|
Poziv da, povodom godi�njice ro�enja Jovana Sterije Popovi�a, u�estvujem u interdisciplinarnom osvetljavanju njegovog vi�estruko zna�ajnog delovanja i dela vidim kao znak zanimanja za istra�iva�ko novinarstvo, koje se gotovo dvadeset godina upra�njava na stranicama Republike, i kao izazov zanatu kojim se bavim, sociologiji, i to onom njenom usmerenju koje dr�i ne samo do vlastite akademske tradicije nego i do izvesnih iskustava antropologije, socijalne istorije i kulture.
Suo�avanje s jednim zama�nim i slo�enim javnim delovanjem i knji�evnim delom i njihovim dugogodi�njim zra�enjem, �to se uz sve dosada�nje analize i dalje istra�uje, nije lako savladiv poduhvat. Svrha ovoga teksta je da potra�i dodirne ta�ke izme�u sociolo�kog istra�ivanja formiranja i promena dru�tvene strukture i politi�kog poretka i doprinosa odre�enog knji�evnika i njegovog dela oblikovanju kulture i dru�tva.
Formativno doba
�ivot i delo Jovana Sterije Popovi�a (1806 �1856) pada u formativno razdoblje novovekovne Srbije. I danas Srbija se, nakon razaranja Jugoslavije, tako�e nalazi u formativnom razdoblju. U oba slu�aja se otvara pitanje o oblikovanju kulture, dru�tva i dr�ave. Pred istra�iva�ima su kako mno�tvo doga�aja tako i procesi dugog trajanja. Nalaz da smo opet na po�etku, ako ostane apstraktan, bez potrebne konkretizacije, i nije od neke saznajne koristi. Plodnije bi bilo posmatranje Sterijinog udela u oblikovanju srpske kulture, neposredno, u okolnostima u kojima je �iveo, i posredno, preko recepcije njegovog dela u razli�itim vremenskim razdobljima.
Kada predmet istra�ivanja ome�imo formativnim razdobljem, onda�njim i sada�njim, istra�iva� mo�e da poveruje da se latio jalovog posla. I u samoj Sterijinoj zaostav�tini (primerice u pesmi Nadgrobije samome sebi � gde �itamo stihove �Ni�ta iz ni�ta/Zgruvano u ni�ta/Da je sve ni�ta�) nudi nam se pateti�an stav da je za njim, kao knji�evnikom i javnim delatnikom, ostalo vi�estruko �ni�ta�. Ako te iskaze shvatimo bukvalno, mogli bismo odmah da odbacimo pero ili isklju�imo kompjuter. Ako se sledi takav trag, na�a saznanja bila bi svedena na njegovu, ina�e, �esto uo�avanu melanholiju, tegoban li�ni �ivot i brojna razo�aranja, pesimizam ili na op�ta mesta o njegovoj bliskosti stoi�koj filozofiji. Ne�emo puno saznati ni ako pratimo njegova �paralelisanja� s velikim civilizacijama, gr�kom i rimskom, pa i srednjovekovnom Srbijom, niti ako nas op�ini njegova opsesija cikli�nim �kretanjem zbivanja po krugovima�1. Do pouzdanijih saznanja dospe�emo, verujem, ako se konkretnije suo�imo s njegovim delom. Sterijina knji�evna dela, kako su to ve� pokazala mnoga istra�ivanja, bila su veliki doprinos samom nastajanju a potom i razvoju srpske kulture. Usred jedne neslobodne, male i zatvorene agrarne zajednice, gde su pismeni ljudi prava retkost, njegova dela su plela tanu�ne niti spona s razvijenim kulturama, klasike i savremenosti, i bila su podsticaj razvoju vlastite umetnosti i kulture, a posredno dru�tva i dr�ave. Promptno objavljivanje njegovih pesama u nastaju�im listovima i �asopisima i izvo�enje njegovih drama u za�ecima pozori�ta, koja su na njihov podsticaj nastajala, izgledaju kao pravo kulturno �udo za to doba. I Sterijina javna delatnost (�zvanije�) ostavila je zapa�ene tragove u oblikovanju srpske pismenosti i kulture. Poput prenosnika evropskog prosvetiteljstva Dositeja Obradovi�a, i Jovan Sterija Popovi� do�ao je �iz preka� da nastaju�oj kulturi i dru�tvu stavi na raspolaganje svoje �iroko obrazovanje, veliko znanje i uzornu prilje�nost. Sve to je on pokazao kao profesor Liceja (zametka univerziteta) i kao na�elnik u Ministarstvu prosvete, postavljaju�i temelje izrastaju�em �kolskom sistemu.2
