dramatur�ka bele�ka

RAT ZA KRAJ SVIJETA

Dramatur�ki postupci sa�imanja smislova XX stolje�a u fokusu Srebrenice, u  komadu PRIVI�ENJA IZ SREBRENOG VIJEKA Almira Ba�ovi�a

O �emu govorimo kad govorimo o Srebrenici? Odgovor na ovo pitanje bio bi istovremeno komentar jednog eti�kog �vori�ta na�eg vremena, najblistavijeg primjera na�e sveop�e historije be��a��a, ali i odgovor na pitanje mo�e li se uop�e napisati drama o Srebrenici i da li je Almir Ba�ovi� takvu dramu napisao pod naslovom PRIVI�ENJA IZ SREBRENOG VIJEKA.
Pri�a o Srebrenici je pri�a o zlo�inu nad nedu�nima, zlo�inu takvih razmjera da, kako bi se davno reklo, �vapije za osvetom do neba�; isto tako, to je pri�a o izdaji tzv. za�ti�ene zone od strane UN-a, i tako propasti jednog sistema dru�tvenog ugovora na kome navodno po�iva tzv. suvremeni svijet. Iako sam Ba�ovi� tvrdi: ��ini se da postoji vi�e razloga zbog kojih se o Srebrenici ne mo�e napisati tragedija�, nemogu�e je izbje�i pore�enje srebreni�ke tragedije s anti�kom, barem u smislu mjere ljudskih (odnosno neljudskih) stvari i pateti�nog diskursa, koji se u osvje�tavanju te mjere neizbje�no name�e. Kako je izjavio jedan drugi dramski pisac, Slobodan �najder, u povodu svoje drame ZMIJINI SVLAK, a koja tematizira masovna silovanja i prislina oplo�avanja �ena u �etni�kim konclogorima � �Postavlja se pitanje �ta je jedan �ovjek sposoban u�initi drugome �ovjeku na kraju dvadesetog stolje�a�. Dakle, ovi stvarni doga�aji preispituju mjeru i samu su�tinu ljudskosti, kao �to je to prije par hiljada godina �inila i gr�ka tragedija.
Odatle, sasvim logi�no, Ba�ovi� nije napisao dramu o Srebrenici, ili ne samo o Srebrenici, nego o jednom temeljnom i univerzalnom pitanju, kakvim se stvarna drama i pravo umjetni�ko djelo samo mogu i baviti: o kondiciji ljudskog bi�a, eti�kog, politi�kog i metafizi�kog, na kraju XX stolje�a, a kojima je Srebrenica poslu�ila kao idejni fokus i stravi�no, iskrivljeno ogledalo. Otuda, krajnje konzekventno, jezik Ba�ovi�eve drame jeste prvenstveno jezik citatnosti i intertekstualnosti; ovaj kraj historije, kraj (srebrnog) XX stolje�a mo�e se, iako fokusiran na doga�aje u Srebrenici 1995, razumjeti samo kroz razumijevanje povorke zna�ajnih protagonista ljudske drame XX stolje�a, kakvi su Woyzeck, Majka Hrabrost, Vladimir, Estragon i njima sli�ni.
Jedan od temeljnih dramatur�kih postupaka je izgradnja, tj. uspostavljanje hronotopa. Prema analizi prof. D�evada Karahasana, u cjelokupnoj dramskoj knji�evnosti prevladavaju tri su�tinska tipa hronotopa. Onaj tip za koji bismo mogli utvrditi da ga uspostavlja Ba�ovi�eva drama, Karahasan naziva maniristi�kim hronotopom. Prema ovom autoru, ovakav tip hronotopa karakteristi�an je za periode dekadencije svih epoha. Obilje�ava ga Weltanschaunung, osje�anje katastrofe, dojam da se svijet raspada. Osnovna karakteristika maniristi�ke umjetnosti je radikalni subjektivizam, te procijep izme�u subjektivnog i objektivnog svijeta. Koncept je jedina realnost, vrijeme i prostor objektivnog svijeta su manje va�ni od imaginarnog, subjektivnog svijeta. Princip kondenzacije u maniristi�kom hronotopu su asocijativne veze i sistem zna�enja unutar emocionalnog stanja lika.
Uz razumijevanje ovako postavljenog hronotopa mnogo je lak�e analizirati op�i Ba�ovi�ev dramatur�ki postupak. S tim u vezi je i osnovna stilska odrednica � da ova drama apsolutno nije realisti�ka, mada govori o realnim, historijskim doga�ajima. Ne mo�e biti realisti�no ne�to �to je naslovom odre�eno kao �Privi�enja�; ne mo�e biti realisti�na drama gra�ena izme�u dva radikalno subjektivisti�ka diskursa � Fatime, �ene koja stvara �uda, mijenja ontolo�ki status stvari, a pri tome postupno tone u sljepilo i mrak, te Pisca, onoga koji problematizira svoju subjektivnost i mogu�nost umjetnosti pred licem stvarne tragedije. Ne mo�e, nadalje, realisti�na biti struktura u kojoj gotovo svaka situacija ima barem dva zna�enjska nivoa � pojavni i referentni, asocijativni nivo koji oda�ilje na situaciju ili motiv iz dramske tradicije, i bez koga je to nivoa, dakako, sasvim nemogu�e razumjeti smisao prikazane situacije. Treba napomenuti da, iako bi izgledalo da je maniristi�ki tip hronotopa najbli�i i najspontaniji oblik za osje�anje svijeta koje �ivimo, Ba�ovi� je prakti�no (pored Almira Im�irevi�a) jedini bh. dramski pisac koji se njime slu�i, te samim tim prezentira autenti�nu strukturalnu modernost dramskog izraza.
Kako smo ve� spomenuli, jedna od temeljnih osobina Ba�ovi�evog dramskog rukopisa je citatnost, referencijalnost, odnosno intertekstualnost. Odabrane dramske reference, dakako, ne funkcioniraju same po sebi i same za sebe (jer bi to bio znak jednog snobovskog postmodernisti�kog i relativiziraju�eg pristupa, kakav se Ba�ovi�u nikako ne mo�e pripisati); one proizvode autenti�no zna�enje i trajnu napetost izme�u pojavnog i referentnog, dakle na interesantan na�in proizvode novi smisao. Poku�at �u prirodu tog postupka objasniti na nekoliko primjera.
Krenimo od samog naslova. �ta ovdje zna�i srebrni vijek? Igra rije�i je veoma suptilna i vi�ezna�na. Prvo, u pitanju je vijek nazvan, obilje�en ili proklet Srebrenicom, �to preciznu kondenzaciju eti�kog i estetskog stava smje�ta ve� u naslov. Drugo, tu je asocijacija na klasi�no poimanje ciklusa degradacije ljudske kulture, pri �emu je srebrni vijek ve� poodmakla faza propasti ljudskog roda. Tre�e, ovo nas �srebro� mo�no asocira na biblijski pojam �srebroljupstva� kao pohlepe, koja stoji za okretanje le�a teolo�koj vertikali autenti�ne egzistencije i kretanje ka materijalnom i �avolskom. To zna�enje pojma srebro (a srebro je i Mjese�ev metal, Luna je la�na i nestalna) prenosi se i na one srebrnjake, za koje je Juda izdao Isusa. U tom smislu ovo srebro u naslovu govori o izdaji, licemjerju i la�i u jednome lunarnome �svijetu nahvao�.
Po mom sudu, najva�niji citatni korpus komad uspostavlja prema WOYZECKU Georga Buechnera. Sam ovaj odabir ima veliki semanti�ki potencijal. WOYZECK je, mo�e se re�i, prva drama o �ovjeku XX stolje�a; na izvjestan na�in, PRIVI�ENJA je posljednja drama o tom �ojveku. WOYZECK objavljuje smrt romanti�arskog �ovjeka, u njegovoj erektivnoj napetosti prema vertikali bo�anskog, a uspostavlja puzavo bi�e XX stolje�a, pokleklo pred horizontalnim kozmosom nauke, tehnike, idologije i biolo�kih granica svoje egzistencije. Fatima i Srebreni�ani krajnje su, mehani�ke i statisti�ke granice dosljednog funkcioniranja takvog kozmosa. Jadna parafrazirana, reklo bi se woyzeckowska, replika, ��ovjek nije stvoren da tako truhne� u Fatiminoj interpretaciji dobija zastra�uu�u konkretnost, jer se ta metafora okrutno realizira u hiljadama mrtvih koji doslovno � trunu; me�utim, bez konteksta Woyzeckove naivne ontologije, njegove obi�ne ljudske nesre�e koja dovodi do pitanja o smislu �ovjeka, nije mogu�e razumjeti Fatimin iskaz. Na isto pitanje � �ta je �ovjek � ali iz suprotnog diskursa odgovara posredni Fatimin antagonist � doktor Hoffman (prema mi�ljenju prof. Karahasana, u okviru maniristi�kog hronotopa odnosi me�u likovima se uspostavljaju ne neposredno, nego preko dramskog okvira). Paralelan lik, sa sli�nom ideologijom, u WOYZECKU se tako�er zove Doktor. Oba Doktora eksperimentiraju na ljudskom materijalu; oba ispituju �ovjeka kao biolo�ko-mehani�ku ma�inu, pri �emu je njegov emocionalni i misaoni svijet samo jo� jedna izra�unljiva funkcija te ma�ine (WOYZECK) ili jedna nepo�eljna nuspojava u radu te ma�ine (PRIVI�ENJA). Od Buechnera do danas svijet je postao efikasniji u okrutnosti, pa nam hranjenje gra�kom i zadr�avanje mokra�e izgledaju kao dje�ja igra prema ispitivanju bojnih otrova; idejno stanovi�te, me�utim, ostaje gotovo isto. Opet bez ovog, paralelnog,  konteksta ne bismo mogli razumjeti puno zna�enje lika Doktora Hoffmana; on nije samo ironija, nego �avo, koncept kompletne ideologije koja mehanikom i statistikom ubija Boga; ironija je, pak, u tome �to je njegovo scensko mjesto theologikon, pa je ba� on onaj Deus ex Machina koji bi trebao presuditi u ljudskim sporovima.
Paralela izme�u Fatime i Woyzecka uspostavlja se i drugim motivima. I Fatima, kao i Woyzeck, ima privi�enja i �uje nepostoje�e glasove. Ono �to bi Doktori nazvali �aberratio mentalis partialis� ili mo�da PTSP, isklju�uju�i tako i Woyzecka i Fatimu iz dru�tva socijalno funkcionalnih gra�ana, u poetskim naslagama ovih drama svjedo�i o nejasnoj �ovjekovoj slutnji da iracionalno, a zapravo, metafizi�ko, ipak postoji izvan te jedine ko�e i kostiju. Prema staroj tradiciji, ljudi na granici svetosti imaju neposredan kontakt s djecom; taj motiv pronalazimo kako kod Woyzecka, tako i kod Fatime.
Najzad, jedan vrlo zna�ajan postupak, koji predstavlja izvjesno idejno i simboli�no razrje�enje drame, Ba�ovi� tako�er prenosi iz WOYZECKA. Rije� je o bajci; kao neka poetska sublimacija ljudskog iskustva ona se daje djetetu u ruke; u oba slu�aja to je gorka popudbina, sukus svjedo�anstva li�enog iluzija. U WOYZECKU se govori o usamljenom djetetu koje otkriva da je sve praznina i ni�tavilo, da svijet nema one tajne du�e i skrivene egzistencije koju je oslu�kivao WOYZECK. U PRIVI�ENJIMA bajka govori o tajni hiljada ljudskih lobanja i kostiju, te trajnom �utanju o toj tajni, pla�enome srebrom. Na ovaj na�in, putem intertekstualnosti i poetskog diskursa, Ba�ovi� plasira poentu na nebanalan na�in, uspje�no izbjegava svaku publicistiku i ostavlja komad u sferi univerzalnih moralnih pitanja, van dnevne politike.
Drugi znameniti i zanimljivi izvori citata koje valja spomenuti, mada nam prostor ovog teksta ne dozvoljava detaljno analiziranje svih njihovih zna�enja su � Shakespeareov HAMLET, Brechtova MUTTER COURAGE, Beckettov GODOT, te model srednjovjekovnog teatra, a naro�ito moraliteta. Hamlet, taj najpoznatiji maniristi�ki lik, jedan od najve�ih moralizatora zapadne civilizacije, groteskno se citira u kampu holandskog bataljona UN-a, onoga koji je popljuvao sve moralne principe i Hamleta i njegove civilizacije. Od Mutter Courage preuzima Fatima civare, svoje simboli�ko breme i simboli�ko kretanje, gube�i, me�utim, i posljednji privid o bilo kakvom �ovjekovom dinamizmu u eri vladavine zla. Motiv GODOTA, iz kog Ba�ovi� direktno u scenu Oca i Sina prenosi scenu Vladimira i Estragona, neosporno je op�enito vrlo sna�an motiv za suvremenu bh. dramu. Moglo bi se ustvrditi da je apsurdisti�ko osje�anje svijeta u na�em vremenu i prostoru postalo istinitije, realnije i opipljivije nego ikad u povijesti ljudskog roda. Struktura srednjovjekovnog teatra, dakle, gradnja si�ea kao figure kretanja izme�u razli�itih, semanti�ki fiksiranih punktova, odnosno mansiona, osloba�a autora obaveze uspostavljanja nesposrednih uzro�no-posljedi�nih veza i nekakvog obja�njavanja doga�aja, �to je izbor primjeren �iroko zacrtanom Ba�ovi�evom diskursu.
Jedan Ba�ovi�ev dramatur�ki postupak naro�ito zavre�uje pa�nju jer, s jedne strane, problematizira odnos eti�kog i esteti�kog, tako znamenit za ovu dramu, a s druge strane, tako radikalizira karakteristi�an subjektivni diskurs da, reklo bi se, probija okvire same dramske radnje. Naime, Ba�ovi� na scenu izvodi Pisca, kao svoj alter ego, koji sumnja u mogu�nost umjetnosti da legitimno progovori o tragici i nerazrje�ivosti sudbine Srebreni�anki, a zapravo � sudbine �ovjeka u XX stolje�u. Taj postupak, dakako, ni po �emu nije revolucionaran i ne mo�e se ustvrditi da u suvremenoj dramskoj literaturi nije vi�en (naprotiv, prije bi se moglo re�i da suvremeno dramsko pismo voli igrarije te vrste) me�utim, ovdje je njegov smisao izrazito autenti�an, vezan mo�da i vi�e za eti�ki, nego esteti�ki odnos autora sa svojim djelom, i definira sumnju u mogu�nost cjelokupnog teksta iz su�tinskih razloga ljudskoga autorova iskustva. Na taj na�in ovaj postupak postaje ne samo puki dramatur�ki trik ili atrakcija nego uspostavlja jedan duboko smisleni fokus koji baca svjetlo na cijelu dramu. Zanimljivo je primijetiti da se u dvije pojave Pisac kre�e od strukture intertekstualnosti do la�nog realizma, kao da, na izvjestan na�in, poku�ava samom svojom strukturnom pozicijom prodrijeti bli�e svom liku i njegovoj stvarnosti. Tako Ba�ovi� pi�e neobi�nu scenu u kojoj Pisac razgovara sa svojim glavnim likom, izra�avaju�i vrlo obi�nu, svakodnevnu i ljudsku nemo� pred koli�inom Fatimine tragedije i nepravde koja joj je nanesena. Na taj na�in ova drama ostaje otvoreno djelo, uop�e ne nadmeno uvjereno u mo� i kona�nost svoje prosudbe o tragediji XX stolje�a, nego u dubokoj, a vrlo humanisti�koj sumnji u smisao, da parafraziramo, �poezije nakon Manja�e�.
Svi opisani dramatur�ki postupci ocrtavaju Ba�ovi�evu dramu kao slo�eno djelo, otvoreno u raznim pravcima, moderno i univerzalno. Ne mo�e se, me�utim, zaobi�i zaklju�ak da ovakav tekst postavlja izuzetno visoke zahtjeve pred inscenizatore i izvo�a�e predstave. Komplicirani mehanizmi intertekstualnosti zahtijevaju jo� slo�enije postupke teatarske citatnosti, dakle gra�enje pojedinih scena istovremeno, u ogromnoj preciznosti, na vi�e formalnih i zna�enjskih nivoa. Gledalac, dakako, nije obavezan primati sve tekstualne elemente citatnosti, niti ova drama tra�i od njega da sjedi u pozori�tu s enciklopedijom na koljenima; reditelja, me�utim, ovaj komad obavezuje da gledaocu u�ini prozirnim i razumljivim sve veze i oblike Ba�ovi�eve citatnosti. Monta�a cjelokupne strukture mora uspostaviti slojeviti ritam moralitetskog prikaza i vi�ezna�nosti, ne linearnosti nego druge, slo�enije figure razvoja elemenata radnje. Tako�er, glumac mora biti sposoban udaljiti se od mimeti�ke jednostavnosti realne radnje i stvarnih ljudi (kakve mo�emo vidjeti, na primjer, na televiziji, jer posredni akteri ove tragedije, �ene Srebrenice, i dalje �ive me�u nama) i donijeti svojom interpretacijom ono �to je, prema Ba�ovi�evom konceptu, smisao i zna�enje tragedije �ivih ljudi, dakle ono �to, kroz postupke citatnosti, �ini od njih ne samo pojedina�ne �rtve srebreni�ke tragedije nego i univerzalne Everymane tragedije XX stolje�a. Ne mo�e se ne primijetiti da su ovakvi zahtjevi, postavljeni pred bosanskohercegova�ki teatar sada�njeg trenutka, izuzetno ambiciozno zacrtani. Moja li�na (rediteljska) opservacija jeste da bi ovaj komad sjajno funkcionirao propu�ten kroz modernu rediteljsku njema�ku poetiku tipa jednog, recimo, Franka Castorfa. Ili �e tek zrelije XXI stolje�e mo�i dosljedno rastaviti ovu igra�ku koja govori o jadima davnog XX stolje�a. Ako ga bude, zrelijeg XXI stolje�a. Rat za kraj svijeta, evociran u drami PRIVI�ENJA O SREBRENOM VIJEKU, tek je po�eo.

