|
Pohod Biljaninih dramskih tekstova po evropskim scenama je nezapam�en u istoriji
knji�evnosti iz koje dolazi i jezika na kojem pi�e2. Borislav
Mihajlovi�-Mihiz je tokom svojih mnogobrojnih i dugih kafanskih predavanja ponavljao
otprilike slede�e "pravilo": dramski pisac evropsku slavu sti�e kada
mu komade prihvati mre�a pozori�ta nema�kog govornog podru�ja i francuski festivali.
Biljana je to postigla za dve godine (1998-2000). U Srbiji se, samo tri godine
kasnije, mogla �uti ovakva konstatacija: fenomen velike zastupljenosti drama Biljane
Srbljanovi� na stranim scenama (�) mnogi ovde �ele da gurnu pod tepih jer (�)
slu�i kao �ivi prekor jednoj zatvorenoj sredini s lokalnim kriterijumima vrednovanja3. �injenica
se ne mo�e zaobi�i: u trenutku kada Ivan Medenica iznosi gore navedenu ocenu,
Biljana ima �etiri postavke u Srbiji, po jednu za svaki do tada napisan tekst,
�etrdeset u Nema�koj, tri drame, sedam u Austriji, pet u Sjedinjenim Ameri�kim
Dr�avama. Da li ju je svetski uspeh "zadesio" pre no �to je sli�an postigla
kod ku�e? Da li je pozori�ni Beograd bio zate�en uspehom autora kome jo� nije
na�ao mesto na svojoj lestvici vrednovanja? Da li smo pred novim poglavljem Konstantinovi�eve
Filozofije palanke? KONTEKST Sve po�inje, bar kad je uspeh Biljaninih
drama u inostranstvu u pitanju, na Bonskom bijenalu 1998. Manfred Bajlharc je
taj festival savremenih dramskih pisaca osnovao �est godina ranije, kao "kontramanifestaciju"
tada dominiraju�em trendu "pozori�ta slike" (trend je svoj programski
manifest dobio samo godinu dana ranije monumentalnom Modernom scenom �ovanija
Liste4). I u istom Bonu, upravo u vreme gostovanja
Jugoslovenskog dramskog pozori�ta sa Biljaninom Beogradskom trilogijom,
nema�ki Centar ITI-ja organizuje me�unarodni simpozijum o gubitku vere u jezik,
izgovorenu re� na sceni u vremenu kada se me�unarodna pozori�na razmena usredsre�uje
vi�e na ples, pozori�te performansa i slike5. Ukratko,
simpozijum je ispitivao razloge "potiskivanja pisca" iz pozori�ta. Ve�
godinu, dve kasnije, situacija se menja: ne samo da je dramski tekst dokazao da
je sa�uvao svoje mesto, ve� se dramski pisac, nanovo, stavio na �elo pozori�nog
pokreta. Jer delom grupe od dvadesetak britanskih dramati�ara (Sara Kejn, Mark
Rejvenhil, itd), koje je Aleks Sirs 2001. krstio kao "In-Yer-Face Theatre"6,
te Marijusa fon Majenburga, Dee Loer, Lorana Godea, Va�di Muavada, Rodriga Garsije, Arne
Sirensa, Evgenija Gri�kovjeca, Vasilija Sigarjeva, Danijela Kina (pomenimo samo
nekolicinu7) na�e vreme (ekonomskog liberalizma, mondijalizacije,
globalizacije, ali i altermondijalizma) dobija svoj scenski izraz, zna�i medijsku
problematizaciju. Nova drama kre�e u potragu za kodovima sveta koji kao da ih
je izgubio. I ako nema svest o sebi, poku�ava da izgradi svest o svetu, da pronikne
privid u kojem �ivimo, da formuli�e princip koji je stvarnost izgubila8.
Klini�kom analizom nasilja u savremenom svetu i nalazom da se stvarnost izgubila
ili izvitoperila u sopstveni surogat Nova drama obnavlja �ulnost pozori�ta9. Ma
koliko prodor pisaca Nove drame na evropske scene u drugoj polovini pro�le decenije
bio neo�ekivan, tematika i forma koju afirmi�u su iznu�eni: zlo�inima na rati�tima
biv�e Jugoslavije. Me�' evropskim intelektualcima i stvaraocima su probudili gorku
spoznaju o neuni�tivosti zla, potiskivanu gotovo poluvekovnom iluzijom da su pobedom
nad fa�izmom u drugom svetskom ratu uspostavljeni trajni mir i blagostanje (bar
u ekonomski razvijenom svetu); Sarajevo postaje tragi�na scena koja i pozori�tnicima
otkriva da su se postmodernisti�kim slikovnicama "sklonili od sveta"
u estetizantni geto10. Ta gri�a savesti je jedan
od motora inspiracije Nove drame. Za tvrdnju ne treba puno dokaza: dovoljno je
prelistati uzbudljive zapise Grejema Saundersa geneze nastanka tekstova Sare Kejn,
op�teprihva�ene rodona�elnice Nove drame11, pogledati
spisak komada francuskih autora direktno inspirisanih zbivanjima na rati�tima
biv�e Jugoslavije (dvanaest, po mojoj evidenciji12)
ili se upustiti u popisivanje drama identi�ne inspiracije pisanih diljem sveta13. Ne
mo�e se ovo posezanje za "aktuelnom temom" okarakterisati kao "senzacionalisti�ki
refleks". Zlo u ljudskom koje su svojim sukobima iznedrili jugoslovenski
nacionalizmi je samo prinudilo na suo�avanje sa svetom koji, kako dokazuje Hans-Tis
Leman u do sada najozbiljnijoj studiji ne samo postmodernizma u teatru ve� postmodernizma
kao epohe, vi�e nije u stanju ili ne �eli da dopusti analiti�ko i temeljno sagledavanje
sukoba i bolnih situacija14, u kojem se svi domeni
ljudskog iskustva (�ivot, �ulnost, sre�a, mo� spoznavanja) patvore u 'robe', preciznije
u njihovu potro�nju ili posedovanje, a ne transformi�u u re�15.
Generacija dramskih pisaca na po�etku zrele dobi i stvarala�ke karijere se, od
Los An�elesa do Vladivostoka, suo�ava sa istim fenomenima: poljuljanim institucijama
zajednice i dezavuisanom (ideolo�kom) misli koja bi mogla da takvo dru�tvo objasni
ili "osmisli". A u Srbiji, jednom od epicentara tog civilizacijskog
potresa, Biljana Srbljanovi� je, jo� 2000, kao autor komada koji pobu�uju savest
omogu�avaju�i publici svojevrstan pogled na svakodnevni �ivot, preko metafori�nog
dijaloga izme�u njega, scene i publike, usamljena, kako je konstatovala Aleksandra
Jovi�evi�16. Zato je u Bonu Beogradska trilogija
"�ekana na zic". PROBOJ Nisam uspeo da vidim predstavu Gorana
Markovi�a i Jugoslovenskog dramskog pozori�ta, ali mi je pri �itanju Biljaninog
teksta zasmetao melodramski karakter prve scene, pa donekle i druge. Ali ve� u
njima jednostavnost situacije, jezgrovitost pripovesti i ubedljivost zbivanja
podsti�u sentimentalno vezivanje za proma�ene sudbine beogradskih emigranata.
