NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2006. broj 1 godina XLII januar-mart YU ISSN 0036-5734

Sa�a ILI�
RODOLJUPCI NA TRGU HEROJA : STERIJA � DAN POSLE: 20. XI 1998.

 

Nijedan pisac jo� nije
opisao stvarnost
kakva ona doista jeste,
i to je grozomorno
.
Tomas Bernhard

Ovakav naslov ima dvostruku ulogu: najpre sam �eleo da dva izuzetna dramska teksta dovedem u vezu, �to, dakako, nije moja invencija ve� rediteljski u�inak Dejana Mija�a, kao i da Steriju postavim u kontekst doga�aja koji su njegovom tekstu obezbedili nova �itanja i nove pozori�ne interpretacije.
Naime, u �itanju klasi�nih tekstova oduvek su me zanimale dve stvari: novo akcentovanje u bahtinovskom smislu koje je uvek uslovljeno novim dru�tveno-politi�kim kontekstom, kao i uticaj istorijskih doga�aja koji su se upisivali u samo tkivo teksta tokom njegovog nastanka (odnosno izvo�enja). Kada je komad Rodoljupci u pitanju, osobito me zanima kako je ovaj tekst �itan u neposrednoj blizini doga�aja koji su, s jedne strane, potvr�ivali Sterijinu anticipatorsku, prosvetiteljsku kritiku, a s druge, devalvirali je.
Poznato je da su Rodoljupci nakon Drugog svetskog rata imali dve zna�ajne postavke, i to na sceni istog teatra: Jugoslovenskog dramskog pozorti�ta. Prva je imala premijeru 1949. godine u re�iji Mate Milo�evi�a (Ksenija Radulovi�, Korak ispred, 102), dok je drugu na scenu postavio Dejan Mija� 31. maja 1986. Simptomati�an je ovakav �ivot Rodoljubaca, jer u oba slu�aja je Sterijin tekst reaktiviran i reinterpretiran u senci traumati�nih doga�aja koji su, na sebi svojstven na�in, i inicirali pisanje ovog Sterijinog teksta.
Jovan Sterija Popovi� je napisao ovaj tekst nakon li�nih iskustava iz Ma�arske revolucije 1848/1849. Sredinom aprila 1849. godine Sterija je bio prinu�en da napusti Vr�ac i do�e u Beograd. Kada se to zna, onda je ritam veselog pozorja u pet dejstvija i te kako jasan, onda je teritorijalno pomicanje pseudopatriotskog diskursa, iz �ina u �in, sa severa na jug, iz Vojvodine ka Beogradu, sasvim logi�no. Jovan Hristi� je jo� naglasio da je ova Serijina komedija primer dramskog teksta �ija radnja ne proizlazi iz dramske radnje, ve� da je njena radnja �inicirana spolja�, iz istorijskog doga�aja. Moglo bi se re�i da je sudbina ovog teksta uglavnom determinisana pozicijom njegovog nastanka. Naime, interpretacije Rodoljubaca u dvadesetom veku bi�e tako�e uslovljene istorijskim doga�ajima: prva Informbiroom, a druga bu�enjem nacionalizma u drugoj polovini osamdesetih godina. Zanimljivo je da su oba puta re�iseri posegli za ovim Sterijinim komadom zbog blizine istorijskih doga�aja koji su, na neki na�in imali veze sa strukturom dramskog zapleta.