Tanja MILETIƖORU�EVI�

............................................................Kako da �ivim u zemlji
............................................................Gdje se noga spoti�e o nesahranjene
............................................................Kosti mojih najbli�ih?
......................................................................Czeslaw Milosz: U Var�avi

............................................................ESTRAGON: Onda, da krenemo?
............................................................VLADIMIR: Hajdemo.
............................................................(Ne mi�u se)
......................................................................Samuel Becket: �ekaju�i Godota

LICA I SOMNIFIGURAE:

FATIMA, �ena iz Srebrenice koja tra�i mu�a i sina, pravednica
OTAC, Slu�benik op�tine Srebrenica, Fatimin mu� i Otac jednog vojnika Armije BiH, nestao u julu 1995.
SIN, Fatimin i O�ev sin, vojnik Armije BiH, nestao u julu 1995.
PROFESOR HOFFMAN, ozbiljan nau�nik ili smije�an �avo
SENA, Fatimina kom�inica iz kampa pored Tuzle; i u Srebrenici su bile kom�inice
PISAC, prisutan mo�da i po scenama iz predstave  koja je ra�ena po njegovoj drami
Vojnici UNPROFOR-a, njema�ki vojnici u I svjetskom ratu, slu�benik Crvenog krsta, tv reporter, srpski vojnik, itd.