Jedan vid Sterijinog javnog delovanja je uo�en, ali nije dovoljno prou�en. Re� je o osnivanju institucija od trajnog zna�aja na srpsku kulturu (nacionalnog Muzeja, na primer). Priznaje mu se, dodu�e, zasluga pri osnivanju Dru�tva srpske slovesnosti (za�etak Akademije nauka), ali se zanemaruje glavni motiv. Sterija se, naime, iskazuje kao pobornik temeljitog pripremanja krupnijih poduhvata. Takav je bio i njegov odnos prema tada sve burnijem i �u�nijem disputu o jeziku. Umesto da se prikloni jednom od sukobljenih borbenih tabora, on se zalagao za temeljitost i sistemati�nost u oblikovanju srpskog jezika. Istovremeno je pomagao istra�ivanja i napore Vuka Karad�i�a, ali nije bio fanati�ni pristalica njegove reforme; bio je i privr�en vrednostima slavenoserbskog jezika, ali ni u tome nije bio isklju�iv.3 Za njega spor o jeziku nije bio sukob s �nultom opcijom�, ve� je te�io sintezi najvrednijih delova sukobljenih stanovi�ta. Rizikovao je da ga i jedni i drugi otpi�u. Pobedom Vukovih sledbenika i zamahom nacionalnog romantizma doista �e biti sve vi�e marginalizovan, �ak i stigmatizovan kao konzervativac. Pao je �rtvom i kao �pre�anin� (�kulturtreger�), pa se povukao u zavi�ajni Banat, gde je i okon�ao �ivot u osamljenosti, ali nastavljaju�i da stvara dela koja �e ste�i visoko mesto u kulturnoj ba�tini. Spoj Sterijine darovitosti, znanja, istrajnosti i neskrivenog rodoljublja s nastojanjima raznih �inilaca onog doba da se Srbija izbavi iz zaostalosti i izolovanosti pridoneo je dinamici zbivanja usmerenih k op�tem cilju � sticanju nacionalne nezavisnosti. Ta dinamika, ma koliko bila svedena na malobrojne u�ene li�nosti i uske krugove delatnika, nije dovoljno istra�ena, a bitna je i za razumevanje izvesnih odlika Sterijinog dela.
Dok je Sterija jo� bio delatan u Liceju, Ministarstvu prosvete i uop�te u javnom �ivotu, pojavili su se u Srbiji, posle �kolovanja van zemlje, i prvi � nakon ve� zaboravljenog Bo�e Grujovi�a, vesnika liberterske misli jo� u prvim ustani�kim danima � �kolovani zastupnici evropskog liberalizma. Neki od njih, u prvom redu Jevrem Gruji� i Milovan Jankovi�, bi�e sve uticajniji me�u �kolovanom srpskom mlade�i, naro�ito isticanjem povezanosti individualne i kolektivne slobode ili, kako se od tada po�elo govoriti, neraskidivosti veze spoljne, nacionalne slobode i unutarnje slobode pojedina�nih gra�ana. Odlu�no privr�eni borbi za nacionalnu nezavisnost Srbije, �to je bila glavna te�nja svih tada�njih aktera, oni su se zalagali i za naporedno osloba�anje jedinki iz statusa podanika despotske vlasti, makar bila i �doma�a�, a za afirmaciju slobodnog gra�anina, ponajvi�e kroz borbu za slobodu misli, javnog delovanja i ustavni demokratski poredak. Sama ta tema bila je trajan podsticaj kulturnoj i politi�koj dinamici i odr�avanju na�elne ravnote�e individualnih i kolektivne slobode. A kada se ta veza raskida, obi�no apsolutizacijom nacionalne slobode, naro�ito mistifikacijom �zavetne misli� (�osveta Kosova� i �oslobo�enje i ujedinjenje svih Srba� pod geslom �ujedinjenje ili smrt�) kopnila je pomenuta dinamika, sledile su razne neda�e; tada i Sterija biva �odba�en, zapostavljen i zaboravljen�4. Svakako, bilo bi neosnovano Steriju proglasiti za borbenog liberala. Nadam se pak, da je �injeni�ki osnovano ukazati na vezu izme�u op�te ideje o slobodnom gra�aninu i Sterijinog nastojanja da sudeluje u njegovom oblikovanju, kako ve� pomenutim javnim delovanjem tako, jo� vi�e i trajnije, svojim knji�evnim delima. Sterijin udeo u kultivisanju ne samo �itavog roda nego i pojedina�nog �gra�danina� postaje, tako, blizak i razumljiv i personalisti�ki usmerenoj sociologiji.
