NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2005. broj 1 godina XLI YU ISSN 0036-5734
T E A T R O N : �asopis za pozori�nu umetnost
Beograd, 2005. broj 130/131 godina XXX YU ISSN 0351-7500

Ivan MEDENICA
SELEKTOROVA IGRA ISTINE

 

Pred po�etak 50. Sterijinog pozorja dao sam na desetine intervjua i izjava u kojima sam, gotovo istovetnim re�ima, elaborirao koncepcijske smernice Festivala formulisane u poslednje tri godine (za vreme, da prostite, mog mandata) i obrazlagao konkretan izbor predstava za teku�e izdanje festivala. Zato �u se truditi da ovaj tekst, namenski pisan za zajedni�ko izdanje �asopisa Scena i Teatron (�to predstavlja saradnju koja me posebno raduje i ohrabruje), bude druga�iji, da sadr�i prvu malu rekapitulaciju onoga �to smo na Pozorju uradili u poslednjem periodu i da ima, ako mi po�e za rukom, jedan iskren, li�an ton. Kada sam ve� pomenuo moje izjave na temu Sterijinog pozorja, podsetio bih, na samom po�etku, da se afirmacija novog koncepta Festivala koju sada izla�em, ne razlikuje bitno od kritike starog koncepta koju sam elaborisao pre nego �to sam postao selektor i umetni�ki direktor. To, drugim re�ima, zna�i da se sve osnovne premise novog-starog koncepta Sterijinog pozorja mogu prona�i u mojim kriti�kim komentarima prethodnog festivalskog "ciklusa", da sam, zapravo, svoje onda�nje primedbe i sugestije sada "samo" sproveo u delo. Time se, retroaktivno, pokazuje da nikada nisam bio mrzitelj Pozorja, kako su mnogi mislili, da je moja kritika trebalo da bude stimulativna, da je trebalo da pru�i individualni misaoni doprinos reafirmaciji festivala koji je, polako ali temeljno, zapadao u krizu... Ali, to je ve� op�ti problem u percepciji kriti�kog mi�ljenja na ovim prostorima.
Bez �elje da se upu�tam u temeljnu rekapitaulciju dometa i zna�aja Sterijinog pozorja u poslednjih 50 godina, za koju i nisam dovoljno kompetentan, hteo bih samo, za potrebe dalje analize, da ponovim �iroko ra�ireno mi�ljenje da kriza na�eg najzna�ajnijeg nacionalnog pozori�nog festivala po�inje raspadom biv�e Jugoslavije. Ovi spolja�nji, politi�ki doga�aji, ugrozili su, pre svega, jednu veoma va�nu kulturolo�ku i civilizacijsku premisu Sterijinog pozorja - njegov nagla�eno jugoslovenski karakter - i stvorili veliku krizu identiteta po pitanju "doma�eg dramskog teksta"; da li se on defini�e poreklom autora, geografskim granicama u kojima je nastao, jezikom na kome je napisan... Tokom devedesetih godina, na Sterijinom pozorju su vo�eni ozbiljni razgovori na ovu temu, ali oni nisu doveli do zadovoljavaju�eg zaklju�ka. Dodu�e, ta kriza nacionalnog kulturnog identiteta nije bila samo problem Pozorja, s njome je, prevashodno, trebalo da se suo�e institucije kao �to je Srpska akademija nauka i umetnosti, Matica srpska, itd; a, kao �to znamo, odgovor ovih institucija je bio dosta klaustrofobi�an, jer se nisu prihvatali realni civilizacijski procesi na�eg vremena i na�eg prostora.
Na Sterijinom pozorju, tako, nije napravljen radikalan rez, konkretni problemi su re�avani parcijalno (da li prikazati, na festivalu nacionalne drame, delo Kate Kapuralica Dubrov�anina iz 18. veka Vlaha Stuli�a?), a zna�aj Festivala je polako po�eo da opada. Tom opadanju renomea doprineo je jo� jedan sna�an i te�ko otklonjiv objektivni faktor: u smanjenom nacionalnom kulturnom krugu, te�e je bilo napraviti takmi�arski festival sa, recimo, deset dobrih predstava, a da se kriterijumi ne spuste. Kao i u drugim oblastima kulture i dru�tva uop�te, tako je i u teatru, tokom devedesetih, do�lo do relativizovanja kriterijuma, a to se odrazilo i na selekciju Pozorja, pa onda, posledi�no, i na zna�aj Sterijine nagrade kao najve�eg nacionalnog priznanja iz oblasti pozori�ne umetnosti.
U ovom periodu, selektori su se trudili da prepoznaju nove umetni�ke pojave, prevashodno u oblasti dramskog teksta i re�ije, i tako spasu festival od zapadanja u skleroti�nost i akademizam, ali su ti �asni napori davali samo sporadi�ne rezultate; mnogi od autora promovisanih na Pozorju u tom periodu su se, u me�uvremenu, izgubili, jer se ispostavilo da su bili isforsirani ili da nisu imali umetni�kog daha za ve�e i dugotrajnije rezultate.
