Jedan sam od utemeljitelja Sterijinog pozorja, jedan od onih iz 1956/1957... Zapalo me, kasnije, da neko vrijeme budem i predsjednikom njegova Glavnog odbora... S ponosom, ne samo sa sjetom, danas mislim o ovim �injenicama "iz pro�losti".
U stvari, �elim re�i kako sam uistinu ponosan zarad dalekovidosti koja je Pozorje smislila upravo onakvim kakvo je bilo u po�etku i zarad tvrdoglave ustrajnosti koja ga je na tim istim eti�kim i esteti�kim principima odr�avala svih ovih desetlje�a, omogu�uju�i mu ne samo da pre�ivi, no i da opstane, da pobijedi.
Ponosan sam na godine na�ih sterijanskih dru�enja, na decenije tijekom kojih smo se u Novom Sadu uspje�no nadmetali visokim kazali�nim vrijednostima, uzgred se - razumljivo - i �estoko sva�ali zbog njih... Ponosan sam na desetke i desetke sjajnih ljudi koji su ne samo prolazili kroz instituciju Pozorja, ve� su se dokrajno identificirali s njezinom su�tinom. �udo Pozorja valja pamtiti i po njima, nedobrojnim �lanovima �udovite kazali�ne obitelji, okupljene oko Sterije. Prisjetite ih se, na�as: glumaca, redatelja, pisaca, scenografa, kostimografa - oni su stvorili tradiciju koju naslje�uju dana�nje generacije.
Tijekom minulih pedeset godina, s Pozorjem i zarad njega, Novi Sad je nadrastao vlastite koordinate, postaju�i nad-grad: metonimijski op�ekazali�ni dom, na� izvorni Globe. Na� autenti�ni prilog silini i mo�i razumijevanja, tolerancije, dobrote - postulata bez kojih nema stvarala�tva, o umjetnosti da i ne govorimo.
Upravo u ime razumijevanja, tolerancije i dobrote - principa na kojima je pred pet desetlje�a tako sretno utemeljeno Sterijino pozorje! - u ovoj jubilarnoj, pomalo sentimentalnoj prilici �elim podati ruku onima kojima pripada njegova budu�nost.
Oduvjek sam vjerovao i dokrajno �u vjerovati u istinsko Pozorje. I danas, ba� kao i u godinama kad smo ga stvarali, njegovi su motivi-pokreta�i posve isti. Oni ne gube na cijeni, naprotiv, postaju sve nasu�niji.