Mogu samo da zamislim kako ga je mogla osna�iti igra beogradskih glumaca, koji
imaju ne�to malo od preciznosti nema�kih, samo deo "ose�ajnosti" ruskih,
gotovo nimalo od "usvirane" govorne artikulacije francuskih, ali gotovo
neuporediv ose�aj za igru koji, u najboljim trenucima, �ini uverljivijim i uzbudljivijim
sve �to je na sceni predstavljeno. Me�utim, uspeh Trilogije je, pretpostavljam,
obezbedila Biljanina tre�a scena. Dokazuje njeno dramatur�ko majstorstvo: sme�tanje
sukoba mlitavih, politi�ki "neopredeljenih" intelektualaca/umetnika
Jovana i Mare i bezrazlo�nog nacionaliste (ovi druga�iji ni ne mogu biti) Da�e
na hiljade milja od popri�ta, u Los An�eles, je primer lukavog kori��enja formalisti�kog
metoda "ostranenija" (za koji je Biljana kao student dramaturgije na
beogradskoj Akademiji morala znati). Sme�teni u ambijent "u kojem im nije
mesto", zlo i njegovi efekti se ukazuju vidljivijim i razornijim. Zlo�in
srpskog nacionalizma je time opasniji �to je mogu� svud, i sred holivudske "fabrike
snova". Istovremeno, ovo geografsko udaljavanje omogu�ava Biljani da nam
osvetli jednu od su�tinskih karakteristika zlo�ina po�injenih na jugoslovenskom
tlu devedesetih: bezrazlo�ni su. Da�a je ube�en da je pi�tolj sam opalio, da je
ubio "slu�ajno": Jovana nije ni poznavao, kao ni svedoka ubistva Maru,
a svoj patriotizam je skovao u Tusonu, dr�ava Arizona, gde je i ro�en i odrastao.
U stvari, zlo�inac dolazi iz bezna�a koje ga prinu�uje da izmisli svoje poreklo,
od jedinog �to mu je, nema�tovitom, pod rukom: op�tih mesta dora�enih uspomena
ve� otu�enih ljudi (u Da�inom slu�aju, njegovih roditelja). Po�to se ose�a obeskorenjenim,
i svaki njegov �in mu se ukazuje besmislenim, �to ga i navodi da ne ose�a odgovornost
za po�injeno. Tako Biljana uspeva u, u pozori�tu, najte�em: da identifikuje
problem ne kao nacionalni, ne kao etni�ki, ni kao "balkanski" ili "ideolo�ki",
ve� - kao ljudski. Ubica je najpre �ovek, zna�i bespogovorno odgovoran za svoja
�injenja, �ak i kad nema svest o odgovornosti. Mislim da je u Bonu te 1998. otkri�e
imalo (kako to pozori�ni kriti�ari vole da ka�u) "katarzi�no dejstvo":
svedo�anstvo o balkanskim zlo�inima nije, kao tokom celih devedesetih, politi�ki
pledoaje za ovaj ili onaj od suprotstavljenih nacionalizama, ve� mra�na konstatacija
da je zlo u nama, da se krvavo ispoljava na Balkanu, a da preti svud17.
Interesantno je da postoji nekoliko, o�igledno slu�ajnih, podudarnosti tre�e scene
Beogradske trilogije i tre�e scene Razorenih18:
tri lica, upad nasilnika me�' neubedljiv ljubavni par, neobja�njen zlo�in. Samo,
ono �to je kod Kejn ko�marna vizija, imaginarni silazak u pakao19,
kod Biljane je - svakodnevica. Ostaje pitanje na koje nemam odgovor: kako je
bonska publika shvatila izostavljanje ubistva na kraju predstave Gorana Markovi�a
(zamenjeno je Da�inom pretnjom Jovanu i Mari i igrom praznim pi�toljem20)?
Na nevi�eno ne mogu a da preina�enje ne shvatim kao "ubla�avanje" i
komada i problema koji uprizoruje. "BETONIRANJE" Dramski autor
uspehom prve drame iznena�uje, trajniji mo�e o�ekivati tek ako "upali"
i druga. Mo�da je Biljanina sre�a da je u momentu bonskog prodora taj va�an tekst
za karijeru jednog dramati�ara ve� imala u fijoci; Porodi�ne pri�e su pisane
bez pritiska kojem je pisac izlo�en nakon otkri�a, i to "vani". Struktura
komada, na�in pristupa i obrade teme, koherentnost disparatnih dramatur�kih elemenata,
su daleko od linearnosti zbivanja u tri scene Trilogije. Pri�e ne samo
da potvr�uju Biljaninu dramatur�ku ve�tinu iz tre�e scene prethodnog teksta, ve�
i suverenost u komponovanju dramskih elemenata koja se te�ko mogla naslutiti.
"Ostranenije", oneobi�avanje, se ne posti�e vi�e prostornim udaljavanjem
zbivanja. Niti vremenskim. Ni u de�iji svet se ne uranja da bi se "raskrinkao"
onaj roditelja. De�ija fantazija je samo uveli�avaju�e staklo surovosti za koju
su odrasli postali neosetljivi. Pisci koji �ele da provociraju publiku, ili
da je suo�e sa ne�im, obi�no poku�avaju da pomere granice onoga �to je op�teprihva�eno,
�esto zato �to �ele da preispitaju uvre�ene predstave o tome �ta je normalno,
�ta je u ljudskoj prirodi, �ta je prirodno a �ta realno. Drugim re�ima, upotreba
iznena�enja je deo potrage za dubljim zna�enjima", za preispitivanjem "predstava
o sebi21. Biljana to posti�e organizacijom percepcije
teme drame; u svom prvencu, gledaoca/�itaoca uveri da se radi o emigrantskoj pri�i,
u drugoj drami, da prisustvuje anatomiji odrastanja kroz spoznaju raspada prodice.
Radi se o la�nim temama. Ako prihvatimo da je tema Trilogije bezrazlo�nost
nasilja i sudbina onih koji od njega be�e, Pri�e bi bile o razornim posledicama
navikavanja na njega (kao da postavljaju pitanje: mo�emo li se odbraniti/sa�uvati
od zla/nasilja ne "zameraju�i" mu se?). U stvari, Biljana koristi jednu
temu za dramatur�ku fakturu, za pri�u, drugu za dramu. Jer, njeni komadi se ne
odigravaju u prividu koji nazivamo stvarnost. Da bi nas u tu "varku"
uvukla, realisti�kim prosedeom nas najpre uveri u verodostojnost zbivanja, da
bi nam scenskom igrom otkrila da je stvarnost mnogo slo�enija. Ova dramatur�ka
alhemija omogu�ava �itaocu/gledaocu prelaz iz percepcije u spoznaju. Bri�u�i granicu
izme�u realnog i predstavljanja, Biljana nas neprestano stavlja u situaciju Klaudija
i elsinorskog dvora; upadaju�i u "mi�olovku" realisti�ne drame prinu�eni
smo da se suo�imo sa nali�jem stvarnosti kojoj smo poverovali, i u pozori�tu i
van njega. I po tome je Biljana nesumnjivi predstavnik Nove drame; i britansku
In-Yer-Face dramu karakteri�e, kako utvr�uje �an-Mark Lanteri, suo�avanje sa dvostrukim
fenomenom: vakuumiranja stvarnosti i njenog preobra�avanja u varku22.
Dramatur�ka struktura Biljaninih Porodi�nih pri�a, prebacuju�i raskol spoznatog
i "stvarnog" sa pozornice u recepciju predstave, inkarnira fragmentaciju
svesti23. Biljana beogradskom paradigmom uspeva da
stvori jednu od autenti�nih dramskih sintagmi na�eg vremena. Porodi�ne pri�e
obezbe�uju Biljani evropsku slavu: izvo�enja na 20 jezika. Ali istovremeno,
te 1999, novu generaciju dramskih autora prihvataju i njihovi vr�njaci reditelji
(Tomas Ostermajer, Oskaros Kor�unovas, Arpad �iling), ali i veterani (Peter Cadek),
nema�ke pozori�ne agenture im nalaze mesto u lancu od dvestotinak repertoarskih
pozori�ta nema�kog govornog podru�ja, otvaraju im vrata i francuski festivali...