Strast i razum
Bilo bi neumesno od jednog sociologa da pre�e okvire svoga zanata i upusti se u esteti�ke analize i procene umetni�kog dela. Zaobi�ao bih i op�te teme o svrsi umetnosti i polemike o tendencioznoj umetnosti. Ostavi�u po strani i rasprave o pojmu katharsis, i o traganju za zagubljenim delovima Aristotelove Poetike o komi�nom (primerice u romanu Ime ru�e Umberta Eka). Jo� manje bih bio kadar da ispitujem suptilne odnose izme�u njegove poezije i proze, ��alosnog� i �veselog pozorja�. Oslanjaju�i se na nalaze kompetentnih prou�avalaca Sterijinog dela, recimo Stanislava Vinavera, koji u njemu vidi �najzna�ajniju figuru u oblasti humora i satire posle Dositeja�,5 ograni�i�u se na ulogu smeha u balansiranju individualnih i kolektivnih strasti, a u vezi sa, za sociologiju, tako zna�ajnim fenomenima kao �to su interesi, ideologija, politika i vlast. Upravo ovde vidim saznajno plodnu interdisciplinarnu komunikaciju. Naime, sociologija o tim fenomenima raspravlja ili suvi�e apstraktno, bez uvida u strasti koje ih pokre�u i usmeravaju, ili, i onda kada se time bavi konkretno, ne dospeva od dubljeg uvida u emotivnu i psiholo�ku dubinu delovanja konkretnih aktera, �to nam upravo umetnost do�arava kroz knji�evne likove, zapostavljaju�i, sa svoje strane, podrobnije zala�enje u njihovo socijalno, interesno, ideolo�ko i politi�ko zale�e. Uz uva�avanje bitnih razlika izme�u nauke i umetnosti, dodiri me�u njima, koji �e po�tovati njihovu punu autonomiju, mogu biti od saznajne vrednosti i za esteti�ka i za sociolo�ka istra�ivanja. Na samom po�etku stvaranja �veselog pozorja�, u predgovoru La�i i parala�i, Sterija izra�ava uverenje da su �ljudi od prirode vi�e smeju nego pla�u sklonjeni� i otkriva da mu je glavna vodilja �misao da u �ali kazana istina vi�e nego suva materija dejstvuje� na �ispravlenije� publike tako �to �e barem malo da joj �mozak osoli�6. I, na kraju svoga spisateljstva, on izra�ava nadu u mo� oblikovanja ne samo pojedinca ve� i �itavog naroda, suo�avaju�i ga sa stranputicama. �Dokle se budemo hvalili, slabosti i pogre�ke prikrivali, u povesnici u�ili koliko je ko od predaka na�ih juna�kih glava odrubio, a ne i gdi je s puta si�ao, donde �emo hramati i ni za dlaku ne�emo biti bolji�, ka�e on u predgovoru Rodoljupcima. Sterija u pomenutoj komediji markira jedan fenomen koji privla�i trajniju pa�nju, a to je zloupotreba i same slobode (�sve je dopu�teno�) i rodoljublja (sva�ta se radi �u ime naroda�). Radi ostvarenja �strasti i sebi�nosti� koja baca �ljagu na narod�, de�ava se i ne�to �to ga sabla�njava: ��to je /ne�to/ bilo lu�e, preteranije i nesmislenije, to je imalo vi�e uva�atelja, a glas umerenosti smatrao se kao nenarodnost, kao protivnost i izdajstvo.�7 Sterija veruje u sposobnost ljudi, �ak �itavog �ove�anstva, da se vlastitom delatno��u oblikuje i preoblikuje, pa i moralno usavr�ava, �to ga i �ini, kako pi�e profesor i reditelj Hugo Klajn, �kosmopolitski orijentisanim humanistom�. Analiziraju�i Sterijine komedije, Klajn ukazuje na razliku izme�u humora, koji osmejava i podsti�e simpatije i razumevanje, i satire, koja ismejava, �iba, zadaje rane i �igo�e.8 Smeh koji izazivaju Sterijine komedije, smatra on, �izazivaju ve�inom neobuzdan, glasan, katkada molijerovski �irok i mo�an, jednostavan, priprost, smeh koji oslobo�ava i razgaljuje, ali �esto i smeh zajedljiv, gorak, sa tragovima onog te�kog bremena iz kojeg je nikao, � a ponekad i takav da potse�a na masku klauna, u kojoj je boja�ljiv izraz veselosti povezan sa velikom nesavladivom tugom: kao da se lice skamenilo na prelazu iz melanholije u razgaljivanje i ostalo u nedoumici da li da pla�e ili da se
smeje�9.
