|
Pred po�etak 50. Sterijinog pozorja dao sam na desetine intervjua i izjava
u kojima sam, gotovo istovetnim re�ima, elaborirao koncepcijske smernice Festivala
formulisane u poslednje tri godine (za vreme, da prostite, mog mandata) i obrazlagao
konkretan izbor predstava za teku�e izdanje festivala. Zato �u se truditi da ovaj
tekst, namenski pisan za zajedni�ko izdanje �asopisa Scena i Teatron (�to predstavlja
saradnju koja me posebno raduje i ohrabruje), bude druga�iji, da sadr�i prvu malu
rekapitulaciju onoga �to smo na Pozorju uradili u poslednjem periodu i da ima,
ako mi po�e za rukom, jedan iskren, li�an ton. Kada sam ve� pomenuo moje izjave
na temu Sterijinog pozorja, podsetio bih, na samom po�etku, da se afirmacija novog
koncepta Festivala koju sada izla�em, ne razlikuje bitno od kritike starog koncepta
koju sam elaborisao pre nego �to sam postao selektor i umetni�ki direktor. To,
drugim re�ima, zna�i da se sve osnovne premise novog-starog koncepta Sterijinog
pozorja mogu prona�i u mojim kriti�kim komentarima prethodnog festivalskog "ciklusa",
da sam, zapravo, svoje onda�nje primedbe i sugestije sada "samo" sproveo
u delo. Time se, retroaktivno, pokazuje da nikada nisam bio mrzitelj Pozorja,
kako su mnogi mislili, da je moja kritika trebalo da bude stimulativna, da je
trebalo da pru�i individualni misaoni doprinos reafirmaciji festivala koji je,
polako ali temeljno, zapadao u krizu... Ali, to je ve� op�ti problem u percepciji
kriti�kog mi�ljenja na ovim prostorima. Bez �elje da se upu�tam u temeljnu
rekapitaulciju dometa i zna�aja Sterijinog pozorja u poslednjih 50 godina, za
koju i nisam dovoljno kompetentan, hteo bih samo, za potrebe dalje analize, da
ponovim �iroko ra�ireno mi�ljenje da kriza na�eg najzna�ajnijeg nacionalnog pozori�nog
festivala po�inje raspadom biv�e Jugoslavije. Ovi spolja�nji, politi�ki doga�aji,
ugrozili su, pre svega, jednu veoma va�nu kulturolo�ku i civilizacijsku premisu
Sterijinog pozorja - njegov nagla�eno jugoslovenski karakter - i stvorili veliku
krizu identiteta po pitanju "doma�eg dramskog teksta"; da li se on defini�e
poreklom autora, geografskim granicama u kojima je nastao, jezikom na kome je
napisan... Tokom devedesetih godina, na Sterijinom pozorju su vo�eni ozbiljni
razgovori na ovu temu, ali oni nisu doveli do zadovoljavaju�eg zaklju�ka. Dodu�e,
ta kriza nacionalnog kulturnog identiteta nije bila samo problem Pozorja, s njome
je, prevashodno, trebalo da se suo�e institucije kao �to je Srpska akademija nauka
i umetnosti, Matica srpska, itd; a, kao �to znamo, odgovor ovih institucija je
bio dosta klaustrofobi�an, jer se nisu prihvatali realni civilizacijski procesi
na�eg vremena i na�eg prostora. Na Sterijinom pozorju, tako, nije napravljen
radikalan rez, konkretni problemi su re�avani parcijalno (da li prikazati, na
festivalu nacionalne drame, delo Kate Kapuralica Dubrov�anina iz 18. veka
Vlaha Stuli�a?), a zna�aj Festivala je polako po�eo da opada. Tom opadanju renomea
doprineo je jo� jedan sna�an i te�ko otklonjiv objektivni faktor: u smanjenom
nacionalnom kulturnom krugu, te�e je bilo napraviti takmi�arski festival sa, recimo,
deset dobrih predstava, a da se kriterijumi ne spuste. Kao i u drugim oblastima
kulture i dru�tva uop�te, tako je i u teatru, tokom devedesetih, do�lo do relativizovanja
kriterijuma, a to se odrazilo i na selekciju Pozorja, pa onda, posledi�no, i na
zna�aj Sterijine nagrade kao najve�eg nacionalnog priznanja iz oblasti pozori�ne
umetnosti. U ovom periodu, selektori su se trudili da prepoznaju nove umetni�ke
pojave, prevashodno u oblasti dramskog teksta i re�ije, i tako spasu festival
od zapadanja u skleroti�nost i akademizam, ali su ti �asni napori davali samo
sporadi�ne rezultate; mnogi od autora promovisanih na Pozorju u tom periodu su
se, u me�uvremenu, izgubili, jer se ispostavilo da su bili isforsirani ili da
nisu imali umetni�kog daha za ve�e i dugotrajnije rezultate. Pitanje koje se
ovde prvo postavljalo bilo je kako obnoviti te kriterijume, kako da Sterijino
pozorje povrati status institucije koja promovi�e stvarno najzna�ajnije teatarske
umetnike. Re�enje tog problema se nametalo gotovo samo od sebe i ono se sadr�alo
u jednoj re�i - internacionalizacija. Trebalo je iskoristiti sre�nu i zna�ajnu
okolnost da se nekoliko srpskih pisaca izvodi, i to sa velikim uspehom, u svetskim
pozori�tima; po�elo je s delima Ljubomira Simovi�a osamdesetih godina na francuskom
govornom podru�ju, nastavilo se s delom Du�ana Kova�evi�a (trend izvo�enja njegovih
komada u svetu je, �to bi se reklo birokratskim �argonom, u usponu), da bi se,
tokom devedesetih, promovisale i dve mlade spisateljice: Milena Markovi� i Biljana
Srbljanovi�. Kada pi�em o izuzetnom uspehu dela Biljane Srbljanovi� u svetu, uvek
koristim neoriginalnu formulaciju da je to slu�aj za sebe, da oko 150 predstava,
koje su ra�ene po njenim tekstovima u celom svetu, zahtevaju posebnu analizu (jednu
takvu analizu, s vrlo preciznim informacijama, napisao je Milo� Lazin za ovu publikaciju).