A �ta je zapravo u pitanju? Na istorijskoj sceni je i 1949. i 1986, tj. 1988. (koja me posebno zanima) bila �igra� konstrukcije pseudoidentiteta koju je Sterija bolje od bilo kog drugog na�eg autora uo�io i dao joj �milost knji�evnog uobli�enja�. Stalna smena srpske i ma�arske kokarde u Rodoljupcima predstavlja su�tinu dramske igre, omogu�ene permanentnom izmenom amblematskih identiteta, �to proizvodi komi�nu radnju niskog intenziteta, ali jakog sarkasti�nog tona. Ako je doga�aj iz XIX veka operisao sa nacionalnim amblemima, onda je informbirovska kriza operisala sa komunisti�kim amblemima koji su mogli simbolizovati jugoslovenski i sovjetski komunisti�ki model. Naro�ito je interesantna postavka Rodoljubaca iz osamdesetih godina jer je to bio period kada je amblematska smena identiteta ponovo pomaknuta na ideolo�koj skali od komunisti�kog ka nacionalisti�kom registru. S�m Dejan Mija� u jednom intervjuu izjavljuje da ga je �dru�tveni trenutak� po�urivao da se obrati ovom Sterijinom komadu (Ksenija Radulovi�, Korak ispred, 104). Premijera Mija�evih Rodoljubaca, moglo bi se re�i, pala je u godini kada je proces nacionalisti�kih turbulencija u Srbiji otpo�eo obelodanjivanjem nedovr�enog teksta Memoranduma SANU, a �ivot predstave je prekinut na kraju pozori�ne sezone 1989/1990. To zna�i da su Rodoljupci u Jugoslovenskom dramskom pozori�tu igrani paralelno sa doga�ajima koji su klju�no uticali na budu�-nost Jugoslavije: objavljivanje Memoranduma, Osma sednica, smena pokrajinskih rukovodstava, kao i po-sebne pojave koja je, po floskuli knji�evnika Milovana Vitezovi�a, ostala upam�ena kao �doga�anje naroda�. Ova politi�ka pojava (verovatno i jedna od klju�nih re�i za svako budu�e pretra�ivanje ovoga perioda) iz vladavine re�ima Slobodana Milo�evi�a, va�na je za razmatranje statusa Sterijinog komada sto �etrdeset godina nakon njegovog nastanka. Naime, po svojoj strukturi, upravo ovaj doga�aj, koji ve� u svom imenovanju sadr�i svoju denotaciju, ima veze sa dubinskom strukturom Sterijinog veselog pozorja. Zapravo, posredi su nimalo veseli doga�aji koji su nakon Osme sednice po�eli da se ni�u �irom zemlje, a koji su u medijima podvedeni pod sintagmu doga�anje naroda. Ideja ovakve formulacije bila je, pre svega, u tome da se organizovano i vrlo precizno re�irano mitingovanje formuli�e u javnom diskursu kao spontano okupljanje narodnih masa, nezadovoljnih politikom u posttitovskoj Jugoslaviji, kao i da se pru�i otvorena podr�ka novom partijskom rukovodstvu. Ovakvi doga�aji imali su u svojoj biti ne�eg od prikaziva�ke prakse: izvo�eni su na otvorenom, naj�e��e na gradskim trgovima ili drugim otvorenim prostorima na kojima bi se izgradila impro-vizovana bina, opremljena karakteristi�nom scenografijom. Na toj sceni uglavnom su nastupali partijski prvaci, zatim predstavnici radnika, umetnika i �po�tene� inteligencije. Scenografija je bila takva da je trebalo da sugeri�e izvesno dvojstvo: s jedne strane, Titovi portreti i jugoslovenska i partijska zastava, s druge, srpska zastava, a me�u narodom u prvim redovima slike Slobodana Milo�evi�a i parole koje su polako po tonu svog diskursa imale zadatak da �spontano� uti�u na pomeranje diskurzivnog registra politike ka srpskom nacionalizmu. Takve postavke, mitinzi ili doga�anja naroda, posmatrani sa bezbednog vremenskog odstojanja, izgledaju kao da su imale zadatak da napadaju ispra�njenu simboliku jugoslovenstva koja je krasila pozadinu bine i da joj nametnu memorandumski problem ugro�enog Srpstva. Ovakva amblematska zamena, sasvim u duhu Sterijine komedije, odigravala se u javnom prostoru upravo na mitinzima, a u medijima, pre svega u Politikinoj rubrici �Odjeci i reagovanja�. U predo�enom politi�kom i kulturnom okru�enju �injenice o druga�ijem shvatanju teatra, kao i o odgovornosti umetnika (tj. intelektualca), koje se danas mogu rekonstruisati uvidom u dnevnu �tampu iz tog vremena, kao i u arhive pozori�ta i institucija kulture, predstavljaju prvorazredni podatak o postojanju alternative. Na osnovu kulturnog vodi�a za novembar 1988, objavljenog u Politici, mo�e se ustanoviti da je, samo dan nakon velikog mitinga na U��u, igrana Sterijina komedija u Jugoslovenskom dramskom pozori�tu. To zna�i da su se u toku dvadeset �etiri �asa, u Beogradu, u neposrednoj blizini, odigrale dve bitne stvari, ako izuzmemo utakmicu izme�u Jugoslavije i Francuske (koja, svakako, mo�e postati predmet tuma�enja iz drugog registra). Da budem precizniji, jedan doga�aj �iju te�inu mo�emo meriti na osnovu politi�kih prilika koje su usledile u narednoj deceniji i jedna umetni�ka interpretacija Sterijinog komada koja je, budu�i izvedena u blizini takvog doga�aja, morala da podnese njegov uticaj.
