NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2005. broj 1 godina XLI YU ISSN 0036-5734
T E A T R O N : �asopis za pozori�nu umetnost
Beograd, 2005. broj 130/131 godina XXX YU ISSN 0351-7500

Milo� LAZIN
OTKUD USPEH BILJANE SRBLJANOVI�?1

 

Pohod Biljaninih dramskih tekstova po evropskim scenama je nezapam�en u istoriji knji�evnosti iz koje dolazi i jezika na kojem pi�e2.
Borislav Mihajlovi�-Mihiz je tokom svojih mnogobrojnih i dugih kafanskih predavanja ponavljao otprilike slede�e "pravilo": dramski pisac evropsku slavu sti�e kada mu komade prihvati mre�a pozori�ta nema�kog govornog podru�ja i francuski festivali. Biljana je to postigla za dve godine (1998-2000). U Srbiji se, samo tri godine kasnije, mogla �uti ovakva konstatacija: fenomen velike zastupljenosti drama Biljane Srbljanovi� na stranim scenama (�) mnogi ovde �ele da gurnu pod tepih jer (�) slu�i kao �ivi prekor jednoj zatvorenoj sredini s lokalnim kriterijumima vrednovanja3.
�injenica se ne mo�e zaobi�i: u trenutku kada Ivan Medenica iznosi gore navedenu ocenu, Biljana ima �etiri postavke u Srbiji, po jednu za svaki do tada napisan tekst, �etrdeset u Nema�koj, tri drame, sedam u Austriji, pet u Sjedinjenim Ameri�kim Dr�avama. Da li ju je svetski uspeh "zadesio" pre no �to je sli�an postigla kod ku�e? Da li je pozori�ni Beograd bio zate�en uspehom autora kome jo� nije na�ao mesto na svojoj lestvici vrednovanja? Da li smo pred novim poglavljem Konstantinovi�eve Filozofije palanke?

KONTEKST
Sve po�inje, bar kad je uspeh Biljaninih drama u inostranstvu u pitanju, na Bonskom bijenalu 1998. Manfred Bajlharc je taj festival savremenih dramskih pisaca osnovao �est godina ranije, kao "kontramanifestaciju" tada dominiraju�em trendu "pozori�ta slike" (trend je svoj programski manifest dobio samo godinu dana ranije monumentalnom Modernom scenom �ovanija Liste4). I u istom Bonu, upravo u vreme gostovanja Jugoslovenskog dramskog pozori�ta sa Biljaninom Beogradskom trilogijom, nema�ki Centar ITI-ja organizuje me�unarodni simpozijum o gubitku vere u jezik, izgovorenu re� na sceni u vremenu kada se me�unarodna pozori�na razmena usredsre�uje vi�e na ples, pozori�te performansa i slike5. Ukratko, simpozijum je ispitivao razloge "potiskivanja pisca" iz pozori�ta.
Ve� godinu, dve kasnije, situacija se menja: ne samo da je dramski tekst dokazao da je sa�uvao svoje mesto, ve� se dramski pisac, nanovo, stavio na �elo pozori�nog pokreta. Jer delom grupe od dvadesetak britanskih dramati�ara (Sara Kejn, Mark Rejvenhil, itd), koje je Aleks Sirs 2001. krstio kao "In-Yer-Face Theatre"6, te Marijusa fon Majenburga, Dee Loer, Lorana Godea, Va�di Muavada, Rodriga Garsije,
Arne Sirensa, Evgenija Gri�kovjeca, Vasilija Sigarjeva, Danijela Kina (pomenimo samo nekolicinu7) na�e vreme (ekonomskog liberalizma, mondijalizacije, globalizacije, ali i altermondijalizma) dobija svoj scenski izraz, zna�i medijsku problematizaciju. Nova drama kre�e u potragu za kodovima sveta koji kao da ih je izgubio. I ako nema svest o sebi, poku�ava da izgradi svest o svetu, da pronikne privid u kojem �ivimo, da formuli�e princip koji je stvarnost izgubila8. Klini�kom analizom nasilja u savremenom svetu i nalazom da se stvarnost izgubila ili izvitoperila u sopstveni surogat Nova drama obnavlja �ulnost pozori�ta9.
Ma koliko prodor pisaca Nove drame na evropske scene u drugoj polovini pro�le decenije bio neo�ekivan, tematika i forma koju afirmi�u su iznu�eni: zlo�inima na rati�tima biv�e Jugoslavije. Me�' evropskim intelektualcima i stvaraocima su probudili gorku spoznaju o neuni�tivosti zla, potiskivanu gotovo poluvekovnom iluzijom da su pobedom nad fa�izmom u drugom svetskom ratu uspostavljeni trajni mir i blagostanje (bar u ekonomski razvijenom svetu); Sarajevo postaje tragi�na scena koja i pozori�tnicima otkriva da su se postmodernisti�kim slikovnicama "sklonili od sveta" u estetizantni geto10.
Ta gri�a savesti je jedan od motora inspiracije Nove drame. Za tvrdnju ne treba puno dokaza: dovoljno je prelistati uzbudljive zapise Grejema Saundersa geneze nastanka tekstova Sare Kejn, op�teprihva�ene rodona�elnice Nove drame11, pogledati spisak komada francuskih autora direktno inspirisanih zbivanjima na rati�tima biv�e Jugoslavije (dvanaest, po mojoj evidenciji12) ili se upustiti u popisivanje drama identi�ne inspiracije pisanih diljem sveta13.
Ne mo�e se ovo posezanje za "aktuelnom temom" okarakterisati kao "senzacionalisti�ki refleks". Zlo u ljudskom koje su svojim sukobima iznedrili jugoslovenski nacionalizmi je samo prinudilo na suo�avanje sa svetom koji, kako dokazuje Hans-Tis Leman u do sada najozbiljnijoj studiji ne samo postmodernizma u teatru ve� postmodernizma kao epohe, vi�e nije u stanju ili ne �eli da dopusti analiti�ko i temeljno sagledavanje sukoba i bolnih situacija14, u kojem se svi domeni ljudskog iskustva (�ivot, �ulnost, sre�a, mo� spoznavanja) patvore u 'robe', preciznije u njihovu potro�nju ili posedovanje, a ne transformi�u u re�15. Generacija dramskih pisaca na po�etku zrele dobi i stvarala�ke karijere se, od Los An�elesa do Vladivostoka, suo�ava sa istim fenomenima: poljuljanim institucijama zajednice i dezavuisanom (ideolo�kom) misli koja bi mogla da takvo dru�tvo objasni ili "osmisli".
A u Srbiji, jednom od epicentara tog civilizacijskog potresa, Biljana Srbljanovi� je, jo� 2000, kao autor komada koji pobu�uju savest omogu�avaju�i publici svojevrstan pogled na svakodnevni �ivot, preko metafori�nog dijaloga izme�u njega, scene i publike, usamljena, kako je konstatovala Aleksandra Jovi�evi�16.
Zato je u Bonu Beogradska trilogija "�ekana na zic".

PROBOJ
Nisam uspeo da vidim predstavu Gorana Markovi�a i Jugoslovenskog dramskog pozori�ta, ali mi je pri �itanju Biljaninog teksta zasmetao melodramski karakter prve scene, pa donekle i druge. Ali ve� u njima jednostavnost situacije, jezgrovitost pripovesti i ubedljivost zbivanja podsti�u sentimentalno vezivanje za proma�ene sudbine beogradskih emigranata. Mogu samo da zamislim kako ga je mogla osna�iti
igra beogradskih glumaca, koji imaju ne�to malo od preciznosti nema�kih, samo deo "ose�ajnosti" ruskih, gotovo nimalo od "usvirane" govorne artikulacije francuskih, ali gotovo neuporediv ose�aj za igru koji, u najboljim trenucima, �ini uverljivijim i uzbudljivijim sve �to je na sceni predstavljeno.