Sara Kejn oduzima sebi �ivot24. Nova drama se uspostavlja
kao pravac, vra�aju�i dramskom piscu "prevratni�ku" a pozori�tu va�nu
socijalnu pa i svojevrsnu politi�ku ulogu25. Njen nastanak
jeste fenomen na�eg vremena. Pokret drame apsurda pedesetih, kako ga je definisao
Martin Eslin26, ima svoje rodona�elnike Beketa i Joneska,
i njihove sledbenike. Autori Nove drame jedva da imaju vremena da pro�itaju Saru
Kejn. Zato sam sklon stavu da pokret nema prete�e27,
da, poput web-stranica interneta, nastaje spontano, u suo�avanju nove generacije
umetnika sa svetom koji pokazuje iste simptome i u zemljama koje se name�u svojim
bogatsvom i u onim koje grcaju u siroma�tvu28. SVET
I "MI" Istorija srpske dramske knji�evnosti je istorija kaskanja
za Zapadom. Od Sterijinog uspelog truda da "doma�e naravi" provede kroz
zakone u�ene drame, do joneskovske "drame apsurda" Ace Popovi�a, dramski
pisci u�estvuju u procesu otvaranja srpske i jugoslovenskih kultura zapadnim.
Ali ugledanje kao da neumitno stvara utisak ka�njenja. Biljana Srbljanovi� je
prvi srpski dramski autor koji ne samo da je u svetu uspeo, ve� je vi�en i prihva�en
kao jedan od nosilaca evropskih pozori�nih promena. U tome joj je pomogla jedna
okolnost: dr�ava, dru�tvo i kulturne norme koje su artikulisale komunikaciju sa
zapadnom Evropom, samim tim i "ka�njenje", raspali su se na njene o�i.
Cela njena generacija na�la se na svojevrsnoj nultoj ta�ki, u kulturnom me�uprostoru,
izme�u novoizmi�ljene pro�losti i zbrisane budu�nosti. Istovremeno, ovim vr�njacima
rasula se pru�ala "�ansa": da sami sebe osmisle/izmisle. Biljana ju
je iskoristila! Izbegla je rizik stvarala�ke nepokretnosti kojem je njena generacija
bila izlo�ena u smanjenom fizi�kom i duhovnom prostoru, bez ozbiljne utakmice
i u odsustvu informacija o me�unarodnim pozori�nim kretanjima, a na koji je 1999.
ukazao Ivan Medenica29. Biljana je uspela da primeti
ono �to je pozori�nom stvaraocu, kako je upozoravao jedan od njenih profesora
dramaturgije Jovan Hristi�, primetiti najte�e: o�igledno� u njenom slu�aju, da
se suo�i sa stvarno��u a ne prihvati iskrivljuju�a kolektivisti�ka obja�njenja.
Sigurno nije ni jedina ni prva me�u beogradskim intelektualcima postavila pitanje
li�ne odgovornosti za srpsku politi�ku i kulturnu kataklizmu: da li su moji tekstovi
bili dovoljni? da li sam govorila glasno? da li sam mogla i morala da uradim vi�e,
bolje?30. Ali je to pitanje, i u ovom tekstu u rimskoj
Republici i u svojim dramama, postavila. I dala odgovor na koji se mnogi u Beogradu
ni danas ne odva�uju: Govorila sam pretiho, prezadovoljna sobom. Trebalo je da
uradim mnogo vi�e31. Bilo je devedesetih u Srbiji
drama koje su poku�avale da se bave nacionalizmom i ratom, ali se bojim da su
pre ovim temama koketovale no �to su ih razobli�avale. Biljana uspeva da se sa
pomenutim fenomenima uhvati u ko�tac jer je raskrstila sa jednim od osnovnih postulata
dotada�nje srpske dramaturgije: mentalitetom. Od Sterije i Nu�i�a do Aleksandra
Popovi�a i Du�ka Kova�evi�a, srpska dramska knji�evnost, pogotovo komediografija,
se trudi da sa Zapada preuzete dramatur�ke obrasce osovi na narodnoj tipologiji
i karakterologiji, potom na mentalitetu; dramski pisci ne samo da uspevaju da
ga odrede i oslikaju, ve� i da mu se podsmehnu i izlo�e ga, kad misle da treba,
ruglu. Ovo originalno variranje postulata komedije naravi omogu�ava dragoceno
suo�avanje specifi�no nacionalnog sa op�teljudskim. Ali, ve� Sterija u Rodoljupcima,
poslednjem delu, koje izlazi iz konteksta svega �to je do tada za scenu napisao,
�ini va�an pomak: poku�ava, i uspeva, da samu dramatur�ku konstrukciju izvede
iz mentaliteta. Zato Rodoljupci i jesu prva moderna drama srpske knji�evnosti.
I Nu�i�, a pogotovo Popovi� i Kova�evi�, originalno nastavljaju tu dramatizaciju
mentaliteta. Mirjana Mio�inovi� u briljantnoj studiji Scenska igra Aleksandra
Popovi�a, analiziraju�i za ovog autora karakteristi�an princip ponavljanja,
ka�e da je re� zapravo o permanentnosti odre�enog mentaliteta koji diktira jednu
tipi�nu, permanentnu situaciju32. Slobodan Seleni�
kao da se, u predgovoru Antologije savremene srpske drame, nadovezuje kada
konstatuje da �ak i (�) Du�an Kova�evi� i Ljubomir Simovi�, autori samosvojne
dramske tehnike i naro�ite usmerenosti, sude�i po nekim elementima njihovih drama
imaju zajedni�ko polazi�te u onim regionima srpskog mentaliteta u kojima je i
Popovi� nalazio svoju inspiraciju33. Ovim preispitivanjem
mentaliteta dramskom formom nastaju autenti�na dela jedne nacionalne knji�evnosti.
Verovanja i pona�anja zajednice se tako vaspostavljaju kao ne�to vi�e od naravi
- njena sudbina (�esto vi�ena kao "zla"). Ali upravo ovo specifi�no
nacionalno obele�je ote�ava razumevanje srpske dramske knji�evnosti u inostranstvu,
tim pre �to dolazi iz tzv. "male kulture", pisane na, opet tzv, "malom
jeziku". Srpska kultura gotovo nikad nije uspevala da svoje kulturne modele
uskladi sa zapadnim, ali ni da ih, kao autenti�no svoje, na Zapadu afirmi�e (poljska
i �e�ka, uzmimo slu�ajne primere, jesu). I dobar deo pominjanih opusa komi�no
grade na kolektivnoj nesposobnosti, nemogu�nosti, �ak odbijanju, samoprepoznavanja
(srpski dramski pisac je bio zavistan od mentaliteta �ak i kada ga je najo�trije
kritikovao, �ak i kada je poku�avao da, pi�u�i, od njega pobegne). Jer, kako isti�e
jedan od najmudrijih tuma�a srpske kulture, u zatvorenoj palana�koj sredini smeh
nikad ne mo�e da postane uistinu slobodan; njega pro�ima (�) svest o zabranjenom
prostoru apsolutnog osloba�anja od merila duha palanke. On zato nije �isti smeh,
koji bi postao samom sebi svrha, ve� uvek jedan prevashodno satiri�an smeh, onaj
koji ne vodi iracionalnosti jer ne vodi potpunom oslobo�enju od motiva i od vrhovnog
'plana' svevladaju�eg duha palanke, posve�enog tom motivu. (�) To je smeh odricanja
subjekta od subjekta34. Ono �to odre�uje pona�anje
Biljaninih junaka i dramatur�ki kontekst u kojem ih prinu�ava da deluju je sigurno
inspirisano duhom vremena, politi�kom situacijom, mentalitetom nimalo. Za�to? Srpski
mentalitet, decenijama predmet be�arskog podsmeha komediografa, scenskog nadigravanja,
izgubio se pre no �to je Biljanina generacija po�ela da pi�e (ili se ba� rastakao
kada je u�ila dramaturgiju): patentirana nacionalisti�ka ideologija je ponudila
monstruozne kalupe za "narodne osobine" a obespravljeni narod ih je
prihvatao zaboravljaju�i kodove kojima se do tada predstavljao i preko kojih je
komunicirao35. Ako mi dozvolite da se poigram naslovom
za mene najzna�ajnije drame Du�ana Kova�evi�a, a, dr�im, i najzna�ajnije za srpsku
dramsku knji�evnosti druge polovine XX veka, maratonci su trku zavr�ili u Srebrenici.
