S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2003. broj 1-2 godina XXXIX januar-april YU ISSN 0036-5734

i n...m e m o r i a m - Aleksandar Ti�ma (1924-2003)
Mi�ko LAZOVI�
DIJALOGE SAM PISAO SUVI�E LAKO
- neobjavljeni intervju s Aleksandrom Ti�mom

 

Uz va�e ime gotovo kao prefiks vezuje se odrednica �prozni pisac�, ali retke bibliografije navode da ste pre prve knjige pripovedaka KRIVICE (1961), objavili dve poetske zbirke i napisali dve drame: CENA LA�I je postavljena krajem 1953. u ni�kom Narodnom pozori�tu, kad ga je vodio legendarni upravnik Velimir �ivojinovi� Masuka, dok je tekst JELENA GAVANSKA �tampan 1959, u �Letopisu Matice srpske�.

Komadom CENA LA�I i za sebe samog neo�ekivano sam u�ao u knji�evni svet � tek tri godine kasnije objavio sam prvu zbirku pesama NASELJENI SVET � s obzirom da sam ve� uveliko pisao prozu i poeziju. Drama mi se jednostavno �desila�. Naime, zaintrigirala me je kratka vest iz (onda�nje) �Politike� o jednom �e�kom studentu pozvanom da na nekom re�iranom politi�kom sudskom procesu svedo�i protiv svog oca, biv�eg visokog funkcionera u vladaju�oj oligarhiji. Momak se nakon svedo�enja ubio.
Drame koje sam kasnije pisao pre svega su �incidenti� u mom radu, izazvani idejama do kojih sam usput stizao; recimo, OD 5 DO 7 posve�ena je nekoj bibliotekarki u malom primorskom mestu. Imao sam obi�aj da se tokom svakog letovanja u�lanjujem u lokalnu biblioteku, ma koliko bio minoran njen knji�ni fond. UKR�TENO VE�E ima za povod neku kupovinu u kojoj sam, ovde u Novom Sadu, u�estvovao.

Pisali ste o montiranim sudskim procesima kakve su Vi�inski i njegovi epigoni prire�ivali �irom isto�ne Evrope jo� dok je bauk Golog otoka natkriljivao jugoslovensku politi�ku praksu, kao i svakodnevni �ivot, ne �ekaju�i popularnu �istorijsku distancu�. Zna�i li to da je pozori�te lak�e otvaralo nove tematske planove, koje su u knji�evnosti, nakon �osi�a i DALEKO JE SUNCE, �osloba�ali� ipak provereni partijski kadrovi u koje vas je svakako te�ko ubrojati?

Se�am se da je Oto Bihalji Merin u �Knji�evnim novinama� najavljivao Dobri�inu knjigu kao epohalnu novinu u na�oj literaturi. No, da se vratim va�em pitanju. S jedne strane precenjuje se policijska strogost re�ima, a s druge sposobnost ljudi koji su vodili pozori�ne i izdava�ke ku�e, po�to je �esto sve zavisilo samo od �iste slu�ajnosti. Ne treba na�u sredinu uzimati ozbiljnije nego �to ona jeste: uvek je bilo o�ljarenja i improvizacije, takav nam je ceo �ivot, pa za�to bi kultura bila na vi�em nivou. Da je tada postojala prava kulturna politika, CENA LA�I bila bi iskori��ena kao sna�an antiinformbirovski transparent, jer na ovu temu do tada nije bilo nijednog knji�evnog argumenta. �ak i kritike, po mene vi�e nego dobre, nisu primetile taj momenat. Uostalom, pozori�te je mnogo glasnije i politiku vi�e vre�a od knji�evnosti, �to se svojevremeno najbolje videlo po slu�aju KAD SU CVETALE TIKVE: roman Dragoslava Mihailovi�a je pro�ao dosta mirno, iako u njemu ima Udbe, zatvaranja i aluzija na Goli otok, ali tek kad se s pozornice vikne: �Dokle �emo mi da robujemo!�, pa jo� visoki politi�ar napusti premijeru, lavina je neminovna. Nisu �ak ni proveravali da li je �drug rukovodilac� slu�ajno imao problema s prostatom.