Me�utim, uspeh Trilogije je, pretpostavljam, obezbedila Biljanina tre�a scena. Dokazuje njeno dramatur�ko majstorstvo: sme�tanje sukoba mlitavih, politi�ki "neopredeljenih" intelektualaca/umetnika Jovana i Mare i bezrazlo�nog nacionaliste (ovi druga�iji ni ne mogu biti) Da�e na hiljade milja od popri�ta, u Los An�eles, je primer lukavog kori��enja formalisti�kog metoda "ostranenija" (za koji je Biljana kao student dramaturgije na beogradskoj Akademiji morala znati). Sme�teni u ambijent "u kojem im nije mesto", zlo i njegovi efekti se ukazuju vidljivijim i razornijim. Zlo�in srpskog nacionalizma je time opasniji �to je mogu� svud, i sred holivudske "fabrike snova". Istovremeno, ovo geografsko udaljavanje omogu�ava Biljani da nam osvetli jednu od su�tinskih karakteristika zlo�ina po�injenih na jugoslovenskom tlu devedesetih: bezrazlo�ni su. Da�a je ube�en da je pi�tolj sam opalio, da je ubio "slu�ajno": Jovana nije ni poznavao, kao ni svedoka ubistva Maru, a svoj patriotizam je skovao u Tusonu, dr�ava Arizona, gde je i ro�en i odrastao. U stvari, zlo�inac dolazi iz bezna�a koje ga prinu�uje da izmisli svoje poreklo, od jedinog �to mu je, nema�tovitom, pod rukom: op�tih mesta dora�enih uspomena ve� otu�enih ljudi (u Da�inom slu�aju, njegovih roditelja). Po�to se ose�a obeskorenjenim, i svaki njegov �in mu se ukazuje besmislenim, �to ga i navodi da ne ose�a odgovornost za po�injeno.
Tako Biljana uspeva u, u pozori�tu, najte�em: da identifikuje problem ne kao nacionalni, ne kao etni�ki, ni kao "balkanski" ili "ideolo�ki", ve� - kao ljudski. Ubica je najpre �ovek, zna�i bespogovorno odgovoran za svoja �injenja, �ak i kad nema svest o odgovornosti. Mislim da je u Bonu te 1998. otkri�e imalo (kako to pozori�ni kriti�ari vole da ka�u) "katarzi�no dejstvo": svedo�anstvo o balkanskim zlo�inima nije, kao tokom celih devedesetih, politi�ki pledoaje za ovaj ili onaj od suprotstavljenih nacionalizama, ve� mra�na konstatacija da je zlo u nama, da se krvavo ispoljava na Balkanu, a da preti svud17. Interesantno je da postoji nekoliko, o�igledno slu�ajnih, podudarnosti tre�e scene Beogradske trilogije i tre�e scene Razorenih18: tri lica, upad nasilnika me�' neubedljiv ljubavni par, neobja�njen zlo�in. Samo, ono �to je kod Kejn ko�marna vizija, imaginarni silazak u pakao19, kod Biljane je - svakodnevica.
Ostaje pitanje na koje nemam odgovor: kako je bonska publika shvatila izostavljanje ubistva na kraju predstave Gorana Markovi�a (zamenjeno je Da�inom pretnjom Jovanu i Mari i igrom praznim pi�toljem20)? Na nevi�eno ne mogu a da preina�enje ne shvatim kao "ubla�avanje" i komada i problema koji uprizoruje.

"BETONIRANJE"
Dramski autor uspehom prve drame iznena�uje, trajniji mo�e o�ekivati tek ako "upali" i druga. Mo�da je Biljanina sre�a da je u momentu bonskog prodora taj va�an tekst za karijeru jednog dramati�ara ve� imala u fijoci; Porodi�ne pri�e su pisane bez pritiska kojem je pisac izlo�en nakon otkri�a, i to "vani".
Struktura komada, na�in pristupa i obrade teme, koherentnost disparatnih dramatur�kih elemenata, su daleko od linearnosti zbivanja u tri scene Trilogije. Pri�e ne samo da potvr�uju Biljaninu dramatur�ku ve�tinu iz tre�e scene prethodnog teksta, ve� i suverenost u komponovanju dramskih elemenata koja se te�ko mogla naslutiti. "Ostranenije", oneobi�avanje, se ne posti�e vi�e prostornim udaljavanjem zbivanja. Niti vremenskim. Ni u de�iji svet se ne uranja da bi se "raskrinkao" onaj roditelja. De�ija fantazija je samo uveli�avaju�e staklo surovosti za koju su odrasli postali neosetljivi.
Pisci koji �ele da provociraju publiku, ili da je suo�e sa ne�im, obi�no poku�avaju da pomere granice onoga �to je op�teprihva�eno, �esto zato �to �ele da preispitaju uvre�ene predstave o tome �ta je normalno, �ta je u ljudskoj prirodi, �ta je prirodno a �ta realno. Drugim re�ima, upotreba iznena�enja je deo potrage za dubljim zna�enjima", za preispitivanjem "predstava o sebi21. Biljana to posti�e organizacijom percepcije teme drame; u svom prvencu, gledaoca/�itaoca uveri da se radi o emigrantskoj pri�i, u drugoj drami, da prisustvuje anatomiji odrastanja kroz spoznaju raspada prodice. Radi se o la�nim temama.
Ako prihvatimo da je tema Trilogije bezrazlo�nost nasilja i sudbina onih koji od njega be�e, Pri�e bi bile o razornim posledicama navikavanja na njega (kao da postavljaju pitanje: mo�emo li se odbraniti/sa�uvati od zla/nasilja ne "zameraju�i" mu se?). U stvari, Biljana koristi jednu temu za dramatur�ku fakturu, za pri�u, drugu za dramu. Jer, njeni komadi se ne odigravaju u prividu koji nazivamo stvarnost. Da bi nas u tu "varku" uvukla, realisti�kim prosedeom nas najpre uveri u verodostojnost zbivanja, da bi nam scenskom igrom otkrila da je stvarnost mnogo slo�enija. Ova dramatur�ka alhemija omogu�ava �itaocu/gledaocu prelaz iz percepcije u spoznaju. Bri�u�i granicu izme�u realnog i predstavljanja, Biljana nas neprestano stavlja u situaciju Klaudija i elsinorskog dvora; upadaju�i u "mi�olovku" realisti�ne drame prinu�eni smo da se suo�imo sa nali�jem stvarnosti kojoj smo poverovali, i u pozori�tu i van njega.
I po tome je Biljana nesumnjivi predstavnik Nove drame; i britansku In-Yer-Face dramu karakteri�e, kako utvr�uje �an-Mark Lanteri, suo�avanje sa dvostrukim fenomenom: vakuumiranja stvarnosti i njenog preobra�avanja u varku22. Dramatur�ka struktura Biljaninih Porodi�nih pri�a, prebacuju�i raskol spoznatog i "stvarnog" sa pozornice u recepciju predstave, inkarnira fragmentaciju svesti23. Biljana beogradskom paradigmom uspeva da stvori jednu od autenti�nih dramskih sintagmi na�eg vremena.
