Ro�en sam 1963. godine u Kotoru, jer Herceg Novi nije imao porodili�te. Pa �ta, logi�no je pitanje, svi smo negdje ro�eni, uglavnom u porodili�tima. Ta�no, ali je tada Kotor bio grad u SFRJ, dr�avi gra�ana, ili svih naroda i narodnosti, kako je volio da ka�e njen do�ivotni predsjednik i tutor. Kao gra�anin sam i vaspitavan. E sad, ne znam da li sam ba� dobro vaspitan, to �e bolje ocijeniti moje okru�enje, ali iz nekoliko crtica koje opisuju moje djetinjstvo mo�ete ste�i sasvim dobru sliku. Na svim popisima stanovni�tva moji roditelji su insistirali da se deklari�emo kao Jugosloveni. Ne samo formalno nego i su�tinski, moj burazer i ja smo se tako i osje�ali. Za Novu godinu nismo kitili jelku nego lovoriku, mislim da je otac izmislio kako je to na Mediteranu obi�aj, jer kao, te�ko je uz more na�i jelku, a lovorika je tako�e zimzelena. Ukra�ena lovorika stajala je od 24. decembra, kada se slavilo Badnje ve�e. Opet, slavilo se tako �to bi do�lo veliko dru�tvo na riblju ve�eru, a od religioznih tema nije se pominjalo ni slovo r. Lovorika bi stajala sve do 13. januara, usput pre�ivjev�i burnu Novu godinu i Bo�i� 7. januara, kad je majka pekla pe�enje sa krompirom i pravila tortu. 14. januara smo ujutru ve� prosu�eno li��e lovorike trpali u najlon kese, tako da je �itav kom�iluk imao na raspolaganju tog finog za�ina sve do sljede�e godine. Onda bi do�li Uskrsi, sje�am se, dva puta smo �arali jaja i jeli baklave, ne znam za�to ba� baklave, ali tako je bilo. Keva je dobila valjda recept od Zuka D�umhura, poznatog pisca, zajebanta i na�eg ku�nog prijatelja.
U srednjoj �koli sam poku�ao da pro�itam Rodoljupce i uredno sam odustao, jer mi ni�ta nije bilo normalno i logi�no u tom djelu. Likovi su se pona�ali mnogo blesavo i naivno, pa sam odustao ve� nakon pete strane. Me�utim, nakon gorkog iskustva raspada velike gra�anske dr�ave na male, ksenofobi�ne nacionalne banana-dr�ave, rodoljupci postaju nevjerovatno precizan dnevnik savremenih doga�aja. Nacionalni preporod dogodio se u Evropi revolucionarne 1848. godine, me�utim, taj talas, 150 godina kasnije, dok je dogegao do nas, pretvorio se u groteskni mutirani cunami, �ija je kresta sravnila sva gra�anska mjerila vrijednosti.
�Nacionalizam je posljednje uto�i�te za hulju�, napisao je svojevremeno neko mnogo pametniji od mene, i te rije�i su mi odzvanjale u glavi svaki put kada bih na TV ugledao neku barabu u lo�e skrojenom odijelu koji se usu�uje da gra�ane jedne dr�ave dijeli po vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Uzroci su jednostavni. Kada je nekoliko godina nakon Titove smrti odlu�eno da se zavede demokratski, vi�epartijski sistem, jedini ko se zabrinuo bio je moj otac, rekav�i da je potrebno prvo civilizovati i obrazovati narod, a onda im dozvoliti pravo izja�njavanja. Njegove rije�i su mi djelovale mnogo staljinisti�ki, naro�ito uz �injenicu da je 1948. �pao iz ruskog�. Me�utim, �im je uvedena sloboda izja�njavanja, ljudima nije palo na pamet da se izjasne kao heteroseksualci, homoseksualci, lezbijke, ljevi�ari, desni�ari, laburisti, biciklisti, ekolozi, da kao individue osvijeste i izraze svoje li�ne afinitete. U nedostatku li�nog identiteta, pokuljale su najni�e strasti iz dubine amigdale, pramozga koji je zadu�en za na�e primarne instikte, nepromijenjenog jo� iz doba kad smo �ivjeli u �oporima. Naravno, u toj uskovitlanoj dru�tvenoj bari najlukaviji su se dosjetili da im rodoljublje mo�e biti odli�an izvor prihoda i napretka u karijeri. U simbiozi sa iskrenim glupanima, uspostavili su novu hijerarhiju. Najbolji je onaj ko najglasnije veli�a svoj rod. Kada se uz to doda Vujaklijina definicija balkanizma, gdje se ka�e da je balkanizam lo� obi�aj da se nadre�enima poltroni�e a podre�eni kinje, dobili smo pravi ambijent tragikomi�ne burleske Rodoljupci. �teta �to �ovjek mora prvo da do�ivi sadr�aj ove drame na svojoj ko�i da bi mogao da je razumije.