Smatraju vas za natpoliti�nu, gotovo anarhoidnu li�nost, ali kada je va� komad pozvan da 1954. gostuje na pozori�nom festivalu u rurskom gradu Izerlonu, paso� niste dobili zbog sumnje da ste � informbirovac.

Pravo na paso� nisam imao jo� od dolaska nove vlasti, jer sam ga tra�io odmah po�to su se ustoli�ili; hteo sam da u Parizu studiram francuski, a oni su me isto tako odmah odbili. Ni oni koji su me odbili nisu bili svesni da me mogu �koristiti� kao pokretnu reklamu koliko je Jugoslavija u liberalnosti odmakla od SSSR-a. Nakon poziva koji sam dobio od direktora festivala, za moj paso� je intervenisao i sekretar Matice srpske, pa me je li�no primio tada�nji na�elnik vojvo�anskog SUP-a Sre�ko Milo�evi�. Maltene s vrata je dreknuo kako on na osnovu mog dosijea pouzdano zna da sam informbirovac, a kad sam to porekao, otpratio me je s uveravanjem: �Da ste priznali pustio bih vas, a ovako, budite sigurni � nikad u �ivotu ne�ete videti inostranstvo." Takvi su ljudi bili ube�eni da je budu�nost i narednih generacija u njihovim rukama.
Osetio sam se kao �ovek koji je, mada je ceo �ivot proveo u Novom Sadu, ostao potpuno deplasiran sa svojim idejno-knji�evnim shvatanjem. Za mene se mislilo ili da sam �skrenuo� (iako sam bio savr�eno normalan, mo�da u pogre�no vreme i me�u pogre�nim ljudima) ili da sam neprijatelj koji ne�to �bu�ka�, �to tako�e nisam ni bio niti sam radio. Nisu mogli da me fokurisaju kao pisca koji istra�uje neke svoje probleme, jer je taj mladi� bio zapravo moja muka: on me je terao da razmi�ljam kako bih postupao da su me primoravali da ocrnim ro�enog oca i vrlo brzo sam zaklju�io da bih ja to uradio, jer jednostavno nisam stvoren za heroja. Uz to, taj momak se ubio, �to ja sigurno ne bih u�inio. Drama mi je bila najjednostavniji na�in da sebe objasnim i izvadim se iz moralne bede.
Niko to nije shvatao, �to se uostalom nije moglo ni o�ekivati od ljudi koji su odlu�ivali u takvom represivnom sistemu; odmah su po�eli sumnjati kakvi su moji �pravi� interesi i koliko sam novca dobio iz inostranstva da mo�da lepim neke antidr�avne letke. I tako sam ostao nemo�an: ne o�ekujete valjda da je trebalo da na trgu po�nem vikati: �Ljudi, ja nisam takav, pustite me da idem na svoju premijeru!� Ubrzo sam shvatio da je sve to bio samo hir i paranoja jednog lokalnog udba�a, s obzirom da je na premijeru jednog �informbirovca� do�ao �ak i na� tamo�nji ambasador.

Sve u svemu, ipak niste napravili karijeru dramati�ara, premda u va�oj poetici ima dramskih elemenata jednog Tenesija Vilijamsa, ali i nihilizma �teatra apsurda� (mo�da najbolje iskazanog u jednoj va�oj re�enici �Niko ne mo�e ni za koga ni�ta da uradi�), dakle komponentama koje su dominirale jugoslovenskim pozori�nim scenama druge polovine pedesetih.