Kako konstatuje Vera, rezoner u Biljaninom Padu, stigla tradicija do klanja. PAD Odrastanje
u sredini koja je izgubila svojstvo ispod nacionalisti�ke �minke pru�a Biljaninoj
generaciji slobodu kakvu u srpskoj kulturi, podsvesno patrijarhalnoj, mo�da nije
imala nijedna pretdhodna: slobodu u praznom prostoru36.
Jer, ne zaboravimo Konstantinovi�a: duh palanke, trajno obele�je srpske kulture,
je nacionalizmom (i zlo�inima kojima je slu�io kao opravdanje) demistifikovan
kao fikcija, sru�en kao iluzija37. Biljaninoj generaciji,
oduzete tradicije, suo�enoj sa bezumljem novoproklamovane i novoaklamovane, sa
duhom plemena u agoniji, otvoren je izbor: izme�u ravnodu�nosti i poku�aja izgradnje
stava tvora�ke subjektivnosti38, sebe kao stvarne egzistencije39. Zato
je Biljanin Pad neophodno, vremenom iznu�eno delo i, u kontekstu umetni�kog
stvarala�tva u Srbiji pro�le decenije, izuzetno hrabro. Upotrebljeni dramatur�ki
obrazac i prosede ne mogu se na�i ni u njenim prethodnim niti u potonjim dramama.
Pisan u periodu policijskog terora Milo�evi�eve vladavine, Pad je mnogo
vi�e od pamfleta. Mislim da ne gre�im ukoliko ga odredim kao sotiju. Petit Robert
ka�e da su u Francuskoj u XV veku ovu farsu satiri�nog karaktera izvodili glumci
preobu�eni u lude, igraju�i pripadnike imaginarnog naroda budala, alegorije dru�tva
tog vremena40. Korvenov pozori�ni re�nik precizira
da je sotija o�tra kritika, �esto politi�ka, poreme�aja u dru�tvu. (�) Budala
je pozori�na fikcija (�), virtuoz jezika koji ne pre�e od krajnosti41.
Dragan Klai� u "Glosaru" svog Pozori�ta i drame srednjeg veka
isti�e da je glavno lice sotije Majka luda42, �ije
tipolo�ke osobine neodoljivo podse�aju na Biljaninu Nadmajku Nacije Sun�anu. Ali,
Korvenov re�nik zaklju�uje da sotija nije pre�ivela XVI vek, brutalno suzbijana
za vladavine Fransoa I.43 Zaboravljenog �anra se
1971. setio Borislav Peki� "sotijom" odrediv�i svoje Generale ili
srodstvo po oru�ju44. Ve� i ovla�no upore�ivanje
dokazuje da Biljana �anr potpunije o�ivljuje; Peki� realisti�nim opisom susreta
dva strasnika ratovanja ostaje na alegoriji, Biljana uspeva da mahnitanje dr�avne
vrhu�ke i intelektualne elite preto�i u scenski ludizam (kao da o�ivljava paganski
duh karnevala iz kojeg je sotija i ro�ena45). Znala�ki
evociran ali i lucidno komponovan, �anr postaje tema. I vi�e od nje: mentalna
slika pomahnitalog vremena. I do sada najmarljiviji analiticar in-yer-face pozori�ta
Aleks Sirs, isti�e da se u tekstovima britanskih autora devedesetih �esto �ak
i granica izme�u realnog i predstavljenog bri�e46.
Pisci Nove drame izla�u gledaoce fantazmagori�nim prizorima jer �ele da preispitaju
trenutno ra�irene predstave o tome �ta je normalno, �ta zna�i biti �ovek, �ta
je prirodno ili �ta je stvarno47. Sirs je, �ini mi
se s pravom, naziva taktikom �oka48 jer premo��uje
zami�ljenu granicu izme�u po�injenog i nezamislivog49.
Biljana u Padu upozorava da se ko�mar sotije prelio u svakodnevicu: nije
neverovatno scensko zbivanje, ve� stvarnost sama! Time bi se mogao objasniti
i neuspeh Pada u Beogradu. Nisam video predstavu Gor�ina Stojanovi�a te
ne mogu da posvedo�im da li je ona mogla doprineti mimoila�enju s publikom (jer
i to se u pozori�tu doga�a), ali se bojim da je srpska kultura, pogotovo njena
beogradska elita, jo� nespremna za �ok spoznaje.50
Dejvid Edgar pi�e da uspeh britanske dramske knji�evnosti poslednjih �etrdeset
godina nije bio samo stvar pojedina�nih talenata. Dogodio se jer je stvarana tribina
na kojoj generacije pisaca mogu da publici, koja deli njihove opsesije, zabrinutosti
i jezik, ozbiljno govore o vremenu51 u kojem �ive.
Pozori�ni Beograd je taj dru�tveni dijalog preko pozori�ne igre decenijama odr�avao.
Kao da vi�e nije u stanju? �teta bi bilo da je ovo ta�no. Jer Pad sigurno
nije najlep�a, mo�da nije ni dosada najbolja, ali mi se �ini najzna�ajnijom Biljaninom
dramom. Srpska dramska knji�evnost je tokom dva veka postojanja proizvela vi�e
"vladarskih drama" no �to je Srbija imala vladara. Pisane ve�inom post
mortem vladaoca, ponajvi�e na osnovu legende, ili za njegova �ivota, kao deo politi�ke
propagande52 (�esto zaboravljamo koli�inu dramskih
proizvoda "o �ivotu i delu" Josipa Broza Tita), naj�e��e su hagiografije.
