|
Uz va�e ime gotovo kao prefiks vezuje se
odrednica �prozni pisac�, ali retke
bibliografije navode da ste pre prve knjige
pripovedaka KRIVICE (1961), objavili dve poetske
zbirke i napisali dve drame: CENA LA�I je
postavljena krajem 1953. u ni�kom Narodnom
pozori�tu, kad ga je vodio legendarni upravnik
Velimir �ivojinovi� Masuka, dok je tekst JELENA
GAVANSKA �tampan 1959, u �Letopisu Matice
srpske�.
Komadom CENA LA�I i za sebe samog neo�ekivano
sam u�ao u knji�evni svet � tek tri godine
kasnije objavio sam prvu zbirku pesama NASELJENI
SVET � s obzirom da sam ve� uveliko pisao prozu
i poeziju. Drama mi se jednostavno �desila�.
Naime, zaintrigirala me je kratka vest iz
(onda�nje) �Politike� o jednom �e�kom studentu
pozvanom da na nekom re�iranom politi�kom
sudskom procesu svedo�i protiv svog oca, biv�eg
visokog funkcionera u vladaju�oj oligarhiji.
Momak se nakon svedo�enja ubio. Drame koje
sam kasnije pisao pre svega su �incidenti� u mom
radu, izazvani idejama do kojih sam usput
stizao; recimo, OD 5 DO 7 posve�ena je nekoj
bibliotekarki u malom primorskom mestu. Imao sam
obi�aj da se tokom svakog letovanja u�lanjujem u
lokalnu biblioteku, ma koliko bio minoran njen
knji�ni fond. UKR�TENO VE�E ima za povod neku
kupovinu u kojoj sam, ovde u Novom Sadu,
u�estvovao.
Pisali ste o montiranim sudskim procesima
kakve su Vi�inski i njegovi epigoni prire�ivali
�irom isto�ne Evrope jo� dok je bauk Golog otoka
natkriljivao jugoslovensku politi�ku praksu, kao
i svakodnevni �ivot, ne �ekaju�i popularnu
�istorijsku distancu�. Zna�i li to da je
pozori�te lak�e otvaralo nove tematske planove,
koje su u knji�evnosti, nakon �osi�a i DALEKO JE
SUNCE, �osloba�ali� ipak provereni partijski
kadrovi u koje vas je svakako te�ko
ubrojati?
Se�am se da je Oto Bihalji Merin u
�Knji�evnim novinama� najavljivao Dobri�inu
knjigu kao epohalnu novinu u na�oj literaturi.
No, da se vratim va�em pitanju. S jedne strane
precenjuje se policijska strogost re�ima, a s
druge sposobnost ljudi koji su vodili pozori�ne
i izdava�ke ku�e, po�to je �esto sve zavisilo
samo od �iste slu�ajnosti. Ne treba na�u sredinu
uzimati ozbiljnije nego �to ona jeste: uvek je
bilo o�ljarenja i improvizacije, takav nam je
ceo �ivot, pa za�to bi kultura bila na vi�em
nivou. Da je tada postojala prava kulturna
politika, CENA LA�I bila bi iskori��ena kao
sna�an antiinformbirovski transparent, jer na
ovu temu do tada nije bilo nijednog knji�evnog
argumenta. �ak i kritike, po mene vi�e nego
dobre, nisu primetile taj momenat. Uostalom,
pozori�te je mnogo glasnije i politiku vi�e
vre�a od knji�evnosti, �to se svojevremeno
najbolje videlo po slu�aju KAD SU CVETALE TIKVE:
roman Dragoslava Mihailovi�a je pro�ao dosta
mirno, iako u njemu ima Udbe, zatvaranja i
aluzija na Goli otok, ali tek kad se s pozornice
vikne: �Dokle �emo mi da robujemo!�, pa jo�
visoki politi�ar napusti premijeru, lavina je
neminovna. Nisu �ak ni proveravali da li je
�drug rukovodilac� slu�ajno imao problema s
prostatom.
Smatraju vas za natpoliti�nu, gotovo
anarhoidnu li�nost, ali kada je va� komad pozvan
da 1954. gostuje na pozori�nom festivalu u
rurskom gradu Izerlonu, paso� niste dobili zbog
sumnje da ste � informbirovac.