Niko mene nije spre�avao i, ako se uzme u obzir da sam kasno po�eo da pi�em, nije ni tako lo�e ako vas sa 29 godina igraju u jednom Ni�u. Da sam ose�ao kako se u drami mogu u potpunosti ispoljiti, sa 59 bih valjda stigao i do Beograda ili Zagreba. No, ja sam svoje dramske tekstove, kad bih zaista seo da ih radim, zavr�avao za nedelju-dve i u tome ose�ao �nepodno�ljivu lako�u� dijaloga, koji mi sami dolaze jedan za drugim, a ja nisam morao zbog njih dodatno da kopam. Pisanje drama i�lo mi je isuvi�e dobro i lako, pa sam po�eo sumnjati da na ovom planu mogu ne�to bitno posti�i. Imao sam ose�aj da ne � zagrizam� dovoljno u mogu�nosti dramske forme, ve� ih koristim samo povr�no, onoliko koliko o njima znam. Uz to, nikada nisam bio neki naro�iti pozori�ni posetilac, pa me nije ni privla�ilo da odlazim i proveravam verodostojnost svog teksta na probama, �to se valjda podrazumeva za �pravog� dramskog pisca.
Jednostavno, u svemu tome nije bilo one dubine, ulo�enog rada i filigranskog ula�enja u najrazli�itije dru�tvene strukture, �to sam osetio gledaju�i Vilijamsa, Jud�ina O�Nila ili Joneska. Tako mi dramski anga�man nikada nije postao najva�niji, po�to sam uvek stremio te�em putu, s ve�im otporima i dubljim razmi�ljanjima � dakle prozi.
No, moram da priznam, �itaju�i uglavnom pozitivne reakcije koje su u nema�koj �tampi objavljene o drami CENI LA�I, jedno vreme razmi�ljao sam kakav bi mi �ivot bio da su me tada, i s onda�njom energijom, upoznali relevantni ljudi iz pozori�nog sveta, odnosno da je komad igran na nekoliko, a ne samo na jednoj, ipak pomalo marginalnoj sceni.

Ostali ste deo �generacije koja �eka na peronu� kako ste napisali u jednom stihu pesme �Smena generacija�. Ili je mo�da preciznija definicija Svete Luki�a �rezervne generacije, koja nikako da zaboravi pro�lost, a ne mo�e da se navikne na sada�njost�.

Znam tu Luki�evu sentencu, no ona se nikako ne odnosi na moje i bliska godi�ta. Sveta je bio skoro celu deceniju mla�i od mene i njegovi vr�njaci nisu u�estovali u Drugom svetskom ratu, klju�noj prekretnici koja je ljude ubacivala u aktivnu ili pasivnu ulogu stvarnosti toga vremena. Moji generacijski ispisnici su tih godina ratovali ili nevoljno bili mobilisani. Dakle, moj problem je bio �to nisam mogao da idem napolje i da vidim svet. Ratno, a i poratno okru�enje zadr�alo me je u zemlji, siroma�noj i sku�enoj, vo�enoj pro�lovekovnim shvatanjima, pa sam svoju generaciju ose�ao zapostavljenom i gurnutom nadole � ne u stranu, ve� pod vodu! Sveta je pak smatrao kako su oni zakasnili da u�estvuju u nekim, po njemu, istorijskim doga�ajima.

Vi�e puta ste izjavljivali kako niste skromni, ve� pre svega skepti�ni prema onome �to ste postigli. Poslednje drame UKR�TENO VE�E, OD 5 DO 7 ili DOZVOLJENE IGRE pisali ste do sredine sedamdesetih, dakle pre izlaska antologijskih romana KNJIGA O BLAMU i UPOTREBA �OVEKA. Mogu li protuma�iti da ste tek tada stekli sigurnost u svoj prozni rukopis?

Ne bih rekao da je tako. Ja poslu pisca prilazim vrlo subjektivno, pa tekstove koje sam napisao (podrazumevao se trud da oni budu �to bolji) ne smatram tvorevinom svog talenta, jer sam ja svoj talenat pravio i izazivao. Koju �e formu tekst imati zavisilo je od toga imam li �tofa za roman, pesmu, pri�u, dramu, bele�ku o ne�ijoj knjizi � i to sam u �ivotu radio � ili samo za prevo�enje. Za razliku od nekih drugih pisaca moja je radoznalost o�igledno ograni�enog dometa, tako da nikada nisam bio previ�e radoznao da vidim kako �e ono �to sam pisao izgledati kad se transponuje u neki drugi, pozori�ni ili filmski, �anr.
No, mo�da ste ipak u pravu, odnosno da sam nesvesno, nakon KNJIGE O BLAMU najzad odahnuo i prestao da istra�ujem. Me�utim, tu nije re� o sticanju sigurnosti, ve� o ispunjenosti mog vremena i potencijala proznim poslovima, koji su me najvi�e zadovoljavali. Nisam se ja ipak tendenciozno �irio, jer sam, pored po obimu velikih romana, pisao paralelno i kra�e pripovetke. Poslednja, �OVEK U MLE�NOM RESTORANU, ima jedva tri strane, a po�eo sam s IBIKINOM KU�OM na valjda celih 65.

