NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2006. broj 1 godina XLII januar-mart YU ISSN 0036-5734

Biljana DOJ�INOVI�-NE�I�
�TO KOD MENE UVEK MORA BITI MIKO FO�: �ENSKA REALNOST KAO KONSTRUKCIJA U STERIJINIM KOMEDIJAMA

 

U prvom prizoru drugog �ina Sterijine komedije Tvrdica, mlada Janjina �ena Juca �obu�ava� svoju pastorku Katicu �enskim ve�tinama zavo�enja i privla�enja potencijalnih mlado�enja. Usred komedije u celini posve�ene mukama tvrdice Kir Janje, ova scena izgleda gotovo kao predah, digresija bez mnogo veze sa ostalim zbivanjima.
�Sad, ako o�e� koga da pogledi�, a ti tako gledaj da ti o�i k nosu idu. So tim si dobila, prvo, �ive o�i; drugo, niko te ne zna jesi li zaljubljena ili nisi, za�to uvek zaljubljeno izgledaju; a tre�e, celoj personi osobito dolikuju.� (Tvrdica, dejstvo drugo, pozorje 1; Sterija 2003, 73)
Katica ne dolazi lako do tih dragocenih saznanja. Da bi od mlade ma�ehe saznala ne�to vi�e o tajanstvenom pogledu i ve�tinama privla�nog nastupa, ona mora da je blago uceni podse�anjem na to kako nije �ono papi kazala�. Drugim re�ima, Katica mora da �zavetom� ubedi Jucu da je primi u svoj �enski krug u kom se razmenjuju uputstva te vrste, da je u�ini posve�enicom tajni gra�anske �enstvenosti. Ali, isplati se, jer je efekat za�u�uju�i.
�Slatka mamice, ovo je prekrasno! Koliko sam se puta divila majorovici kako lepo odi. Blago meni, sad me ne�e u ovom niko prete�i.� (Sterija 2003, 72)
U stvari, mno�tvo uputstava koje Juca daje Katici o tome kako da se dr�i, kako da gleda i kako da reaguje u odre�enim situacijama govori upravo o istoj temi kao i �itava komedija � o borbi za sticanjem i ��pekulacijama,� ali ne novcem, poput Janje, nego jedinim �to �ena ima, sobom samom. Po dru�tvenom poretku u datom trenutku, a re� je o gra�anskoj klasi u nastajanju, �ena je izvan tr�i�ta novca i kapitala, izvan tokova u kojima se novac sti�e. Njena jedina mogu�a uloga u ekonomiji predstavljena je kao uloga one koja treba da donese odre�eni imetak i potom mu�evljevo �uva, �tedi, da ste�eno odr�i u okviru doma i privatnosti, �ak i ako ga izla�e tro�e�i na ode�u i nakit. Nasuprot tome, uloga mu�karca jeste da na tr�i�tu, u javnom domenu, obr�e kapital, da ga oplo�ava i umno�ava. Janjina muka je delom u tome �to prema ste-�enom ima odnos posesivne majke � svoj novac zaklju�ava i ljubomorno �uva, usled �ega ga zapravo gubi. Juca, nasuprot tome, u�i Katicu kako da se �to bolje predstavi u svetu, ne bi li stupila na tr�i�te �razmene �ena�. Na tom tr�i�tu ��pekulacija� ima smisao predstave odvojene od materijalnosti, stvarnosti i su�tine:
�Nikad da ne pomisli� u sebi: �E, sad sam falila!� ili �Sad sam se osramotila!� Kako ti to na pamet do�e, onda si propala! Nego tako govori kao da si ti gospo�a, a oni oko tebe tvoje sluge. A, upravo tako i jeste.� (Sterija 2003, 73�4).