Pravo na paso� nisam imao jo� od dolaska nove
vlasti, jer sam ga tra�io odmah po�to su se
ustoli�ili; hteo sam da u Parizu studiram
francuski, a oni su me isto tako odmah odbili.
Ni oni koji su me odbili nisu bili svesni da me
mogu �koristiti� kao pokretnu reklamu koliko je
Jugoslavija u liberalnosti odmakla od SSSR-a.
Nakon poziva koji sam dobio od direktora
festivala, za moj paso� je intervenisao i
sekretar Matice srpske, pa me je li�no primio
tada�nji na�elnik vojvo�anskog SUP-a Sre�ko
Milo�evi�. Maltene s vrata je dreknuo kako on na
osnovu mog dosijea pouzdano zna da sam
informbirovac, a kad sam to porekao, otpratio me
je s uveravanjem: �Da ste priznali pustio bih
vas, a ovako, budite sigurni � nikad u �ivotu
ne�ete videti inostranstvo." Takvi su ljudi bili
ube�eni da je budu�nost i narednih generacija u
njihovim rukama. Osetio sam se kao �ovek
koji je, mada je ceo �ivot proveo u Novom Sadu,
ostao potpuno deplasiran sa svojim
idejno-knji�evnim shvatanjem. Za mene se mislilo
ili da sam �skrenuo� (iako sam bio savr�eno
normalan, mo�da u pogre�no vreme i me�u
pogre�nim ljudima) ili da sam neprijatelj koji
ne�to �bu�ka�, �to tako�e nisam ni bio niti sam
radio. Nisu mogli da me fokurisaju kao pisca
koji istra�uje neke svoje probleme, jer je taj
mladi� bio zapravo moja muka: on me je terao da
razmi�ljam kako bih postupao da su me
primoravali da ocrnim ro�enog oca i vrlo brzo
sam zaklju�io da bih ja to uradio, jer
jednostavno nisam stvoren za heroja. Uz to, taj
momak se ubio, �to ja sigurno ne bih u�inio.
Drama mi je bila najjednostavniji na�in da sebe
objasnim i izvadim se iz moralne bede. Niko
to nije shvatao, �to se uostalom nije moglo ni
o�ekivati od ljudi koji su odlu�ivali u takvom
represivnom sistemu; odmah su po�eli sumnjati
kakvi su moji �pravi� interesi i koliko sam
novca dobio iz inostranstva da mo�da lepim neke
antidr�avne letke. I tako sam ostao nemo�an: ne
o�ekujete valjda da je trebalo da na trgu po�nem
vikati: �Ljudi, ja nisam takav, pustite me da
idem na svoju premijeru!� Ubrzo sam shvatio da
je sve to bio samo hir i paranoja jednog
lokalnog udba�a, s obzirom da je na premijeru
jednog �informbirovca� do�ao �ak i na� tamo�nji
ambasador.
Sve u svemu, ipak niste napravili karijeru
dramati�ara, premda u va�oj poetici ima dramskih
elemenata jednog Tenesija Vilijamsa, ali i
nihilizma �teatra apsurda� (mo�da najbolje
iskazanog u jednoj va�oj re�enici �Niko ne mo�e
ni za koga ni�ta da uradi�), dakle komponentama
koje su dominirale jugoslovenskim pozori�nim
scenama druge polovine pedesetih.
Niko mene nije spre�avao i, ako se uzme u
obzir da sam kasno po�eo da pi�em, nije ni tako
lo�e ako vas sa 29 godina igraju u jednom Ni�u.
Da sam ose�ao kako se u drami mogu u potpunosti
ispoljiti, sa 59 bih valjda stigao i do Beograda
ili Zagreba. No, ja sam svoje dramske tekstove,
kad bih zaista seo da ih radim, zavr�avao za
nedelju-dve i u tome ose�ao �nepodno�ljivu
lako�u� dijaloga, koji mi sami dolaze jedan za
drugim, a ja nisam morao zbog njih dodatno da
kopam. Pisanje drama i�lo mi je isuvi�e dobro i
lako, pa sam po�eo sumnjati da na ovom planu
mogu ne�to bitno posti�i. Imao sam ose�aj da ne
� zagrizam� dovoljno u mogu�nosti dramske forme,
ve� ih koristim samo povr�no, onoliko koliko o
njima znam. Uz to, nikada nisam bio neki
naro�iti pozori�ni posetilac, pa me nije ni
privla�ilo da odlazim i proveravam
verodostojnost svog teksta na probama, �to se
valjda podrazumeva za �pravog� dramskog pisca.
