|
Komprimovana se�anja na pozorja koja su se in continuo 50 godina igrala u Novom
Sadu i nesumnjivo bila faktor u teatarskom svetu, zazivaju da se o njima govori
kao o izvesnim "posvetama vremenu", vis a vis tada prisutnih mediologija,
estetskih iskustava i recepcija: Iako su predstave, prilike i vi�eno, bledele,
mutirale i na kraju se preselile u "svetove ideja", ostali su neizbrisivi
tragovi u polju kulture, ali i ve�ita intimna preispitivanja o spoljnim i unutra�njim
prstenovima stvarnog, pojavnog i scensko iluzivnog. Na relaciji: pronala�enja,
aktiviranja, adaptiranja i igranja rafiniranih dramskih tekstova i, s druge strane,
evolucijom konkretnih teatarskih standarda (osavremenjih scena, tehnike i ostalog
aparata), stvorile su se prete�nosti da Novi Sad postane i stekne ne�to kao suverenitet
u sferi pozori�ta i festivala, ali i da, za 50 godina, neosetno doobrazuje publiku,
u ovom trenutku respektivniju u odnosu na mnoge druge sredine! "Nagomilano
vreme" me�utim, u�inilo je da predstave, vi�eno i uop�te memorisano, reinterpretiramo
posredstvom fenomena kondenzovanog pam�enja... Ili, jednostavnije, uglavnom se�aju�i
se emanacija velikih glumaca i odglumljenog, mo�nih predstava, scenografija i
kostima, dok je mnogo �ta oti�lo u nepovrat, zaboravljeno ili, u najboljem slu�aju,
negde "deponovano" poput razlivenih fresaka. Pored neuhvatljivosti tog
fantoma zapam�eno potisnutog, svi oni koji su pozorja pratili ili u�estvovali
(!), prosto moraju potvrditi da se obligatno radilo o izuzetnim doga�ajima, vibracijama
i iskustvima. Sledi da su teatarske ku�e, trupe, skupine i pojedinci, ali i ono
nemerljivo prate�e, kao na nekom defileu prononsirale dragocene tendencije, pravce,
izme i stilistike, �ijih dalekose�nosti povremeno nismo ni bili svesni. Cikli�ne
mene i redosledi velikih obrazaca, na primer hod od socrealizma ka realizmu, moderne
ka minimalizmima, redukcionizma ka rasko�no re�itom, ili od postmoderne, pa nadalje,
funkcionisalo je preko Sterijinog pozorja jer je ova sredina (mi) sociolo�kim
i politi�kim kapacitetima stajala kao dovoljno pripremljeno i otvoreno podru�je!
Razmatranja kako je dolazilo do (tih) pozitivnih implementacija, ne�eg �to je
�esto i u velikim evropskim teatrima bilo u povoju, direktno nas upu�uje na komplikovane
anga�mane selektora, selektorskih timova i direktora Pozorja, kojih bismo se ovde,
sa razlogom i du�nim pijetetom, podsetili. Me�utim, zanimljivo je dota�i i
onu te�e proverljivu dimenziju (proporciju) ili: koje su koli�ine, intenziteti
i koji segmenti teatarske prakse i teorije najvi�e upu�ivani i strujali od Festivala
ka nekada�njem kulturnom prostoru, okru�enju i, pau�alno, opet dalje ka Evropi! Dakle,
iz petdecenijskog lagera promi�ljanja i prakse, Sterijino pozorje je u pravcu
mape pozori�nih ku�a, definitivno emitovalo nebrojena kulturno umetni�ka dobra
i kaleme, koji izvesno funkcioni�u i dan danas ali pulsom prete�no ovda�njim! Predsednik
Upravnog odbora Lazar Simonovi� Povodom 50 godina Sterijinog pozorja |