Porodi�ne pri�e obezbe�uju Biljani evropsku slavu: izvo�enja na 20 jezika.
Ali istovremeno, te 1999, novu generaciju dramskih autora prihvataju i njihovi vr�njaci reditelji (Tomas Ostermajer, Oskaros Kor�unovas, Arpad �iling), ali i veterani (Peter Cadek), nema�ke pozori�ne agenture im nalaze mesto u lancu od dvestotinak repertoarskih pozori�ta nema�kog govornog podru�ja, otvaraju im vrata i francuski festivali... Sara Kejn oduzima sebi �ivot24.
Nova drama se uspostavlja kao pravac, vra�aju�i dramskom piscu "prevratni�ku" a pozori�tu va�nu socijalnu pa i svojevrsnu politi�ku ulogu25. Njen nastanak jeste fenomen na�eg vremena. Pokret drame apsurda pedesetih, kako ga je definisao Martin Eslin26, ima svoje rodona�elnike Beketa i Joneska, i njihove sledbenike. Autori Nove drame jedva da imaju vremena da pro�itaju Saru Kejn. Zato sam sklon stavu da pokret nema prete�e27, da, poput web-stranica interneta, nastaje spontano, u suo�avanju nove generacije umetnika sa svetom koji pokazuje iste simptome i u zemljama koje se name�u svojim bogatsvom i u onim koje grcaju u siroma�tvu28.

SVET I "MI"
Istorija srpske dramske knji�evnosti je istorija kaskanja za Zapadom. Od Sterijinog uspelog truda da "doma�e naravi" provede kroz zakone u�ene drame, do joneskovske "drame apsurda" Ace Popovi�a, dramski pisci u�estvuju u procesu otvaranja srpske i jugoslovenskih kultura zapadnim. Ali ugledanje kao da neumitno stvara utisak ka�njenja. Biljana Srbljanovi� je prvi srpski dramski autor koji ne samo da je u svetu uspeo, ve� je vi�en i prihva�en kao jedan od nosilaca evropskih pozori�nih promena.
U tome joj je pomogla jedna okolnost: dr�ava, dru�tvo i kulturne norme koje su artikulisale komunikaciju sa zapadnom Evropom, samim tim i "ka�njenje", raspali su se na njene o�i. Cela njena generacija na�la se na svojevrsnoj nultoj ta�ki, u kulturnom me�uprostoru, izme�u novoizmi�ljene pro�losti i zbrisane budu�nosti. Istovremeno, ovim vr�njacima rasula se pru�ala "�ansa": da sami sebe osmisle/izmisle. Biljana ju je iskoristila! Izbegla je rizik stvarala�ke nepokretnosti kojem je njena generacija bila izlo�ena u smanjenom fizi�kom i duhovnom prostoru, bez ozbiljne utakmice i u odsustvu informacija o me�unarodnim pozori�nim kretanjima, a na koji je 1999. ukazao Ivan Medenica29. Biljana je uspela da primeti ono �to je pozori�nom stvaraocu, kako je upozoravao jedan od njenih profesora dramaturgije Jovan Hristi�, primetiti najte�e: o�igledno� u njenom slu�aju, da se suo�i sa stvarno��u a ne prihvati iskrivljuju�a kolektivisti�ka obja�njenja. Sigurno nije ni jedina ni prva me�u beogradskim intelektualcima postavila pitanje li�ne odgovornosti za srpsku politi�ku i kulturnu kataklizmu: da li su moji tekstovi bili dovoljni? da li sam govorila glasno? da li sam mogla i morala da uradim vi�e, bolje?30. Ali je to pitanje, i u ovom tekstu u rimskoj Republici i u svojim dramama, postavila. I dala odgovor na koji se mnogi u Beogradu ni danas ne odva�uju: Govorila sam pretiho, prezadovoljna sobom. Trebalo je da uradim mnogo vi�e31.
Bilo je devedesetih u Srbiji drama koje su poku�avale da se bave nacionalizmom i ratom, ali se bojim da su pre ovim temama koketovale no �to su ih razobli�avale. Biljana uspeva da se sa pomenutim fenomenima uhvati u ko�tac jer je raskrstila sa jednim od osnovnih postulata dotada�nje srpske dramaturgije: mentalitetom.
Od Sterije i Nu�i�a do Aleksandra Popovi�a i Du�ka Kova�evi�a, srpska dramska knji�evnost, pogotovo komediografija, se trudi da sa Zapada preuzete dramatur�ke obrasce osovi na narodnoj tipologiji i karakterologiji, potom na mentalitetu; dramski pisci ne samo da uspevaju da ga odrede i oslikaju, ve� i da mu se podsmehnu i izlo�e ga, kad misle da treba, ruglu. Ovo originalno variranje postulata komedije naravi omogu�ava dragoceno suo�avanje specifi�no nacionalnog sa op�teljudskim. Ali, ve� Sterija u Rodoljupcima, poslednjem delu, koje izlazi iz konteksta svega �to je do tada za scenu napisao, �ini va�an pomak: poku�ava, i uspeva, da samu dramatur�ku konstrukciju izvede iz mentaliteta. Zato Rodoljupci i jesu prva moderna drama srpske knji�evnosti. I Nu�i�, a pogotovo Popovi� i Kova�evi�, originalno nastavljaju tu dramatizaciju mentaliteta. Mirjana Mio�inovi� u briljantnoj studiji Scenska igra Aleksandra Popovi�a, analiziraju�i za ovog autora karakteristi�an princip ponavljanja, ka�e da je re� zapravo o permanentnosti odre�enog mentaliteta koji diktira jednu tipi�nu, permanentnu situaciju32. Slobodan Seleni� kao da se, u predgovoru Antologije savremene srpske drame, nadovezuje kada konstatuje da �ak i (�) Du�an Kova�evi� i Ljubomir Simovi�, autori samosvojne dramske tehnike i naro�ite usmerenosti, sude�i po nekim elementima njihovih drama imaju zajedni�ko polazi�te u onim regionima srpskog mentaliteta u kojima je i Popovi� nalazio svoju inspiraciju33.
Ovim preispitivanjem mentaliteta dramskom formom nastaju autenti�na dela jedne nacionalne knji�evnosti. Verovanja i pona�anja zajednice se tako vaspostavljaju kao ne�to vi�e od naravi - njena sudbina (�esto vi�ena kao "zla"). Ali upravo ovo specifi�no nacionalno obele�je ote�ava razumevanje srpske dramske knji�evnosti u inostranstvu, tim pre �to dolazi iz tzv. "male kulture", pisane na, opet tzv, "malom jeziku". Srpska kultura gotovo nikad nije uspevala da svoje kulturne modele uskladi sa zapadnim, ali ni da ih, kao autenti�no svoje, na Zapadu afirmi�e (poljska i �e�ka, uzmimo slu�ajne primere, jesu).
I dobar deo pominjanih opusa komi�no grade na kolektivnoj nesposobnosti, nemogu�nosti, �ak odbijanju, samoprepoznavanja (srpski dramski pisac je bio zavistan od mentaliteta �ak i kada ga je najo�trije kritikovao, �ak i kada je poku�avao da, pi�u�i, od njega pobegne). Jer, kako isti�e jedan od najmudrijih tuma�a srpske kulture, u zatvorenoj palana�koj sredini smeh nikad ne mo�e da postane uistinu slobodan; njega pro�ima (�) svest o zabranjenom prostoru apsolutnog osloba�anja od merila duha palanke. On zato nije �isti smeh, koji bi postao samom sebi svrha, ve� uvek jedan prevashodno satiri�an smeh, onaj koji ne vodi iracionalnosti jer ne vodi potpunom oslobo�enju od motiva i od vrhovnog 'plana' svevladaju�eg duha palanke, posve�enog tom motivu. (�) To je smeh odricanja subjekta od subjekta34.