Pitanje koje se ovde prvo postavljalo bilo je kako obnoviti te kriterijume, kako da Sterijino pozorje povrati status institucije koja promovi�e stvarno najzna�ajnije teatarske umetnike. Re�enje tog problema se nametalo gotovo samo od sebe i ono se sadr�alo u jednoj re�i - internacionalizacija. Trebalo je iskoristiti sre�nu i zna�ajnu okolnost da se nekoliko srpskih pisaca izvodi, i to sa velikim uspehom, u svetskim pozori�tima; po�elo je s delima Ljubomira Simovi�a osamdesetih godina na francuskom govornom podru�ju, nastavilo se s delom Du�ana Kova�evi�a (trend izvo�enja njegovih komada u svetu je, �to bi se reklo birokratskim �argonom, u usponu), da bi se, tokom devedesetih, promovisale i dve mlade spisateljice: Milena Markovi� i Biljana Srbljanovi�. Kada pi�em o izuzetnom uspehu dela Biljane Srbljanovi� u svetu, uvek koristim neoriginalnu formulaciju da je to slu�aj za sebe, da oko 150 predstava, koje su ra�ene po njenim tekstovima u celom svetu, zahtevaju posebnu analizu (jednu takvu analizu, s vrlo preciznim informacijama, napisao je Milo� Lazin za ovu publikaciju). Pored ovog �etverca, jo� su neki na�i dramski autori izvo�eni u stranim pozori�tima, ali ne u tako relevantnom kontekstu i s tako zna�ajnim uspehom... Bar dosad.
Praksa pozivanja stranih predstava po doma�em tekstu u takmi�arski program, po�ela je jo� devedesetih, ali se intenzivirala u poslednje tri godine, �emu je, delimi�no, doprineo i pobolj�an me�unarodni status na�e zemlje. Ono �to je apsolutno specifi�no za ovaj poslednji period nije samo kvantitativno prisustvo stranih predstava u selekciji, ve� i kvalitativno; drugim re�ima, strane predstave su se odmah izdvojile i po�ele da trijumfuju u svim glavnim kategorijama (najbolja predstava, najbolja re�ija, najbolja scenografija). Taj triling nagrada ostvarila je i ma�arska postavka Porodi�nih pri�a 2003. i �vajcarska postavka Profesionalca 2004. godine. Sa ovakvim skorom, odmah je postalo jasno, bar onima koji su inteligentni, da na Sterijinu nagradu vi�e niko nema tapiju, da se ona ne podrazumeva, da ju je, u takvom, me�unarodnom kontekstu, mnogo te�e dobiti nego ranije. Time je efekat podizanja kriterijuma automatski ostvaren.
Odmah posle objavljivanja nagrada 2004, koje su delovale pomalo frustriraju�e za srpskocrnogorski teatar, koleginica Daca Nikoli� me je pitala da li mi je to bila namera, ili je ovaj rezultat samo posledica �elje da na Sterijinom pozorju prika�emo kako stranci �itaju na�e drame. Ako me pam�enje slu�i, tada sam joj izvrdao odgovor, ali sada, posle tri godine, mogu i njoj i drugim da priznam: naravno da jeste... Duboko verujem da ne samo u pozori�tu, ve� i u svim drugim oblastima na�eg dru�tva, jedino pore�enje u �irim, internacionalnim krugovima mo�e da povrati kriterijume, vrednosti i standarde koje smo pogubili tokom devedesetih, u periodu kada smo, pod pritiskom spoljne izolacije, i sami podlegli samodovoljnosti i lokalnom sistemu vrednosti. Rezultati �irija u poslednje dve godine ne bi trebalo da budu povod za nekakvo mazohisti�ko, perverzno likovanje; oni bi, po mom najintimnijem profesionalnom ube�enju, trebalo da budu sna�an podstrek na�em teatru da iza�e iz izvesne stvarala�ke inercije u koju je upao. Trijumf stranaca nije, dakle, nikakva kazna, ve�, naprotiv, podsticaj. Ja verujem da je upravo takav, po�eljan efekat postignut kod svih na�ih vode�ih umetnika; samo se mediokriteti pla�e pore�enja s jakima.
Pored ovog esteti�kog sudara (pore�enje dometa u pojedinim aspektima teatarskog �ina), internacionalizacija selekcije nacionalne drame ima i drugu, kulturolo�ku funkciju o kojoj sam, tako�e, vi�e puta govorio. Ona bi se sastojala u uvidu kako se u druga�ijem kulturnom kontekstu i pozori�noj tradiciji shvataju, ose�aju i tuma�e teme koje artikuli�e na�a nacionalna drama, u kojoj meri one postaju globalne, da li imaju neke aspekte kojih ni sami nismo bili svesni. Na osnovu predstava koje smo dovodili, moglo se zaklju�iti da je i ova funkcija ostvarena, jer nas stranci, mo�da zbog one vajne "distance", �esto bolje shvataju od nas samih; to je posebno do�lo do izra�aja pro�le godine, jer je, po op�tem mi�ljenju, rediteljka Lorans Kalam napravila slojevitiju dramsku analizu Kova�evi�evog komada Profesionalac od samog autora, koji je ovo delo re�irao u Zvezdara teatru!