Biljana je prva koja, o jo� ustoli�enom vlastodr�cu, pi�e farsu, tehno-farsu,
kakvu iziskuju i vladavina i njome stvorena etno-dernek epoha. OBESEBLJENOST Zami�ljam
Biljanino razo�arenje neuspehom Pada. Uspe�ni ljudi ne vole, i jo� te�e
podnose, neuspehe. Ima u njena dva potonja komada puno usamljeni�ke melanholije,
pomalo i emigrantske: ne doga�aju se vi�e u njenom rodnom gradu, pisani su po
narud�bini zapadnoevropskih pozori�ta53, drugi �ak
i tokom boravka u Njujorku. Tre�i, poslednji, u kojem se na prvi pogled vra�a
Beogradu54, pi�e u Parizu, gde od skora i �ivi. Junaci
sve tri drame su u nemogu�nosti da identifikuju svet; izmi�e im ispod prstiju,
kao pesak ili voda. Supermarket je pisan suvereno. Lomljenje realisti�ke
pri�e u nestvarno (kao lica junaka u izlomljenom ogledalu finalne scene Dame
iz �angaja Orsona Velsa) je prosede koji je Biljana koristila u tri prethodna
teksta. Ovde je ne samo najkoherentniji ve� i najefikasniji. Napustiv�i rodni
grad, ne shvata li da se kockice stvarnosti ni drugde ne mogu slo�iti? Biljana
uspeva da ispi�e paradigmu bezna�a savremenog �oveka; tri lica Supermarketa
imaju dvostruka imena, za razli�ite upotrebe, preostalim trima se uz prezime obavezno
dodaje atribut "kolega" ili "gospodin", zna�i postoje samo
kao dru�tvene funkcije. Klatno mogu�nosti ostvarenja/neostvarenja individualiteta
se kre�e izme�u nepostojanja i "dru�tvene �minke"; jedino ova poslednja
nudi, gorki, ali "Happy End", kojim Biljana ovu svoju "Soap Operu"
i zavr�ava. Ali u Supermarketu se kristali�e Biljanin najoriginalniji
doprinos pokretu Nove drame: junak bez stvarnosti, �ovek izgubljen, samleven istorijom.
Ve� u Trilogiji, Jovan i Mara se ose�aju ljudima oduzete i zemlje i intime,
Nade�da iz Pri�a uto�i�te nalazi u pse�em �ivotu, Vera iz Pada u
rezignaciji. Razde�eni Leo �varc/Leonid Crnojevi� pristaje (nema mu druge?) da
�ivot okon�a u protezi "Soap Opere". U Americi, drugi deo
Karl �e se baciti pod to�kove metroa, nesvestan ni "kafkijanske krivice"
zbog koje je sve u �ivotu izgubio. Iza njega ostaje samo konstatacija da ga je
metro pregazio "kao pacova". Uzaludnost ovog �ina, kao i uzaludnost
�ivota junaka, potcrtava se rukopisom Amerike; kao da tekst nije dramatur�ki
organizovan ve� je samo zapis do�ivljenog, proizvod onog stanja za�udnosti koje
u nama jedino tu�ina mo�e izazvati. Amerika je krhka konstrukcija, kao
percepcija. Osetljivost je sama! U�ini vam se da bi je grehota bilo re�irati55.
U zaklju�ku svoje knjige Leman razlog da bismo nastavili da se okupljamo u pozori�tu56
vidi u ponovnom uspostavljanju prekinute veze izme�u percepcije i pro�ivljenog57. Biljana
Amerikom (sigurno podsvesno) izaziva medij kojim se iskazuje. To se ponajbolje
vidi iz didaskalija; nisu vi�e scenska uputstva, pre komentari zbivanja, prevashodno
bele�ke opa�aja, koji su stvarala�ki proces u njoj i pokrenuli. Naizgled nepovezano
nizanje ovih "stvarnohvatica" iz novog sveta stvara svojevrsnu napetost;
upe�atljivo��u se za �itaoca/gledaoca lepe, vode ga, "na slepo", oduzimaju�i
mu sposobnost da, do kraja, nasluti kud. Kao �to je Karl pred "zagonetkom"
svoje krivice tako je gledalac pred nedoku�ivom strukturom koja ga pro�ima, kao
i Karla ose�aj uzaludnosti. "Ostranenije" nije vi�e dramatur�ko sredstvo
ve� se ukazuje kao na�in �ivota, junaka, i kao klju� spoznaje za gledaoca. Skakavci
su pak hronika uzaludnog hoda ka smrti. Njeni junaci su samo pajaci dru�tvene
komedije u kojoj vi�e ni nema mesta za ljudsko bi�e. Indikacije ne upu�uju
na mesto zbivanja. Ali imena lica, njihov jezik, naravi koje ih rukovode, ukazuju
da smo u Beogradu, me�' "krem dru�tvom". Ali ono nije vi�e u stanju
da osvoji, usvoji, jo� manje nametne dru�tvene norme. Da li se Skakavci
doga�aju u Beogradu? To �to ja imam nostalgiju za nepostoje�om zemljom, to je
stvarno neka �udna vrsta patriotizma. Imam dubok ose�aj patriotizma za dr�avu
koja ne postoji. Ona postoji u na�im mislima, neko idealno mesto. Zna�i, ja ho�u
zemlju koja izgleda tako, tako i tako i onda mi nedostaje to, stra�no mi nedostaje,
do suza mi nedostaje ne�to �to verovatno nikad ne�e postojati. Kad ubije� to u
sebi, onda malo postane� neosetljiv i na mnoge druge stvari, tako da mo�da nije
lo�e trpeti neki stupanj besmislene patnje, pa barem zna� da si �iv. (...) A mislim
da ova zemlja nikad ne�e izgledati onako kako ja ho�u. Nikad ne�e biti ni blizu
tome i uvek �e mi stra�no nedostajati. To je neka vrsta prokletstva58.
Zato je Beograd iz Skakavaca onaj snevani, ne sa nepremostivim, gotovo
fantazmagori�nim, problemima (kao u Porodi�nim pri�ama), ve� sa "normalnim",
ljudskim, onakvim kakve Biljana trenutno "na miru" mo�e da pro�ivi u
Parizu. Ne znam za "evropskije" Beogra�ane od onih iz Skakavaca;
samo su Biljanin prostor za ispisivanje trenutno u Evropi vladaju�e urbane lakomislenosti,
sebi�nosti, samodovoljnosti, ali i neizbrisivog ose�aja uzaludnosti. Biljana je
kod ku�e u svojoj glavi. Zato �e takvi beogra�ani na berlinskim scenama postati
Berlinci, na pariskim Pari�ani... Po fakturi realisti�ki, Skakavci su
drama bez pri�e. Celi se doga�aju u nevidljivoj stvarnosti, izme�u pojavnog, kojem
nerazumno robujemo, i ljudske du�e �ije smo obrise izgubili. Kao da nam se �ivot
ve� dogodio i preostaje nam samo da ga potro�imo. "Stvarnost" se vi�e
uop�te ne uklapa u realnu sliku, ka�e Biljana59. Skakavci
su anatomski zapis nervnog stanja jednog o�aja. KRAJ I PO�ETAK Oneostvarenje
doga�anja i junak oduzete stvarnosti obele�avaju sve dosada�nje Biljanine tekstove.