Ono �to odre�uje pona�anje Biljaninih junaka i dramatur�ki kontekst u kojem ih prinu�ava da deluju je sigurno inspirisano duhom vremena, politi�kom situacijom, mentalitetom nimalo.
Za�to?
Srpski mentalitet, decenijama predmet be�arskog podsmeha komediografa, scenskog nadigravanja, izgubio se pre no �to je Biljanina generacija po�ela da pi�e (ili se ba� rastakao kada je u�ila dramaturgiju): patentirana nacionalisti�ka ideologija je ponudila monstruozne kalupe za "narodne osobine" a obespravljeni narod ih je prihvatao zaboravljaju�i kodove kojima se do tada predstavljao i preko kojih je komunicirao35.
Ako mi dozvolite da se poigram naslovom za mene najzna�ajnije drame Du�ana Kova�evi�a, a, dr�im, i najzna�ajnije za srpsku dramsku knji�evnosti druge polovine XX veka, maratonci su trku zavr�ili u Srebrenici. Kako konstatuje Vera, rezoner u Biljaninom Padu, stigla tradicija do klanja.

PAD
Odrastanje u sredini koja je izgubila svojstvo ispod nacionalisti�ke �minke pru�a Biljaninoj generaciji slobodu kakvu u srpskoj kulturi, podsvesno patrijarhalnoj, mo�da nije imala nijedna pretdhodna: slobodu u praznom prostoru36. Jer, ne zaboravimo Konstantinovi�a: duh palanke, trajno obele�je srpske kulture, je nacionalizmom (i zlo�inima kojima je slu�io kao opravdanje) demistifikovan kao fikcija, sru�en kao iluzija37. Biljaninoj generaciji, oduzete tradicije, suo�enoj sa bezumljem novoproklamovane i novoaklamovane, sa duhom plemena u agoniji, otvoren je izbor: izme�u ravnodu�nosti i poku�aja izgradnje stava tvora�ke subjektivnosti38, sebe kao stvarne egzistencije39.
Zato je Biljanin Pad neophodno, vremenom iznu�eno delo i, u kontekstu umetni�kog stvarala�tva u Srbiji pro�le decenije, izuzetno hrabro. Upotrebljeni dramatur�ki obrazac i prosede ne mogu se na�i ni u njenim prethodnim niti u potonjim dramama. Pisan u periodu policijskog terora Milo�evi�eve vladavine, Pad je mnogo vi�e od pamfleta. Mislim da ne gre�im ukoliko ga odredim kao sotiju. Petit Robert ka�e da su u Francuskoj u XV veku ovu farsu satiri�nog karaktera izvodili glumci preobu�eni u lude, igraju�i pripadnike imaginarnog naroda budala, alegorije dru�tva tog vremena40. Korvenov pozori�ni re�nik precizira da je sotija o�tra kritika, �esto politi�ka, poreme�aja u dru�tvu. (�) Budala je pozori�na fikcija (�), virtuoz jezika koji ne pre�e od krajnosti41. Dragan Klai� u "Glosaru" svog Pozori�ta i drame srednjeg veka isti�e da je glavno lice sotije Majka luda42, �ije tipolo�ke osobine neodoljivo podse�aju na Biljaninu Nadmajku Nacije Sun�anu. Ali, Korvenov re�nik zaklju�uje da sotija nije pre�ivela XVI vek, brutalno suzbijana za vladavine Fransoa I.43
Zaboravljenog �anra se 1971. setio Borislav Peki� "sotijom" odrediv�i svoje Generale ili srodstvo po oru�ju44. Ve� i ovla�no upore�ivanje dokazuje da Biljana �anr potpunije o�ivljuje; Peki� realisti�nim opisom susreta dva strasnika ratovanja ostaje na alegoriji, Biljana uspeva da mahnitanje dr�avne vrhu�ke i intelektualne elite preto�i u scenski ludizam (kao da o�ivljava paganski duh karnevala iz kojeg je sotija i ro�ena45). Znala�ki evociran ali i lucidno komponovan, �anr postaje tema. I vi�e od nje: mentalna slika pomahnitalog vremena. I do sada najmarljiviji analiticar in-yer-face pozori�ta Aleks Sirs, isti�e da se u tekstovima britanskih autora devedesetih �esto �ak i granica izme�u realnog i predstavljenog bri�e46. Pisci Nove drame izla�u gledaoce fantazmagori�nim prizorima jer �ele da preispitaju trenutno ra�irene predstave o tome �ta je normalno, �ta zna�i biti �ovek, �ta je prirodno ili �ta je stvarno47. Sirs je, �ini mi se s pravom, naziva taktikom �oka48 jer premo��uje zami�ljenu granicu izme�u po�injenog i nezamislivog49. Biljana u Padu upozorava da se ko�mar sotije prelio u svakodnevicu: nije neverovatno scensko zbivanje, ve� stvarnost sama!
Time bi se mogao objasniti i neuspeh Pada u Beogradu. Nisam video predstavu Gor�ina Stojanovi�a te ne mogu da posvedo�im da li je ona mogla doprineti mimoila�enju s publikom (jer i to se u pozori�tu doga�a), ali se bojim da je srpska kultura, pogotovo njena beogradska elita, jo� nespremna za �ok spoznaje.50 Dejvid Edgar pi�e da uspeh britanske dramske knji�evnosti poslednjih �etrdeset godina nije bio samo stvar pojedina�nih talenata. Dogodio se jer je stvarana tribina na kojoj generacije pisaca mogu da publici, koja deli njihove opsesije, zabrinutosti i jezik, ozbiljno govore o vremenu51 u kojem �ive. Pozori�ni Beograd je taj dru�tveni dijalog preko pozori�ne igre decenijama odr�avao. Kao da vi�e nije u stanju?
�teta bi bilo da je ovo ta�no. Jer Pad sigurno nije najlep�a, mo�da nije ni dosada najbolja, ali mi se �ini najzna�ajnijom Biljaninom dramom.
Srpska dramska knji�evnost je tokom dva veka postojanja proizvela vi�e "vladarskih drama" no �to je Srbija imala vladara. Pisane ve�inom post mortem vladaoca, ponajvi�e na osnovu legende, ili za njegova �ivota, kao deo politi�ke propagande52 (�esto zaboravljamo koli�inu dramskih proizvoda "o �ivotu i delu" Josipa Broza Tita), naj�e��e su hagiografije. Biljana je prva koja, o jo� ustoli�enom vlastodr�cu, pi�e farsu, tehno-farsu, kakvu iziskuju i vladavina i njome stvorena etno-dernek epoha.

OBESEBLJENOST
Zami�ljam Biljanino razo�arenje neuspehom Pada. Uspe�ni ljudi ne vole, i jo� te�e podnose, neuspehe. Ima u njena dva potonja komada puno usamljeni�ke melanholije, pomalo i emigrantske: ne doga�aju se vi�e u njenom rodnom gradu, pisani su po narud�bini zapadnoevropskih pozori�ta53, drugi �ak i tokom boravka u Njujorku. Tre�i, poslednji, u kojem se na prvi pogled vra�a Beogradu54, pi�e u Parizu, gde od skora i �ivi. Junaci sve tri drame su u nemogu�nosti da identifikuju svet; izmi�e im ispod prstiju, kao pesak ili voda.