Ipak, od samog po�etka sam ose�ao - mo�da i iz vlastite megalomanije - da ovaj nivo internacionalizacije programa ne predstavlja dovoljno koncepcijsko pro�irenje, da je za festival s velikim ambicijama tematska osnova koja se svodi na srpsku i crnogorsku dramu isuvi�e uska, da su, dakle, potrebne jo� neke promene. U pomenutim kriti�kim analizama prethodnog perioda u razvoju Sterijinog pozorja, tvrdio sam da alternativa tradicija ili inovacija nije autenti�na, te da se tradicija Festivala mo�e zadr�ati iako se, u vidu paralelnih (prate�ih) programa, uvedu neke zna�ajnije inovacije. Takva, zna�ajnija inovacija, uvedena je odmah (2003) i to je bilo OFF Pozorje, koje je ve� naredne godine dobilo inventivniji i sadr�ajniji naziv - Krugovi. Ideja Krugova je bila, �ak i onda kada su imali drugo ime, da se na�a nacionalna drama i pozori�te dovedu u �iri kontekst, da se preispituju razli�iti me�unarodni (regionalni, evropski i svetski), esteti�ki i kulturolo�ki krugovi kojima pripada i na� teatar, da se tra�e veze doma�e i svetske produkcije. Krugovi su tematski osmi�ljeni, tako da se svake godine menja taj esteti�ki i civilizacijski krug koji se preispituje: pre dve godine to je bila nova evropska drama (kojoj pripadaju i na�i pisci kao �to su Biljana Srbljanovi�, Milena Markovi� ili Milena Bogavac), pro�le godine slike Amerike u savremenom pozori�tu (koje reflektuje i odli�na Biljanina drama Amerika, drugi deo), a ove godine, shodno velikom jubileju festivala koji je neko� bio jugoslovenski, nova ex-YU drama.
Ideja Krugova je, na moju veliku radost, oberu�ke prihva�ena i u stru�noj i u �iroj javnosti, tako da je, samo posle dve godine, ovaj program postao gotovo "tradicionalan". Dodu�e, izvesnih nesporazuma bilo je i sa ovim programom, odnosno s idejom globalnog koncepcisjkog �irenja Festivala; naime, postojalo je mi�ljenje, a ono se i danas �uje, da bi Sterijino pozorje trebalo potpuno preformulisati, te da ono postane festival jedne regije, po mogu�nosti ex-jugoslovenske (da sve bude ki �to je nekad bilo). Bar zasad, ja se ne sla�em s ovom tendencijom, jer je ona, paradoksalno, opet restriktivna: umesto u malom, srpskocrnogorskom toru, sada bismo zavr�ili u ne�to ve�em, ali opet zatvorenom toru - balkanskom, ex-jugoslovenskom... Ni jedna od kultura u, recimo, biv�oj Jugoslaviji ne pripada samo jednom krugu, njihovi razvoji imaju druga�ije pravce i dinamike, stasavaju, uostalom, mlade generacije kojima je evropski ili neki drugi kulturni identitet va�niji od virtuelnog jugoslovenskog. Dakle, nema potrebe za "definitivnim svrstavanjem", Pozorje bi i dalje trebalo da, putem Krugova, isku�ava razli�ite kulturne identitete Srbije i Crne Gore... Opravdanje za ovakvo shvatanje pronalazim u svom najintimnijem uverenju da je svaki identitet, pa tako i kulturni, dinami�ka i transformatibilna kategorija; �to bi rekao Sartr - �ovek je ono �to od sebe napravi.
Kada ve�, u skladu s proklamovanim stilom ovog teksta, igramo igru istine, onda �emo, u vezi sa prethodnom temom, otvoriti jo� jedno delikatno pitanje. Naslutio sam da postoji mi�ljenje, u skladu s poslovi�nom srpskom paranojom, onom iz drame Balkanski �pijun Du�ana Kova�evi�a, da su Krugovi neka vrsta trojanskog konja, �pijuna-spava�a, otrova s odlo�enim dejstvom �ija je svrha da jednog dana u potpunosti progutaju i potisnu selekciju nacionalne drame... Pravila igre istine tra�e da tu spekulaciju odlu�no odbacim: takav obrt nisam planirao. Dodu�e, ono �to mo�e da se desi, a takvo iskustvo ve� imamo s gostovanjem nema�ke predstave Amerika po Francu Kafki u Krugovima pro�le godine, to je da se neki projekat iz ovog programa dosta izdvoji u odnosu na selekciju nacionalne drame. Me�utim, ako se takva situacija bude ponovila ili �ak postala trend, pogotovo u "su�nim" godinama za repertoar nacionalne drame, to nije ni�ta stra�no; odatle se samo izvla�i zaklju�ak da �e dometi ta dva programa oscilirati, ali to ne bi trebalo, bar mi se tako �ini, da stvori potrebu za revolucionarnijom promenom... Na�a nacionalana drama, sa internacionalnim rezultatima, pru�a veoma dobru osnovu za ozbiljan i ambiciozan pozori�ni festival, za pozori�nu Vavilonsku kulu.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2005.