Ne smatrate previ�e ozbiljno �pozori�te u sebi�, a kakav je �Ti�ma u pozori�tu�? Bar kao gledalac.

Sve je to isti Ti�ma, �ovek knjiga ili, da budem precizniji, romana. Kako su mi, kao �anrovi, pozori�te ili film manje bliski od romana, pripovedaka, pesama, eseja� pre �u ostati kod ku�e i �itati, nego izlaziti da bih � gledao.

Ni u (izabrana) �Dela� koje je objavio �Nolit� jo� 1980, kao ni u (uslovno) sabrano �Prosvetino� desetoknji�je, pored svih formi u kojima ste se ogledali, niste na�li za shodno da uvrstite i svoje drame?

Nemojte imati toliko iluzija o serioznosti na�ih izdava�a i o�ekivati da �e od pisaca iskopavati neobjavljene rukopise. Oni uzimaju pre svega ono �to je o�igledno za �pijacu�, pa mi drame niko nije ni tra�io. Jednostavno, zar ne? �Prosvetu� sam, recimo, morao podse�ati na svoje knjige pesama i putopisa, pa nisam hteo da im pride name�em drame ili �lanke rasute po raznim �asopisima, ostavljaju�i da u komplet uvrste afirmisana dela po kojima sam prepoznatljiv. Svojevremeno sam i �Dnevnike 1942�1951� objavio zasebno, smatraju�i ih za moj opus ipak sekundarnom formom.

Da li je u pitanju puka koincidencija �to je dobar deo va�eg dramskog opusa realizovan u periodu dok je urednik Dramske redakcije TV Beograda bio va� prijatelj Vasilije Popovi� / akademik Pavle Ugrinov, koji je utemeljio i do danas neprevazi�ene standarde forme televizijske drame?

�ista slu�ajnost. CENU LA�I napisao sam kad Ugrinova jo� nisam ni poznavao. Uvek kada sam pisao nije mi bilo bitno ho�u li to negde mo�i da plasiram ili je ve� naru�en �posao�. A zaista niko, pa ni Ugrinov, nije pokazivao naro�itu �elju da �ita, a kamoli naru�uje moje dramske tekstove. Tokom godina obojica smo postajali, da tako ka�em, pisci od nekakvog renomea, napreduju�i i u uredni�koj hijerarhiji (on na televiziji, ja u Matici srpskoj), pa smo kao prijatelji bili u mogu�nosti da jedan drugom poma�emo kad je god to potrebno. No, s druge strane, bili smo ve� dovoljno afirmisani da nam uzajamna profesionalna pomo� vi�e nije bila potrebna. I u �ivotu stvari naj�e��e sti�u kasno.

Mada su va�i romani i novele tematski korespondirali s najreprezentativnijim ostvarenjima jugoslovenskog filma nastalim u doba tzv. �crnog talasa�, malo se reditelja usu�ivalo da ih ekranizuje. Izuzetak su �ika Pavlovi� koji je napisao scenario za film Zdravka Randi�a TRAGOVI CRNE DEVOJKE i Boro Dra�kovi� snimiv�i �IVOT JE LEP prema noveli NASILJE PETO. Da li zbog ti�ine kojom va�a proza odi�e i tolikih pre�utanih re�enica?

