Premijera komada Gospoda Glembajevi Miroslava Krle�e u Hrvatskom narodnom kazali�tu u Rijeci dugo je najavljivana kao glamurozna predstava s pucanjem i pjevanjem zato �to �e ju re�irati enfant terible doma�eg teatra Branko Brezovec i zato �to �e u njoj Barunicu Castelli igrati � Severina.
Nakon premijere, duhovi su se uzbudili, mnogo pljuva�ke potro�ili su i pobornici i osporavatelji predstave, bilo je te�kih uvreda, �ak i najava sudskih tu�bi, ali sav taj cirkus teatru nije naro�ito pomogao.
Hladno re�eno, rije�ki Glembajevi najslabiji je redateljski posao Branka Brezovca u posljednje vrijeme, a postpremijerna bura u �a�i vode samo je ishitreni eho ovog proma�aja u velikom stilu. Jednostavno, u svom radikalnom shva�anju teatra kao �razularene polifonije buke i bijesa� Brezovec ovaj puta nije uspio. Kako on to ve� radi, Branko Brezovec je isjeckao i Krle�u i kazali�ne �anrove i pojam teatra u sitne komadi�e i od toga napravio neki nedefinirani svemirski objekt rogobatnih rubova koji je, proma�iv�i �itavu galaksiju, mogao eventualno (i samo na momente) nekoga vizualno zabljesnuti, ali na na�in istinskog �uda i magije � nije uznemirio ba� nikoga.
S obzirom da njegove predstave Veliki me�tar sviju hulja, Kamov smrtopis i Tit Andronik zaista ne�to vrijede, problem nije u tome �to Brezovec tradicionalno ne voli pasivnu publiku, gra�anski salon i predstavlja�ki teatar, ve� u tome �to s tim digitalnim demontiranjem Krle�e, Brezovec nije pogodio niti u jedan od bitnih gledao�evih osjetila u zoni izme�u estetske osvije�tenosti i socijalne osjetljivosti. A to je � ako se radi o �ivim ljudima � osnovna funkcija teatra.
Tako je Krle�ina drama razbijena u stotinu malih recitala (gdje se puno vi�e a malo govori), umjesto gra�anskog salona gledali smo fri�idere, staklenike i video ekrane, a sama radnja razvu�ena je � uz neko u�asno operno pjevanje � u neki pseudohistorijski ep, doslovce izme�u kamenog doba i hrvatske aktualne politi�arke Jadranke Kosor. Razumjeli smo da je Brezovec od Glembajevih htio napraviti civilizacijski slu�aj o moralnom propadanju poru�iv�i usput za sobom sve klasi�ne kazali�ne do�ivljaje, shvatili smo da iza stotinjak ljudi na sceni stoji golemi trud, ali ta komplicirana materijalno-intelektualna igra�ka od statista, �eljeznih dizalica i crne imaginacije pretvorila se u autisti�nu letjelicu samo za Brezovca i dvanaest odabranih � izvan doma�aja obi�nih smrtnika. Tko je shvatio, shvatio je, re�i �e Brezovec, ali taj njegov uobi�ajeni relaksirano nevini osmijeh ko�tao je ovaj puta previ�e. Brezovec se kao pijan plota uhvatio Krle�inih rije�i kako je �mutno sve to u nama�, misle�i da se mutno mutnim mo�e objasniti. Dok scenom dominiraju hi-tech kulise Tihomira Milovca i predpaklenska muzika Marjana Ne�aka i dok se mije�aju kostimi divljaka iz pe�ine (!), nedefinirani radni�ki kombinezoni i hermafroditska svila neokapitalizma, glumci nerazgovjetno govore u mikrofone, izvode grupni slet ili nemuzikalno zapjevavaju... Publika u tom galimatijasu lo�e opere, agresivnih prizora i nerazgovjetnog teksta jedva ne�to osje�a, malo razabire i gotovo ni�ta ne shva�a.
I, �to je u svemu tome radila Severina? Ona se u ovakvom pseudomodernisti�kom zbornom pjevanju (u kojem je Krle�inu antijunakinju mogla odigrati bilo koja operna pjeva�ica ispod trideset pet godina ugodne vanj�tine) pojavljuje samo zato da bi se dvadeset izvedbi Glembajevih unaprijed rasprodalo i da bi se zadovoljila masovna znati�elja kako jedna �pevaljka� igra Barunicu Castelli.
Kona�no, Brezovec je htio biti aktualan kao nikada do sada ali u nerazumljivoj predstavi glavne politi�ke poante pro�le su blijedo. Redatelj je na scenu uveo makete Tu�mana, �eksa i �api�a s prostrijeljenom glavom a publika � po principu mo�' misliti � nije ni trepnula. Aludiraju�i na mrtvu Enu Begovi�, Brezov�eva Barunica Castelli pogiba pod kota�ima tajkunskog d�ipa no ovaj detalj, koji je trebalo djelovati bog zna kako hrabro, ispao je � neukusan.
Na koncu, Brezovec je toliko bje�ao od gra�anske drame i klasi�ne radnje a jedina mjesta na kojima glumci ne�to suvislo govore � djeluju upravo kao dosadni gra�anski salon. Sve ostalo, ispreturana je Brezov�eva fantazmagorija u kojoj se postdramsko kazali�te otelo kontroli: za�to se Alen Liveri� ba� morao skinuti gol da bi odigrao Leonea Glembaya, za�to su se tako histeri�no morali presvla�iti svi ti silni kostimi, za�to je na scenu dovu�eno toliko dekora kao da se radi o iskrcavanju u Normandiji, za�to je �est glumica moralo igrati Angeliku, za�to je Brezovec svako mogu�e razumijevanje zatrpao stotinama novih detalja... U tom uni�tavanju kazali�ta jedino je pre�ivio Galiano Pahor koji je s puno gluma�kog integriteta odigrao starog Glembaya, dok su ne manje dobri glumci: Olivera Baljak, Damir Orli�, Davor Jure�ko, �arko Radi� i Denis Bre�i� bili svedeni na fizikalce jedne nerazgovjetne ikonoklasti�ke ma�tarije. Po tom istom principu uni�tavanja slika i kipova Brezovcu nije stalo ni do kazali�ta ni do publike u smislu elementarne komunikacije, ali onda i on mora znati da �e s Glembajevima koje jedino on razumije � biti iskori�ten vi�estruko. Prvi put tako �to �e njegova postdramska izmi�ljotina plus Severina biti tretirani isklju�ivo kao hoh�taplerski komercijalni proizvod, a drugi put tako �to �e hrvatski kulturtregeri do iznemoglosti naklapati o ne�emu �to uop�e nisu razumjeli. Kada se pra�ina slegne pravda �e sti�i od plebejaca, obi�ne publike za koju je ova predstava u rije�kom HNK ipak napravljena. Kada prvi i drugi val gledalaca � koji je unaprijed jedva nabavio karte da vidi Severinu i �udo od Krle�e � shvati da nakon dva i po sata bez pauze osje�a �udno zujanje u glavi, Glembajevi �e se svesti na prva tri reda parketa srednjo�kolaca i troje u galeriji koji jo� nisu doznali o �emu se radi... S obzirom da su mnogi u ovoj igri varali � �teta novca, truda i � Krle�e.