Jednostavno, u svemu tome nije bilo one
dubine, ulo�enog rada i filigranskog ula�enja u
najrazli�itije dru�tvene strukture, �to sam
osetio gledaju�i Vilijamsa, Jud�ina O�Nila ili
Joneska. Tako mi dramski anga�man nikada nije
postao najva�niji, po�to sam uvek stremio te�em
putu, s ve�im otporima i dubljim razmi�ljanjima
� dakle prozi. No, moram da priznam,
�itaju�i uglavnom pozitivne reakcije koje su u
nema�koj �tampi objavljene o drami CENI LA�I,
jedno vreme razmi�ljao sam kakav bi mi �ivot bio
da su me tada, i s onda�njom energijom, upoznali
relevantni ljudi iz pozori�nog sveta, odnosno da
je komad igran na nekoliko, a ne samo na jednoj,
ipak pomalo marginalnoj sceni.
Ostali ste deo �generacije koja �eka na
peronu� kako ste napisali u jednom stihu pesme
�Smena generacija�. Ili je mo�da preciznija
definicija Svete Luki�a �rezervne generacije,
koja nikako da zaboravi pro�lost, a ne mo�e da
se navikne na sada�njost�.
Znam tu Luki�evu sentencu, no ona se nikako
ne odnosi na moje i bliska godi�ta. Sveta je bio
skoro celu deceniju mla�i od mene i njegovi
vr�njaci nisu u�estovali u Drugom svetskom ratu,
klju�noj prekretnici koja je ljude ubacivala u
aktivnu ili pasivnu ulogu stvarnosti toga
vremena. Moji generacijski ispisnici su tih
godina ratovali ili nevoljno bili mobilisani.
Dakle, moj problem je bio �to nisam mogao da
idem napolje i da vidim svet. Ratno, a i poratno
okru�enje zadr�alo me je u zemlji, siroma�noj i
sku�enoj, vo�enoj pro�lovekovnim shvatanjima, pa
sam svoju generaciju ose�ao zapostavljenom i
gurnutom nadole � ne u stranu, ve� pod vodu!
Sveta je pak smatrao kako su oni zakasnili da
u�estvuju u nekim, po njemu, istorijskim
doga�ajima.
Vi�e puta ste izjavljivali kako niste
skromni, ve� pre svega skepti�ni prema onome �to
ste postigli. Poslednje drame UKR�TENO VE�E, OD
5 DO 7 ili DOZVOLJENE IGRE pisali ste do sredine
sedamdesetih, dakle pre izlaska antologijskih
romana KNJIGA O BLAMU i UPOTREBA �OVEKA. Mogu li
protuma�iti da ste tek tada stekli sigurnost u
svoj prozni rukopis?
Ne bih rekao da je tako. Ja poslu pisca
prilazim vrlo subjektivno, pa tekstove koje sam
napisao (podrazumevao se trud da oni budu �to
bolji) ne smatram tvorevinom svog talenta, jer
sam ja svoj talenat pravio i izazivao. Koju �e
formu tekst imati zavisilo je od toga imam li
�tofa za roman, pesmu, pri�u, dramu, bele�ku o
ne�ijoj knjizi � i to sam u �ivotu radio � ili
samo za prevo�enje. Za razliku od nekih drugih
pisaca moja je radoznalost o�igledno ograni�enog
dometa, tako da nikada nisam bio previ�e
radoznao da vidim kako �e ono �to sam pisao
izgledati kad se transponuje u neki drugi,
pozori�ni ili filmski, �anr. No, mo�da ste
ipak u pravu, odnosno da sam nesvesno, nakon
KNJIGE O BLAMU najzad odahnuo i prestao da
istra�ujem. Me�utim, tu nije re� o sticanju
sigurnosti, ve� o ispunjenosti mog vremena i
potencijala proznim poslovima, koji su me
najvi�e zadovoljavali. Nisam se ja ipak
tendenciozno �irio, jer sam, pored po obimu
velikih romana, pisao paralelno i kra�e
pripovetke. Poslednja, �OVEK U MLE�NOM
RESTORANU, ima jedva tri strane, a po�eo sam s
IBIKINOM KU�OM na valjda celih 65.