Ceo �ivot proveo sam u Novom Sadu i nisam odlazio u Beograd da bih nekoga cimao za rukav i kukao kad �e najzad i mene da ekranizuju. Verovatno nisam bio dovoljno blizu filmskih stvaralaca �crnog� i onih drugih talasa, a scenaristi�ke ideje �esto se stvaraju zahvaljuju�i ba� tim li�nim dodirima, prijateljstvima, simpatijama.
Daleko od toga da sam ja neambiciozan, ali uvek sam bio veoma li�an i ako me je zanimao �ika Pavlovi�, to je zato �to sam se s njim uvek dobro ose�ao, a ne �to je filmski reditelj. Jednog poslepodneva, kada je zemlja bila u blokadi i bez direktnih avionskih letova, slu�ajno smo se na�li u autobusu za budimpe�tanski aerodrom. On je sa suprugom putovao na neki filmski festival u �paniji, a ja za Pariz. Gotovo da smo dobili plikove na usnama jer smo razgovarali petnaestak sati i ne prime�uju�i kako nam toliko vreme prolazi. Uvek su nam teme bile knji�evnost i umetnost uop�te, pa tokom na�eg vi�edecenijskog dru�enja nijednom nismo pominjali filmovanje moje proze. Za postojanje scenarija TRAGOVI CRNE DEVOJKE saznao sam tek kad mi je beogradski producent poslao ugovor.
U romanima sam se, za razliku od drama, koncentrisao na unutra�nje motive i razloge za postupke pojedinih likova, ose�aju�i dijaloge samo kao ilustraciju. Bilo mi je mnogo va�nije �ta je neko u�inio, dok sam smatrao sporednim ono �ta je pri tom rekao. Po mnogo �emu se razlikujem od pisaca koji poku�avaju da kroz so�nost govorne re�i izraze psihu svojih literarnih junaka. Znam da zvu�i paradoksalno, ali mo�da ba� zbog toga �to nikad nisam imao prenagla�en ose�aj za nijanse u usmenom izra�avanju, s lako�om sam savla�ivao dijalo�ku formu pi�u�i svojevremeno drame. I u snovima mi se mnogo �e��e doga�aju epske nego dramske konstrukcije.
Bio bih sre�niji da se film TRAGOVI CRNE DEVOJKE vi�e dr�ao intimne fabule iz romana, no mene u principu zanima pre svega sama zamisao i njena realizacija u pisanu formu, dok vrlo malo brinem o tzv. tre�em stupnju, odnosno prebacivanju u drugi medij. �ak su mi interesantnije ekranizacije, recimo, Veljka Petrovi�a ili Milorada Pavi�a, jer bude u meni izvesnu intelektualnu radoznalost. Zato najve�i deo mojih knjiga dramatizovanih za film ili televiziju nisam ni gledao, a i ako sam ih pogledao nije mi bilo bitno koliko sam verodostojno prenet, ve� da li �e ljude zanimati ono �to vide na ekranu. Kako su to pri�e vezane za nepatvoren �ivot, �ini mi se da su bile bliske i obi�nim ljudima, jer se nisu bavile nekakvim visokoparnim razmi�ljanjima.
Bori Dra�kovi�u, koji je vrstan znalac pozori�ta i filma, dakle dramske forme uop�te, nisam morao teoretisati kako je scenario ra�en po knji�evnom delu autohtona tvorevina. Mada mi je on donosio �IVOT JE LEP u nekoliko verzija na �papiru�, nisam ni pomi�ljao da se protivim, ili ne daj Bo�e zabranjujem, pro�irivanje mog literarnog predlo�ka. Lajtmotiv pri�e NASILJE PETO o zabludeloj peva�ici mogao bi se, recimo, svesti na odnos potro�a�a i umetnika, no Dra�kovi� mu je, po�tuju�i osnovnu nit, dodao crtu �estoke aktuelnosti, primerenu ve� tada bolesnom dru�tvenom okoli�u. Uostalom, ako malo bolje razmislimo, a kad to kod nas nisu bila ��estoka vremena�!

Ka�u reditelji koji su vas ekranizovali da se prili�no �ma�ehinski� odnosite prema svojim delima kada ona definitivno iza�u iz va�e radionice i pre�u u drugu formu, odnosno da probe i snimanja smatrate pravom morom.

Sama po sebi snimanja filmova su jako nespektakularna, a svojom jednostavno��u i svo�enjem na puku mehaniku gotovo deprimiraju. Za tako ne�to nemam strpljenja. Uz to, kad zavr�im neki roman, pri�u ili �ak dramski tekst, ne ose�am vi�e apsolutno nikakvu potrebu, pravo, a ni zainteresovanost da se njime bavim na bilo koji na�in. Jer jo� imam detinje poverenje u mo� �tampane re�i, smatraju�i da joj niko ni�ta ne mo�e oduzeti.