PROLOG NA ZEMLJI

Scenom prolazi Fatima s civarama.
FATIMA: Gdje su?
Gdje su mi mu� i sin?
GLASOVI IZ OFF-a:
Fatima!
Ti nas vidi�!
Ti nas �uje�!
Tebi je dato!
Mi koji sada sve znamo, znamo i to da smo u tvojim snovima �ivi!
Fatima, ti si pravednica!
Dato ti je da �ini� �uda!
Ali, nikom �ivom nije dato...
Da sve razumije!
Da sve vidi!
Da sve zna!
FATIMA: Ne!
Ne�u!
Ne mogu!
Ne...
Bo�e, to se ne mo�e!
�ovjek nije stvoren da tako truhne...
(Pauza)
Gdje su?
On je. To je on!
On ih je pobio!
On je!
(Pauza)
Gdje su?
Govori, gdje su?
Gdje su?
(Fatima  iza�e)

PREDAVANJE O SREBRENOM VIJEKU

Odozgo, pomo�u  theologikona ili cuga, na scenu se spu�ta Profesor Hoffman.
Mo�da na glavi ima neki propeler.
Dok dr�i predavanje kao priru�na sredstva  koristi �kolsku tablu i jednog ili vi�e  vojnika.
 
PROFESOR HOFFMAN: Vjetar je izvrstan. Vjetar je Dame i gospodo, moje ime je Profesor Hoffman.
Dobro do�li u novi vijek.
Vrlo sam sretan, vrlo sretan.
Kona�no �emo upotrijebiti ne�to novo!
Naime, �to se ti�e hemijskog rata, izlazimo iz prethistorije!
Po�to raniji eksperimenti nisu uspjeli...
Raniji eksperimenti? Molim vas, ostavimo to.
Cijanodi�na kiselina i uglji�ni dioksid... �ta su dali?
Pola grama kiseline za kubni metar vazduha: subjekt se valja u gr�evima i pada mrtav.
Savr�eno. Ali, u zatvorenom prostoru...
�ta to za nas zna�i?
Zamislite, polje rada, odnosno �ovjek, ima jednu nezgodnu osobinu.
On, naime, sebi dozvoljava ne�uvenu drskost i boravi na slobodnom vazduhu!
Ali vjetar je izvrstan. Vjetar je uvijek izvrstan!
Da budem iskren, vi�e se bojim vlage...
Da vidimo, �ta mo�emo u�initi...
(Ra�una)
Ovako, osam centigrama, pretvorenih u paru...
Jedan kubni metar vazduha...
Smrtni slu�ajevi za manje od pola sata...
Djelotvorno!
Pa to je divno!
Hemija je kona�no oru�je. Vrhunsko oru�je...
A pritom i najhumanije sredstvo.
Ono se najavljuje, i to ne samo dimom i zvukom.
Neprozirna ro�nica, naprimjer, prvo pomodri.
Disanje po�inje pi�tati. �arenica � to je �ak �udno � pocrni.
Neprijatelj je, dakle, upozoren.
Po�inje nova etapa u borbi koja traje hiljadama godina, izme�u koplja i �tita, metka i oklopa.
Gotovo je s drvetom i �eljezom!
Sa svim tim drvenim i �eljeznim razdobljima!
Uz pomo� nauke, na� �e vijek postati ako ne zlatni, a ono barem srebreni!
Uostalom, nije isklju�eno ni to da �e nauka u potpunosti izmijeniti na� do�ivljaj vremena.
Ali, da ne du�im, jer hrabri dobrovoljci ve� �ekaju...
(povjerljivo)
Samo da ne u�ine neku glupost.
I njema�ki vojnici su ljudi, koji mogu podle�i ljudskim slabostima.
Zar ne?
Ali zato je hemija nepokvarljiva!
A i uslovi su izvanredni. Izvanredni!
Dakle, da krenemo? Hajdemo.
(Profesor Hoffman ode gore)

PRIMIJENJENA ALKEMIJA

Rov, u njemu su trojica njema�kih vojnika.

PRVI VOJNIK: Prokleto vrijeme!
Dokle �emo ovako �ekati?!
Danima se valjamo po ovim rovovima.
DRUGI VOJNIK: �ta o�ekuje�? Sve �to nam se mo�e desiti jeste da ove rovove zamijenimo nekim drugim.
Onim naprijed, ili onim nazad.
Misli� da su ruski rovovi bolji?
Mo�da imaju tu� � kabine i rov � servis? Rovovi �A� kategorije!
PRVI VOJNIK:
(prosipaju�i glinu iz �ljema)
Evo, vidi, gdje god se okrenem � glina.
U ruksaku, u rukama, u jelu, u pu�kama...
DRUGI VOJNIK: Glina je i u pojedinim glavama!
PRVI VOJNIK: Mo�da je Bog odlu�io obrnuti proces i od nas napraviti glinu?
DRUGI VOJNIK: Uh, �to bi se Rusi obradovali.
Vje�bali bi ga�anje na glinenim ljudima.
Mi smo ti, u stvari, dio projekta. Glineni ljudi koji �e za hiljadu godina govoriti o na�em vremenu.
Samo, trebalo bi napraviti izbor.
(Tre�em vojniku, pokazujuju�i na Prvog vojnika)
Ako budu sudili po njemu, ima�e
pogre�nu predstavu o na�em vijeku.
PRVI VOJNIK: Trebali bi suditi po caru.
On sjedi u svom dvorcu, u mi�joj rupi!
A narod je toliko glup da ga slu�a.
Nekad su se carevi stavljali na �elo svoje vojske i i�li naprijed!
DRUGI VOJNIK: To su bila druga vremena.
U ono se vrijeme borilo kopljima, baca�ima kamena...
PRVI VOJNIK: Svejedno. Carevi su stvarali planove i i�li naprijed!
Ovaj sjedi u tvr�avi pod zemljom, sakriven od topova.
I jo� nosi oklop!
DRUGI VOJNIK: Oklop? Ne seri.
PRVI VOJNIK: Kad ti ja ka�em, car nosi oklop!
TRE�I VOJNIK: To ga ne�e za�tititi od plinova.
PRVI VOJNIK: Plinovi! Ja �u ti re�i kako to djeluje.
Ljudi koji su zahva�eni ostaju nepomi�ni.
Kad igraju karata, na primjer...
DRUGI VOJNIK: Ne seri!
Mrtav si prije nego �to bilo �ta primijeti�!
PRVI VOJNIK: Kad ti ka�em, �ista� ulica zaustavlja se s metlom u ruci.
Knjigovo�a ne zavr�ava svoj ra�un...
DRUGI VOJNIK: Da, da... Svinja koju kolju ostaje s no�em u stomaku, ali onda ne mo�e roktati...
�ak i granate ne padaju, ve� ostaju u zraku...
TRE�I VOJNIK: Neki plinovi konzerviraju �ovjeka. Kad sam radio u...
PRVI VOJNIK: Upravo tako. Kao u bajci o Trnoru�ici.
Sve se zaustavi.
DRUGI VOJNIK: Kad se probudi, prosjak shvati da se pretvorio u kralja.
PRVI VOJNIK: Ta�no. Tako nadoknadi izgubljeno vrijeme.
Jedan dan za kraljevskom trpezom vrijedi kao mjesec ili godina za sirotinjskom.
DRUGI VOJNIK: U pravu si. Samo �to plinovi djeluju na mozak a ne na trpezu i stomak, kao �to ti misli�.
Uostalom, djeluju na mozak kod ljudi koji ga imaju.
Ti mo�e� biti miran.
TRE�I VOJNIK: Prestanite.
Ka�em vam, kad sam radio u rudnicima u Saskoj oblasti, nai�li smo na jamu koja je bila zatrovana...
Unutra smo na�li dvojicu nepokretnih, konzerviranih rudara.
Jedan kao da vu�e vagon, drugi s pijukom u ruci.
S nama je u�ao vazduh, i za deset minuta rudari su se pretvorili u pra�inu...
PRVI VOJNIK: Vidi� da je istina.
Samo �to su se ovi pretvorili u kraljeve koji su davno umrli.
Prah � prahu.
DRUGI VOJNIK: Tebe ni poljubac �arobnog princa ne bi promijenio.
Zauvijek �e� ostati �abac i bez prestanka kreketati.
U�uti vi�e!
TRE�I VOJNIK: Pst! �ujete li?
(�uje se �i�tanje. Pojavi se dim)
DRUGI VOJNIK: Izgleda da napad po�inje.
PRVI VOJNIK: Mo�da �emo umjesto Rusa, u rovovima na�i one tvoje saske rudare.
Ili davno umrle ruske careve!
DRUGI VOJNIK: Ako se vjetar okrene, mogli bismo se mi pretvoriti u Ruse.
PRVI VOJNIK: Kontravjetar  nikako ne bi valjao.
Vratio bi nas nazad, a vi�e nema careva koji bi nas vodili naprijed.
DRUGI VOJNIK: Za�epi!
(Pauza)
PRVI VOJNIK: Da krenemo?
(Pauza)
TROJICA VOJNIKA: Naprijeeeed!
(Iza�u. Na sceni je dim)

PARADOKS O VOJNIKU

Na sceni je pet vojnika UNPROFOR-a i kanta za sme�e sa oznakama UN-a.
�etiri vojnika pu�u po sceni.
Na glavi imaju gas-maske.
Major Frank dr�i �topericu i mjeri vrijeme.