Ne smatrate previ�e ozbiljno �pozori�te u
sebi�, a kakav je �Ti�ma u pozori�tu�? Bar kao
gledalac.
Sve je to isti Ti�ma, �ovek knjiga ili, da
budem precizniji, romana. Kako su mi, kao
�anrovi, pozori�te ili film manje bliski od
romana, pripovedaka, pesama, eseja� pre �u
ostati kod ku�e i �itati, nego izlaziti da bih �
gledao.
Ni u (izabrana) �Dela� koje je objavio
�Nolit� jo� 1980, kao ni u (uslovno) sabrano
�Prosvetino� desetoknji�je, pored svih formi u
kojima ste se ogledali, niste na�li za shodno da
uvrstite i svoje drame?
Nemojte imati toliko iluzija o serioznosti
na�ih izdava�a i o�ekivati da �e od pisaca
iskopavati neobjavljene rukopise. Oni uzimaju
pre svega ono �to je o�igledno za �pijacu�, pa
mi drame niko nije ni tra�io. Jednostavno, zar
ne? �Prosvetu� sam, recimo, morao podse�ati na
svoje knjige pesama i putopisa, pa nisam hteo da
im pride name�em drame ili �lanke rasute po
raznim �asopisima, ostavljaju�i da u komplet
uvrste afirmisana dela po kojima sam
prepoznatljiv. Svojevremeno sam i �Dnevnike
1942�1951� objavio zasebno, smatraju�i ih za moj
opus ipak sekundarnom formom.
Da li je u pitanju puka koincidencija �to
je dobar deo va�eg dramskog opusa realizovan u
periodu dok je urednik Dramske redakcije TV
Beograda bio va� prijatelj Vasilije Popovi� /
akademik Pavle Ugrinov, koji je utemeljio i do
danas neprevazi�ene standarde forme televizijske
drame?
�ista slu�ajnost. CENU LA�I napisao sam kad
Ugrinova jo� nisam ni poznavao. Uvek kada sam
pisao nije mi bilo bitno ho�u li to negde mo�i
da plasiram ili je ve� naru�en �posao�. A zaista
niko, pa ni Ugrinov, nije pokazivao naro�itu
�elju da �ita, a kamoli naru�uje moje dramske
tekstove. Tokom godina obojica smo postajali, da
tako ka�em, pisci od nekakvog renomea,
napreduju�i i u uredni�koj hijerarhiji (on na
televiziji, ja u Matici srpskoj), pa smo kao
prijatelji bili u mogu�nosti da jedan drugom
poma�emo kad je god to potrebno. No, s druge
strane, bili smo ve� dovoljno afirmisani da nam
uzajamna profesionalna pomo� vi�e nije bila
potrebna. I u �ivotu stvari naj�e��e sti�u
kasno.
Mada su va�i romani i novele tematski
korespondirali s najreprezentativnijim
ostvarenjima jugoslovenskog filma nastalim u
doba tzv. �crnog talasa�, malo se reditelja
usu�ivalo da ih ekranizuje. Izuzetak su �ika
Pavlovi� koji je napisao scenario za film
Zdravka Randi�a TRAGOVI CRNE DEVOJKE i Boro
Dra�kovi� snimiv�i �IVOT JE LEP prema noveli
NASILJE PETO. Da li zbog ti�ine kojom va�a proza
odi�e i tolikih pre�utanih re�enica?
Ceo �ivot proveo sam u Novom Sadu i nisam
odlazio u Beograd da bih nekoga cimao za rukav i
kukao kad �e najzad i mene da ekranizuju.