�ime tuma�ite da su se filmski i televizijski reditelji tako uporno dr�ali va�e zbirke NASILJE iz 1965. koja je, po nekim knji�evnim istori�arima, bila prethodnica tzv. �stvarnosne proze�?

Moji romani su ili imali ratni bekgraund ili su bili malo vi�e metafori�ni, dok sam zbirkom �Nasilje�, usu�ujem se da ka�em, �ak uneo neke nove, vrlo �ivotne, a do tada marginalizovane situacije � poput sukoba oko novca, ljubavi, mo�i � u onda�nju jugoslovensku prozu. I eto, inovantnost takvih tema osetili su i neki dramatizatori.
Za razliku od dominantne novosadske i ratne lociranosti proze, va�i dramski tekstovi imaju mnogo univerzalniji kontekst.
To je klju�no pitanje za karakterizaciju meni �perifernih� knji�evnih rodova. U dramama sam se �irio izvan Novog Sada, �ak do primorja i dalekih, neimenovanih zemalja, jer se radilo o potpuno druga�ijoj, za mene atipi�noj inspiraciji. Tamo gde mi je bio dovoljan stav, pamet ili opa�anje, zadovoljavao sam se da ideju realizujem na dopadljiv i upe�atljiv na�in. U proznim delima, koja su me pak i intimno zanimala, od sebe sam zahtevao najve�u preciznost i obave�tenost, kakvu mi je omogu�avao pre svega Novi Sad i godine kada sam se kao li�nost formirao.

VERE I ZAVERE prvo je va�e prozno delo adaptirano za pozori�te, kojim ste se posle punih 45 godina vratili na teatarsku scenu, ali ste ga u potpunosti prepustili dramatizaciji reditelja Du�ana Petrovi�u.

Pi�u�i taj roman ni jednog trenutka nije mi padala na pamet dramska forma, ve� sam svoju potrebu u potpunosti zadovoljio proznim oblikom. Zato mene ceo taj projekat li�no nije zaokupljao. Mladom Petrovi�u sam u na�elu dozvolio da napravi dramatizaciju, on mi ju je doneo nakon nekog vremena, pred njim sam je prelistao (na pet mesta sam pro�itao po jednu re�enicu) i bez nekog pretvaranja vratio mu tekst rekav�i da ne �elim time da se bavim. Kritika �e videti da li je on negde omanuo ili r�avo protuma�io VERE I ZAVERE, �to mene nimalo ne uzbu�uje. Knjiga, koja je davno �tampana, jeste moj odraz, dok je ono �to se igra na sceni Petrovi�evo delo, za koje se poslu�io mojim romanom.
To vam je, otprilike, kao kad imate k�erku za udaju, pa ne mo�ete tek tako eventualnog prosca oterati s praga, �ak i kad u sebi �alite �to nije oti�ao na ne�iju drugu adresu.

Mi�ko LAZOVI�

T E A T R O G R A F I J A

CENA LA�I postavljena je u ni�kom Narodnom pozori�tu 19. novembra 1953.
Re�ija: Du�an Rodi�
Scenografija: Nikolaj Morgunjenko
Kostimograf je nepoznat
Uloge: Reihan Demird�i�, �arko Jokovi�, Miodrag Avramovi�, Veljko Marinkovi�, Vladimir Mati�, Jelena Ognjanovi�, Miodrag Ognjanovi�, kao i studenti Danica A�imac, Neda Brgi�, Josipa Maurer, Vera Bugar�i�, Ljuba Kova�evi�, Du�an Bulaji�, �ivojin Milenkovi�, Dimitrije Nikoli�, Milan Veljkovi�, Gordana �oni�, Danica Stojakovi� i Tihomir Pleskonji�
Izvedena je osam puta tokom sezone 1953/54 pred 4.077 gledalaca
Tekst drame preveden je na nema�ki jezik i igran na festivalu u Izerlonu (Zapadna Nema�ka) 1954.