Kod nas je o umetni�koj praksi u neposrednoj blizini doga�aja koji podrazumevaju slom ili propast do sada pisao samo. Branislav Jakovljevi� (Kako �itati, 129�143), i to u slu�aju Danila Ivanovi�a Harmsa. Evo �ta on ka�e:
�Harms je pisao u neposrednoj blizini jedne od katastrofa ljudskosti koje su zapljusnule dvadeseti vek. Njegovo pisanje nas primorava da se ponovo upitamo �ta je zapravo propast. To je slom, kataklizma, de�avanje ne�ega �to izmi�e misli. Naravno, prirodne kataklizme su izvan domena eti�kog. Propast dobija jednu sasvim novu dimenziju kada poku�amo da je sagledamo u okvirima ljudskog delanja: propast nastaje kada dela izmaknu misli, kada se �ini ono �to je nezamislivo i nemislivo. To ne treba me�ati sa bezumnim delanjem. Naprotiv� (Kako �itati, 130).
Sterijini Rodoljupci su tekst u kojem je imanentno zasnovan ovakav koncept: komedija je nastala u blizini istorijski katastrofalnih doga�aja, a potom je interpretirana u okolnostima koje su uzrokovale istorijske tektonske poreme�aje. Kada se pogleda doma�i repertoar pozori�ta iz novembra 1988, mo�e se ve� na prvi pogled zaklju�iti da je Mija�evo �itanje Sterije predstavljalo usamljeni slu�aj u okru�enju predstava kao �to je Kolubarska bitka Dobrice Aosi�a, To kad u�vati ne pu�ta Miodraga Karad�i�a, Siroti mali hr�ki Gordana Mihi�a, Apis Miodraga Ili�a, te �ovinisti�ka farsa Radoslava Pavlovi�a. Zbog �ega? Iz jednostavnog razloga �to je Mija�eva rediteljska interpretacija bila jedini kontrapunkt na scenama beogradskih pozori�ta koja je nosila svest o doga�ajima i vremenu u kojem je nastajala. To zna�i da je ova postavka Sterijinog komada nosila i dodatni teret suo�avanja sa doga�ajima koji su svojim intenzitetom uticali na nivelisanje autonomnih umetni�kih glasova u tom vremenu. Postavlja se pitanje u �emu se ogleda uticaj pomenutog doga�aja, ili doga�anja naroda, na Mija�evo �itanje Rodoljubaca. Pogledajmo analogije koje postoje izme�u istorijskih doga�aja i Mija�eve interpretacije Rodoljubaca: Najpre bih izdvojio svest o izvo�enju, odnosno uprizorenju. Me�utim, u �itavom prikaziva�kom procesu velikog mitinga na U��u postoji tendencija da se stvar prika�e kao spontano okupljanje nezadovoljne mase, biv�e radni�ke klase, a sada osve��ene nacionalne snage koja zahteva ujedinjenje. No, ako se prati izve�tavanje Politike iz tih dana, jasno se mo�e utvrditi postepeno organizovanje celog doga�aja. U Politici od 16. novembra, na 7 strani, pod naslovom �Miting dostojanstva za Jugoslaviju i jedinstvenu Srbiju� mo�e se pro�itati tekst o tome kako je GK SSRN Beograda usvojio proglas o velikom mitingu koji �e se pod nazivom miting �Bratstva i jedinstva� odr�ati u subotu, 19. novembra, na U��u. Ogranizacija je tada poverena partijskom kadroviku �arku �igoji koji, poput rekvizitera i scenografa u teatru, izjavljuje tom prilikom slede�e:
�Pozornica i odgovaraju�e ozvu�enje ve� su obezbe�eni a radi se na postavljanju scenografije koju �e �initi Titov portret Bo�idara Jakca izra�en u Jajcu i dr�avna, partijska i republi�ka zastava. Na posebnim platformama u pravcu SIV-a i Muzeja savremene umetnosti bi�e postavljeno 50 TV monitora sa velikim ekranima.� (Politika, sreda, 16. novembar 1988, 7).