Katica mora da savlada nauk privida, �blefiranja�, odustajanja od jednostavnosti i prostodu�nosti i da usvoji zahteve svoje uloge. Kao devojci za udaju, njen dru�tveni nastup treba izvesti tako da ulog izgleda �to ve�i, ne bi li i dobit bila odgovaraju�a. Ironija je, naravno, u tome, �to je Katica poduprta o�evim novcem, to jest, pretpostavkama o visini njenog miraza, bez obzira na Kir Janjina kukumav�enja da nema novca. Jo� je dublja ironija u tome �to je Juca, o�igledno primenjuju�i tr�i�nu logiku, dospela u prili�no bednu ulogu mlade supruge matorog tvrdice. �ak i kada, na samom po�etku, glasno izjavi da se �polakomila� i prevarila, ne odustaje od poga�anja oko �e�ira i pretnji:
�Ja sam dosta trpila. �ta �e to re�i? Kad nisi za �enu, da se nisi ni �enio, sram da ti bude!� (Sterija 2003, 58)
Juca i Katica u pomenutoj sceni analiziraju dru�tvenu ulogu svog pola i stale�a, iz krajnje prakti�nih razloga. U kontekstu �anra u kom se scena odigrava, njihova svest o sopstvenom polo�aju i nastojanja da sebe �unov�e�, podvla�e ono �to Kir Janja �ini, tako�e svestan svoje drugosti � manje kao stranca a vi�e kao starog �oveka � i otkrivaju stvarnost kao svojevrsnu konstrukciju. Kir Janjini poku�aji da pri�tedi i umno�i bogatstvo ne tro�e�i, Jucina ometenost u �enskoj ekonomskoj ulozi potro�a�a i Kati�ino nepoznavanje tajni �enstvenosti, jesu povodi da se ono �to izgleda dato kao realnost iznova kriti�ki sagleda i predstavi kao projekcija, niz uloga zasnovanih na o�ekivanju i kompleksan sistem izgradnje privida. Taj privid se u dvema Sterijinim komedijama, La�a i parala�a i Pokondirena tikva, pre svega o�ituje u jeziku, odnosno u izboru govora razli�itih likova koji oni koriste kao sredstva obmanjivanja. Prevarant Aleksa iz La�e i parala�e upravo i ra�una na la�nost ideje o �enskoj realnosti u svojim osvajanjima. Njegovo tuma�enje, u stvari, polazi od toga da �devojka nije �ovek,� �to je, kako rasu�uje, �proizi�lo od kakvog filozofa, jer su oni i sa �enama imali parnice� (La�a i parala�a, dejstvo prvo, pozorje 1; Sterija 2003, str. 9). Povod za njegovo razmi�ljanje na tu temu jeste pismo koje dr�i u ruci, podrugljivo komentari�u�i sudbinu Marije, devojke koju je prevario:
�Moja Marija, ti si se dala u talijanske pesme: �Ah ljubovi paklena, � slatka tugo srca moga.� Bolje da si pevala onu staru pesmu, �Druge moje, ne budite lude�.� (Sterija 2003, 9)
Zanimljivo je da identi�an stih navodi i Milica Stojadinovi� Srpkinja u svom dnevniku U Fru�koj gori 1854, pi�u�i Vuku o tome da su mnoge pesme iz rata sa Ma�arima ve� izgubljene jer ih re�im zabranjuje, ali i da je lirska poezija ugro�ena jer �seoska devojka po�ela je ve� pevati: �ah, ljubavi paklena�.� (M. Stojadinovi� Srpkinja, 283).
Iako je Aleksin komentar kao sarkasti�na napomena emocionalno nadmo�ne osobe, na fonu ove Mili�ine primedbe ukazuje se jo� jedan element �konstruisanja realnosti� gra�anske klase tog doba. To je pani�no odbacivanje, i to u jeziku, svega �to ukazuje na ne-gra�ansko poreklo. Trgovci i zanatlije, zauzeti radom i osvajanjem statusa u javnom �ivotu, ostavljaju prazan prostor svojim �uvarkama privatnosti, �enama i k�erkama. U tom prostoru one izmi�ljaju kako bi �ivot trebalo da izgleda. Uzor unterhaltovanja i �vermeraja pri tome je nedosti�ni svet �noblesa� tako da se u ovim komadima privatni svet gra�anstva predstavlja kao grani�no podru�je izme�u te�kog rada od kog treba pobe�i, i obe�ane zemlje provoda i savr�enih manira, u koju nekako treba prebe�i. Zadr�ane na sredokra�i, �ene prebivaju u prostoru nezadovoljstva i neispunjenih �udnji. Taj element je ono na �ta Aleksa u La�i i parala�i ra�una kao na teren pripremljen za njegovo prodavanje magle. Razgovor bogatog trgovca Marka i njegove k�erke Jelice otkriva da �e Aleksa biti vi�e nego dobro do�ekan.
JELICA: ...govoriti po modi, unterhaltovati se s najve�om gospodom, �telovati se i znati �ta je bon-ton, to se sve iz romana u�i.