S antropolo�kog stanovi�ta posebno je va�no poimanje strasti i odnos prema njima. Uo�eno je da Sterija sledi onu nit u anti�koj i potonjoj umetnosti koja na sebeljublje, koristoljublje, lakomost, pohotu, vlastoljublje, zlo�ina�ku gramzivosti i sl. vidi ne samo hybris gubljenje mere preuzno�enjem � koji stvara razdor i donosi nesre�u, nego i bolest (hydrops, �vodenja�a�, �to vi�e pije�, vi�e si �edan). U na�elu, odnos prema uskovitlanim strastima je raznolik, od htenja da se iskorene i uspostavi apatija (�bez�uvstvije�), preko obuzdavanja i stroge kontrole, do traganja za merom uspostavljanja ravnote�e.10 Ovo potonje izgleda da je i najbli�e Sterijinom poimanju komedije, koja te�i da uspostavi dru�tvene norme pona�anja tako �to podra�avanjem poroka i njegovim ismevanjem mogu da se razvesele, pou�e i poprave �itaoci i gledaoci.11 Postoje, svakako, razli�ite vrste smeha, i nije svaki �lekovit� i u prisnoj vezi sa slobodom. Smehom je odvajkada rasterivan strah, kako od prirodnih sila tako i od nadzemaljskih autoriteta i ovozemaljskih silnika. Ponekad se zaboravlja da je smeha bilo i u �mra�nim vremenima�, setimo se samo Rablea, i na srednjovekovnim karnevalima i pu�kim svetkovinama, i na dvorovima, s legendarnim dvorskim ludama. Postoji i jedna vrsta smeha koja je karakteristi�na za bahate mo�nike, koju je i u na�oj tradiciji uo�io njen dokazani znalac Vuk Karad�i�. On je u svojim �tajnim spisima� (napisano 1831, otvoreno 1900) imenovao taj oblik smeha kao sprdnju, strasno negovanu na dvoru Milo�a Obrenovi�a: �Sa sprdnjom se vreme besposleno provodi, sa sprdnjom se briga razbija, sa sprdnjom se ru�a i ve�era, sa sprdnjom se dr�avna dela svr�uju, sa sprdnjom se i Bogu u crkvi moli. Koji najbolje zna sa sobom i s drugim ljudma sprdnju zbijati, onaj je najsposobniji da se primi u dvor za ministra; a bez te sposobnosti niti se ko prima, niti se u dvoru dugo odr�ati mo�e, ako bi se kako slu�ajno i primio... �to je sprdnja kome na ve�u sramotu ili �tetu, to je slavnija i povoljnija, i du�e se spominje i drugima pripoveda.�12
Recepcija
Za na�u temu od va�nosti je i recepcija Sterijinih dela, od vremena nastanka pa sve do na�ih dana. Dr�e�i i dalje do razlike izme�u estetike koja se bavi fabu- lom, likovima i zapletima u tekstu i strukturom pozori�ne predstave, za sociolo�ka istra�ivanja su va�nija ona strujanja koja �prelaze rampu�, zadiru u privatni i javni �ivot ljudi. Za pra�enje recepcije uzeo bih Rodoljupce, jer se u njima najsna�nije izra�avaju i ukr�taju strasti i otvara pitanje o njihovom obuzdavanju. Za razliku od �junaka� drugih komedija, koji su, kako je to u odgovaraju�oj literaturi uo�eno, individualizovani, oni su u Rodoljupcima bli�i karakternim maskama izvesnih dru�tvenih grupa. Name�e se utisak da je re� o kolektivnom liku kao protagonisti �lutaju�ih si�ea� koji plutaju raznim prostorima i vremenima. Takvi likovi su naro�ito �ivopisni kada se razma�u u izuzetnim istorijskim de�avanjima. Ovde je re� o velikom revolucionarnom talasu koji je 1848. zahvatio bezmalo �itavu Evropu, s izvesnim osobenostima u ma�arskoj nacionalnoj revoluciji i �srpskoj buni�. Prevratni�ko vreme biva pogodno i za prevrtljive ljude koji, ve� prema tome ko pobe�uje na rati�tu, menjaju simbole � parole, kokarde, boje, barjake � �as ma�arske, �as srpske. Prilika je to i za megalomanske uzlete k obnovi Du�anovog carstva ili za uspostavljanje Slavjanskog carstva (pod hegemonijom Rusije), i za etni�ko �i��enje zami�ljene imperije. Postoje�e treba razoriti i tragove (arhive) spaliti. Sve treba iznova stvoriti (�U mladoj Vojvodini treba sve iznova po�eti�). Dok pobe�uju, otimaju se za ratni plen i vlast, buja vlastoljublje i srebroljublje (��to je narodno, to je i na�e�), a s porazima se povla�e sa sve plenom (�da podelimo kasu, pa da be�imo�). Spremni su �ak i da prodaju i s�m ideal kojem su te�ili (�Vrag da nosi i Vojvodinu i sve! �). Revoluciju do�ivljavaju kao prostor neobuzdane slobode (�onda je po�tenje neva�na stvar�, �rodoljubije sve dopu�ta�, �u slobodi se mora slobodno �iviti, a bez dosta novaca slobodno se �iviti ne mo�e�). Dok drugi ginu, oni sebe �uvaju (�Za nas bi bilo griota poginuti, koji narod ljubimo�, �Pa ba� ja da se �rtvujem? Hvala vam!�). Ravnodu�nost prema stradanju drugih dopunjuju vizijama �svetle budu�nosti� (�Sve nek propadne, pak �e opet za neko vreme procvetati�, �bar �e posle lep�e biti�). A ako im neko ne�to prigovori, uzvra�aju: �Koji narodne �inovnike oporo�ava, taj vre�a sav narod�. Mada tobo�e idealizuju narod, istovremeno ga i preziru (�srpski je narod lud narod�).13