Tako�e, �igoja je tom prilikom naglasio da �e saundtrack ovog mitinga biti himna �Hej Sloveni� u izvo�enju svih beogradskih horova, te da �e se �itava stvar zavr�iti Hercigonjinom �Jugoslavijom�. Interesantno je da se u strukturi ovog doga�aja pojavljuje i figura neimenovanog provokatora, koji kod Sterije u Rodoljupcima dobija epitete konzervativca, ma�arona, nerodoljupca. U navedenom broju Politike, jedan �lanak, pod naslovom, �Provokatorima nema mesta na mitingu�, posve�en je upravo uvo�enju drugog oportunog glasa koji na fonu rodoljubija dolazi iznutra i pretenduje da naru�i politi�ki, ali ne i izvo�a�ki, odnosno dramski koncept. Jer, bez te figure provokatora bilo bi obesmi�ljeno tako masovno okupljanje i pru�anje podr�ke rodoljubivoj politici. Ovakav zahtev se u Politici pravda u�estalim zahtevima gra�ana koji mole svoje rukovodstvo da ne dozvoli pojedincima ili grupama da svojim �neprihvatljivim pona�anjem bace senku na ovakve te�nje naroda�.
Vrlo je sli�an odnos prema dr�avnoj imovini, kod Sterije nazna�enoj kao �kasa� iz koje rodoljupci mogu da uzmu koliko god �ele. U Politici od 17. novembra organizacija mitinga se preorjenti�e na puno anga�ovanje gradskih slu�bi: Auto-moto saveza, de�jih vrti�a koji dobijaju zadatak da rade non-stop i prihvataju neupisanu decu onih roditelja koji tog dana moraju da idu na miting, zatim besplatnih usluga GSP, benzinskih stanica, zdravstvene slu�be i uli�ne prehrane mitinga�a, odnosno rodoljubaca. U diskursu Politike od 18. novembra pojavljuje se sintagma �zona mitinga�, kojom se su�ava polje dramske radnje na utvr�enu teritoriju, opskrbljenu preciznom mapom i legendom. (Za tu priliku su izra�eni specijalni saobra�ajni znaci na kojima je na plavoj pozadini predstavljena stilizovana bela figura pe�aka koji se kre�e u pravcu strelice, usmerene ka �zoni mitinga.)� Tako�e, objavljuje se i lista od �estoro lica (dr Rado� Smiljkovi� predsednik Gradskog komiteta; Mihajlo �vabi�, nosilac Spomenice 1941; Radoje Ristovi�, radnik �Rakovice�; Milovan Vitezovi� knji�evnik; Katarina Gojkovi� - studentkinja tre�e godine glume; Svetomir Arsi� Basara, vajar) koja �e govoriti na mitingu. Nedostaje samo ime glavnog govornika, koje se, valjda, podrazumevalo. Izbor govornika, aktera ove predstave na U��u, na�injen je tako da predstavlja socijalnu hijerarhiju koja u svesti posmatra�a treba da funkcioni�e kao narod u ure�enom dru�tvu koji izvodi svoj performans, odnosno koji se doga�a pred njihovim o�ima. Hijerarhija je, dakle, podrazumevala slede�e ustrojstvo dru�tva: politi�ar, prvoborac, radnik, pesnik, studentkinja, umetnik. Svi oni su predstavljali uvertiru za vo�in govor, koji se ,prema scenariju i podeli uloga, nije izdvajao, osim �to se njegovim izostavljanjem, odnosno podrazumevanjem, stavljao u vi�i registar iz kojeg bi njegov upad na scenu trebalo da funkcioni�e kao deus ex mahina. Ovakva postavka stvari se u ovom broju Politike, u tekstu pod naslovom �Da li smo spremni da se odreknemo dela politi�ke vlasti nad �ivotom�, defini�e kao zahtev za �druga�ijim rasporedom mo�i� Na Sterijinoj sceni se tako�e odigrava ne�to sli�no: od po�etka do kraja se aktiviranjem la�nog ose�anja rodoljubija od aktera ove komedije zahteva druga�ija teatarska hijerarhija koja se pri tom pretvara u grotesku.
Tek naslovna strana Politike od 19. novembra, pored velike fotografije bine na U��u, donosi kratku najavu nastupanja Slobodana Milo�evi�a na mitingu. U pozadini glavnog doga�aja, okupljanja rodoljubaca u �zoni mitinga�, teku obra�uni sa partijskim rukovodstvom Kosova (Azem Vlasi i Ka�u�a Ja�ari). Tako�e, poruke su upu�ene i slovena�kom partijskom lideru Janezu Stanovniku. Ovakva pomaknuta radnja ka teritorijalnoj dubini drame prisutna je i kod Sterije, koji prati grupu ljudi na rubu glavnih doga�aja ili, kako on to ka�e, �iznosi privatnu povesnicu srpskog pokreta�.