MARKO: Tako? A ima li u tim tvojim rumanma kako se gotovi ru�ak, kako treba biti dobra gazdarica i red u ku�i dr�ati?
JELICA: A, to je sasvim gemajn, to samo proste �ene rade. (Sterija 2003, 13)
Jelica ovde otkriva svoju �elju za iskora�enjem u drugi svet, koji je jedva naslutila � njen �e�njivi opis �ivota otmenih be�kih dama koje ne znaju �ta je posao, ustaju kasno i samo se provode, sigurno nije ideal radi kog ju je otac poslao u Be�. Kao glas razuma, koji �e i s�m uskoro biti pomu�en, on je upozorava da izabere pravog mu�a i da se posveti svome domu � to jest, da se ne opire ulozi koju joj je dru�tvo odredilo i da u�iva postoje�e blagodeti. Marko indikativno izgovara re� �romanima� pogre�no � �rumanma,� jer �eli da poka�e da je i bez izvora znanja o nekom drugom svetu mogu�e biti uspe�an i spokojan. Nesporazum izme�u njega i k�erke, pre svega, ogleda se u jeziku, ali ne odnosu razumevanja i nerazumevanja govora zadovoljnog trgovca i njegove nezadovoljne k�eri, nego u priznavanju i nepriznavanju da je odre�eni govor nerazumljiv:
MARKO: A �ta je to �vermovala?
JELICA: Ah, �vermovati je �to u Be�u ka�u �vermeraj. Koliko sam puta ja �vermovala, ne mogu vam iskazati, ljubezni tatice
MARKO: Ali �ta je to �vermovala?
JELICA: Ta ka�em vam, to je �vermeraj. (Sterija 2003, 12�13).
Jelica svoj govor pro�ivljava direktno, ona ga koristi za ono �to �ne mo�e iskazati,� tako da od njega �ini emocionalni izraz sopstvene teskobe, neku vrstu uzdaha za svetom u koji bi rado prebegla. Zvuk nema�kog i francuskog za nju je takav da �mislite med im te�e iz usta.� (Sterija 2003, 13). Srpski, naravno, ne spada u tu vrstu �medenih� jezika, jer njime govore oni koji bi da je sateraju u jasno odre�enu ulogu zadovoljne �enice. Otud Aleksin kitnjasti �slavenski� govor, savr�eno nerazumljiv, predstavlja savr�eno ispunjenje Jeli�inih snova.
Po�to se �rumani i baruni� razotkriju kao �pusti snovi,� Jelica �e morati da pristane na svoje, unapred odre�eno, mesto u datom poretku i da se uda za mlado�enju koji je bio za to �vi�en� jo� od samog po�etka.
Druga Sterijina junakinja, Fema iz Pokondirene tikve, okon�a�e svoja ludovanja radi obe�anja mogu�nosti da ima �tri mu�a�. Kao i Jelica, i Fema svoje, zapravo, pozajmljene, ideje o �noblesu� o�ivljava kroz jezik, ali i kroz potpuno odbacivanje rada. Posle smrti mu�a, zanatlije opan�ara, njen prostor privatnosti postaje popri�te sudara dve ideje � ideje dokolice i ideje rada. Za razliku od Jelice, koja je k�i bogatog trgovca i nije imala potrebe da radi, Fema je bila �majstorica,� opan�arica. Nasle�e radne etike usa�eno je njihovoj k�eri Evici koja �sama ima volju� da radi (Pokondirena tikva, dejstvo prvo, pozorje prvo; Sterija 2003, 106), na u�as majke. Mnogo vi�e nego Jelica, Fema ima potrebu da izbegne iz svog sopstvenog porekla, oli�enog u bratu Mitru kao glasu razuma koji dolazi da vodi njenu k�er Evicu:
FEMA: Samo je dirni.
MITAR: Samo pristupi, pa �u ti obadve noge prebiti, nesre�o jedna! (Otide).
FEMA: Pogani paorski rod, nikad me ne�e bog od njega kurtalisati. (Sterija 2003, 143)
Ako je Mitar glas razuma, on je i glas realnosti (bez navodnica) tog doba, i u skladu s tim ose�a da ima puno pravo da preti nasiljem svojoj sestri. Femin povik je glas �elje, �udnje da se iz tog sveta �paorske stvarnosti� pobegne, da se on zaboravi i u�ini finijim i prihvatljivijim. Kao i Jeli�ina gotovo neartikulisana �e�nja za dokolicom be�kih otmenih dama, i Femina predstava o �noblesu� odbacuje ideju rada i truda, vreme u kom je, kako je Mitar podse�a, �ko�e gazila� (Sterija 2003, 149).