Verovatno nisam bio dovoljno blizu filmskih
stvaralaca �crnog� i onih drugih talasa, a
scenaristi�ke ideje �esto se stvaraju
zahvaljuju�i ba� tim li�nim dodirima,
prijateljstvima, simpatijama. Daleko od toga
da sam ja neambiciozan, ali uvek sam bio veoma
li�an i ako me je zanimao �ika Pavlovi�, to je
zato �to sam se s njim uvek dobro ose�ao, a ne
�to je filmski reditelj. Jednog poslepodneva,
kada je zemlja bila u blokadi i bez direktnih
avionskih letova, slu�ajno smo se na�li u
autobusu za budimpe�tanski aerodrom. On je sa
suprugom putovao na neki filmski festival u
�paniji, a ja za Pariz. Gotovo da smo dobili
plikove na usnama jer smo razgovarali petnaestak
sati i ne prime�uju�i kako nam toliko vreme
prolazi. Uvek su nam teme bile knji�evnost i
umetnost uop�te, pa tokom na�eg vi�edecenijskog
dru�enja nijednom nismo pominjali filmovanje
moje proze. Za postojanje scenarija TRAGOVI CRNE
DEVOJKE saznao sam tek kad mi je beogradski
producent poslao ugovor. U romanima sam se,
za razliku od drama, koncentrisao na unutra�nje
motive i razloge za postupke pojedinih likova,
ose�aju�i dijaloge samo kao ilustraciju. Bilo mi
je mnogo va�nije �ta je neko u�inio, dok sam
smatrao sporednim ono �ta je pri tom rekao. Po
mnogo �emu se razlikujem od pisaca koji
poku�avaju da kroz so�nost govorne re�i izraze
psihu svojih literarnih junaka. Znam da zvu�i
paradoksalno, ali mo�da ba� zbog toga �to nikad
nisam imao prenagla�en ose�aj za nijanse u
usmenom izra�avanju, s lako�om sam savla�ivao
dijalo�ku formu pi�u�i svojevremeno drame. I u
snovima mi se mnogo �e��e doga�aju epske nego
dramske konstrukcije. Bio bih sre�niji da se
film TRAGOVI CRNE DEVOJKE vi�e dr�ao intimne
fabule iz romana, no mene u principu zanima pre
svega sama zamisao i njena realizacija u pisanu
formu, dok vrlo malo brinem o tzv. tre�em
stupnju, odnosno prebacivanju u drugi medij. �ak
su mi interesantnije ekranizacije, recimo,
Veljka Petrovi�a ili Milorada Pavi�a, jer bude u
meni izvesnu intelektualnu radoznalost. Zato
najve�i deo mojih knjiga dramatizovanih za film
ili televiziju nisam ni gledao, a i ako sam ih
pogledao nije mi bilo bitno koliko sam
verodostojno prenet, ve� da li �e ljude zanimati
ono �to vide na ekranu. Kako su to pri�e vezane
za nepatvoren �ivot, �ini mi se da su bile
bliske i obi�nim ljudima, jer se nisu bavile
nekakvim visokoparnim razmi�ljanjima. Bori
Dra�kovi�u, koji je vrstan znalac pozori�ta i
filma, dakle dramske forme uop�te, nisam morao
teoretisati kako je scenario ra�en po knji�evnom
delu autohtona tvorevina. Mada mi je on donosio
�IVOT JE LEP u nekoliko verzija na �papiru�,
nisam ni pomi�ljao da se protivim, ili ne daj
Bo�e zabranjujem, pro�irivanje mog literarnog
predlo�ka. Lajtmotiv pri�e NASILJE PETO o
zabludeloj peva�ici mogao bi se, recimo, svesti
na odnos potro�a�a i umetnika, no Dra�kovi� mu
je, po�tuju�i osnovnu nit, dodao crtu �estoke
aktuelnosti, primerenu ve� tada bolesnom
dru�tvenom okoli�u. Uostalom, ako malo bolje
razmislimo, a kad to kod nas nisu bila ��estoka
vremena�!
Ka�u reditelji koji su vas ekranizovali da
se prili�no �ma�ehinski� odnosite prema svojim
delima kada ona definitivno iza�u iz va�e
radionice i pre�u u drugu formu, odnosno da
probe i snimanja smatrate pravom morom.
Sama po sebi snimanja filmova su jako
nespektakularna, a svojom jednostavno��u i
svo�enjem na puku mehaniku gotovo deprimiraju.
Za tako ne�to nemam strpljenja. Uz to, kad
zavr�im neki roman, pri�u ili �ak dramski tekst,
ne ose�am vi�e apsolutno nikakvu potrebu, pravo,
a ni zainteresovanost da se njime bavim na bilo
koji na�in. Jer jo� imam detinje poverenje u mo�
�tampane re�i, smatraju�i da joj niko ni�ta ne
mo�e oduzeti.