Supermarket je pisan suvereno. Lomljenje realisti�ke pri�e u nestvarno (kao lica junaka u izlomljenom ogledalu finalne scene Dame iz �angaja Orsona Velsa) je prosede koji je Biljana koristila u tri prethodna teksta. Ovde je ne samo najkoherentniji ve� i najefikasniji. Napustiv�i rodni grad, ne shvata li da se kockice stvarnosti ni drugde ne mogu slo�iti?
Biljana uspeva da ispi�e paradigmu bezna�a savremenog �oveka; tri lica Supermarketa imaju dvostruka imena, za razli�ite upotrebe, preostalim trima se uz prezime obavezno dodaje atribut "kolega" ili "gospodin", zna�i postoje samo kao dru�tvene funkcije. Klatno mogu�nosti ostvarenja/neostvarenja individualiteta se kre�e izme�u nepostojanja i "dru�tvene �minke"; jedino ova poslednja nudi, gorki, ali "Happy End", kojim Biljana ovu svoju "Soap Operu" i zavr�ava.
Ali u Supermarketu se kristali�e Biljanin najoriginalniji doprinos pokretu Nove drame: junak bez stvarnosti, �ovek izgubljen, samleven istorijom. Ve� u Trilogiji, Jovan i Mara se ose�aju ljudima oduzete i zemlje i intime, Nade�da iz Pri�a uto�i�te nalazi u pse�em �ivotu, Vera iz Pada u rezignaciji. Razde�eni Leo �varc/Leonid Crnojevi� pristaje (nema mu druge?) da �ivot okon�a u protezi "Soap Opere".
U Americi, drugi deo Karl �e se baciti pod to�kove metroa, nesvestan ni "kafkijanske krivice" zbog koje je sve u �ivotu izgubio. Iza njega ostaje samo konstatacija da ga je metro pregazio "kao pacova".
Uzaludnost ovog �ina, kao i uzaludnost �ivota junaka, potcrtava se rukopisom Amerike; kao da tekst nije dramatur�ki organizovan ve� je samo zapis do�ivljenog, proizvod onog stanja za�udnosti koje u nama jedino tu�ina mo�e izazvati. Amerika je krhka konstrukcija, kao percepcija. Osetljivost je sama! U�ini vam se da bi je grehota bilo re�irati55. U zaklju�ku svoje knjige Leman razlog da bismo nastavili da se okupljamo u pozori�tu56 vidi u ponovnom uspostavljanju prekinute veze izme�u percepcije i pro�ivljenog57.
Biljana Amerikom (sigurno podsvesno) izaziva medij kojim se iskazuje. To se ponajbolje vidi iz didaskalija; nisu vi�e scenska uputstva, pre komentari zbivanja, prevashodno bele�ke opa�aja, koji su stvarala�ki proces u njoj i pokrenuli. Naizgled nepovezano nizanje ovih "stvarnohvatica" iz novog sveta stvara svojevrsnu napetost; upe�atljivo��u se za �itaoca/gledaoca lepe, vode ga, "na slepo", oduzimaju�i mu sposobnost da, do kraja, nasluti kud. Kao �to je Karl pred "zagonetkom" svoje krivice tako je gledalac pred nedoku�ivom strukturom koja ga pro�ima, kao i Karla ose�aj uzaludnosti. "Ostranenije" nije vi�e dramatur�ko sredstvo ve� se ukazuje kao na�in �ivota, junaka, i kao klju� spoznaje za gledaoca.
Skakavci su pak hronika uzaludnog hoda ka smrti. Njeni junaci su samo pajaci dru�tvene komedije u kojoj vi�e ni nema mesta za ljudsko bi�e.
Indikacije ne upu�uju na mesto zbivanja. Ali imena lica, njihov jezik, naravi koje ih rukovode, ukazuju da smo u Beogradu, me�' "krem dru�tvom". Ali ono nije vi�e u stanju da osvoji, usvoji, jo� manje nametne dru�tvene norme.
Da li se Skakavci doga�aju u Beogradu? To �to ja imam nostalgiju za nepostoje�om zemljom, to je stvarno neka �udna vrsta patriotizma. Imam dubok ose�aj patriotizma za dr�avu koja ne postoji. Ona postoji u na�im mislima, neko idealno mesto. Zna�i, ja ho�u zemlju koja izgleda tako, tako i tako i onda mi nedostaje to, stra�no mi nedostaje, do suza mi nedostaje ne�to �to verovatno nikad ne�e postojati. Kad ubije� to u sebi, onda malo postane� neosetljiv i na mnoge druge stvari, tako da mo�da nije lo�e trpeti neki stupanj besmislene patnje, pa barem zna� da si �iv. (...) A mislim da ova zemlja nikad ne�e izgledati onako kako ja ho�u. Nikad ne�e biti ni blizu tome i uvek �e mi stra�no nedostajati. To je neka vrsta prokletstva58. Zato je Beograd iz Skakavaca onaj snevani, ne sa nepremostivim, gotovo fantazmagori�nim, problemima (kao u Porodi�nim pri�ama), ve� sa "normalnim", ljudskim, onakvim kakve Biljana trenutno "na miru" mo�e da pro�ivi u Parizu. Ne znam za "evropskije" Beogra�ane od onih iz Skakavaca; samo su Biljanin prostor za ispisivanje trenutno u Evropi vladaju�e urbane lakomislenosti, sebi�nosti, samodovoljnosti, ali i neizbrisivog ose�aja uzaludnosti. Biljana je kod ku�e u svojoj glavi. Zato �e takvi beogra�ani na berlinskim scenama postati Berlinci, na pariskim Pari�ani...
Po fakturi realisti�ki, Skakavci su drama bez pri�e. Celi se doga�aju u nevidljivoj stvarnosti, izme�u pojavnog, kojem nerazumno robujemo, i ljudske du�e �ije smo obrise izgubili. Kao da nam se �ivot ve� dogodio i preostaje nam samo da ga potro�imo. "Stvarnost" se vi�e uop�te ne uklapa u realnu sliku, ka�e Biljana59. Skakavci su anatomski zapis nervnog stanja jednog o�aja.

KRAJ I PO�ETAK
Oneostvarenje doga�anja i junak oduzete stvarnosti obele�avaju sve dosada�nje Biljanine tekstove. Ali dramski prosedei su neverovatnom "dramatur�kom kameleonov�tinom" varirani iz komada u komad sigurno��u koja bi za pisca Biljanina iskustva mogla da za�udi.
Ne treba!
