorije, naro�ito tema vezanih za doga�aje iz 1948. (Mre��enje
�arana Aleksandra Popovi�a, Sre�na nova 1949! Gordana Mihi�a, Balkanski
�pijun Du�ana Kova�evi�a, Grobnica za Borisa Davidovi�a Danila Ki�a).
Tako�e, ovaj period bele�i i onaj kratki trenutak idealnog odnosa pisaca i reditelja,
u kome se javlja nekoliko briljantnih tandema: G. Stefanovski - S. Unkovski, D.
Kova�evi� - Lj. Dra�ki�, A. Popovi� - B. Ple�a, D. Jovanovi� - Lj. Risti�. Ovaj
period je, ne samo u pozori�tu, predstavljao "labudovu pesmu" jugoslovenske
kulture, u kome je jedinstvo suprotnosti stvaralo vanserijski kvalitet. No, suprotnosti
su bile prevelike, a jedinstvo sve manje.
IV - ISTORIJA U SREDI�TU Najavljena
upozorenjem Slobodana Seleni�a u drami Ru�enje naroda u dva dela i na Sterijino
pozorje do�la je krajem devedesetih istorija u svom romanti�arski povr�nom vidu.
Op�ti nacionalni zanos zapljusnuo je i u dobroj meri potopio i Sterijino pozorje.
Sve bli�a katastrofa i, kona�no, raspad Jugoslavije, ra�ao je, s druge strane,
mitomaniju i ksenofobiju. Kao i najve�i deo autora i samo Pozorje je u nekoj
vrsti ko�marnog gr�a, ubrzanog propadanja i dezorijentacije. Tako, od 1989. do
1996. i predstave U potpalublju reditelja Nikite Milivojevi�a i pisca Vladimira
Arsenijevi�a, traje opsednutost istorijom i posle mnogo decenija dolazi do zna�ajnog
poklapanja stavova pozori�ta i zvani�ne politike. To ne zna�i, naravno, da je
pozori�te u potpunosti podr�avalo politiku Slobodana Milo�evi�a, ali svakako zna�i
da joj se nije su�tinski suprotstavilo.
V - POSLEDICE U SREDI�TU Predstavom
U potpalublju (1996) kao da je do�lo do izvesne prekretnice i po�etka suo�avanja
sa posledicama prethodne faze. Ovaj period, obele�en eksapizmom i bezna�em traje
i danas. Paradoksalno, isku�enja kroz koja smo kao dr�ava prolazili, doveli su
do pove�anog interesovanja za srpsko pozori�te. Uprkos drasti�nom padu op�teg
kvaliteta pozori�ta, u ovom periodu srpska drama je, ponajvi�e zahvaljuju�i dramama
Biljane Srbljanovi�, ostvarila najve�i me�unarodni prodor. Mo�da zbog nepostojanja
dovoljne vremenske distance, moj utisak je da iako novih drama nikada nije bilo
manje u doma�em pozori�tu, pa time i na Pozorju, heterogenost autorskih svetova
je tolika da je gotovo nemogu�e prona�i zajedni�ki sadr�alac. Bol zbog zabluda
je toliki da je ve�a samo skepsa prema budu�nosti. Od po�etaka Sterijinog pozorja
(Jugoslovenskih pozori�nih igara), kad je drama tretirana kao knji�evni rod gotovo
mitskog digniteta, savr�en i zaokru�en u svom zana�aju, preko faza u kojima je
pozori�te bilo politi�ki faktor, pa potom i generator krize, dramski tekst je
dospeo u fazu u kojoj ga mo�emo nazvati terminom na�e tranzicione svakodnevice:
proizvod. Koji �e proizvod postati brend, pokaza�e vreme. |