�ime tuma�ite da su se filmski i
televizijski reditelji tako uporno dr�ali va�e
zbirke NASILJE iz 1965. koja je, po nekim
knji�evnim istori�arima, bila prethodnica tzv.
�stvarnosne proze�?
Moji romani su ili imali ratni bekgraund ili
su bili malo vi�e metafori�ni, dok sam zbirkom
�Nasilje�, usu�ujem se da ka�em, �ak uneo neke
nove, vrlo �ivotne, a do tada marginalizovane
situacije � poput sukoba oko novca, ljubavi,
mo�i � u onda�nju jugoslovensku prozu. I eto,
inovantnost takvih tema osetili su i neki
dramatizatori. Za razliku od dominantne
novosadske i ratne lociranosti proze, va�i
dramski tekstovi imaju mnogo univerzalniji
kontekst. To je klju�no pitanje za
karakterizaciju meni �perifernih� knji�evnih
rodova. U dramama sam se �irio izvan Novog Sada,
�ak do primorja i dalekih, neimenovanih zemalja,
jer se radilo o potpuno druga�ijoj, za mene
atipi�noj inspiraciji. Tamo gde mi je bio
dovoljan stav, pamet ili opa�anje, zadovoljavao
sam se da ideju realizujem na dopadljiv i
upe�atljiv na�in. U proznim delima, koja su me
pak i intimno zanimala, od sebe sam zahtevao
najve�u preciznost i obave�tenost, kakvu mi je
omogu�avao pre svega Novi Sad i godine kada sam
se kao li�nost formirao.
VERE I ZAVERE prvo je va�e prozno delo
adaptirano za pozori�te, kojim ste se posle
punih 45 godina vratili na teatarsku scenu, ali
ste ga u potpunosti prepustili dramatizaciji
reditelja Du�ana Petrovi�u.
Pi�u�i taj roman ni jednog trenutka nije mi
padala na pamet dramska forma, ve� sam svoju
potrebu u potpunosti zadovoljio proznim oblikom.
Zato mene ceo taj projekat li�no nije
zaokupljao. Mladom Petrovi�u sam u na�elu
dozvolio da napravi dramatizaciju, on mi ju je
doneo nakon nekog vremena, pred njim sam je
prelistao (na pet mesta sam pro�itao po jednu
re�enicu) i bez nekog pretvaranja vratio mu
tekst rekav�i da ne �elim time da se bavim.
Kritika �e videti da li je on negde omanuo ili
r�avo protuma�io VERE I ZAVERE, �to mene nimalo
ne uzbu�uje. Knjiga, koja je davno �tampana,
jeste moj odraz, dok je ono �to se igra na sceni
Petrovi�evo delo, za koje se poslu�io mojim
romanom. To vam je, otprilike, kao kad imate
k�erku za udaju, pa ne mo�ete tek tako
eventualnog prosca oterati s praga, �ak i kad u
sebi �alite �to nije oti�ao na ne�iju drugu
adresu.
Mi�ko LAZOVI�
T E A T R O G R A F I J A
CENA LA�I postavljena je u ni�kom Narodnom
pozori�tu 19. novembra 1953. Re�ija: Du�an
Rodi� Scenografija: Nikolaj Morgunjenko
Kostimograf je nepoznat Uloge: Reihan
Demird�i�, �arko Jokovi�, Miodrag Avramovi�,
Veljko Marinkovi�, Vladimir Mati�, Jelena
Ognjanovi�, Miodrag Ognjanovi�, kao i studenti
Danica A�imac, Neda Brgi�, Josipa Maurer, Vera
Bugar�i�, Ljuba Kova�evi�, Du�an Bulaji�,
�ivojin Milenkovi�, Dimitrije Nikoli�, Milan
Veljkovi�, Gordana �oni�, Danica Stojakovi� i
Tihomir Pleskonji� Izvedena je osam puta
tokom sezone 1953/54 pred 4.077
gledalaca Tekst drame preveden je na nema�ki
jezik i igran na festivalu u Izerlonu (Zapadna
Nema�ka) 1954.