Nije samo �kolovan dramaturg, ve� izdanak beogradske �kole drame. Odsek dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti je postojao i ranije, ali je za nastanak �kole klju�an bio dolazak Jovana Hristi�a i Slobodana Seleni�a za profesore. Koincidira sa relativnim politi�kim, mnogo vi�e kulturnim, a ponajvi�e pozori�nim otvaranjem tada�nje Jugoslavije ka Zapadu. Zato ne treba da �udi da su programska na�ela beogradske �kole drame izlo�ena u predgovoru antologije Avangardna drama, kao uvod u tekstove �arija, Apolinera, Vitkijevi�a, Beketa, Joneska, �enea, Pintera, Olbija. Seleni� isti�e da je dramsko pisanje medijum koji znatno manje nego bilo koji drugi vid umetni�ke ekspresije trpi preziranje o�iglednog i u prezentativnom smislu logi�nog60. Odatle �e se u analizama na odseku dramaturgije punih dvadesetpet godina insistirati na dramatur�koj konstrukciji. Nije slu�ajno da je struktura osnovni komunikacijski element Biljaninih drama. U nju tka "pojavne oblike stvari" koji su za Seleni�a samo (...) metafore za slikanje nekih dubljih i op�tijih istina koje autori avangardne drame ho�e da otkriju, ili pre da sugeri�u iza privida logi�nog i svakodnevnog poretka stvari61.
Su�tina "doktrine" beogradske �kole drame bila bi upravo u potrazi ravnote�e, s jedne strane, neophodnosti izvrtanja logi�nog (...) do stepena na kome je alogi�no tako drasti�no suprotstavljeno gledao�evom empirijskom iskustvu da izaziva uvek �ok, nagao prekid jednog ustaljenog toka stvari i nastavak nekog drugog koji se protivi neposrednoj evidenciji ili na�em aksiomati�nom iskustvu,62 i, s druge strane, realisti�nog tretmana odre�ene situacije. Fragmenti stvarnosti u Biljaninim tekstovima su, sa izuzetkom nekih scena Pada, obavezno izvedeni realisti�kim prosedeom koji karakteri�e celu beogradsku �kolu drame63. Malo koji �ak odseka dramaturgije Fakulteta dramskih umetnosti sledi dramatur�ku strukturu jezi�kih igrarija Aleksandra Popovi�a u kojoj se slo�en mehanizam funkcionisanja pozori�ne igre svodi na funkcionisanje mehanizma jezika64, iako se Popovi�ev stil afirmisao pre no �to je �kola i pokrenuta.
Ali realisti�ki prosede sekvenci je posledica jedne druge, mo�da nikad formulisane, "doktrine" beogradske �kole drame. A to je: neophodnost istra�ivanja scene i, prevashodno, igre.
Dugogodi�nji pozori�ni kriti�ari, Hristi� i Seleni� (kao i Stamenkovi�) su, �ini mi se svesno, gradili kod studenata ose�aj za gluma�ku igru. Time sigurno nastavljaju tradiciju srpske komediografije, od Nu�i�a do Popovi�a, mo�da zasnovanu na saznanju koje je elokventno izneo, meni najdra�i srpski istori�ar pozori�ta Bora Gli�i�: da je kod nas - iako se, na�alost, na to ne obra�a pa�nja - gluma, u estetskom smislu, i sem nekoliko izuzetaka, bila umetni�ka vrednost iznad najve�eg broja na�ih dramskih tekstova65. Beogradski stil glume je bitno odredio scenski izraz i jezik beogradske drame.
Artikuli�u�i se u haoti�nim uslovima pozori�nog rada u Srbiji i Vojvodini XIX veka, gluma je sticala legitimitet na popularnosti "komada iz narodnog �ivota". Ali, po�to su oni izvo�eni iz jedne intelektualne idealizacije, na sceni beogradskog Narodnog pozori�ta se odnegovala ve�tina sa�imanja i stilizovanja karakterolo�kog koda. Podsticana nepatvorenim ose�ajem za igru, za podsmeh, postaje dvadesetih i tridesetih godina pro�log veka stilom prve generacije �kolovanih glumaca. Ni strogi Klajnovi zakoni "psiholo�ke igre", ni poku�aj doktrinarne "sistematizacije po Stanislavskom" u kampanji zavo�enja proleterske kulture po uvo�enju komunisti�ke vlasti, nisu uspeli da iskorene ovaj duh persifla�e.
Zato se Pad ne mo�e zamisliti bez poznavanja anarhisti�kog pelivanskog ruganja Zorana Radmilovi�a (koje je Biljana mogla upoznati jedino gledaju�i video kasete), a "role kao na tacni" u Skakavcima bez "sluha" za ume�e beogradske glume da, u svojim najboljim trenucima, ne igra samo repliku u odre�enoj situaciji ve� njen pro�iren podtekst u kojem se gotovo podsvesno upisuje i li�no iskustvo glumca.
I tu le�i razlog jednog naizgled paradoksa: realisti�ki prosede pojedinog dramskog fragmenta u tekstovima beogradske �kole je samo naznaka za igru, kontekst za gluma�ke varijacije, kako bi se pretvorile u emotivnu istinu66, kao jedinu mogu�u, scenske iluzije. Zato je "realizam" beogradske drame prividan onoliko koliko treba gledaocu da poveruje u verodostojnost pri�e, a glumcu da ga povede dalje.
Me�utim, "prepoznatljivost" dramske igre ponajpre obezbe�uje dijalog, obele�en govorom ulice. S izuzetkom Ljubomira Simovi�a, koji u dramsku knji�evnost dolazi iz pesni�ke, nema u srpskoj drami kraja pro�log veka velikog pisca specifi�nog scenskog govora, kao �to je u nema�koj bio Miler ili u francuskoj Koltes67. Nema ba� zbog te, nesvesne, vernosti beogradskom stilu igre. Odatle i osobenost beogradske �kole drame koju nisu mogli da odagnaju ni erudicija i otvorenost Bobe i Vave: ona je ostala drama mentaliteta.
Zato je devedesetih srpsko pozori�te izgubilo korene: mentalitet kao pretekst za dramsku igru vi�e ni socijalno, a samim tim ni scenski, ne funkcioni�e68. A Biljana, iako vrstan predstavnik beogradske �kole drame, ozna�ava i njen kraj: mentaliteta vi�e nema... a napustili su nas i Boba i Vava.
Ostaje Srbija, dru�tvo �iji su se meta-narativi nepovratno uru�ili69, dru�tvo koje nije u stanju da proizvede, ve� vi�e nema pravo ni na jedan sopstveni makrodiskurs70, kako vispreno zaklju�uje mladi teatrolog Ana Vujanovi�. U takvom dru�tvu se egzistencija ostvaruje samo kroz niz mikro-akcija koje vi�e nemaju upori�te i verifikaciju u meta-diskursu dru�tva71. Zato drama koja nastaje nakon Biljane Srbljanovi� i Milene Markovi�72 nema infrastrukturno razvijen svet teatra kao radni okvir nego nastaje kao njegov simptomski eksces73. Ta drama ostaje za sada bez scene jer, jo�, nije dobila (nije joj, jo�, omogu�eno da stvori) svoju glumu. Tek je treba izmisliti.

PARADOKS SAMO�E
Me�unarodni uspeh Biljane Srbljanovi� je do skora u Srbiji guran pod tepih jer je u evropski, i svetski, kontekst upisivao srpski kulturni �orsokak, jer se drugde na�lo sluha za jedan krik, sli�an onim za koje je srpsko dru�tvo u poslednjih dvadesetak godina "kod svoje ku�e" uspevalo da prona�e sordinu te im smanji odjek. Time je srpska kultura ostvarila gotovo nemogu� parodoks: "proizvela" je prvog dramskog pisca svetskog uspeha u vreme jednog od svojih najve�ih "iskoraka od sveta". Za to se zasluga gotovo sigurno mora pripisati Biljani Srbljanovi�. Ukoliko je njen prodor i ostvaren u kontekstu ogromnog interesa za "srpski glas" iz bezna�a jednog rata, uspeh je ostvarila slede�i svoj, li�ni glas, i ose�aj, izbegav�i "obaveze" koje name�u politi�ki trenutak i sredina u kojoj je odrasla74. Tako, izuzetnom raznoliko��u dramatur�kih pristupa, iz komada u komad, izneverava o�ekivanja, odbija uhodan put postignutog i postaje stvaralac sa originalnim sluhom za mene ovog sveta. Vi�e od ume�a, Biljana se sa �est dramskih tekstova potvrdila kao pojava, kao li�nost, koja ne
samo da ima �ta da ka�e, ve� i da �uje, u sebi, taj "unutra�nji glas". I da ga neprekidno slu�a! Po cenu "javne samo�e".