MAJOR FRANK: Mirno! Maske � skini!
(Vojnici skidaju gas-maske. Poru�nik postrojava trojicu vojnika)
PORU�NIK: Mirno! Pozdrav nadesno!
Gospodine majore, Holandski bataljon UNPROFOR-a spreman je za va�e obra�anje.
MAJOR FRANK: Hvala, poru�ni�e.
Kao �to znate, preuzeli smo ovaj te�ki zadatak kako bismo pokazali da na�a vlada vjeruje u svjetski poredak.
Po svemu sude�i, mi smo pri kraju ovog mandata.
Vojni�e, da �ujemo, za�to smo ovdje?
PRVI VOJNIK: Rezolucija 819.
Sve strane treba da postupaju prema Srebrenici i njenoj okolini kao
prema sigurnoj zoni koja mora biti po�te�ena bilo kakvog oru�anog napada.
Tako�e, Savezna Republika Jugoslavija...
MAJOR FRANK: U redu, vojni�e. Dosta. Ti, da �ujemo Rezoluciju 824.
DRUGI VOJNIK: Trenutna obustava oru�anih napada protiv sigurnih zona, povla�enje svih vojnih i paravojnih snaga bosanskih Srba na udaljenost s koje oni prestaju da budu prijetnja tim zonama...
MAJOR FRANK: Dobro, a ta�ka �b�?
DRUGI VOJNIK: Puno po�tovanje UNPROFOR-a i Me�unarodnih humanitarnih organizacija...
MAJOR FRANK: Dosta. Vrlo dobro, vojni�e!
Da �ujemo, Rezolucija 836.
TRE�I VOJNIK: Ta�ka 5: Pro�irivanje mandata UNPROFOR-u kako bi mu se omogu�ilo da odvrati sve napade usmjerene protiv sigurnih zona.
Ta�ka 9: Da se, pored mandata navedenog u Ta�ki 5,  UNPROFOR ovla�tava da djeluje u samoodbrani, poduzima potrebne mjere, uklju�uju�i upotrebu sile, u odgovoru na bombardovanje sigurnih zona...
(Ulazi Fatima. Gura civare)
FATIMA: Gdje su? Govorite! Gdje su?
PRVI VOJNIK (Kao da prevodi): Pita, gdje su?
FATIMA: Gdje su? Govorite!
MAJOR: Koga tra�ite, �eno?
PRVI VOJNIK: Koga tra�ite, �eno?
FATIMA: Mu�a i sina.
Nestali su... Bje�ali su iz Srebrenice.
Gdje su? Gdje su na�i nestali?
PRVI VOJNIK: Iz Srebrenice je. Tra�i mu�a i sina.
MAJOR: Recite gospo�i da se strpi.
Mi jo� uvijek ne znamo �ta se desilo.
Slu�aj se ispituje.
PRVI VOJNIK: Strpite se. Jo� uvijek nije poznato �ta se dogodilo.
Slu�aj se istra�uje.
FATIMA: Zna se �ta se dogodilo. Ne zna se � gdje su.
Eno ga! On je pobio moje! On im je pomogao!
PRVI VOJNIK: Ka�e da se zna.
On ih je pobio. Odnosno, pomogao.
MAJOR: Ko?
PRVI VOJNIK: Ko?
FATIMA: On.
Eno ga!
To je on!
PRVI VOJNIK: Ka�e da je to on.
MAJOR: Tamo nema nikoga.
PRVI VOJNIK: Tamo nema nikoga.
FATIMA: Vi ga ne vidite?
PRVI VOJNIK: Vi ga ne vidite?
MAJOR: Dajte gospo�i vode. Izgleda da ima sun�anicu.
PRVI VOJNIK: Uzmite vode. Sunce je jako.
(Poru�nik vadi �uturicu i daje je Fatimi. Fatima pije iz �uturice)
MAJOR FRANK: Recite gospo�i da joj mo�emo pomo�i da se prebaci u Tuzlu.
Za �ene i djecu to nije problem.
PRVI VOJNIK: Gospo�o, mi vam mo�emo...
FATIMA: Hvala vam zbog vode.
(osvr�u�i se)
Oti�ao je.
(Fatima iza�e. Za�uju se krici)
MAJOR FRANK: Poru�ni�e, �ta se de�ava?
PORU�NIK: Ne znam, gospodine majore.
Izgleda... izgleda da se ne�to �udno de�ava s  mojom �uturom...
Ili sa vodom...
(Poru�nik prosipa vodu iz �uture. Krici prestanu)
MAJOR FRANK: Nema veze. Pustimo tu �udnu bosansku vodu.
Dobio sam obe�anje da �e konvoj
s na�im namirnicama biti pu�ten tokom dana.
Ako to bude istina, voda nam ne�e ni trebati.
Ve�eras �emo imati parti.
SVI: Ura! Viski! Pivo! Voda �ivota!
MAJOR FRANK: Gdje smo ono stali?
(Poru�nik �ap�e Majoru Franku)
MAJOR FRANK: Hvala, poru�ni�e. Dakle, na� je posao da budemo neutralni i suzdr�ani, kako bi pretpostavljenu komandu �to objektivnije izvje�tavalio stanju u ovoj zoni. I u samoj bujici, buri ili vihoru rata, mi moramo zadr�ati mjeru. Nikada ne prekora�ujte granice!
Svaka pretjeranost mo�e dovesti u pitanje na� cilj, a on je bio ibi�e da svjetskom poretku i bi�u svijeta poka�emo njegov oblik i otisak.
Ako se u tome pretjera, neznalice �e se mo�da smijati, ali �e pametnim ljudima biti vrlo mu�no.
PORU�NIK: Gospodine majore, za danas redovne aktivnosti?
MAJOR FRANK: Naravno. Vje�bati rezolucije.
Vojnici moraju manje testerisati vazduh rukama dok govore.
I neka rije�i gotovo klize s jezika.
Ne�u ni da �ujem za ispoljavanje strasti, za pretjerano u�ivljavanje bilo koga od vas u ulogu koja vam je dodijeljena.
Takvi koji se budu trudili da nadirode Iroda bi�e najo�trije ka�njeni.
PORU�NIK: Ja za to jam�im gospodinu majoru.
MAJOR FRANK: Voljno!
PORU�NIK: Maske baci!
(Vojnici bacaju gas-maske u kantu za sme�e. Svi iza�u)

DUHOVI

Iz kante za sme�e izlazi Pisac.
S glave skida gas-masku.

PISAC: U posljednje vrijeme lo�e spavam...
Kao i svaki pisac koji ne mo�e pisati.
No�ima me proganjaju duhovi tra�e�i od mene osvetu.
Ima ih desetak hiljada...
Sad sam sam. Kona�no.
Kako im objasniti da me pomisao na ruke natopljene krvlju ne uzbu�uje pretjerano...
�ak ni ako znam da je ta krv tu�a, a ne moja.
Vi�e me uzbu�uje pomisao na to da se mogu osvetiti zbog bilo �ega, a ne mogu se osvetiti pisanjem.
I to �to ne mogu posti�i da me ona voli onako kako bih ja �elio...
Ne znam za�to u posljednje vrijeme lo�e spavam... Neobja�njivo...
Oni su bili ovo �to sam ja sada, a ja �u postati kao oni...
Gdje po�inje �ivot, a prestaje odgovornost?
Gdje prestaje �ivot, a po�inje odgovornost?
Neka mi objasne, kako ubistvo postaje opravdano.
Bez tog obja�njenja ne mogu ni �ivjeti, a kamoli ubijati.
�ovjek... �ta je meni �ovjek? A �ta duh?
Ne znam... Mo�da... Mo�da ne mogu?
Mo�da nisam spreman moliti Boga da mi pomogne nau�iti tu najjednostaviju stvar na svijetu... da ubijam...
Mo�da mi se, dok ovo izgovaram, neki pehar primi�e?
O�e, neka me taj pehar zaobi�e!
(Okrene se na drugu stranu)
Ili: O�e, neka me taj pehar ne zaobi�e?
Tako sam �edan odgovora...
Jer, ne znam...
Jer, nisam siguran...
Kada bih samo mogao napisati pozori�ni komad kojim bi bi�u svijeta pokazao njegov oblik i otisak!
Mo�da je ipak bolje spavati? Sanjati? Ili biti sanjan?
(Otkuca sat. Pisac gleda na svoj ru�ni sat)
Ve� kasnim na predavanje.
(Pisac izvadi pi�tolj iz d�epa i ubije se. Ulazi Fatima)

PRIKAZE

Fatima gura civare u kojima je velika fotografija Oca i Sina.
Uzme fotografiju, okrene civare i sjedne.

FATIMA: Tebi su, stari, brata na�li. Prepoznala ga �ena po jakni.
Sahranila ga, prou�ila tevhid, pokupila djecu i oti�la kod svojih u Ameriku.
Kad je krenula, zvala je i mene. Ka�e, Fatima, pazi�u te k�o sestru.
Ako bude kakvih vijesti o tvom sinu i mu�u, ti se, ka�e, vrati.
Kako �u? Mislim u sebi: da vas ostavim? Pa nisam luda.
(Pauza)
Stalno mislim o tome, da li bi ovaj mali odr�ao obe�anje koje nam je dao one ve�eri?
�ta ti misli�, stari? Ma bi, naravno, dobar je on.
Bude mi �ao zbog hljeba. Kako mi onda izgori...
Dok sam se okrenula...
(Pauza)
Nije nam lo�e u ovom kampu... nama Srebreni�ankama...
Nije daleko od Tuzle. Mogu oti�i kod doktora i vas tra�iti...
Nalazi su mi lo�i... �e�er.
�to da vama la�em? Mo�da vi sad ionako sve znate...
Svejedno. Da je meni vas na�i.
To je jedini nalaz koji me interesuje.
(Pauza)
Osman iz Bratunca, onaj �to je bio s vama dvojicom kad ste se izvla�ili iz Srebrenice, spasio se.
Ka�e da ste zadnji put vi�eni ono kad su �etnici bacali otrove.
(Pauza)
Bo�e, k�o da je �ovjek stvoren da tako truhne...
(Pauza)
Mo�da ba� tog dana, prvi put su mi se pojavile neke prikaze...
Odmah sam znala da vas vi�e ne�u �ive vidjeti...
Stalno mi se pojavljuju... I u snu i ovako...
I de�avaju se neke �udne stvari...
Na primjer, na�em se na nekom mjestu, a ne znam ni sama kako...
K�o da me ne�to rukom prenese... Ne osjetim...
Valjda se zamislim o vama... �udno...
�ta mogu... Moram poku�avati...
Nada je k�o seoska kuja... Probudi se na najmanji �um...
(Pauza)
Znate, ja o vama nemam s kim pri�ati.
Kome �u re�i?
Mi �rtve smo svima dosadile.
Oni koji bi razumjeli, i sami su u svom jadu.
Oni drugi, oni ne mogu slu�ati.
Osjetim kako se unervoze...
(Stavi sliku na civare i iza�e.
Pisac ustane. Provjerava jel� stvarno �iv)
PISAC: Teta Fatima!
Teta Fatima!
(Iza�e za Fatimom)

ECCE FEMINA

Ured Crvenog krsta. Slu�benik pri�a na telefon.