Kulminativnu ta�ku donosi Politika od 20. novembra kada se na njenoj naslovnoj strani pojavljuje slika Slobodana Milo�evi�a �umontirana� iznad velike fotografije mase okupljene na U��u. Centralni naslov je �Ujedinjenje Srbije vi�e ne mo�e zaustaviti nikakva sila�. Politika iznosi podatak da se na mitingu okupilo oko milion i po ljudi. Potom sledi govor Slobodana Milo�evi�a, u kome pobraja lukavstva protiv kojih se treba boriti do ostvarenja kona�nog cilja, navode�i da se �protiv Srbije udru�uju njeni neprijatelji van zemlje sa onima u zemlji�. U njegovom izlaganju dolazi i do transformacije i zloupotrebe arhetipske sintagme Kosovska bitka ili bitka na Kosovu u formulaciju bitka za Kosovo (koju je poveo niko drugi do narod!). Potom slede govori ostalih govornika. Svi oni iznose niz politi�kih stereotipa koji se mogu sumirati u slede�im stavovima: u istoriji smo najuspe�niji kada savladavamo najte�e prepreke; znamo i da ste�emo kai�; verujemo na�em republi�kom rukovodstvu; Kosovo je prag slomljene Srbije, nebeska soha i povesnica; mora se znati ko je vera a ko nevera; neka nas vo�a povede u obnovu dr�avnosti.
Pitanje koje mene interesuje, a koje sam postavio na po�etku ovog eseja, bilo je �ta zna�i igrati Sterijine Rodoljupce u neposrednoj blizini ovakvih doga�aja. Da li je u pitanju preslikavanje stvarnosti putem teatarskog medija koje bi pozori�noj publici, koja je mo�da dan ranije gledala doga�anje na U��u, trebalo da predo�i razmere propasti takvog na�ina mi�ljenja? Da li je takav �in neminovno morao da trpi agresiju kojom je zra�io takav politi�ki performans u susedstvu? Koliki je u�inak mogla da dosegne Sterijina, odnosno Mija�eva, kritika dru�tva u doga�anju? Ta�nije, dru�tva u vanrednom stanju, koje je zapravo uvedeno nakon Osme sednice.
Postoje tri momenta u kojima se mo�e detektovati neposredni uticaj �dru�tvenog trenutka� na Mija�evu re�iju: a to su alegorijske figure �ena u belom koje su se pojavljivale izme�u �inova, kao i uvodna scenska parafraza Seobe Srbalja Paje Jovanovi�a i zavr�na parafraza Kosovke devojke. Zatim sledi rediteljska transformacija Sterijinog lika Gavrilovi�a, koji u Mija�evom komadu biva �involviran� u doga�enje naroda, i na kraju imamo jo� i �apsolutnu metaforu� smrtonosnog rodoljubija u zavr�noj sceni. �injenica je da se ovim rediteljskim intervencijama Mija� pribli�io Steriji, odnosno Steriju je u�inio delotvornim u trenutku koji je nadi�ao literaturu. Ovako je Mija� zapravo suzio dramsko polje na samo jednog aktera (Gavrilovi�a), dok je politi�ka stvarnost nastojala da pro�iri polje borbe na �itav narod. Mislim da je ovakvom intervencijom re�iser Sterijinih Rodoljubaca postavio klju�no pitanje koje ni do dana dana�njeg nije razre�eno u srpskoj literaturi (o politici ne bih ni govorio), niti se ono iznova postavlja, a to je zapravo pitanje odgovornosti intelektualaca za doga�aje koji su usledili. Stoga Mija�eve Rodoljupce ne bih okarakterisao kao predstavu koja vizionarski predvi�a rat i raspad zemlje. Ona je zapravo odgovorno detektovala dru�tveno-politi�ki trenutak, onu povesnu buku i poziv na rat koji su se �uli sa raznih mitinga �irom zemlje. S druge strane, ova predstava je u�inila ne�to izuzetno va�no: najavila je trajni moralni kolaps dru�tva. O tome danas svedo�i i nova Mija�eva re�ija: postavka Bernhardovog Trga heroja u Ateljeu 212. To da postoji veza izme�u ova dva teksta, izme�u Rodoljubaca i Trga heroja, ne treba da nam govori samo razvojni put Mija�eve re�ije ve� i logi�an sled traumati�nih doga�aja u recentnoj pro�losti, jer u toj predstavi se sa Trga heroja ne �uje samo buka iz 1938. ve� i ona iz 1988. Naravno, ako smo dovoljno osetljivi da takve glasove �ujemo.

Autor je pisac iz Beograda
Copyright: Sterijino pozorje 1998-2006.