Zahvaljujem se Biljani Srbljanovi�, Savi An�elkovi�u, Pol-Luju Tomi, Darinki Nikoli�, pariskom izdava�u l'Arche, pres-slu�bi pariskog Th��tre National de la Colline, �eromu Impelicjeriju iz Th��tre-Studio Alfortville, An Madlen, Filipu �ilberu, Encu Kormanu, Mateju Visnieku, Borki Legras, Ubavki Zari�, na informacijama i podr�ci tokom rada na tekstu, i na pa�nji svim u�esnicima susreta Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori na pariskoj Sorboni odr�anim oktobra 2003. godine, tokom kojih je prva verzija �itana.

FUSNOTA
..1 Ovo je prera�ena i dopunjena verzija istoimenog teksta objavljenog u An�elkovi� Sava (prire�iva�), Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, Sterijino pozorje i Me�unarodna asocijacija pozori�nih kriti�ara, Novi Sad 2004, str. 167-181.
..2 120 postavki u 33 zemlje (vidi spisak izvo�enja u dodatku).
..3 Ivan Medenica in Nikoli� Darinka: "Intervju post festum, Sterijino pozorje kao dejtonska BiH", Scena, br. 4-5, Novi Sad, 2003, str. 62.
..4 Lista, Giovanni: La Scene moderne, Editions Carr�-Paris, Actes Sud-Arles, 1997, 844 str.
..5 National Languages, Linguistic Mannerism and the Mobility of Dramatic Theatre in Europe - Statements, ITI Symposium hosted by the Bonn Biennal, German Centre of the International Theatre Institut, Berlin, 1998, str. 87.
..6 Sierz, Aleks: In-Yer-Face Theatre, British Drama Today, Faber and Faber, London, 2001, 274 str. (slovena�ki prevod: Gledali��e "u fris", Knji�nica MGL, Ljubljana 2004). V. tako�e odli�an internet sajt istog autora: www.inyerface-theatre.com.
..7 Za �iri spisak autora v. Lazin, "Nova drama-nova re�ija", prilog na me�unarodnom simpozijumu Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj
i Srbiji i Crnoj Gori: mogu�nosti dramatur�kih �itanja, Podgorica, 14-16. oktobar 2004, koji bi uskoro trebalo da se objavi.
..8 Lazin, Milo�: "Zbrda-zdola bele�ke o novoj drami", in Scena, br. 3-4, Novi Sad, 2002, str. 33.
..9 Lanteri, Jean-Marc: "L'Age d'or et la Dame de fer", in Lanteri Jean-Marc (prire�iva�), Ecritures contemporaines 5, Dramaturgies britaniques (1980-2000), Lettres modernes Minard, Paris-Caen, 2002, str. 13.
10 V. Lazin, str. 34.
11 Saunders, Graham: Love me or kill me, Sarah Kane et le th��tre, L'Arche, Paris, 2004, 319 str, posebno str. 43, 72-73, 87, 94, 194, 201 (originalno, englesko izdanje knjige je 'Love me or kill me': Sarah Kane and the theatre of extremes, Manchester University Press, 2002).
12 V. Lazin, "Otkud uspeh Biljane Srbljanovi�", in An�elkovi�, str. 170.
13 Pomenu�u samo dve, �ine mi se najranijim, iz 1994, Evropu �kotlan�anina Dejvida Grejga i Ti si od na�ih australijanca Danijela Kina...
14 Lehmann, Hans-Thies: Le Th��tre postdramatique, L'Arche, Paris, 2002, str. 287 (u originalu: Postdramatisches Theater, Verlag der Autoren, Frankfurt am Main, 1999).
15 Ibid. str. 288. Prevod sa francuskog M. L. (hrvatski prevod Lemanove knjige, Postdramatsko kazali�te, Zagreb, 2004, se pojavio po�to sam ovaj tekst ve� napisao).
16 Jovi�evi�, Aleksandra: D�g�t collat�raux, in 5�me Forum du th��tre europ�en, 2000, revue Du Th��tre, hors-s�rie br. 12, Paris, f�vrier 2001, str. 213.
17 Zapitala sam se, izjavila je Sara Kejn, kakva bi mogla biti veza izme�u obi�nog silovanja u hotelskoj sobi u Lidsu i onoga �to se doga�a u Bosni? I iznenada mi se prosvetlilo i rekla sam sebi: 'Naravno, o�igledno je - prvo je klica, drugo je stablo. (�) Stvarno mislim da rat velikih razmera pu�ta klicu u civilizaciji koja mu predhodi, zna�i u miru'. (Saunders, op. cit. str. 73).
18 Kane, Sarah: Blasted, Methuen, London, 1995.
19 Stephenson Heidi, Langridge Natasha: "La forme est le sens, entretien avec Sarah Kane", in LEXI/textes 3, Th��tre National de la Colline, l'Arche, Paris, 1999, str. 198.
20 Kako mi je otkrila Darinka Nikoli�.
21 Sierz, op. cit. str. 5.
22 Lanteri, str. 12.
23 Greig, David: "Introduction", in Kane, Sarah: Complete Plays, Methuen Drama, London, 2001, str. xvi.
24 Sara Kejn je prvim dramskim tekstom izazvala skandal, bez kojeg pozori�ni pokreti ne nastaju, li�nom patnjom ispisala viziju sveta, bez �ega se ne postaje pozori�ni prorok (sli�no Antonenu Artou).
25 �an-Mark Lanteri govori o "novom politi�kom teatru - bolje re�eno teatru koji se bavi politikom" (v. Lanteri, str. 14), Hans-Tis Leman o indirektnom pristupu politi�kim temama (Lehmann, str. 275), Radmila Vojvodi� o anga�manu kao strukturalnom elementu (...) postavljanjem politike kao objekta demistifikacije (Vojvodi�, "Politi�ki anga�man, organska mu�nina i sentimentalizam bezna�a", in An�elkovi�, str. 190).
26 Esslin, Martin: The Theatre of the Absurd, Harmondsworth, Penguin, London, 1968.
27 Ima podstreka�e: drame Tonija Ku�nera, Stivena Berkofa, Martina Krimpa, Hauarda Barkera, filmovi Pulp Fiction i Trainspotting (v. Lanteri, Sierz, Lazin, "Zbrda-zdola bele�ke..."; v. posebno Edgar, David: "Provocative Acts: British Playwriting in the Post-war Era and Beyond", in Edgar David (prire�iva�), State of Play, Playwrights on Playwriting, Faber and Faber, London, 1999, str. 3-34).