SLU�BENIK: Znam, du�o, znam. Smiri se.
Zna� i sama da ovakvu platu ne bih imao ni u jednoj firmi.
Dobro, razumijem te. Ali, shvati i ti mene.
Ne mogu ja zbog tvojih snova ostaviti posao.
Osim toga, toj �eni koju sanja�, kao i svim ostalim �enama, mi poku�avamo pomo�i. Jeste.
Ta�no. Slu�aj, i ja sam umoran i ne�to me boli glava.
Ne, ja ne sanjam te nesretne �ene...Ta�no.
Rijetko sanjam posao...
Dobro, smiri se, molim te.
Zna� �ta ti nisam rekao? Ju�e sam sa �efom i�ao na pi�e.
Mislim da �emo na odmor i�i kao �to smo planirali. Jeste.
Pozvao nas je da idemo kod njega u �kotsku.
To mi ne mo�e� odbiti. Ti zna� �ta to zna�i?
Ne samo povi�icu, ve� i napredovanje...
U redu... Dobro... Znam, ali shvati i ti mene..
(Ulazi Fatima. Gura civare sa slikom svog sina i mu�a.
Uzme sliku. Prevrne civare i sjedne na njih)
SLU�BENIK: �ekaj, evo neke �ene. Ka�em, evo �ene. Jeste, u uredu.
�u�emo se kasnije. Hajde...
Izvolite...
FATIMA: Nestali mi mu� i sin.
U julu hiljadudevetstodevedesetpete.
Nikad ni�ta nisam �ula.
Dolazila sam kod doktora, pa rekoh da usput svratim...
SLU�BENIK: Jeste li popunili formular?
FATIMA: Jesam. U stvari, u posljednje vrijeme slabije vidim.
Doktor ka�e �e�er...
SLU�BENIK: Pustite sad doktore.
Jeste li vi popunili formular?
FATIMA: (daju�i mu formular)
Predajem ga ve� peti put.
Popunila mi Sena. Kom�inica.
Baraka do moje. I u Srebrenici smo bile kom�inice.
Sje�am se, kad se udavala, njen je...
SLU�BENIK: Dobro, dobro...
Kad su zadnji put vi�eni?
FATIMA: Pri�ao mi jedan Osman iz Bratunca.
Kad se dim razi�ao, njih vi�e nije bilo...
SLU�BENIK: Kakav dim?
FATIMA: Ono kad su bacali otrove...
To se ne mo�e!
�ovjek nije stvoren da tako truhne.
SLU�BENIK: A, to...
Imamo vi�e takvih izjava, ali zvani�no jo� ni�ta nije potvr�eno.
FATIMA: Pri�ao mi Osman.
Istina je. �to bi mi lagao?
SLU�BENIK: Eh, istina... �ta je istina?
Nedostaju dokazi.
FATIMA: Zbog toga sam i do�la.
Gospodine, te dokaze ja zovem mu�em i sinom.
SLU�BENIK: Samo ka�em da zvani�no ni�ta nije saop�teno.
FATIMA: A mo�e li se to nekako zvani�no saop�titi?!
SLU�BENIK: Mora�e. Kad-tad.
Evo ja sam sve zapisao. Proslijedi�u.
Mi radimo sve na tome da nestali budu prona�eni.
U kontaktu smo...
U stalnom smo kontaktu sa komisijama svih strana.
Savjetovao bih vam da budete strpljivi.
Uskoro �e nam biti dostupni i satelitski snimci.
Pomo�u njih se sa sigurno��u mo�e utvrditi...
FATIMA: Nau�na �uda... Kako god ka�ete...
(Fatima iza�e. Slu�benik uzima telefon)
SLU�BENIK: Hej, ti si? Da, izvini, du�o. Stranka.
Jeste...
Kako �u im pomo�i?
Ta�no. Ne vidim kod njih nikakve krivice...
Jesu, osu�eni su na to da �ekaju... Ali...
Dobro, u redu. Slu�am te.
Otkud mogu znati koga si ti sanjala...
(Pauza)
SLU�BENIK: �ta ja imam s tim?
Moje ruke su �iste...
Jeste... Oti�la je...
�ekaj, da vidim.
(Kao da gleda kroz prozor)
Eno je sjedi ispred zgrade...
Oti�la je, ne mogu je sti�i...
Ne smijem napu�tati radno mjesto.
(Pauza)
SLU�BENIK: �ekaj!
Sa zgrade otpada fasada.
Da nije zemljotres?
Zva�u te poslije.
(Kratko zatamnjenje.
Zatim su na sceni Reporter i Slu�benik)
TV- REPORTER: Danas su se u Tuzli
desile neke, najbla�e re�eno, �udne stvari.
Fasada na jednoj tuzlanskoj zgradi je iz �ista mira prolistala.
Razgovaramo s jednim o�evicem ovog doga�aja.
SLU�BENIK: Sjedio sam na svom radnom mjestu.
S prozora sam vidio jednu �enu koja je trenutak ranije iza�la iz moje kancelarije.
Bila je u�asna vru�ina, �ena je vjerovatno zastala da se odmori u hladu koji pravi zgrada.
Vukla je neka kolica i neku sliku.
S njima mi je bila i u kancelariji.
Zadr�ala se neko vrijeme ispred zgrade i onda oti�la.
Ne znam je li to povezano, ali odmah zatim �uo sam neki �udan zvuk i vidio kako sa zgrade otpadaju komadi fasade.
Na mjestima gdje je fasada pukla pojavile su se gran�ice s li��em, kao da je zgrada nekim �udom odjednom prolistala.
Ja sam ro�eni Tuzlak, dakle u ovom gradu �ivim preko dvadeset godina, i vjerujte mi, u njemu se nikad ni�ta �udno nije doga�alo.
TV REPORTER: Gradska vlada formirala je komisiju koja �e ispitati okolnosti pod kojima se dogodio ovaj �udni doga�aj.
Ina�e, Holandska vlada je odobrila donaciju za obnovu fasadena ovoj i nekoliko susjednih zgrada.
(Iza�u)

ZDRU�ENE, DVIJE SAMO�E

Fatimina soba u kampu pored Tuzle.
Na jednoj od stolica je fotografija.
FATIMA: O vama � jo� ni�ta. �ekam. �ta �u?
Ka�u, uskoro �e im biti dostupni satelitski snimci pomo�u kojih �e se mo�i otkriti mjesta na kojima se nalaze...
Mo�da i bude koristi...
Sjetim se pri�e kad smo zadnji put zajedno ve�erali...
Naravno da vi�e nikom ni�ta ne vjerujem...
Ali znate kako je, nada je k�o seoska kuja...
Probudi se na najmanji �um.
(Pauza)
Ono danas, kad sam vas bila ostavila, i�la sam kod doktora.
Doktor ka�e da su mi nalazi dobri... Stvarno... �e�er je stao. Vi�e ne raste...
(Ulazi Sena)
SENA: Kako si, Fatima?
FATIMA: Dobro, Seno.
(Sena poku�a sjesti na stolicu na kojoj je fotografija)
FATIMA: Evo sjedni ti ovdje. Ja �u malo protegnuti noge.
Uko�ila sam se od sjedenja.
(Sena sjedne na Fatiminu stolicu)
SENA: Kako je bilo u Tuzli?
FATIMA: A eto... Uvijek isto...
SENA: Ima li kakvih vijesti?
FATIMA: Nema nikakvih.
(Pauza)
SENA: Jah...
FATIMA: Jah...
SENA: Tako...
(Pauza)
FATIMA: Kako ti je ona mala?
SENA: Dobro.
Ju�e, kad je do�la od tebe, nestao joj onaj osip.
K�o rukom odne�en.
(Pauza)
Sretna je �to jo� ni�ta ne razumije...
Kako joj objasniti kad poraste?
FATIMA: Moja Seno, ti barem ima� kome obja�njavati...
Vidi mene, sama k�o panj...
Stalno ih sanjam...
(Pauza)
SENA: Ja sam ti i bez snova ostala...
Da mi nije one male...
(Pauza)
Uve�e kad je uspavam, ispri�am joj jednu bajku...
Prvo provjerim jel� zaspala, pa joj onda ispri�am...
(Pauza)
FATIMA: E, kad se sjetim... Stalno su jedan drugog ne�to zezali...
Mali mi zezao mu�a zbog toga �to je radio u op�tini i bio na radnoj obavezi...
(Pauza)
Bo�e, jesu li bili gladni?
�ao mi, izgori mi hljeb zadnji put kad smo ve�erali...
(Pauza)
SENA: Jesi li vadila nalaze? Daj da vidim.
FATIMA: Nisam stigla.
SENA: Hajde. Trebala bi...
(Pauza)
SENA: Odoh ja. Ono dijete mi je samo...
Treba li ti �ta?
FATIMA: Ne treba.
SENA: Do�i �u ti ujutro.
FATIMA: �iva bila.
(Sena iza�e)
FATIMA: �ta �u joj govoriti za nalaze...
Dosta joj je njene muke...
(Fatima legne u krevet)