Rodoljupci su, nakon poluvekovnog tavorenja van javnosti, od 1904. do 2003. godine, prema podacima u jednoj novijoj monografiji, imali, samo na velikim srpskim scenama, 36 premijera i mno�tvo repriza, a imali su i primetan odjek u kulturnoj javnosti.14 Praizvedba u beogradskom Narodnom pozori�tu propra�ena je govorom Jovana Skerli�a, profesora Velike �kole (produ�etka nekada�njeg Liceja) koja �e ubrzo prerasti u Univerzitet, urednika Srpskog knji-�evnog glasnika, �asopisa koji �e nadma�iti skromne po�etke periodike, �lana Kraljevske akademije nauka, nadogra�ene na Dru�tvo srpske slovesnosti, narodnog poslanika u ve� afirmisanoj instituciji Parlamenta, dakle li�nosti velikog javnog autoriteta i uticaja. Svojim javnim delovanjem i opse�nim nau�nim delom i Skerli�, kao i njegovi vrsni prethodnici, u novim okolnostima obnavlja interesovanje za vezu nacionalne i individualne slobode, teme za�ete jo� u ustani�kim danima, pro�irene pojavom potonjih liberala i socijalista (Svetozar Markovi�, Dragi�a Stanojevi� i dr.). Za razumevanje poente u njegovom govoru, pored navedenih podataka, treba imati u vidu i njegovo dokazano rodoljublje i temeljitu kritiku nacionalnog romantizma, kao i o�tre kritike ograni�enja slobode i demokratije, naro�ito od militarizma (�soldateske�) i oligarhije (�bankokratije�). U pomenutom govoru Skerli� je skrenuo pa�nju gledaocima i javnosti na zamke koje je sobom nosio zanos iz 1848. godine, kada su mnogi bili �ube�eni da je zatrubila Du�anova truba, da je do�ao veliki vaskrs srpskoga plemena�, pa su bili spremni i za razne nepodop�tine, ne samo prema drugima nego i prema Srbima (srpske �ete zlostavljale su i plja�kale i srpske krajeve). Ostaje, kao opomena, a i kao podsticaj �ispravleniju�, poruka koju nosi ova drama o pora�enim nadama, grobovima i razorenim selima, i potresan utisak da se ukazao i s�m �bezdan ljudskog �ivotinjstva.�15.
Razlika izme�u rodoljuba i rodoljubaca, stvarnih i prividnih patriota je jasna: �Kao i religija, patriotizam ima svoje svece i mu�enike, ali i svoje trgovce i �arlatane.�16 Ova premijera i ovaj govor, da podsetimo, desili su se po�etkom 20. veka, usred dinami�nih zbivanja u Srbiji, kada je izlazila iz formativnog razdoblja, ali i u senci rastu�e mo�i �Crne ruke�, pre balkanskih ratova, oba svetska rata, i ratova u Jugoslaviji s kraja 20. veka, i svih u�asa u njima. Od izvedbi u, kako se doskora govorilo, me�uratnom razdoblju, ve�u pa�nju je privukla predstava u re�iji Branka Gavele (Narodno pozori�te, 1929). Posle rata zapa�en odjek imala je postavka Mate Milo�evi�a (Jugoslovensko dramsko pozori�te, 1949, obnovljena 1956, kada je progla�ena za najbolju predstavu Prvih jugoslovenskih pozori�nih igara u Novom Sadu). Sna�an odjek imale su i re�ije Dejana Mija�a, tako�e u JDP, 1986. i 2003. U tim predstavama visok domet postigli su �itavi ansambli i vrsni glumci: �anka Stoki�, Dragoljub Go�i�, Dimitrije Gini�; Rahela Ferari, Milan Ajvaz, Viktor Star�i�; Voja Brajovi�, Mirjana Karanovi�, Milo� �uti�, Milan Gutovi�, Tanja Bo�kovi� i drugi.17 Sticajem okolnosti, na Sterijinu godi�njicu, 1956. godine, u Novom Sadu su institucionalizovane Jugoslovenske pozori�ne igre (u istom gradu su u isto vreme nastale jo� dve dinami�ne institucije, Tribina mladih i Stra�ilovski susreti, mesta slobodnih debata i dijaloga knji�evnika, filozofa, sociologa i drugih poslenika javne re�i). Sterijino pozorje je svake godine bilo smotra najvi�ih dostignu�a pozori�ne umetnosti, sve dok je postojala Jugoslavija. (Posle du�eg zastoja, odnedavno se nastoji da se ovaj tok u na�oj tradiciji nastavi kao me�unarodni festival.)