JELENA GAVANSKI, televizijska drama, imala je premijeru u okviru Dramskog programa JRT (Studio u Beogradu) 10. januara 1983, dok je reemitovana 9. novembra 1985. (traje 57 minuta 50 sekundi)
Re�ija: Milenko Mari�i�
Uloge: Radmila Andri�, Petar Kralj, Olivera Katarina i Predrag Lakovi�
Kamera: Milan Stefanovi�
Scena: Dagmar Stojanovi�
Kostim: Mira �ohad�i�
Tekst je u dva dela objavljen jo� 1959. u �Letopisu Matice srpske�.
Drama je prikazana i u Kanu 1983, na Me�unarodnom festivalu audiovizulenih programa u okviru najve�eg svetskog TV sajma

OD 5 DO 7, televizijska drama, premijerno je emitovana 18. oktobra 1976, a reprizirana 16. decembra 1979. u okviru Dramskog programa TV Beograda (traje 56 minuta i 25 sekundi)
Re�ija: Milo� Mi�a Radivojevi�
Uloge: Branko Ple�a, Du�ica �egarac, Stanislava Pe�i�, �or�e Jelisi�, Milika Luki�, Ramiz Seki�
Kamera: Aleksandar Petkovi�
Muzika: Kornelije Kova�
Scenografija: Miodrag Had�i�
Kostimografija: Mara Finci
Drama je u�estvovala na Festivalu Jugoslovenske radio televizije u Portoro�u 1977. i uvr�tena u �Antologiju televizijske drame�, koju su priredili Miroljub Jevtovi� i Vasilije Popovi� (Radio-televizija Beograd, 1977)

UKR�TENO VE�E, televizijska drama, prikazana je 1. januara na Prvom i 7. januara 1976. na Drugom programu TV Beograda (traje 33 minuta i 26 sekundi)
Re�ija: Ljubomir Muci Dra�ki�
Uloge: Maja �u�kovi�, Petar Kralj i Vlastimir �uza Stojiljkovi�
Kamera: Vojislav Opsenica
Scenografija: Dagmar Stojanovi�
Kostimografija: Mira �ohad�i�
Drama nije sa�uvana u fundusu RTS, s obzirom da su preko nje snimljeni � crtani filmovi

DOZVOLJENE IGRE, snimljene 9. decembra 1976. pod naslovom VREME ZA IGRU, emitovane su u okviru Dramskog programa Radio Sarajeva
Re�ija: Dimitrije Stani�i�
Uloge: Darinka Stojiljkovi�, Aleksandar D�uverovi� i Vesna Milinkovi�
Zvu�ni efekti: �ivko Martin�evi�
Snimatelj: Melita Stefanovi�
DETE, do sada neizvo�ena jedno�inka, objavljena je 1975. u somborskom knji�evnom �asopisu �Dometi�

Pozori�na adaptacija
KNJIGA O BLAMU bila je podloga za muzi�ku predstavu, koju je premijerno izveo Stevan Kova� Tikmajer sa svojim ansamblom �Formatio� u Orleanu 1998, a potom i na brojnim evropskim teatarskim festivalima

Pozori�na dramatizacija
VERE I ZAVERE, istoimeni roman, dramatizovao je i re�irao Du�an Petrovi�. Na Sceni �Pera Dobrinovi� Srpskog narodnog pozori�ta komad je postavljen 1998.

Televizijske dramatizacije
STAN, istoimenu pri�u iz zbirke �KOLA BEZBO�NI�TVA , dramatizovao je Milo� Radovi� a re�irao Karolj Vi�ek 1980. za TV Novi Sad
JESEN �URE DRA�ETI�A, po pri�i NASILJE TRE�E, dramatizovao je i re�irao Jan Makan 1984. za Dramski program TV Novi Sad

Filmske dramatizacije
TRAGOVI CRNE DEVOJKE, prema romanu ZA CRNOM DEVOJKOM i pripoveci NASILJE, PETO �ivojin Pavlovi� je napisao scenario za film, koji je re�irao Zdravko Randi� 1970.
�IVOT JE LEP, po motivima pripovetke NASILJE, PETO, scenario za istoimeni film napisao i re�irao 1985. Boro Dra�kovi�

KOJE VOLIMO, nerealizovani scenario po istoimenoj noveli napisao je sam Aleksandar Ti�ma

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2004.
 
NAZAD NA SADRZAJ  > > >