�UDO U BOSNI

Na sceni su drvo i ste�ak.
Sin je u uniformi Armije BiH.
Sjedi na ste�ku i poku�ava izuti cipelu.
Ulazi Otac.
OTAC: Ne mo�e pa ne mo�e.
SIN: Otkako smo krenuli iz Srebrenice nisam se izuo.
Drago mi je �to te opet vidim. Mislio sam da si oti�ao zauvijek.
Pomislio sam, ostadoh bez oca...
OTAC: I ja sam to pomislio.
SIN: Kako da proslavimo ovo na�e izmirenje?
Da se zagrlimo?
OTAC: Kasnije.
SIN: Mo�e li se znati gdje je gospodin prespavao?
OTAC: U jednom jarku �A� kategorije.
SIN: Jesu li tukli?
OTAC: Jesu... Ali ne puno.
SIN: Oni isti?
OTAC: Isti? Ne znam.
(Otac vadi mrkvu i daje je Sinu)
OTAC: Ostalo mi je jo� samo ovo.
Na�ao sam je kad smo prolazili kroz Kamenicu.
(Sin uspijeva skinuti cipelu. Bolna grimasa)
OTAC: Boli li?
SIN: On pita boli li?
OTAC: Sine, izvini za ono ju�e. Jednostavno mi je dosadilo �ekanje.
SIN: Sreli smo Osmana iz Bratunca.
On i njegov brat su se bili predali...
U hangaru, u Kravicama, spasila ih je neka pregrada.
Da smo te poslu�ali, sad bi svi bili lijepa skupina kostiju.
OTAC: Ponekad pomislim da i to jednom ipak do�e.
Kad sam odlu�io da se predam osje�ao sam se nekako �udno.
Kako bih ti rekao... Olak�an i istovremeno...U�asnut!
SIN: Lahko se tebi zezati.
Ovakvi kao ja te �uvali cijeli rat, a ti bi se sad predavao.
I to ne zna� ni kome.
OTAC: Pa imali su uniforme plavih �ljemova.
Otkud sam mogao znati da su to �etnici?
SIN: Eto otkud si mogao znati...
Pa da je bilo kakve koristi od plavih �ljemova, ne bi morali ni bje�ati...
Davno smo im se svi predali.
Sje�a� se generala Moriona, pa ti si ga primao u op�tini.
OTAC: Morao je neko i u op�tini raditi.
Civilna vlast je kao glava u tijelu... Mora neko...
SIN: Upravljati nogama. I predlagati da se predamo.
(Sin gleda u noge i cipele)
OTAC: �ta je?
SIN: Ni�ta.
OTAC: Daj da vidim.
SIN: Nema� �ta vidjeti.
OTAC: Ho�e� li se mo�i ponovo obuti?
SIN: Pusti�u noge da se malo odmore.
OTAC: Eto, kakav je. Ljuti se na mene, ljuti se na �izme, a pravi krivac su njegove noge.
Ova me ti�ina ve� zabrinjava.
(�utanje. Zatim �- Sin  se obuva)
OTAC: Da krenemo?
SIN: Hajdemo.
(Ne mi�u se)
OTAC: Da krenemo?
SIN: Hajdemo.
(Ne mi�u se.
Zatim � na sceni se pojavi dim.
Odozgo, pomo�u theologikona ili cuga, ponovo se spu�ta Profesor Hoffman.
Mo�da na glavi ima propeler)
PROFESOR HOFFMAN: Nije lo�e, nije lo�e... A bio sam se zabrinuo.
S ljudskim faktorom je na po�etku lo�e krenulo.
Gore nego �to sam i u naju�asnijem snu mogao zamisliti!
Na po�etku vijeka, kada smo iza�li iz prahistorije hemijskog ratovanja, na�i vojnici su svoje neprijatelje, odnosno na�e subjekte, uprtili na le�a i nosili ih prema bolnici...
Sva ta pateti�na prenemaganja, u stilu �to se ne mo�e, �ovjek nije stvoren da tako truhne�...
I tako dalje, i tako dalje...
Na svu sre�u, �ovjek se navikne na nau�ni napredak!
Sredinom vijeka taj je napredak dostigao vrhunac!
A onda je do�lo do gre�ke...
Samo su varvari mogli oti�i do kraja u tom napretku i smisliti oru�je koje bi isklju�ilo vite�ko nadmetanje.
Molim vas, atomska bomba..
Pa to isklju�uje �tit, isklju�uje oklop... Fuj!
Sre�om, postoje lokalni ratovi, postoje zemlje za koje va�i embargo na uvoz atomskog oru�ja...
Tu se jo� uvijek mo�e do�ivjeti pravo nadmetanje!
Mo�ete me optu�iti da sam konzervativac, ali, pitam ja vas, �ta �e biti s naukom ako budemo pribjegavali krajnjim rje�enjima?
Cilj nauke je i postepena promjena �ovjeka u mentalnom smislu.
�ovjek mora biti svjestan svoje pobjede nad onim �to se, uostalom krajnje neodre�eno, naziva milosr�em.
Osim toga, gdje je tu intelektualno nadmetanje izme�u nas nau�nika?
Gdje je tu estetska dimenzija?
Evo, ovdje, u okolini... u okolini...
U okolini Srebrenice, imamo �kolski primjer upotrebe sredstava za onesposobljavanje.
Srpski vojnici izabrali su slu�aj �jedan, A�: neprijatelj nema za�titna sredstva, a nalazi se na otvorenom prostoru.
Vjetar manji od pet metara u sekundi.
Mjesec juli, dakle vla�nost vazduha niska.
Tlo je hladnije od vazduha. Idealno!
Neprijatelj je okru�en, treba sprije�iti njegov proboj i pristupiti uni�tenju.
Naravno, mi smo ponekad osu�eni na to da se za uspje�nu primjenu na�ih otkri�a nikad ne sazna.
U ovom slu�aju, izvje�taj o odli�nom uspjehu bi�e obustavljen zbog smirivanja stanja u regionu.
To je cijena koju ozbiljni, nepristrasni nau�nici ponekad moraju platiti.
Nas ne interesuje ko su zara�ene strane. Mi obi�no slu�imo onome ko je ja�i...
Ali, ostavimo politiku. Ona je ionako li�ena ma�te.
Sad zamislite, kakva sve privi�enja mo�e proizvesti hemija djeluju�i na, ionako nedovoljno istra�eni ljudski, odnosno subjektov mozak.
(Svi iza�u.
Kad se dim razi�e, ulazi Fatima guraju�i civare.)
FATIMA: Gdje su?
(Uzima sliku, prevrne civare i sjedne na njih.
Nasloni se na ste�ak. Ste�ak prolista.)
FATIMA: (ste�ku)
Gdje su?
Govori!
Govori, gdje su!
(Mrak)

OGLEDALO TUGE

Fatimina soba u kampu pored Tuzle.
Ulazi Pisac.
PISAC: Mogu li u�i?
FATIMA: U�i.
PISAC: Sje�ate li se vi mene? I�ao sam u �kolu s va�im sinom.
Pred rat smo odselili u Sarajevo. Otac mi je bio direktor...
FATIMA: Znam. Kako su tvoji?
PISAC: Otac je poginuo devedesettre�e... Granata.
FATIMA: E, moj sinko... �ta �e�...
(Pauza)
PISAC: Dugo sam razmi�ljao o tome da li da do�em...
FATIMA: �to ne bi do�ao?
(Pauza)
Razumijem. Misli�, podsjeti�e� me...
K�o da me neko mora podsje�ati...
(Pauza)
PISAC: Kako vam je ovdje u kampu?
FATIMA: Dobro. Pazi me ona Sena... I u Srebrenici smo bile kom�inice...
Njoj nestao mu�... Ostala sama s curicom...
(Pauza.)
FATIMA: �ene izvezle imena svojih nestalih na platno pa svakog jedanaestog u mjesecu idu na skup u Tuzlu.
Da barem jedan dan mjese�no osje�aju da su �ive....
(Pauza)
Sve �ene odu, a ja ne�u. �to da nekom budem na teretu?
A sama ne mogu zbog �e�era... Ne izlazim nigdje...
(Pauza)
FATIMA: Kako ti je majka?
PISAC: Dobro. Valjda. Udala se.
(Pauza)
FATIMA: �ta �e�. Svako zna svoje.
(Pauza)
PISAC: Ima li ikakvih vijesti o va�im?
�uo sam da su zadnji put vi�eni onda kad su �etnici bacali otrove.
FATIMA: Nikakvih vijesti.
�ula sam da su pro�li kroz Kamenicu...
Ko zna dokle su stigli...
Navodno, mu� mi je predlagao da se predaju UNPROFOR-u. Nije znao da su to �etnici u njihovim uniformama.
(Pauza.)
FATIMA: Stalno ih sanjam. Ponekad i budna...
Jedan san mi se stalno vra�a...
K�o mali sjedi na ste�ku i izuva se...
Prilazi mu moj mu� i ne�to pri�aju...
Zatim dolazi on...
(Pauza.)
Bo�e, da mi je znati, jesu li bili gladni?
Bog zna koliko dugo nisu ni�ta jeli...
(Pauza.)
PISAC: Dok su se �etnici spremali da ubiju deset hiljada ljudi,  vojnici Ujedinjenih naroda su u Poto�arima pravili dernek.
(Pauza.)
Bo�e, osje�am krivicu.
U dana�njem svijetu �ovjek se ne mo�e ni osvetiti, jer i to je besmisleno.
(Pauza.)
FATIMA: A �ta ti radi�?
PISAC: Ni�ta. Pi�em dramu.
(Pauza.)
FATIMA: Jah. Po�ten svijet tugu lije�i po kafanama, a ti se od�o pisanju.
O �emu pi�e�?
PISAC: O Srebrenici... U stvari, o ogledalu...
Zapravo, o dvadesetom vijeku.
Jedan francuski pisac, zvao se Andre Malro, pisao je o prvom njema�kom napadu plinom 1916. godine.
O zlu u ljudskoj du�i koje se suprotstavlja ljubavi...
Taj napad je nazvao ludilom istorije...
Eto, ja pi�em o tome kako je istorija svoje ludilo izlije�ila simetrijom.
Vijek je i po�eo i zavr�io se upotrebom otrova.
(Pauza)
FATIMA: Fino pri�a�.
Kao da �ita� iz  knjige...
E, kad se sjetim... I on je �elio studirati knji�evnost...
PISAC: Znam...
FATIMA: Otac mu ne dade. Nema para od toga...
(Pauza)
Mada vala danas nema Bog zna kakvih para ni od ma�instva.
PISAC: Mislio sam da do�ete u Sarajevo vidjeti predstavu.
Zva�e se Privi�enja iz srebrenog vijeka.
FATIMA: Ne mogu ti ja, sinko, ni do Tuzle, a kamoli do Sarajeva.
Predstavu �u mo�da vidjeti, jer ima veze s mojim.
PISAC: Zna�i, do�i �ete?
FATIMA: Ama, ne mogu do�i. Predstavu �u mo�da vidjeti, ali me ne pitaj kako.
U dana�njem svijetu je sve mogu�e.
(Pauza)
Ili, gotovo sve.
PISAC: Ho�e li vam smetati da ja ponekad navratim?
FATIMA: Ne�e, �to bi mi smetalo?
PISAC: Volio bih vam nekako pomo�i...
(Pauza)
PISAC: Odoh ja. Allahimanet.
FATIMA: Allahimanet.
(Pisac iza�e)
FATIMA: Privi�enja... Srebreni vijek... Simetrija...
E, moj sinko, ne�e ti meni od toga biti ni�ta lak�e.
(Kratko zatamnjenje.
U�e Sena. Fatima le�i u krevetu)
SENA: Fatima. Probudi se!
Zadr�ale smo se u Tuzli. Donijela sam ti tablete.
FATIMA: Ima li kakvih vijesti?
SENA: Nikakvih.
(Pauza)
Danas su na trgu u Tuzli smanjili muziku dok je skup trajao.
FATIMA: Jah...
SENA: Jah...
FATIMA: Tako...
(Pauza)
SENA: Odoh ja. Ono dijete mi je samo...
Treba li ti �ta?
FATIMA: Ne treba.
SENA: Do�i �u ti ujutro.
FATIMA: �iva bila.
(Sena iza�e. Fatima legne u krevet. Mrak)