28 Samo jedan primer: Biljana Srbljanovi� i njen nema�ki kolega i gotovo vr�njak Marijus fon Majenburg 1998. pi�u istovremeno Porodi�ne pri�e i Vatreno lice, komade istovetne teme, prevo�enje "kontrolisanog" nasilja odraslih u nekontrolisano dece. Niz drugih primera identi�nih tema obra�ivanih u istom trenutku od strane razli�itih autora mogu se na�i u "Jedanaesti me�unarodni simpozijum pozori�nih kriti�ara i teatrologa", in Scena, br. 4-5, 2003, str. 22-43 (posebno u prilozima Anje Su�e, Jelene Lu�ine, Aleksa Sierza i Jitke Sloupove).
29 Medenica, Ivan: "La chance et sa charge de risque", in 3�me Forum du th��tre europ�en, 1998, r�vue Du Th��tre, hors-s�rie br. 9, Paris, mars 1999, str. 184.
30 Srbljanovi�, Biljana: "Journal de Belgrade", in LEXI/textes 5, 2001, str. 295.
31 Ibid.
32 Mio�inovi�, Mirjana: "Scenska igra Aleksandra Popovi�a", in Mio�inovi� Mirjana, Eseji o drami, Vuk Karad�i�, Beograd, 1975, str. 101.
33 Seleni�, Slobodan: "Savremena srpska drama", in Seleni� Slobodan (prire�iva�), Antologija savremene srpske drame, Srpska knji�evna zadruga, Beograd, 1977, str. LXV.
34 Konstantinovi�, Radomir: Filosofija palanke, in Tre�i program, br. 2, Radio Beograd, 1969, str. 18.
35 V. Lazin, Milo�: "Kultura dvoli�nosti ili Kako iza�i iz stanja katatonije; jedno pozori�no iskustvo", in Republika, br. 214-215, Beograd, 1-30 juni, 1999, str. 23-28.
36 Moj identitet je nekako nestao, �ini mi se kao da ga nikad nisam ni posedovala. U kontekstu epohe, odmah se na po�etku gubim. Ja sam �ena u svetu generala, policajaca, redova, konzula, otpravnika poslova, ministara bez portfelja i tirana. (�) Moj identitet je ukraden svetskom politikom, definitivno se negde zagubio u poslednjem ratu, ne mogu da ga prona�em ni na jednom �alteru za izgubljene stvari na evropskim aerodromima kroz koje prolazim, ni u jednom planu i programu za rehabilitaciju regiona u kome �ivim, ni u jednoj ta�ci mirovnih sporazuma koji se svaki �as potpisuju, ni u jednom jeziku, ni u jednom obi�aju, sigurno ne u zvani�nim svetskim normama pona�anja (...) Ja sam osoba ukradenog identiteta. Jedino �to sa sigurno��u mogu ustvrditi je da sam �ena, na pragu srednjih godina, stanovnik Evrope na ulasku u novi milenijum. Sve ostalo je prili�no maglovito, nekako neodre�eno i mutno (Biljana Srbljanovi�, govor prilikom dodele nagrade "Ernst Toler", 1. decembra 1999. u Nojbergu na Dunavu, �tampano pod naslovom "Ko sam ja?", Danas, Beograd, 18-19. decembar 1999, str. 29).
37 Konstantinovi�, str. 117.
38 Ibid. str.14.
39 Ibid. str. 118.
40 Petit Robert, dictionnaire de la langue fran�aise, Paris, 1987, str. 1838.
41 Faivre, B: "Sottie" in Corvin, Michel (�d.): Dictionnaire encyclop�dique du th��tre, Bordas, Paris, 1991, str. 785.
42 Klai�, Dragan (prire�iva�): Pozori�te i drama srednjeg veka, Knji�evna zajednica Novog Sada, 1988, str. 486.
43 Faivre, ibid.
44 Peki�, Borislav, in Na ludom, belom kamenu, Atelje 212, Beograd, 1971.
45 V. Chevallier, Claude-Alain: "Introduction", in Th��tre comique du Moyen-Age, Union g�n�rale d'�ditions, Paris, 1973, str. 20.
46 Sierz, str. 31.
47 Ibid. str. 5.
48 Ibid.
49 Ibid. str. 14.
50 V. Lazin, "Kultura dvoli�nosti...".
51 Edgar, str. 31.
52 V. Frajnd, Marta: "Politika i legenda u srpskoj istorijskoj drami", in Frajnd Marta (prire�iva�), Istorijska drama XIX veka I, Nolit, Beograd, 1987, str. 10.
53 Berlinskog Schaub�hne am Lehniner platz.
54 V. poslednje pasuse slede�eg poglavlja ovog teksta.
55 �to, kod reditelja, samo poja�ava �elju da je se poduhvati. O izazovima kojim Nova drama isku�ava savremenu re�iju v. moj tekst Nova drama - nova re�ija.
56 Lehmann, str. 294.
57 Ibid. str. 292.
58 Biljana Srbljanovi� u intervjuu Svetlani Luki�, B92, emisija Pe��anik, 14. Januar 2005.
59 Ibid.
60 Seleni�, Slobodan: "Avangardna tragikomedija", in Seleni� Slobodan (prire�iva�), Avangardna drama, Srpska knji�evna zadruga, Beograd, 1964, str. 15.
61 Ibid. str. 25.
62 Ibid. str. 16.
63 S�m sam kao student re�ije pro�ao �oki�ev, Hristi�ev, Stamenkovi�ev i Seleni� ev kurs dramaturgije, istina u "skra�enoj" verziji. Tri scene Trilogije me podse�aju na tri faze u�enja i ve�banja: od frajtagovskih geometrijskih zakona devetnaestovekovne dramske konstrukcije tokom ve�bi na prvoj godini (Biljanina prva scena), prelazilo se na rad prema gotovo realisti�kim na�elima ameri�kog profesora s po�etka pro�log veka Bejkera (druga scena), da bi se, na �etvrtoj godini, stizalo do modernh pristupa (tre�a scena).
64 Mio�inovi�, str. 115.
65 Gli�i�, Bora: Pozori�te, Zavod za izdavanje ud�benika Socijalisti�ke republike Srbije, Beograd, 1964, str. 214.
66 Ibid. str. 220.
67 Tek "postsrbljanovi�evska generacija cura", koliko je meni poznato, "progovara" druga�ije (Ana Lasi�, Marija Karaklaji� i Milena Markovi� u Belom, belom svetu�)
68 Tim, kako sam mogao da osetim na osnovu nepotpunog uvida, ponajvi�e strada gluma; bez repera koji su je nadahnjivali i odre�ivali, persifla�a preti, strahujem, da se pretvori u turbo-folk nadja�avanje, (na pr. bezrazlo�na preterivanja i "ga�enja do daske" u Kusturi�inom Podzemlju).
69 Vujanovi�, Ana: "Drama bez scene", in Scena, Novi Sad, br. 4, 2004, str.100.
70 Ibid. str.103 .
71 Ibid. str.100 .
72 Vujanovi� u te najmla�e autore ubraja Maju Pelevi�, Milenu Bogavac, Milana Markovi�a, Dimitrija Vojnova, Ivu Modli, Jelenu Kajgo, Filipa Vujo�evi�a, Uglje�u �ajtinca, Fedora �ilija, Mariju Stojanovi�, Mariju Karaklaji�, Ljubinku Stojanovi� i dr. (v. op. cit. str. 98)
73 Ibid. str.103 .
74 Prodor jeste ostvaren Beogradskom trilogijom, desetak postavki u inostranstvu u periodu 1998-2000, ali su pravi uspeh oko 25 postavki Porodi�nih pri�a od 1999. do 2001. i jo� osamdesetak potom, svih pet tekstova.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2005.