Ali dramski prosedei su neverovatnom "dramatur�kom kameleonov�tinom"
varirani iz komada u komad sigurno��u koja bi za pisca Biljanina iskustva mogla
da za�udi. Ne treba! Nije samo �kolovan dramaturg, ve� izdanak beogradske
�kole drame. Odsek dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti je postojao i
ranije, ali je za nastanak �kole klju�an bio dolazak Jovana Hristi�a i Slobodana
Seleni�a za profesore. Koincidira sa relativnim politi�kim, mnogo vi�e kulturnim,
a ponajvi�e pozori�nim otvaranjem tada�nje Jugoslavije ka Zapadu. Zato ne treba
da �udi da su programska na�ela beogradske �kole drame izlo�ena u predgovoru antologije
Avangardna drama, kao uvod u tekstove �arija, Apolinera, Vitkijevi�a, Beketa,
Joneska, �enea, Pintera, Olbija. Seleni� isti�e da je dramsko pisanje medijum
koji znatno manje nego bilo koji drugi vid umetni�ke ekspresije trpi preziranje
o�iglednog i u prezentativnom smislu logi�nog60. Odatle
�e se u analizama na odseku dramaturgije punih dvadesetpet godina insistirati
na dramatur�koj konstrukciji. Nije slu�ajno da je struktura osnovni komunikacijski
element Biljaninih drama. U nju tka "pojavne oblike stvari" koji su
za Seleni�a samo (...) metafore za slikanje nekih dubljih i op�tijih istina koje
autori avangardne drame ho�e da otkriju, ili pre da sugeri�u iza privida logi�nog
i svakodnevnog poretka stvari61. Su�tina "doktrine"
beogradske �kole drame bila bi upravo u potrazi ravnote�e, s jedne strane, neophodnosti
izvrtanja logi�nog (...) do stepena na kome je alogi�no tako drasti�no suprotstavljeno
gledao�evom empirijskom iskustvu da izaziva uvek �ok, nagao prekid jednog ustaljenog
toka stvari i nastavak nekog drugog koji se protivi neposrednoj evidenciji ili
na�em aksiomati�nom iskustvu,62 i, s druge strane,
realisti�nog tretmana odre�ene situacije. Fragmenti stvarnosti u Biljaninim tekstovima
su, sa izuzetkom nekih scena Pada, obavezno izvedeni realisti�kim prosedeom
koji karakteri�e celu beogradsku �kolu drame63. Malo
koji �ak odseka dramaturgije Fakulteta dramskih umetnosti sledi dramatur�ku strukturu
jezi�kih igrarija Aleksandra Popovi�a u kojoj se slo�en mehanizam funkcionisanja
pozori�ne igre svodi na funkcionisanje mehanizma jezika64,
iako se Popovi�ev stil afirmisao pre no �to je �kola i pokrenuta. Ali realisti�ki
prosede sekvenci je posledica jedne druge, mo�da nikad formulisane, "doktrine"
beogradske �kole drame. A to je: neophodnost istra�ivanja scene i, prevashodno,
igre. Dugogodi�nji pozori�ni kriti�ari, Hristi� i Seleni� (kao i Stamenkovi�)
su, �ini mi se svesno, gradili kod studenata ose�aj za gluma�ku igru. Time sigurno
nastavljaju tradiciju srpske komediografije, od Nu�i�a do Popovi�a, mo�da zasnovanu
na saznanju koje je elokventno izneo, meni najdra�i srpski istori�ar pozori�ta
Bora Gli�i�: da je kod nas - iako se, na�alost, na to ne obra�a pa�nja - gluma,
u estetskom smislu, i sem nekoliko izuzetaka, bila umetni�ka vrednost iznad najve�eg
broja na�ih dramskih tekstova65. Beogradski stil glume
je bitno odredio scenski izraz i jezik beogradske drame. Artikuli�u�i se u
haoti�nim uslovima pozori�nog rada u Srbiji i Vojvodini XIX veka, gluma je sticala
legitimitet na popularnosti "komada iz narodnog �ivota". Ali, po�to
su oni izvo�eni iz jedne intelektualne idealizacije, na sceni beogradskog Narodnog
pozori�ta se odnegovala ve�tina sa�imanja i stilizovanja karakterolo�kog koda.
Podsticana nepatvorenim ose�ajem za igru, za podsmeh, postaje dvadesetih i tridesetih
godina pro�log veka stilom prve generacije �kolovanih glumaca. Ni strogi Klajnovi
zakoni "psiholo�ke igre", ni poku�aj doktrinarne "sistematizacije
po Stanislavskom" u kampanji zavo�enja proleterske kulture po uvo�enju komunisti�ke
vlasti, nisu uspeli da iskorene ovaj duh persifla�e. Zato se Pad ne
mo�e zamisliti bez poznavanja anarhisti�kog pelivanskog ruganja Zorana Radmilovi�a
(koje je Biljana mogla upoznati jedino gledaju�i video kasete), a "role kao
na tacni" u Skakavcima bez "sluha" za ume�e beogradske glume
da, u svojim najboljim trenucima, ne igra samo repliku u odre�enoj situaciji ve�
njen pro�iren podtekst u kojem se gotovo podsvesno upisuje i li�no iskustvo glumca. I
tu le�i razlog jednog naizgled paradoksa: realisti�ki prosede pojedinog dramskog
fragmenta u tekstovima beogradske �kole je samo naznaka za igru, kontekst za gluma�ke
varijacije, kako bi se pretvorile u emotivnu istinu66, kao jedinu mogu�u, scenske
iluzije. Zato je "realizam" beogradske drame prividan onoliko koliko
treba gledaocu da poveruje u verodostojnost pri�e, a glumcu da ga povede dalje. Me�utim,
"prepoznatljivost" dramske igre ponajpre obezbe�uje dijalog, obele�en
govorom ulice. S izuzetkom Ljubomira Simovi�a, koji u dramsku knji�evnost dolazi
iz pesni�ke, nema u srpskoj drami kraja pro�log veka velikog pisca specifi�nog
scenskog govora, kao �to je u nema�koj bio Miler ili u francuskoj Koltes67.
Nema ba� zbog te, nesvesne, vernosti beogradskom stilu igre. Odatle i osobenost
beogradske �kole drame koju nisu mogli da odagnaju ni erudicija i otvorenost Bobe
i Vave: ona je ostala drama mentaliteta. Zato je devedesetih srpsko pozori�te
izgubilo korene: mentalitet kao pretekst za dramsku igru vi�e ni socijalno, a
samim tim ni scenski, ne funkcioni�e68. A Biljana,
iako vrstan predstavnik beogradske �kole drame, ozna�ava i njen kraj: mentaliteta
vi�e nema... a napustili su nas i Boba i Vava. Ostaje Srbija, dru�tvo �iji
su se meta-narativi nepovratno uru�ili69, dru�tvo koje
nije u stanju da proizvede, ve� vi�e nema pravo ni na jedan sopstveni makrodiskurs70,
kako vispreno zaklju�uje mladi teatrolog Ana Vujanovi�. U takvom dru�tvu se egzistencija
ostvaruje samo kroz niz mikro-akcija koje vi�e nemaju upori�te i verifikaciju
u meta-diskursu dru�tva71. Zato drama koja nastaje
nakon Biljane Srbljanovi� i Milene Markovi�72 nema
infrastrukturno razvijen svet teatra kao radni okvir nego nastaje kao njegov simptomski
eksces73. Ta drama ostaje za sada bez scene jer, jo�,
nije dobila (nije joj, jo�, omogu�eno da stvori) svoju glumu. Tek je treba izmisliti. PARADOKS
SAMO�E Me�unarodni uspeh Biljane Srbljanovi� je do skora u Srbiji guran pod
tepih jer je u evropski, i svetski, kontekst upisivao srpski kulturni �orsokak,
jer se drugde na�lo sluha za jedan krik, sli�an onim za koje je srpsko dru�tvo
u poslednjih dvadesetak godina "kod svoje ku�e" uspevalo da prona�e
sordinu te im smanji odjek. Time je srpska kultura ostvarila gotovo nemogu� parodoks:
"proizvela" je prvog dramskog pisca svetskog uspeha u vreme jednog od
svojih najve�ih "iskoraka od sveta". Za to se zasluga gotovo sigurno
mora pripisati Biljani Srbljanovi�. Ukoliko je njen prodor i ostvaren u kontekstu
ogromnog interesa za "srpski glas" iz bezna�a jednog rata, uspeh je
ostvarila slede�i svoj, li�ni glas, i ose�aj, izbegav�i "obaveze" koje
name�u politi�ki trenutak i sredina u kojoj je odrasla74.