Konstelacija
Recepcija Sterije mo�e se posmatrati, i razumevati, i u okviru jedne �ire dinamike i promenljive konstelacije. Naime, �itave dve decenije, od sredine pedesetih do po�etka sedamdesetih godina, bujalo je umetni�ko stvarala�tvo u knji�evnosti, pozori�tu, filmu, slikarstvu. Pomenimo samo neke me�a�e, od predstave �ekaju�i Godoa Semjuela Beketa, tre�e premijere Ateljea 212, do predstave Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovi�a i filmova WR � misterije organizma Du�ana Makavejeva i Plasti�nog Isusa Lazara Stojanovi�a.18 Bilo je to vreme i sna�nog zamaha stvarala�tva i u filozofiji i sociologiji. Ja�ala je i �irila se kriti�ka misao. Akademske slobode i autonomija univerziteta, kvalitet obrazovanja i stvaranje humanih vrednosti na�li su se u sredi�tu te�nji razli�itih �kola mi�ljenja i jo� raznolikijih aktera. Opet je sloboda, pre svega individualna, bila glavna tema. U tom pogledu posebno je podsticajna bila kritika vladaju�e ideologije marksizma-lenjinizma od strane sve glasnijih protagonista Marksove ideje o slobodi i emancipaciji i na�ela �bespo�tedne kritike svega postoje�eg�, �ija su sredi�ta bila �asopis Praxis i Kor�ulanska letnja �kola. Sloboda je silovito nadolazila, naro�ito spram represivnih ideologija i politi�kih sistema, u prvom redu protiv militarizma, razgoropa�enog u Vijetnamu, �to je bilo glavna meta antiratnog pokreta u �itavom svetu. Nadola�enje slobode pra�eno je vedrom atmosferom �dece cve�a�. Sloboda i smeh su u prisnom susretu. Pomenimo, bez natruha mitologije i legendi, da je tada�nji zamah stvarala�tva, kriti�ke misli, kontrakulture i nove levice u �itavom svetu pro�imao i zbivanja u na�oj kulturi. Zamah slobode stvarala�tva bio je izuzetno vidljiv i u pozori�tu.19
Na sve to usledila je brutalna represija, upadima policije i vojske na univerzitete, hap�enjem i likvidiranjem kriti�ara vladaju�e ideologije i poretka, trajnim onemogu�avanjem delovanja pokreta i njegovih istaknutijih aktivista, demonizacijom i same ideje slobode kao �pomahnitale utopije�. Humanisti�ko obrazovanje i negovanje kriti�kog mi�ljenja denuncirano je kao priprema za barikade, subverzivnu pa i teroristi�ku delatnost. U svrhu pacifikacije potencijalnih buntovnika preduzimane su razne �reforme� radi disciplinovanja �itavog sistema obrazovanja i vaspitanja. Na mesto kontrakulture stupa manipulativna potkultura, a levicu istiskuje � desnica. Izmena konstelacija de�ava se i u najrazvijenijim zemljama i demokratijama, a i u na�oj zemlji.
Sistematska represija u na�oj zemlji ustremila se da razori emacipatorski pokret, zabrani knjige, filmove, pozori�ne predstave, slikarske izlo�be, listove i �asopise, da hapsi i otpu�ta �nepodobne�. Partijska dr�ava preko svojih transmisija nametnula je op�teobavezuju�u normu o �moralno-politi�koj podobnosti�. Tako je destruisana jedna kulturna, politi�ka i socijalna dinamika. Gustina komunikacija izme�u protagonista razli�itih ideja, �kola mi�ljenja i umetni�kih pravaca, �ak i kada nije trajnije promenila svet, donela je mnogima do�ivljaj slobode i vedrine, i bila je brana od rigidnih ideologija i vlasti, sklonih sukobima �s nultom opcijom�.
Potiskivanjem, raspadom i razaranjem dinami�nih kulturnih i uop�te javnih komunikacija, otvoren je bezmalo bezobalni prostor najpre za restaljinizaciju, a potom i za nacifikaciju. Rigidnoj vlasti zasmetao je �ak i �ivahni duh pesnika Du�ka Radovi�a koji je uklonjen s vrha �Beogra�anke� sa popularnom svakida�njom emisijom Beograde, dobro jutro. Usledila je i vaskolika galopiraju�a �rodoljupcijada�, u sklopu �antibirokratske revolucije� i �doga�anja naroda�. Ni pozori�te nije ostalo po strani. Najpre samom scenom, kao bojnim poljem, dominiraju �sveti ratnici�, vojskovo�e, vojvode, generali, komandiri, kaplari i redovi, romantizovani protagonisti i zlo�ina�kih ideologija i kvislin�kih formacija re�ima iz vremena okupacije. Razigravanje razli�itih likova zamenjuje dresura nacionalno ispravnih figura. Neposredno uo�i novih ratova, razularena grupa upada u Jugoslovensko dramsko pozori�te, maja 1990, predvo�ena popom Gavrilovi�em, vo�om Svetosavske stranke, da onemogu�i predstavu Sveti Sava Sini�e Kova�evi�a. Izbijaju i po�ari na mestima gde se izvode �nepodobne� predstave (Studentski kulturni centar), a izgorelo je i Jugoslovensko dramsko pozori�te (1997). Stihija straha, mr�nje i nasilja razlila se ne samo po rati�tima ve� i u pozadini. Suzbijanjem slobode nestajao je i �iroki registar osloba�aju�eg smeha. Usred dominiraju�e nekrofilije i preko sve mo�nije televizije odjekuje grohot koji prati razne sprdnje raskomo�enih mo�nika, i usred samog parlamenta; ni�u se �limunacije� i spektakli, uz pone�to �miluju�eg� humora. Raskomo�eni u �divljoj slobodi� i seja�i smrti pi�u romane. Sva�to�ine se slave kao uzorni junaci. Spram nepreglednih prizora zla, kao najprikladniji izraz lica ukazuje se skamenjenost koju je u Sterijinom delu primetio ve� citirani Hugo Klajn.