Pored ovog �etverca, jo� su neki na�i dramski autori izvo�eni u stranim pozori�tima,
ali ne u tako relevantnom kontekstu i s tako zna�ajnim uspehom... Bar dosad. Praksa
pozivanja stranih predstava po doma�em tekstu u takmi�arski program, po�ela je
jo� devedesetih, ali se intenzivirala u poslednje tri godine, �emu je, delimi�no,
doprineo i pobolj�an me�unarodni status na�e zemlje. Ono �to je apsolutno specifi�no
za ovaj poslednji period nije samo kvantitativno prisustvo stranih predstava u
selekciji, ve� i kvalitativno; drugim re�ima, strane predstave su se odmah izdvojile
i po�ele da trijumfuju u svim glavnim kategorijama (najbolja predstava, najbolja
re�ija, najbolja scenografija). Taj triling nagrada ostvarila je i ma�arska postavka
Porodi�nih pri�a 2003. i �vajcarska postavka Profesionalca 2004.
godine. Sa ovakvim skorom, odmah je postalo jasno, bar onima koji su inteligentni,
da na Sterijinu nagradu vi�e niko nema tapiju, da se ona ne podrazumeva, da ju
je, u takvom, me�unarodnom kontekstu, mnogo te�e dobiti nego ranije. Time je efekat
podizanja kriterijuma automatski ostvaren. Odmah posle objavljivanja nagrada
2004, koje su delovale pomalo frustriraju�e za srpskocrnogorski teatar, koleginica
Daca Nikoli� me je pitala da li mi je to bila namera, ili je ovaj rezultat samo
posledica �elje da na Sterijinom pozorju prika�emo kako stranci �itaju na�e drame.
Ako me pam�enje slu�i, tada sam joj izvrdao odgovor, ali sada, posle tri godine,
mogu i njoj i drugim da priznam: naravno da jeste... Duboko verujem da ne samo
u pozori�tu, ve� i u svim drugim oblastima na�eg dru�tva, jedino pore�enje u �irim,
internacionalnim krugovima mo�e da povrati kriterijume, vrednosti i standarde
koje smo pogubili tokom devedesetih, u periodu kada smo, pod pritiskom spoljne
izolacije, i sami podlegli samodovoljnosti i lokalnom sistemu vrednosti. Rezultati
�irija u poslednje dve godine ne bi trebalo da budu povod za nekakvo mazohisti�ko,
perverzno likovanje; oni bi, po mom najintimnijem profesionalnom ube�enju, trebalo
da budu sna�an podstrek na�em teatru da iza�e iz izvesne stvarala�ke inercije
u koju je upao. Trijumf stranaca nije, dakle, nikakva kazna, ve�, naprotiv, podsticaj.