Bekstvo ka �noblesu� za Femu vodi kroz dokolicu i novi govor, sastavljen od re�i koje hvata u letu od svoje u�iteljice bontona, Sare, da bi ih potom izvrtala na najneverovatnije na�ine. Ona �ajnodluje� na ru�ak koji uvek mora biti �miko fo�, i zapoveda k�eri, svojoj �frajli mamzel�, da mora dvadeset �redi na dan� da od nje �uje �komi fo�, ina�e joj nije k�i. Fema �e, kao i Jelica, biti izlo�ena zavo�enju neprozirnim �slavenskim,� kitnjastim govorom, i u tome ismejana. �tavi�e, njeno pristajanje na ideju da bi �vilozov� Ru�i�i� bio pogodna prilika za nju nagove�taj je razre�enja komedije, obe�anja o �tri mu�a�. Vi�e nego pokazatelj Femine �seksualne frustracije�, ideja o �tri mu�a� jeste indikator �elje za bekstvom iz sveta u koji je saterana, sveta napornog rada i ustaljenog poretka. Potpuna ludost takve slike, kao i Aleksine pri�e o boravku �u Mesecu� u La�i i parala�i pokazuju ne samo naivnost junakinja nego i neprihvatljivost ustrojstva u kom su se obrele. Njihova �elja da pobegnu iz tu�ih konstrukcija sopstvenih �ivota u sopstvenu �realnost,� s obzirom na prirodu �anra u kom su se obrele, predstavlja ne prekora�enje, nego iskora�enje. Izneverena o�ekivanja i otpor realnosti koju bi da preina�e nu�no ih vra�a na �razumna i realna� re�enja.
Ali, ma koliko sme�ne u svojoj pretencioznosti, svojim prora�unima i ve�tinama zavo�enja, svojim �miko fo rindflaj�ima� i ��vermovanju,� ove junakinje su istovremeno i pokazatelji onog stanja koje �e D�on Stjuart Mil nekoliko decenija kasnije objasniti u svom delu Pot�injenost �enskinja, delu koje je ubrzo po objavljivanju prevedeno na srpski: �To �to se sada naziva �enskom prirodom nije ni�ta drugo do u ve�em stupnju ve�ta�ki rezultat prinudnog ograni�enja u nekim pravcima i neprirodnog postrekavanja u drugim� (D�. S. Milj, 1871, 45�6). Ideja da je �enska narav ne posledica prirode nego dru�tvenog ustrojstva i da je dru�tvo u celini krivo za ru�ne osobine koje joj se po pravilu pripisuju, u stvari je za�etak ideje o dru�tvenoj konstrukciji polnosti koja �e u 20. veku dobiti posebno ime � rod.
�elja Sterijinih junakinja da pobegnu iz sku�enosti sopstvenog sveta, ma koliko komi�no iskazana i preto�ena u pogre�nu akciju, ne treba da bude olako otpisana. One su neobrazovane ili pogre�no upu�ene, nepismene i pretenciozne, nerealne i krajnje naivne, ali su isto tako i skrajnute s podru�ja rada, anga�mana, obrazovanja i �irokih perspektiva u jednu iskontruisanu stvarnost na osnovu koje dalje i same projektuju sopstvene mogu�nosti. Ono �to �e �itatelji u Srbiji u drugoj polovini 19. veka otkrivati kao ozbiljno i ubedljivo argumentovano teorijsko �tivo kod Mila, ve� su tridesetih godina mogli da vide na pozornici i da kroz smeh sebi priznaju da su Juce, Katice, Jelice i Feme slike i prilike celog dru�tva jer je devojka ipak � �ovek.

Literatura
Mil, D�on Stjuart, Pot�injenost �enskinja, od D�ona Stuarta Milja, Dr�avna �tamparija, Beograd 1871.
Popovi�, Jovan Sterija, La�a i parala�a, Tvrdica i Pokondirena tikva, u: Izabrane komedije, priredio Vaso Milin�evi�, �Dragani�,� Beograd 2003.
Stojadinovi�, Milica Srpkinja, U Fru�koj gori, 1854, Prosveta, Beograd 1985.

Autorka je teoreti�arka knji�evnosti, docentkinja na Filolo�kom fakultetu i predava�ica na �enskim studijama u Beogradu

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2006.