|
Uspeh njenog prvog komada RAZGOVORI POSLE
SAHRANE 1987. omogu�io je da karijera, do tada
mlade glumice Jasmine Reze, krene u pravcu
karijere ozbiljnog dramskog autora. Od tada je
njen uspon neprekidan. ART, koji je nastao 1994,
a koji je igran u celom svetu, doneo joj je i
me�unarodno priznanje. Komadi koji su usledili:
�OVEK SLU�AJA iz 1995. i TRI VERZIJE �IVOTA iz
2000, potvrdili su identitet briljantnog
dramati�ara, �ije se delo povezuje s onim �to bi
se moglo nazvati �inteligentnim bulevarom�.
Ona zna pouzdan recept za to: elegantan
stil, jezik koji je me�avina prefinjenosti i
jednostavnosti, uskla�enost humora i velikih
misli � sve to u slu�bi je ovog znalca
intimizma, emocija, umetni�kih i intelektualnih
referenci. Njena tehnika, koja je vrlo
zavodljiva, proizlazi iz njenog gluma�kog
ose�aja, obrazovanja i ose�aja za ritam i
muzikalnost. Ukratko, tako kvalitetan bulevarski
teatar nudio je lepe uloge velikim glumcima i
brzu zabavu �irokoj publici. Istovremeno �ik i
kvalitetno, to uverljivo pozori�te, koje nije
preokretalo ni�ta, koje nije zadiralo u su�tinu,
niti istinski dovodilo u pitanje, bavilo se ipak
temama kakve su prolaznost, starost, smrt,
usamljenost, ljubav, te�ko�e porodi�nih odnosa,
onim �to tla�i savremenog �oveka, isprazno��u
razgovora. Paradoksalno, svi komadi Jasmine
Reze u Francuskoj postavljeni su u teatrima koja
dotira dr�ava, a prvi put je sa �PANSKIM KOMADOM
njeno pozori�te na�lo pravo mesto � u jednom
bulevarskom teatru. Napisan za slavnog
pozori�nog reditelja, �vajcarca Lika Bondija,
koji je 2000. ve� postavio Rezin prethodni komad
TRI VERZIJE �IVOTA, i to na nema�kom, u
Burgteatru u Be�u, �PANSKI KOMAD, postavljen 20.
januara ove godine u pariskom teatru Madlen,
trebalo je da bude doga�aj sezone. Sve okolnosti
govorile su tome u prilog: renome autorke i
reditelja Bondija, glumci koji slove za elitu
francuskog pozori�ta, pa veliki scenograf �il
Ejo i kostimografkinja Titina Maseli. Pa ipak,
doga�aj je izostao, jer smo dobili predstavu
koja nije uspela da zadovolji ni neke
elementarne kriterijume. Iako Jasmina Reza u
svom �PANSKOM KOMADU predla�e neku vrstu
�zajedljivosti sporednog koloseka�: tri komada u
jednom, u stilu ruskih babu�ki, prisustvujemo
(francuskom) komadu Jasmine Reze, unutar kojeg
glumci ponavljaju �panski tekst fiktivnog autora
Olma Paneroa, u kojem on opet ponavlja neki
bugarski tekst iz 1970. Shvatili smo da je re� o
teatru glumaca. �Volim �paniju�, obja�njava
Jasmina Reza, ��ini mi se da ta zemlja ima neki
poseban ritam, i u jeziku i u muzici. Unutar
tog, mog komada, napisala sam �panski komad.
�injenica da se radi o nekom stranom delu, �to
�e re�i onom koje proizlazi iz neke druge
kulture i koje je napisao, navodno, neko drugi,
a ne ja, daje mi neuobi�ajenu slobodu�.
�PANSKI KOMAD izgovara pet glumaca, a govori
o ponovnom okupljanju jedne porodice, kada majka
(Bil Ogije) svojim k�erkama, ina�e glumicama �
Nuriji (Marian Denikur) i Aureliji (Dominik
Rejmond), te zetu (Andre Markon), predstavlja
novog �oveka svog �ivota (Tijeri Fortino),
udovca koji posluje s nekretninama. Majka,
istovremeno stalno okru�ena fragmentima
bugarskog teksta, ponavlja svoj tekst,
obra�aju�i se direktno publici. Taj pazl
�slike savremenog sveta postaje nepodesan za
prikazivanje�, ka�e Jasmina Reza. Preko
situacija koje osciliraju izme�u drame i
groteske, ona zapravo nastoji da u komad uvrsti
prepisku svakodnevnog �ivota, porodi�nih veza i
teatra. Tako realnost glumaca, pozori�na fikcija
i svakodnevna realnost, predstavljene kroz
teatar, presti�u jedna drugu i prepli�u se u
jedinstvenom svetu, onom teatarskom, gde se
ponavljaju, susre�u i otkrivaju. Ukratko, to je
mesto koje bi, kao kod �ekspira, moglo da bude
pozornica sveta. Tu se govori o svetu koji nije
na dobrom putu, o bolu dezorijentisanog �oveka
koji je bez repera u ovom na�em mondijalisti�kom
dru�tvu, o odsustvu komunikacije me�u
generacijama, o te�kim odnosima i raspadu
porodice, o indiferentnosti, potrebi za
naklono��u i samo�i, najzad o pozori�tu u kojem
ima ne�to trulo jer su �glumci postali ugledni
gra�ani a glumice bur�oazija�, tu se raspravlja
o igri, re�iji, kostimima, kritikuje se i
samokritikuje, ostavlja se pravo na zlopam�enje
i nadmudrivanje. I dok se hrabri reditelj
opija �ampanjcem, u �emu ne zaostaju ni njegovi
glumci, ideje po�inju da izviru. Filozofija
�anka usred teatra rasplamsava se. Pitamo se o
gluma�kom bi�u, o tome �ta zna�i biti glumac, o
tome kada igramo u pozori�tu a kada u �ivotu, da
li je to dobro ili je fijasko? Ali, sve to
zvu�i pogre�no � kao neki naivan razgovor � i
dekoncentri�e. Ve�ta�ki stavovi likova,
nespretne reference na �paniju, beskrajni kli�ei
o flamenku i koridi, to zaista razdra�uje. Tu
ima karikature, lo�e farse koja daje privid
pirandelovskog i �ehovljevskog. Ni�ta, pa �ak ni
mnogo citata iz �ehovljevih komada, koje Reza
inkorporira u svoj komad, ne mogu neutralisati
lavinu kli�ea kojima nas spisateljica zasipa u
svom ki�-komadu, koji brka goru�e teme o kojima
treba govoriti.
|