Tako, izuzetnom raznoliko��u dramatur�kih pristupa, iz komada u komad, izneverava
o�ekivanja, odbija uhodan put postignutog i postaje stvaralac sa originalnim sluhom
za mene ovog sveta. Vi�e od ume�a, Biljana se sa �est dramskih tekstova potvrdila
kao pojava, kao li�nost, koja ne samo da ima �ta da ka�e, ve� i da �uje, u
sebi, taj "unutra�nji glas". I da ga neprekidno slu�a! Po cenu "javne
samo�e".
Zahvaljujem se Biljani Srbljanovi�,
Savi An�elkovi�u, Pol-Luju Tomi, Darinki Nikoli�, pariskom izdava�u l'Arche, pres-slu�bi
pariskog Th��tre National de la Colline, �eromu Impelicjeriju iz Th��tre-Studio
Alfortville, An Madlen, Filipu �ilberu, Encu Kormanu, Mateju Visnieku, Borki Legras,
Ubavki Zari�, na informacijama i podr�ci tokom rada na tekstu, i na pa�nji svim
u�esnicima susreta Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji
i Crnoj Gori na pariskoj Sorboni odr�anim oktobra 2003. godine, tokom kojih je
prva verzija �itana. FUSNOTA ..1
Ovo je prera�ena i dopunjena verzija istoimenog teksta objavljenog u An�elkovi�
Sava (prire�iva�), Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji
i Crnoj Gori, Sterijino pozorje i Me�unarodna asocijacija pozori�nih kriti�ara,
Novi Sad 2004, str. 167-181. ..2
120 postavki u 33 zemlje (vidi spisak izvo�enja u dodatku). ..3
Ivan Medenica in Nikoli� Darinka: "Intervju post festum, Sterijino pozorje
kao dejtonska BiH", Scena, br. 4-5, Novi Sad, 2003, str. 62. ..4
Lista, Giovanni: La Scene moderne, Editions Carr�-Paris, Actes Sud-Arles, 1997,
844 str. ..5
National Languages, Linguistic Mannerism and the Mobility of Dramatic Theatre
in Europe - Statements, ITI Symposium hosted by the Bonn Biennal, German Centre
of the International Theatre Institut, Berlin, 1998, str. 87. ..6
Sierz, Aleks: In-Yer-Face Theatre, British Drama Today, Faber and Faber, London,
2001, 274 str. (slovena�ki prevod: Gledali��e "u fris", Knji�nica MGL,
Ljubljana 2004). V. tako�e odli�an internet sajt istog autora: www.inyerface-theatre.com. ..7
Za �iri spisak autora v. Lazin, "Nova drama-nova re�ija", prilog na
me�unarodnom simpozijumu Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i
Srbiji i Crnoj Gori: mogu�nosti dramatur�kih �itanja, Podgorica, 14-16. oktobar
2004, koji bi uskoro trebalo da se objavi. ..8
Lazin, Milo�: "Zbrda-zdola bele�ke o novoj drami", in Scena, br. 3-4,
Novi Sad, 2002, str. 33. ..9
Lanteri, Jean-Marc: "L'Age d'or et la Dame de fer", in Lanteri Jean-Marc
(prire�iva�), Ecritures contemporaines 5, Dramaturgies britaniques (1980-2000),
Lettres modernes Minard, Paris-Caen, 2002, str. 13. 10
V. Lazin, str. 34. 11 Saunders, Graham: Love me
or kill me, Sarah Kane et le th��tre, L'Arche, Paris, 2004, 319 str, posebno str.
43, 72-73, 87, 94, 194, 201 (originalno, englesko izdanje knjige je 'Love me or
kill me': Sarah Kane and the theatre of extremes, Manchester University Press,
2002). 12 V. Lazin, "Otkud uspeh Biljane Srbljanovi�",
in An�elkovi�, str. 170. 13 Pomenu�u samo dve, �ine
mi se najranijim, iz 1994, Evropu �kotlan�anina Dejvida Grejga i Ti si od na�ih
australijanca Danijela Kina... 14 Lehmann, Hans-Thies:
Le Th��tre postdramatique, L'Arche, Paris, 2002, str. 287 (u originalu: Postdramatisches
Theater, Verlag der Autoren, Frankfurt am Main, 1999). 15
Ibid. str. 288. Prevod sa francuskog M. L. (hrvatski prevod Lemanove knjige, Postdramatsko
kazali�te, Zagreb, 2004, se pojavio po�to sam ovaj tekst ve� napisao). 16
Jovi�evi�, Aleksandra: D�g�t collat�raux, in 5�me Forum du th��tre europ�en, 2000,
revue Du Th��tre, hors-s�rie br. 12, Paris, f�vrier 2001, str. 213. 17
Zapitala sam se, izjavila je Sara Kejn, kakva bi mogla biti veza izme�u obi�nog
silovanja u hotelskoj sobi u Lidsu i onoga �to se doga�a u Bosni? I iznenada mi
se prosvetlilo i rekla sam sebi: 'Naravno, o�igledno je - prvo je klica, drugo
je stablo. (�) Stvarno mislim da rat velikih razmera pu�ta klicu u civilizaciji
koja mu predhodi, zna�i u miru'. (Saunders, op. cit. str. 73). 18
Kane, Sarah: Blasted, Methuen, London, 1995. 19
Stephenson Heidi, Langridge Natasha: "La forme est le sens, entretien avec
Sarah Kane", in LEXI/textes 3, Th��tre National de la Colline, l'Arche, Paris,
1999, str. 198. 20 Kako mi je otkrila Darinka Nikoli�. 21
Sierz, op. cit. str. 5. 22 Lanteri, str. 12. 23
Greig, David: "Introduction", in Kane, Sarah: Complete Plays, Methuen
Drama, London, 2001, str. xvi. 24 Sara Kejn je prvim
dramskim tekstom izazvala skandal, bez kojeg pozori�ni pokreti ne nastaju, li�nom
patnjom ispisala viziju sveta, bez �ega se ne postaje pozori�ni prorok (sli�no
Antonenu Artou). 25 �an-Mark Lanteri govori o "novom
politi�kom teatru - bolje re�eno teatru koji se bavi politikom" (v. Lanteri,
str. 14), Hans-Tis Leman o indirektnom pristupu politi�kim temama (Lehmann, str.