Ja verujem da je upravo takav, po�eljan efekat postignut kod svih na�ih vode�ih
umetnika; samo se mediokriteti pla�e pore�enja s jakima. Pored ovog esteti�kog
sudara (pore�enje dometa u pojedinim aspektima teatarskog �ina), internacionalizacija
selekcije nacionalne drame ima i drugu, kulturolo�ku funkciju o kojoj sam, tako�e,
vi�e puta govorio. Ona bi se sastojala u uvidu kako se u druga�ijem kulturnom
kontekstu i pozori�noj tradiciji shvataju, ose�aju i tuma�e teme koje artikuli�e
na�a nacionalna drama, u kojoj meri one postaju globalne, da li imaju neke aspekte
kojih ni sami nismo bili svesni. Na osnovu predstava koje smo dovodili, moglo
se zaklju�iti da je i ova funkcija ostvarena, jer nas stranci, mo�da zbog one
vajne "distance", �esto bolje shvataju od nas samih; to je posebno do�lo
do izra�aja pro�le godine, jer je, po op�tem mi�ljenju, rediteljka Lorans Kalam
napravila slojevitiju dramsku analizu Kova�evi�evog komada Profesionalac
od samog autora, koji je ovo delo re�irao u Zvezdara teatru! Ipak, od samog
po�etka sam ose�ao - mo�da i iz vlastite megalomanije - da ovaj nivo internacionalizacije
programa ne predstavlja dovoljno koncepcijsko pro�irenje, da je za festival s
velikim ambicijama tematska osnova koja se svodi na srpsku i crnogorsku dramu
isuvi�e uska, da su, dakle, potrebne jo� neke promene. U pomenutim kriti�kim analizama
prethodnog perioda u razvoju Sterijinog pozorja, tvrdio sam da alternativa tradicija
ili inovacija nije autenti�na, te da se tradicija Festivala mo�e zadr�ati iako
se, u vidu paralelnih (prate�ih) programa, uvedu neke zna�ajnije inovacije. Takva,
zna�ajnija inovacija, uvedena je odmah (2003) i to je bilo OFF Pozorje, koje je
ve� naredne godine dobilo inventivniji i sadr�ajniji naziv - Krugovi. Ideja Krugova
je bila, �ak i onda kada su imali drugo ime, da se na�a nacionalna drama i pozori�te
dovedu u �iri kontekst, da se preispituju razli�iti me�unarodni (regionalni, evropski
i svetski), esteti�ki i kulturolo�ki krugovi kojima pripada i na� teatar, da se
tra�e veze doma�e i svetske produkcije. Krugovi su tematski osmi�ljeni, tako da
se svake godine menja taj esteti�ki i civilizacijski krug koji se preispituje:
pre dve godine to je bila nova evropska drama (kojoj pripadaju i na�i pisci kao
�to su Biljana Srbljanovi�, Milena Markovi� ili Milena Bogavac), pro�le godine
slike Amerike u savremenom pozori�tu (koje reflektuje i odli�na Biljanina drama
Amerika, drugi deo), a ove godine, shodno velikom jubileju festivala koji je neko�
bio jugoslovenski, nova ex-YU drama. Ideja Krugova je, na moju veliku radost,
oberu�ke prihva�ena i u stru�noj i u �iroj javnosti, tako da je, samo posle dve
godine, ovaj program postao gotovo "tradicionalan". Dodu�e, izvesnih
nesporazuma bilo je i sa ovim programom, odnosno s idejom globalnog koncepcisjkog
�irenja Festivala; naime, postojalo je mi�ljenje, a ono se i danas �uje, da bi
Sterijino pozorje trebalo potpuno preformulisati, te da ono postane festival jedne
regije, po mogu�nosti ex-jugoslovenske (da sve bude ki �to je nekad bilo). Bar
zasad, ja se ne sla�em s ovom tendencijom, jer je ona, paradoksalno, opet restriktivna:
umesto u malom, srpskocrnogorskom toru, sada bismo zavr�ili u ne�to ve�em, ali
opet zatvorenom toru - balkanskom, ex-jugoslovenskom... Ni jedna od kultura u,
recimo, biv�oj Jugoslaviji ne pripada samo jednom krugu, njihovi razvoji imaju
druga�ije pravce i dinamike, stasavaju, uostalom, mlade generacije kojima je evropski
ili neki drugi kulturni identitet va�niji od virtuelnog jugoslovenskog. Dakle,
nema potrebe za "definitivnim svrstavanjem", Pozorje bi i dalje trebalo
da, putem Krugova, isku�ava razli�ite kulturne identitete Srbije i Crne Gore...
Opravdanje za ovakvo shvatanje pronalazim u svom najintimnijem uverenju da je
svaki identitet, pa tako i kulturni, dinami�ka i transformatibilna kategorija;
�to bi rekao Sartr - �ovek je ono �to od sebe napravi. Kada ve�, u skladu s
proklamovanim stilom ovog teksta, igramo igru istine, onda �emo, u vezi sa prethodnom
temom, otvoriti jo� jedno delikatno pitanje. Naslutio sam da postoji mi�ljenje,
u skladu s poslovi�nom srpskom paranojom, onom iz drame Balkanski �pijun
Du�ana Kova�evi�a, da su Krugovi neka vrsta trojanskog konja, �pijuna-spava�a,
otrova s odlo�enim dejstvom �ija je svrha da jednog dana u potpunosti progutaju
i potisnu selekciju nacionalne drame... Pravila igre istine tra�e da tu spekulaciju
odlu�no odbacim: takav obrt nisam planirao. Dodu�e, ono �to mo�e da se desi, a
takvo iskustvo ve� imamo s gostovanjem nema�ke predstave Amerika po Francu
Kafki u Krugovima pro�le godine, to je da se neki projekat iz ovog programa dosta
izdvoji u odnosu na selekciju nacionalne drame. Me�utim, ako se takva situacija
bude ponovila ili �ak postala trend, pogotovo u "su�nim" godinama za
repertoar nacionalne drame, to nije ni�ta stra�no; odatle se samo izvla�i zaklju�ak
da �e dometi ta dva programa oscilirati, ali to ne bi trebalo, bar mi se tako
�ini, da stvori potrebu za revolucionarnijom promenom... Na�a nacionalana drama,
sa internacionalnim rezultatima, pru�a veoma dobru osnovu za ozbiljan i ambiciozan
pozori�ni festival, za pozori�nu Vavilonsku kulu. |