|
Kakva sre�a po Beograd, po Jugoslovensko
dramsko pozori�te, a i po njegovog gosta, kad im
se svaka premijera pozlati. Slobodan Unkovski,
stanovnik grada Skoplja a �ovek bez granica kad
su kultura, umetnost, pozori�te u pitanju,
re�irao je �etiri predstave u Jugoslovenskom
dramskom pozori�tu, na sre�u i radost
beogradskih poklonika. Radio je i �irom Druge
Jugoslavije i, evo, ove Tre�e i � �irom sveta.
Gde god su gostovale njegove predstave, Unkovski
je s njima pobirao lovorike, istina, vi�e u
lepim re�ima, sjajnim ktitikama, ovacijama
publike, no u odgovaraju�im kulturolo�kim
priznanjima (i honorarima). Sterijina
nagrada za re�iju jeste presti�na, ali njome se
ne zavr�avaju teatrolo�ka i sociolo�ko-
-kulturna sme�tanja poduhvata jednog o�ito
darovitog reditelja. Na ovim terenima uvek nam
je nedostajalo ljudi koji umeju da misle o ulozi
i polo�aju jednog rediteljskog istupa sa
stanovi�ta kulturologije. Kao da je SOCIOLOGIJA
POZORI�TA �ana Divinjoa, prevedena pre �etvrt
veka, nedostupna pozori�nim radnicima. Poneki
intervju s autorom, i tako to� 7. XII 1982.
bila je premijera HRVATSKOG FAUSTA. �Tout
Belgrade� � s razlogom. Datum koji �e ostati
velikim slovima upisan u istoriju pozori�ta ovog
podneblja. U obe dr�ave: novoj Republici
Hrvatskoj i ovoj oklja�trenoj Jugoslaviji. Bli�e
� u Beogradu i Zagrebu, ili obrnuto. Kad malo
vreme odmakne od pri�a koliko �emo intelektualno
profitirati od �me�uetini�ke saradnje� kroz
edukaciju evropsko-ameri�kih mirovnih
korporacija, mo�da �e i druge sredine (koje su
stradale u poslednjem ratu na tlu Druge
Jugoslavije) ovaj datum uzeti kao nezaobilazan
za istoriju sopstvenog pozori�ta. Pitanje
anomije nema granica, ni kulturnih, ni
geopoliti�kih. To je Unkovski znao pre dvadeset
godina. Mefisto i Margareta, Faust i Mefisto,
kakvi parovi! I stra�ari logora anomi�nog
dru�tva, u kome je sve mogu�e �to je nedostojno
ljudskog roda. Unkovski je do�itao Slobodana
�najdera, a glumci, �itav ansambl, prenosili su
te vibracije od kojih srsi idu uz ki�mu � kao u
poslednje balkansko vreme dok se viorio
ideolo�ki i bratoubila�ki rat. Scena je bila u
obliku majke utrobe koja je sve likove, i prvog,
i drugog partnera drame, podnela doslovno i
jasno. Na tlu biv�e, Druge Jugoslavije niko nije
tako beskompromisno re�irao ovu dramu, ni u
Splitu, ni u Vara�dinu. 3. IV 1991. bila je
premijera Kornejevih POZORI�NIH ILUZIJA. Igrala
se dvestotinak puta, i neki jubilej je
proslavljen� Koji? Otkad je zgrada
Jugoslovenskog dramskog izgorela mnogi podaci
nedostaju, trenutno se od marketin�ke slu�be
mo�e �uti da je kompjuterski interni link
zastao� Kako i ne bi kad pozori�te radi u
nemogu�im uslovima� Po�etkom devedesetih,
beogradsko pozori�te je vrvelo od vodvilja,
nacionalnih komada, antikomunisti�kih, pogotovo
antilevi�arskih, anticivilizacijskih. A stari,
dobri klasicista Pjer Kornej je ba� tada na�ao
svog reditelja u Unkovskom i na sceni
Jugoslovenskog dramskog pozori�ta je zatreperila
najbolja struna �velikog� pozori�ta po meri
gledalaca �eljnih visoke, tragi�ne strasti,
ljubavi i neumitnog pra�tanja. Do karte se te�ko
dolazilo sve tamo do pedesete predstave,
preprodavci karata su radili kao na stadionu.
Kostimi � ah ti kostimi u to vreme sirotinje
koja je nagrnula u grad! � i scenografija po
meri udobnog sveta kome je ra�ta radovati se, i
smejati. A glumci? Vojislav Brajovi� je kona�no
ulogom u ovoj predstavi postao � veliki glumac i
za kritiku i za publiku. Samo zbog toga je
vredelo oti�i u pozori�te. Reditelj �ini �uda,
pozori�ni gledaoci su se po ko zna koji put
mogli uveriti. 18. III l995. Unkovski
postavlja tekst nove nade makedonske drame
Dejana Dukovskog: BURE BARUTA. To je bio pravi
pogodak u to doba ve� ste�ene svesti o
kriminogenom dru�tvu u ratnim i poratnim
ju�noslovenskim vremenima. Predstava je do�ivela
zlatne jubileje. Replike Dejana Dukovskog su
u�le u �argon Beograda, mnogi su predstavu
gledali vi�e puta, zbog svega � re�ije, teksta,
glumaca, i obrnuto. Sve u ovoj predstavi vodilo
je ka katarzi, tako �eljenoj u salama
beogradskih pozori�ta. Makedonski savremeni
dramski tekst, na savremenu temu, u rukama
proverenog internacionalnog reditelja Slobodana
Unkovskog, podvukao je crtu u edukaciji o
multikulturalnosti u Beogradu. Kakve pri�e o
dobrobiti koja sti�e sa Zapada, kada mir srca i
spokoj du�e nalazi� u sebi i oko sebe � ukoliko
se samo osvrne�, ali ne u gnevu. Prirodno, ovu
predstvu su gledali skoro svi intelektualci
Beograda, umetnici, pa tako i filmski reditelji.
Jedan je kasnije, Goran Paskaljevi�, napravio i
istoimeni film. No, pore�enja po umetni�koj
snazi nema. Slava BURETA BARUTA pripada
Slobodanu Unkovskom. I ansamblu koji ga je tako
zdu�no i ta�no igrao u Jugoslovenskom dramskom.
Poslednja Unkova predstava � �INE Milene
Markovi�, briljantne dramati�arke (pridev se
odnosi na lepotu i snagu dramskog talenta
dramati�arke) � 25. XI 2002. Kakvo isku�enje za
reditelje i kakav odgovor iz rediteljske
projekcije. Milena Markovi� je �vrsto zapo�ela
dramsku putanju dramom PAVILJONI u istom
pozori�tu, �INAMA je definitivno utrla put
budu�im dramati�arkama tre�eg milenijuma. Tu
vi�e nema govora o jadnim mladima (jer su im
roditelji napravili od �ivota haos). Oni jesu
mladi i kriminogeni � i svesni svojih mo�i i
nemo�i. ��inilo se vekovima, vuk na ovcu
pravo ima��, stih iz de�je popularne pesmice,
nikad vi�e ne�e biti olako zapevan na kakvoj
lepoj priredbi za decu � i roditelje. Hvala za
to Mileni, i Unku. Da sumiramo
�multikulturalne poene� Slobodana Unkovskog,
samo u Jugoslovenskom dramskom pozori�tu: prvo
hrvatski pisac, pa francuski, pa makedonski, i
onda beogradski. Tako, zna�i: Slobodan Unkovski
je �multikulturan� koliko je i � beogradski
reditelj! Bez njegovog imena nema verodostojne
istorije beogradskog pozori�ta.
|