Uprkos ovoj stihiji, u krhotinama autonomije institucija kulture, izvode se i autenti�ke komedije, pa i Rodoljupci, i kao prise�anje na pro�lost, i kao opomena na to �ta sledi u neposrednoj budu�nosti. Tako se, usred �doga�anja naroda�, desilo i sedam premijera Rodoljubaca, me�u njima i Mija�eva re�ija (JDP, 1986) s blizu stotinu repriza.20 I u vreme ratova 1990�1999. godine bilo je jo� pet premijera. I kada vrhunske razorne sile Thanatosa, nisu sasvim zanemeli protagonisti Erosa. Me�utim, pokaza�e se da �otre�njuju�a istina koju nam �Rodoljupci� istrajno nude sa podjednakom istrajno��u izostaje�21. A kada je, pod uplivom zapo�etih promena 2000. godine, izgledalo da je pomenuta stihija presahla, u obnovljenoj zgradi JDP, prva premijera bila je nova postavka Rodoljubaca Dejana Mija�a, s obnovljenim i poletnim ansamblom. De�ava se to u turobnom vremenu, usred nerasvetljenih masovnih zlo�ina, rasutih le�eva i razorenih �ivota, neposredno posle ubistva premijera Srbije Zorana ?in�i�a (marta 2003. godine), i nala�enja posmrtnih ostataka zverski ubijenog (avgusta 2000. godine) biv�eg predsednika Srbije Ivana Stamboli�a. Novi proplamsaji slobode i lekovitog smeha pak blokirani su, kako je primetila iskusna hroni�arka pozori�nog �ivota Slavica Vu�kovi�, sumornim kolektivnim iskustvom: �U�estvovali smo, a negde, naravno, i podr�avali, duvali u jedra tom u�asu.�22
Kada se imaju u vidu svi u�asi koji su se desili u ratnim godinama, nerazja�njeni i nesankcionisani zlo�ini i plja�ke, kao i izvesni surovi trendovi �tranzicije� koji se name�u kao neizbe�na budu�nost, ne iznena�uje primetna malaksalost duha, slobodarskih ideja, kriti�kog mi�ljenja, emancipatorskog delovanja, pa i �lekovitog� smeha. Konstelacija koja ih je gu�ila nastoji, svim silama, da se odr�i, nekada kao cilj �nacionalne revolucije�, a sada kao odbrana njenih tekovina. Ipak, iznova se ukazuju Rodoljupci, kao geslo najnovije Sterijine godi�njice, mada ba� ove godine nema nijedne premijere istoimene predstave.23
Uzdanje u prosvetiteljsku ulogu umetnosti, pod udarima ideologizacije kulture i gu�enja njene slobode i autonomije, spla�njava, a podsti�e se vajkanje zbog izostajanja primetnije katarze. Do nje se, ina�e, ne dospeva lako ni u ure�enim zemljama u kojima tako�e ima i zlo�ina i plja�ke, ali to tamo nije dominantno, a jo� manje legalizovano. Niti je pod za�titom vlasti. I nezamisliv je monopol na ljubav prema naciji koju name�u upravo oni koji su joj najvi�e zla naneli. Kroz te barijere te�ko se probija istina do ljudskog uma i srca, �ak i ako je komikom za�injena. Opet rizikujemo da se priklonimo nihilizmu, pomenutom na po�etku ovoga teksta, i da, posle svega, ostaje jedno vi�estruko �ni�ta�. Bez odbacivanja i takvog stanovi�ta, a ne pribegavaju�i optimizmu, pogotovo olakom i naivnom, na osnovu dosada�njeg razmatranja mo�emo izvesti i druga�ije zaklju�ke. Pre no �to ih sa�eto izlo�imo, pomenimo jo� ne�to s terena sociologije. Izvesno je da su veliki i duboki sukobi, naro�ito oni s nultom opcijom, ostavili dubok trag u Srbiji (kao i u svakom dru�tvu u kojem se tako ne�to de�ava). Nizale su se bune i ustanci, revolucije i kontrarevolucije, a nikako da se uspostavi trajniji temelj normalnog dru�tva i dr�ave. U tom smeru tek predstoje temeljnija istra�ivanja, podstaknuta lucidnim uvidom profesora sociologije Aleksandra Molnara u razliku izme�u ustavotvornih revolucija iz kojih je proiza�ao ustavni demokratski poredak i �rotacione revolucije� koja reprodukuje provizorijum bremenit haosom i nasiljem.24 Predstoje�a istra�ivanja morala bi da slede sve glavne smerove promena, i nabolje i nagore, prate�i ih u svim pravcima poput kretanja raka. Izlaz iz takvog stanja mogu� je jedino uspostavljanjem legitimnog poretka koji �titi �ivot, svojinu i viziju individualne i zajedni�ke budu�nosti. U tom smislu Srbija je, eto, opet u formativnom razdoblju, mada ne istom kao i pre 200 godina. Kako �e se stvari kretati u ovom novom razdoblju zavisi i od pam�enja duhovnih vertikala � koje ne �ine samo Dositej, Sterija i Skerli� i koje nisu sasvim izbrisane kataklizmi�nim de�avanjima, o �emu svedo�e i vi�egodi�nja razmatranja na stranicama Republike. Ako sve to zanemarimo, podlegli bismo utisku da su na delu primordijalne strukture i okamenjeni mentaliteti koji vode u neminovne katastrofe, a ne da imamo posla s krizama iz kojih su mogu�i i pozitivni raspleti (i �ivot, a ne samo smrt).