POTOCHARI PARTY

Muzika. Ulaze vojnici UNPROFOR-a. Ple�u.

PORU�NIK: Dobro ve�e, dobro do�li na Poto�ari parti.
Evo, uz malo sre�e kona�no smo dobili nekoliko kamiona s neophodnim pivom i cigaretama.
Pozivam majora da nam se obrati i zvani�no otvori ovaj parti.
MAJOR FRANK: Hvala, poru�ni�e.
Dakle, general Mladi� nas je nadigrao.
Ali, ne treba tugovati jer na�a se �asna misija pribli�ava kraju.
U to ime, svi ovdje prisutni pozvani su da nam se pridru�e u na�em skromnom veselju.
�ivjeli!
(Poru�nik odvede u stranu Majora Franka. Govori mu povjerljivo)
PORU�NIK: Gospodine majore, prevodilac Hasan tvrdi kako su civilni posmatra�i vidjeli le�eve oko kampa.
�ta se de�ava s ljudima koje smo izbacili van?
MAJOR FRANK: Reci Hasanu da je njegov posao prevo�enje, a ne pravljenje panike u kampu.
To su la�i i glasine!
Dobio sam obe�anje od generala
Mladi�a da se nikom ni�ta ne�e desiti.
(Otpije gutljaj)
Osim, naravno, onima koji su po�inili zlo�ine.
Ovi ljudi ve� dva mjeseca nisu probali pivo.
Neka nam ne kvari parti.
(Major Frank gurne Poru�niku pivo u ruke.
Kako parti traje, vojnici se skidaju.
Kad ostanu u ga�ama i potko�uljama, parti se sti�ava i svjetlo se gasi.
Zatim ulazi Srpski vojnik)
SRPSKI VOJNIK: Ja sam izaslanik generala Mladi�a.
Prave�i se nevidljivim, pokupi�u im uniforme koje �emo mi upotrijebiti kako bi u Srebrenici i okolini uspostavili trajni mir!
(Srpski vojnik pokupi uniforme i iza�e. Svjetlo se ugasi.
Ulazi Fatima s civarama i slikom)
FATIMA: Bo�e, k�o da sam znala da �e nas izdati...
Rekla sam vam ono ve�e kad smo se zadnji put vidjeli...
(Fatima iza�e. Ulazi �ovjek u fraku)
�OVJEK U FRAKU: Dame i gospodo, ovogodi�nji dobitnici Nobelove nagrade za mir su... Ujedinjeni narodi.
Molim predstavnika UN-a da primi nagradu.
(Prolazi Fatima s civarama i slikom.
Oko ruke ima zavezan konopac.
Za sobom vu�e Majora Franka koji je u ga�ama i potko�ulji.
Fatima iza�e.
Major Frank i �ovjek u fraku su vidno zbunjeni)
MAJOR FRANK: Ja... ja sam zbunjen.
Nisam pripremio nikakav govor...
Mislim... Mi �emo...
Mi �emo i dalje... �ak i po cijenu �ivota na�ih hrabrih vojnika... insistirati na miru u svijetu...
To �to radimo... mislim... ne radimo zbog bilo kakvih nagrada.
Na� je anga�man proizvod na�eg dubokog uvjerenja da svi ljudi podjednako zaslu�uju mir!
Hvala.
(Aplauz. Mrak. Svi iza�u.
Osvijetli se Fatima. Le�i na krevetu.
Ulazi Sena)
SENA: Fatima. Fatima!
Jesi li to zaspala?
Moram ti dati injekciju.
FATIMA: �iva bila.
(Sena joj daje injekciju)
SENA: Kako si?
FATIMA: Moja Seno, k�o �iva humka...
Dojadila mi ova tama.
Sve mi se okrenulo.
Preko dana ne vidim, a u snu vidim.
Kako je bilo u Tuzli? Ima li �ta novo?
SENA: Do�la neka gospo�a, doktorica iz Poljske.
Ka�e, uzima�e nam krv, pa pomo�u krvi raditi identifikaciju.
Tako se mo�e otkriti ako je me�u mrtvim neko od familije.
FATIMA: Tako...
SENA:  To je neka savremena nau�na metoda.
DNK analiza. Ne mo�e se pogrije�iti.
(Pauza)
SENA: Danas su na trgu u Tuzli smanjili muziku dok je skup trajao.
(Pauza)
Zna� �ta sam mislila?
Izve��u ja i imena tvojih, pa ako ti ne mo�e�...
FATIMA: Da�u ti onu sliku...
Meni ionako vi�e ne treba.
SENA: Polahko. Nemoj tako. Doktor ka�e...
FATIMA: Pusti doktore...
Ka�u da je �ovjek mrtav kad ne vidi svoj odraz u ogledalu...
Meni eto dalo da vi�e ne vidim ni ogledalo... ni sliku.
(Pauza)
FATIMA: I nikakvih vijesti?
SENA: Nikakvih.
(Pauza)
FATIMA: Jah...
SENA: Jah...
FATIMA: Tako...
(Pauza)
SENA: Odoh ja. Ono dijete mi je samo...
Treba li ti �ta?
FATIMA: Ne treba.
SENA: Do�i �u ti ujutro.
FATIMA: �iva bila.
(Sena iza�e)
FATIMA: Ostavi�u vas Seni...
(Pauza)
FATIMA: Ja �u ionako uskoro kod vas..
Ne dade nam se...
A mo�da se desi neko �udo?
(Pauza)
Bo�e, da mi je samo znati, jel� ovaj mali mislio ozbiljno one ve�eri...
One ve�eri kad mi hljeb izgori...
(Mrak)

BAJKA O SREBRENOJ ZEMLJI

Sena ljulja dijete

SENA: Spavaj, sine. Jeste, �to da ti majka la�e?
Teta Fatima je umrla.
A mo�da joj je sad lak�e...
(Pauza)
Hajde ti spavaj. Tako, dobra moja djevojka...
Spavaj... spavaj...
(Pauza)
Jesi li zaspala?
(Pauza)
Bila jednom davno jedna zemlja koja se zvala Bosna.
U njoj bio jedan grad, a ispod zemlje u okolini tog grada nalazilo se srebro.
Iz velike daljine u grad do�o�e saski rudari koji su vrijedno kopali i vadili puno, puno srebra.
Toliko srebra da je taj grad uskoro dobio ime Srebrenica, a tu zemlju vi�e nisu zvali samo Bosna, ve� su je prozvali Bosna Srebrena.
Me�utim, kopaju�i srebro saski rudari su po�eli nalaziti ljudske kosti.
(Ulaze dvojica rudara. Prvi rudar nosi pijuk, drugi rudar vu�e vagon.
Prvi rudar kucka pijukom u vagon)
PRVI RUDAR: �uplje. �uje� li?
Sve je tu �uplje.
DRUGI RUDAR: Tako je �udno tiho. Kao da je svijet umro.
Do�e ti da ne di�e�.
PRVI RUDAR: Mra�no je, ali bi srebro trebalo svijetliti u mraku.
DRUGI RUDAR: Kao da je mra�nije nego u saskim rudnicima.
Ovaj mi se mrak �ini nekako �udnim.
PRVI RUDAR: Ti si �udan. A mrak je � mrak.
Isti i u saskim i u bosanskim rudnicima.
Razlika je u svjetlu. Treba ga prona�i i obogatiti se.
DRUGI RUDAR: Udari ovdje.
(Prvi rudar udara pijukom po vazduhu. U  vagon upadne mrtva�ka lobanja)
DRUGI RUDAR: �ta je ovo?
PRVI RUDAR: Ne znam. �udno.
DRUGI RUDAR: Da probamo tamo?
PRVI RUDAR: Hajdemo.
(Prvi rudar udara pijukom na drugoj strani. U vagon upadne nekoliko mrtva�kih lobanja)
DRUGI RUDAR: Opet isto.
PRVI RUDAR: �udno.
(Pauza)
PRVI RUDAR: Da probamo opet?
DRUGI RUDAR: Udari ovdje.
(Prvi rudar udara pijukom. Po kolicima i rudarima prospe se hrpa mrtva�kih lobanja)
PRVI RUDAR: U�as...
DRUGI RUDAR: U�as.
(Pauza)
DRUGI RUDAR: Da se vratimo?
PRVI RUDAR: Bje�imo.
(Iza�u. Ulaze Kralj i njegov Savjetnik)
SENA: Kada su na jednom mjestu na�li nekoliko hiljada ljudskih lobanja, saski rudari su u�asnuti odlu�ili da se vrate ku�i.
Kraljev savjetnik tada re�e kralju da nikako ne  bio smio dozvoliti odlazak saskih rudara.
Va�e veli�anstvo, re�e mu on...
SAVJETNIK: Va�e Veli�anstvo, ne smijete dozvoliti odlazak saskih rudara.
Makar im u zamjenu za ostanak i njihovu �utnju morali pokloniti svo srebro koje iskopaju.
SENA: Kralj mu re�e...
KRALJ: Jeste li poludjeli?
Znate li koliko prihoda na�e kraljevstvo ostvaruje od srebreni�kih rudnika?
SENA: Va�e veli�anstvo, re�e mu savjetnik, zamislite kako bi zvali na�u dr�avu kada bi se saznalo �ta krije zemlja oko Srebrenice.
Kralj tada poslu�a savjetnika i saskim rudarima predlo�i da ostanu
i kopaju, a u zamjenu za njihovu �utnju o mrtva�kim lobanjama pokloni im svo srebro koje budu prona�li.
Bio je to veliki gubitak za zemlju, ali savjetnik je objasnio kralju...
SAVJETNIK: Dragi kralju, najve�i gubitak jeste gubitak dobrog glasa.
Po svaku cijenu treba sprije�iti spominjanje tih doga�aja...
SENA:Rudari su vrijedno radili i kopali su sretno do kraja �ivota odnosno dok nisu iskopali svo srebro i  dok ta zemlja ponovo nije postala samo Bosna.
Savjetnik je kao nagradu za savjet, ili mo�da zbog toga �to je to ionako bilo neizbje�no,  od kralja dobio ruku najmla�e i najljep�e princeze, a uz to i titulu viteza od zaborava.
(Kralj i Savjetnik odigraju ceremoniju)
SENA: S tom titulom i s princezom biv�i savjetnik je �ivio sretno do kraja �ivota.
Ne zna se pouzdano kako je shvatao princezu,  ali ka�u da je svoju titulu biv�i savjetnik shvatao prili�no ozbiljno.
Neki ka�u da ta �udna zemlja i danas postoji,  a da mrtva�ke lobanje nikad nisu prona�ene.
�ak se sumnja u to da su ikad i postojale...
�i�a-mi�a, gotova pri�a.