JELENA GAVANSKI, televizijska drama, imala je
premijeru u okviru Dramskog programa JRT (Studio
u Beogradu) 10. januara 1983, dok je reemitovana
9. novembra 1985. (traje 57 minuta 50 sekundi)
Re�ija: Milenko Mari�i� Uloge: Radmila
Andri�, Petar Kralj, Olivera Katarina i Predrag
Lakovi� Kamera: Milan Stefanovi� Scena:
Dagmar Stojanovi� Kostim: Mira �ohad�i�
Tekst je u dva dela objavljen jo� 1959. u
�Letopisu Matice srpske�. Drama je prikazana
i u Kanu 1983, na Me�unarodnom festivalu
audiovizulenih programa u okviru najve�eg
svetskog TV sajma
OD 5 DO 7, televizijska drama, premijerno je
emitovana 18. oktobra 1976, a reprizirana 16.
decembra 1979. u okviru Dramskog programa TV
Beograda (traje 56 minuta i 25 sekundi)
Re�ija: Milo� Mi�a Radivojevi� Uloge:
Branko Ple�a, Du�ica �egarac, Stanislava Pe�i�,
�or�e Jelisi�, Milika Luki�, Ramiz Seki�
Kamera: Aleksandar Petkovi� Muzika:
Kornelije Kova� Scenografija: Miodrag Had�i�
Kostimografija: Mara Finci Drama je
u�estvovala na Festivalu Jugoslovenske radio
televizije u Portoro�u 1977. i uvr�tena u
�Antologiju televizijske drame�, koju su
priredili Miroljub Jevtovi� i Vasilije Popovi�
(Radio-televizija Beograd, 1977)
UKR�TENO VE�E, televizijska drama, prikazana
je 1. januara na Prvom i 7. januara 1976. na
Drugom programu TV Beograda (traje 33 minuta i
26 sekundi) Re�ija: Ljubomir Muci Dra�ki�
Uloge: Maja �u�kovi�, Petar Kralj i
Vlastimir �uza Stojiljkovi� Kamera: Vojislav
Opsenica Scenografija: Dagmar Stojanovi�
Kostimografija: Mira �ohad�i� Drama nije
sa�uvana u fundusu RTS, s obzirom da su preko
nje snimljeni � crtani filmovi
DOZVOLJENE IGRE, snimljene 9. decembra 1976.
pod naslovom VREME ZA IGRU, emitovane su u
okviru Dramskog programa Radio Sarajeva
Re�ija: Dimitrije Stani�i� Uloge:
Darinka Stojiljkovi�, Aleksandar D�uverovi� i
Vesna Milinkovi� Zvu�ni efekti: �ivko
Martin�evi� Snimatelj: Melita Stefanovi�
DETE, do sada neizvo�ena jedno�inka,
objavljena je 1975. u somborskom knji�evnom
�asopisu �Dometi�
Pozori�na adaptacija KNJIGA O BLAMU bila
je podloga za muzi�ku predstavu, koju je
premijerno izveo Stevan Kova� Tikmajer sa svojim
ansamblom �Formatio� u Orleanu 1998, a potom i
na brojnim evropskim teatarskim festivalima
Pozori�na dramatizacija VERE I ZAVERE,
istoimeni roman, dramatizovao je i re�irao Du�an
Petrovi�. Na Sceni �Pera Dobrinovi� Srpskog
narodnog pozori�ta komad je postavljen 1998.
Televizijske dramatizacije STAN,
istoimenu pri�u iz zbirke �KOLA BEZBO�NI�TVA ,
dramatizovao je Milo� Radovi� a re�irao Karolj
Vi�ek 1980. za TV Novi Sad JESEN �URE
DRA�ETI�A, po pri�i NASILJE TRE�E, dramatizovao
je i re�irao Jan Makan 1984. za Dramski program
TV Novi Sad
Filmske dramatizacije TRAGOVI CRNE
DEVOJKE, prema romanu ZA CRNOM DEVOJKOM i
pripoveci NASILJE, PETO �ivojin Pavlovi� je
napisao scenario za film, koji je re�irao
Zdravko Randi� 1970. �IVOT JE LEP, po
motivima pripovetke NASILJE, PETO, scenario za
istoimeni film napisao i re�irao 1985. Boro
Dra�kovi�
KOJE VOLIMO, nerealizovani scenario po
istoimenoj noveli napisao je sam Aleksandar
Ti�ma
|