Uprkos raznim doga�ajima i razornim procesima bilo bi naprosto besmisleno da Sterijino delo uop�te ne postoji i da nije imalo raznoliku recepciju. Zatim, upravo time �to Sterijine komedije nemaju ba� sasvim izvestan rasplet25, i �to one nemaju zaplete i sukobe s nultom opcijom, ostaju podsticajne za razli�ite interpretacije, esteti�ke i sociolo�ke, i pro�losti i sada�njosti i budu�nosti. Dalje, odnos prema strastima koje artikuli�u njegovi likovi nije isklju�iv, s uverenjem da se one mogu ukloniti ili ukinuti i zameniti �bez�uvstvijem,� ve� se mogu razumno obuzdavati i uravno-te�iti razvojem kulture i civilizacije. Neizvesna je pak snaga napora za �ispravlenijem�, pa je neophodno imati u vidu jo� ne�to, o �emu ovde tako�e nije bilo govora, a to je �staranje o sebi� i �rad na sebi�26, od �ega zavise individualne i kolektivne ambicije da se oblikuje i preoblikuje vlastiti �ivot. Sterijino delo, recimo to na kraju ovog ipak prigodnog teksta, ostaje zna�ajno jer �e merila do kojih je njemu bilo stalo trajati i biti podsticajna, nek� nam bude dopu�teno i malo patetike, sve dok postoji i sama kultura.
Autor je sociolog iz Beograda i glavni urednik lista Republika
1 Miron Fla�ar, Studije o Steriji, SKZ, Beograd 1988, str. 17.
2 Videti o tome: Vladimir Gruji�, �Jovan St. Popovi� i na�a �kola�, u: Knjiga o Steriji, SKZ 1956, str. 353�367.
3 Videti: Mira� Ki�ovi�, �Sterija i Vuk Karad�i�, Knjiga o Steriji, str. 297�351.
4 Vaso Milin�evi�, �Sterija u svetlu kritike i istorije knji�evnosti�, u zborniku Jovan Sterija Popovi�, Zavod za izdavanje ud�benika, Beograd 1956, str. 6.
5 Stanislav Vinaver, �Srpski humoristi i satiri�ari�, u: Jovan Sterija Popovi�, Dela (priredio Nikola Grdini�), �Dragani�, Beograd 2006, str. 850�852.
8 Hugo Klajn, �Sterijin humor�, Knjiga o Steriji, op. cit., str. 221, 225.
9 Isto, str. 250.
10 M. Fla�ar, op. cit.
11 Isto.
12 Vuk Karad�i�, �Osobita gra�a za srpsku istoriju na�ega vremena�, u: Istorijski spisi, �Prosveta� � �Nolit�, Beograd 1985, str. 163�164.
13 �Rodoljupci�, Dela, op. cit., str. 291�350.
14 Milorad Rikalo, �O Rodoljupcima� Jovana Sterije Popovi�a, Pozori�ni muzej Vojvodine, Novi Sad 2006, str. 85.
15 Jovan Skerli�, �O Rodoljupcima Jovana Sterije Popovi�a�, Knjiga o Steriji, op. cit., str. 70.
16 Isto, str. 72.
17 M. Rikalo, op. cit.
18 Videti o tome podrobnije: Sloboda i nasilje (priredio Neboj�a Popov), Republika, Beograd 2003.
19 Videti: Slavica Vu�kovi�, �Trauma i katarza u srpskom pozori�tu�, Republika, Beograd, god. XV (2003), br. 316�317, str. 21�44.
20 M. Rikalo, op. cit.
21 Isto.
22 Isto.
23 Danas, Beograd, 15�16. april 2006.
24 Videti o tome: Aleksandar Molnar, Rasprava o demokratskoj ustavnoj dr�avi, Samizdat B92, Beograd 2002, knj. 4, str. 437.
25 Neboj�a Rom�evi�, Rane komedije Jovana Sterije Popovi�a, Pozori�ni muzej Vojvodine, Novi Sad 2004, str. 267�268.
26 Videti: Mi�el Fuko, Hermeneutika subjekta, �Svetovi�, Novi Sad 2003.
|