(Mrak. Svi iza�u)

POSLJEDNJA VE�ERA

Fatima postavlja sto za troje. Zatim donosi hljeb.
Ulazi Otac. Gura civare.
FATIMA: Jesi li ih zakrpio?
OTAC: Jesam, bona. I ofarbao. Evo ih k�o nove.
Ima neke koristi i od nas s radne obaveze.
FATIMA: Ako su se osu�ile, stavi ih u podrum.
OTAC: Uh, �to miri�e...
Kako li nabavi bra�no, da mi je znati...
FATIMA: Ni�ta ne pitaj...
�to li ga nema?
OTAC: Do�i �e, ne boj se.
Ti si vrijeme po�ela mjeriti njegovim stra�ama.
Danas je drugi dan, trideset i nekog mjeseca njegove stra�e...
FATIMA: �ta �e�? Ne mogu svi biti na radnoj obavezi...
OTAC: Jeste. Samo mu ti popu�taj
Ionako se pravi va�an k�o da je on rodio mene, a ne ja njega.
FATIMA: Izvini, ali nije istina ni jedno ni drugo.
Ja sam rodila njega. Uz tvoju pomo�.
OTAC: Svijet je po�eo s njima. Prije toga je sve bilo luk i voda.
FATIMA: Dobro si. Ja zaboravila na luk. Donesi. Eno ga ispred vrata.
(Otac iza�e guraju�i civare. Vra�a se nose�i luk. S njim ulazi Sin. Ljubi Fatimu)
SIN: Kona�no si dobila pomo�nika. Neka, neka...
�ta ima? Jesi li se umorila?
FATIMA: Jesam. Ali ne�to kontam, odmori�u se kad dobijem snahu.
SIN: Dugo do toga...
OTAC: Kako je bilo na stra�i?
SIN: Jutros su oko UNPROFOR-ovih punktova primije�eni �etni�ki diverzanti.
OTAC: Ma ni�ta to.
Da je �ta ozbiljno, javili bi nam iz Sarajeva.
SIN: Boga ti, stari, kako �e ti iz Sarajeva javljati �ta ti se de�ava pred nosom?
FATIMA: Mene sve strah da nas ne izdaju.
OTAC: Ko?
(Pauza)
FATIMA: Ovi stranci. Plavi �ljemovi. I oni su gladni.
�ula sam da narod vi�e ne ide kopati po njihovim otpacima jer se ne isplati.
Kako �e nas gladni braniti?
A i �ta je njima Srebrenica? Ne znaju ni izgovoriti.
OTAC: �ta je, �ta je? Za�ti�ena zona, eto �ta je.
Moraju nas braniti. Potpisali su.
SIN: Jesu, jesu. I zape�atili.
Da im nismo generala Moriona vratili kad je po�ao pje�ke bje�ati, potpisali bi sa �avolom.
OTAC: Caru carevo.
Mi smo sad vlasni�tvo Ujedinjenih naroda.
Zna�i, cijelog svijeta.
SIN: Gladni, va�ljivi...
Slomi�e se oko toga �ije smo vlasni�tvo.
Nego, predlo�i ti ovim svojim u op�tini da zabrane i vozanje
bicikla po trgu s imenom generala Moriona. On je volio pje�ke hodati.
OTAC: Pusti ti generala. On je valjao koliko je valjao.
Sad nas moraju braniti.
Ako bude trebalo, i avionima.
(Pauza)
OTAC: Imaju satelite.
Mogu s njima novine na zemlji �itati.
SIN: Otkud ovdje novine?
OTAC: Hajde, ne zezaj. Samo ka�em da imaju sva ta nau�na �uda.
SIN: Pusti, Boga ti. �udo je ovaj Fatimin hljeb.
Majko, �ivota ti, odakle ti ovo bra�no?
FATIMA: Na�lo se...
OTAC: Jo� da je umjesto ove vode rakija ili vino...
SIN: E, to ti mogu nabaviti jedino ovi tvoji nau�ni �udotvorci.
I to u trgovini preko Drine.
Pomo�u satelita, pretvaraju Drinu u rakiju i vino.
OTAC: Neka oni sebi pretvaraju.
(Pauza. Fatima odnekud izvla�i fla�u rakije)
FATIMA: �uvala sam je ako se odlu�i iznenada o�eniti.
OTAC: Sad �e on opet, dugo do toga...
SIN: Da, dugo..
(Pauza)
SIN: Hljeb, rakija... Kako si krenula, strah me da ne izvede� i neki trik s mladom.
Da ja zatvorim prozor, da kakva mlada ne uleti?
FATIMA: E, tu nema trikova. To �e� morati sam.
Nego nam obe�aj da �e� se o�eniti �im se rat zavr�i.
OTAC: Hajde, hajde... u�ini joj to.
SIN: �ekaj da se ovo zavr�i, pa �emo o tome.
FATIMA: Obe�aj ti nama sad. A �eni se kad se rat zavr�i.
OTAC: Zna� da radim u op�tini. Sredi�u ti mati�ara isti dan.
SIN: Dajte, ljudi, �ta vam je?
FATIMA: Hajde, hajde...Obe�aj nam.
�im se rat zavr�i!
OTAC: Hajde. Pa da nazdravimo.
SIN: Kad ste navalili. Evo, sve�ano se obavezujem...
OTAC: Ne zezaj se. Majka ti misli ozbiljno.
Ne�e� djecu pod stare dane po ulici vodati.
Da ljudi misle kako si im dedo...
FATIMA: Meni za ljubav... Obe�aj.
OTAC: U�ini joj to. Samo o tom misli...
SIN: Dobro. Evo obe�avam.
Pustite me vi�e. Stvarno obe�avam.
FATIMA: Sad mi je lak�e.
Da mi je do�ekati, pa mogu i umrijeti...
OTAC: Hajde, �ivio.
SIN: �ivio.
(Kucnu se, ali ne popiju. Tako�er, za stolom niko ne jede)
OTAC: Hljeb ti je odli�an.
SIN: �udesan.
( Muzika. Svjetlo se ugasi. Svi iza�u)

EPILOG NA ZEMLJI

Na sceni je dim.
Odozgo, pomo�u theologikona ili cuga, spu�ta se Profesor Hoffman.

PROFESOR HOFFMAN: S nau�nog aspekta, ovo je nemogu�e. Raskrinkajmo tu igru!
Ovi subjekti su onesposobljeni!
Bio sam tu. Juli, hiljadudevetstodevedesetpete.
Ovo je privid. Obmana. Neke ma�ioni�arske vje�tine.
Ne�emo valjda po�eti vjerovati u �uda?
Molim vas, nismo u mra�nom srednjem vijeku.
Nauka �e na�i odgovor i na ova pitanja.
Uostalom, mo�da se njima ne�e ni baviti.
Porodi�ne pri�e? Gluposti.
To su neke beskrajne, vijugave staze.
I�i tim stazama, to se jednostavno ne isplati.
Osim nauke, �ovjek drugog puta nema.
Nema, nema i nema!
Da vidimo... �ta se mo�e u�initi...
Ovako... Mo�da treba pove�ati koncentrat...
Ili udvostru�iti koli�inu...
(Profesor Hoffman izlazi ra�unaju�i.
Scenom prolazi Sena s civarama; u  civarama sjedi djevoj�ica i dr�i fotografiju Oca i Sina. Sena iza�e kroz publiku guraju�i civare.
Ulazi Pisac. Na scenu postavlja platno sa natpisom: GDJE SU?)

PISAC: Vama, nijemim posmatra�ima ovog �ina, moram re�i jo� ovo: ostalo je �utanje.
(Pisac iz d�epa izvadi pi�tolj. Pauza.)
�ekajte! Ili mo�da ipak nije... Ma, naravno!
Teta Seno! Teta Seno!
(Pisac baci pi�tolj i iza�e kroz publiku, tr�e�i za Senom.
Na sceni je neko vrijeme osvijetljen natpis)

Dimna zavjesa.