275), Radmila Vojvodi� o anga�manu kao strukturalnom elementu (...) postavljanjem
politike kao objekta demistifikacije (Vojvodi�, "Politi�ki anga�man, organska
mu�nina i sentimentalizam bezna�a", in An�elkovi�, str. 190). 26
Esslin, Martin: The Theatre of the Absurd, Harmondsworth, Penguin, London, 1968. 27
Ima podstreka�e: drame Tonija Ku�nera, Stivena Berkofa, Martina Krimpa, Hauarda
Barkera, filmovi Pulp Fiction i Trainspotting (v. Lanteri, Sierz, Lazin, "Zbrda-zdola
bele�ke..."; v. posebno Edgar, David: "Provocative Acts: British Playwriting
in the Post-war Era and Beyond", in Edgar David (prire�iva�), State of Play,
Playwrights on Playwriting, Faber and Faber, London, 1999, str. 3-34). 28
Samo jedan primer: Biljana Srbljanovi� i njen nema�ki kolega i gotovo vr�njak
Marijus fon Majenburg 1998. pi�u istovremeno Porodi�ne pri�e i Vatreno lice, komade
istovetne teme, prevo�enje "kontrolisanog" nasilja odraslih u nekontrolisano
dece. Niz drugih primera identi�nih tema obra�ivanih u istom trenutku od strane
razli�itih autora mogu se na�i u "Jedanaesti me�unarodni simpozijum pozori�nih
kriti�ara i teatrologa", in Scena, br. 4-5, 2003, str. 22-43 (posebno u prilozima
Anje Su�e, Jelene Lu�ine, Aleksa Sierza i Jitke Sloupove). 29
Medenica, Ivan: "La chance et sa charge de risque", in 3�me Forum du
th��tre europ�en, 1998, r�vue Du Th��tre, hors-s�rie br. 9, Paris, mars 1999,
str. 184. 30 Srbljanovi�, Biljana: "Journal
de Belgrade", in LEXI/textes 5, 2001, str. 295. 31
Ibid. 32 Mio�inovi�, Mirjana: "Scenska igra
Aleksandra Popovi�a", in Mio�inovi� Mirjana, Eseji o drami, Vuk Karad�i�,
Beograd, 1975, str. 101. 33 Seleni�, Slobodan: "Savremena
srpska drama", in Seleni� Slobodan (prire�iva�), Antologija savremene srpske
drame, Srpska knji�evna zadruga, Beograd, 1977, str. LXV. 34
Konstantinovi�, Radomir: Filosofija palanke, in Tre�i program, br. 2, Radio Beograd,
1969, str. 18. 35 V. Lazin, Milo�: "Kultura
dvoli�nosti ili Kako iza�i iz stanja katatonije; jedno pozori�no iskustvo",
in Republika, br. 214-215, Beograd, 1-30 juni, 1999, str. 23-28. 36
Moj identitet je nekako nestao, �ini mi se kao da ga nikad nisam ni posedovala.
U kontekstu epohe, odmah se na po�etku gubim. Ja sam �ena u svetu generala, policajaca,
redova, konzula, otpravnika poslova, ministara bez portfelja i tirana. (�) Moj
identitet je ukraden svetskom politikom, definitivno se negde zagubio u poslednjem
ratu, ne mogu da ga prona�em ni na jednom �alteru za izgubljene stvari na evropskim
aerodromima kroz koje prolazim, ni u jednom planu i programu za rehabilitaciju
regiona u kome �ivim, ni u jednoj ta�ci mirovnih sporazuma koji se svaki �as potpisuju,
ni u jednom jeziku, ni u jednom obi�aju, sigurno ne u zvani�nim svetskim normama
pona�anja (...) Ja sam osoba ukradenog identiteta. Jedino �to sa sigurno��u mogu
ustvrditi je da sam �ena, na pragu srednjih godina, stanovnik Evrope na ulasku
u novi milenijum. Sve ostalo je prili�no maglovito, nekako neodre�eno i mutno
(Biljana Srbljanovi�, govor prilikom dodele nagrade "Ernst Toler", 1.
decembra 1999. u Nojbergu na Dunavu, �tampano pod naslovom "Ko sam ja?",
Danas, Beograd, 18-19. decembar 1999, str. 29). 37
Konstantinovi�, str. 117. 38 Ibid. str.14. 39
Ibid. str. 118. 40 Petit Robert, dictionnaire de
la langue fran�aise, Paris, 1987, str. 1838. 41
Faivre, B: "Sottie" in Corvin, Michel (�d.): Dictionnaire encyclop�dique
du th��tre, Bordas, Paris, 1991, str. 785. 42 Klai�,
Dragan (prire�iva�): Pozori�te i drama srednjeg veka, Knji�evna zajednica Novog
Sada, 1988, str. 486. 43 Faivre, ibid. 44
Peki�, Borislav, in Na ludom, belom kamenu, Atelje 212, Beograd, 1971. 45
V. Chevallier, Claude-Alain: "Introduction", in Th��tre comique du Moyen-Age,
Union g�n�rale d'�ditions, Paris, 1973, str. 20. 46
Sierz, str. 31. 47 Ibid. str. 5. 48
Ibid. 49 Ibid. str. 14. 50
V. Lazin, "Kultura dvoli�nosti...". 51
Edgar, str. 31. 52 V. Frajnd, Marta: "Politika
i legenda u srpskoj istorijskoj drami", in Frajnd Marta (prire�iva�), Istorijska
drama XIX veka I, Nolit, Beograd, 1987, str. 10. 53
Berlinskog Schaub�hne am Lehniner platz. 54 V. poslednje
pasuse slede�eg poglavlja ovog teksta. 55 �to, kod
reditelja, samo poja�ava �elju da je se poduhvati. O izazovima kojim Nova drama
isku�ava savremenu re�iju v. moj tekst Nova drama - nova re�ija. 56
Lehmann, str. 294. 57 Ibid. str. 292. 58
Biljana Srbljanovi� u intervjuu Svetlani Luki�, B92, emisija Pe��anik, 14. Januar
2005. 59 Ibid. 60
Seleni�, Slobodan: "Avangardna tragikomedija", in Seleni� Slobodan (prire�iva�),
Avangardna drama, Srpska knji�evna zadruga, Beograd, 1964, str. 15. 61
Ibid. str. 25. 62 Ibid. str. 16. 63
S�m sam kao student re�ije pro�ao �oki�ev, Hristi�ev, Stamenkovi�ev i Seleni�
ev kurs dramaturgije, istina u "skra�enoj" verziji. Tri scene Trilogije
me podse�aju na tri faze u�enja i ve�banja: od frajtagovskih geometrijskih zakona
devetnaestovekovne dramske konstrukcije tokom ve�bi na prvoj godini (Biljanina
prva scena), prelazilo se na rad prema gotovo realisti�kim na�elima ameri�kog
profesora s po�etka pro�log veka Bejkera (druga scena), da bi se, na �etvrtoj
godini, stizalo do modernh pristupa (tre�a scena). 64
Mio�inovi�, str. 115. 65 Gli�i�, Bora: Pozori�te,
Zavod za izdavanje ud�benika Socijalisti�ke republike Srbije, Beograd, 1964, str.
214. 66 Ibid. str. 220. 67
Tek "postsrbljanovi�evska generacija cura", koliko je meni poznato,
"progovara" druga�ije (Ana Lasi�, Marija Karaklaji� i Milena Markovi�
u Belom, belom svetu�) 68 Tim, kako sam mogao da
osetim na osnovu nepotpunog uvida, ponajvi�e strada gluma; bez repera koji su
je nadahnjivali i odre�ivali, persifla�a preti, strahujem, da se pretvori u turbo-folk
nadja�avanje, (na pr. bezrazlo�na preterivanja i "ga�enja do daske"
u Kusturi�inom Podzemlju). 69 Vujanovi�, Ana: "Drama
bez scene", in Scena, Novi Sad, br. 4, 2004, str.100. 70
Ibid. str.103 . 71 Ibid. str.100 . 72
Vujanovi� u te najmla�e autore ubraja Maju Pelevi�, Milenu Bogavac, Milana Markovi�a,
Dimitrija Vojnova, Ivu Modli, Jelenu Kajgo, Filipa Vujo�evi�a, Uglje�u �ajtinca,
Fedora �ilija, Mariju Stojanovi�, Mariju Karaklaji�, Ljubinku Stojanovi� i dr.
(v. op. cit. str. 98) 73 Ibid. str.103 . 74
Prodor jeste ostvaren Beogradskom trilogijom, desetak postavki u inostranstvu
u periodu 1998-2000, ali su pravi uspeh oko 25 postavki Porodi�nih pri�a
od 1999. do 2001. i jo� osamdesetak potom, svih pet tekstova. |