NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2007. broj 1-2 godina XLIII januar-jun YU ISSN 0036-5734

INTERVJU
Sonja VUKI�EVI�
�IVOT KAO KINESKA KAPLJICA
Razgovarao Bojan MUNJIN

 

Ona ima tijelo balerine, misao filozofa i du�u pjesnika. Koreografkinja Sonja Vuki�evi� poklonila je gotovo svaki atom svoje energije baletu ali ga je jo� od rane mladosti do�ivljavala kao ne�to vi�e od savr�enstva pokreta, �to ju je odvelo u prostore fantazije u kojima je mogla istra�ivati iskaze vlastite autenti�nosti. Od Popodneva jednog fauna do Pomra�enja, svaki korak na pozornici ona je platila te�kim radom, ali ta kombinacija samostanske predanosti i �ivotnog erosa rezultirala je iznimnom karijerom na ljudskom planu i velikim ostvarenjima na umjetni�kom. Ove godine Sonja Vuki�evi� dobila je nagradu grada Beograda za umjetni�ka dostignu�a a njezina najnovija predstava Cirkus Istorija pozvana je � od Be�a do Bogote � na najzna�ajnije kazali�ne festivale danas u svijetu.

Kako je balet u�ao u va� �ivot?
� U najranijem detinjstvu bila sam dobra trka�ica, igrala sam ko�arku i odbojku i mislila sam � posta�u sportistkinja. Ve� u osmom razredu osnovne �kole dolazili su treneri sa DIF-a da me vrbuju da presko�im gimnaziju i posvetim se sportu. Mi smo �iveli u Bir�aninovoj, ja sam se danono�no igrala na ulicama i u parku Jugoslovenskog dramskog pozori�ta, a svake ve�eri sedela sam na stepenicama galerije u bioskopu ��uro Salaj�... Kada sam i�la u �kolu, preskakala sam zid bugarske ambasade, jurili su me stra�ari, bila sam �mu�kara�a�, imala sam veliku ekipu dece i me�u njima drugarice koje su i�le � u baletsku �kolu. Imala sam osam godina i, pored svih sportova kojima se svako od nas bavio, mene je zanimalo �ta je to � balet. Kada sam upisala baletsku �kolu, nisam bila najbolja u klasi ali od po�etka sam ozbiljno radila. Moram da ka�em da su moja dva brata i mene roditelji odgajali da ne grabimo po�to-poto i da budemo �asni i vredni. Da budemo borci.

Kako je izgledala baletna �kola iz dana u dan?
� Kao kineska kapljica. Jako te�ko. I�i u dve �kole paralelno, baletsku i �normalnu�, zna�i izgubiti vreme igara i de�jeg osloba�anja i biti u ogromnom drilu. Mi nismo u�ili samo balet, bilo je puno predmeta, teorija umetnosti, vrste igara, muzi�ki predmeti, najte�i je bio klavir... Mo�e se re�i da, kada zavr�i� srednju baletsku �kolu, zavr�io si i ni�u muzi�ku. Bila je to vrlo mo�na �kola koju je u pravilu zavr�avalo malo �aka: od sto dvadest devoj�ica, koliko nas je upisalo prvu godinu, baletsku �kolu je zavr�ilo nas osam.

Kada ste po�eli baletno misliti?
� Jako rano sam osvestila svoje telo, a tehni�ki sam napredovala vrlo, vrlo polako. Balet sam po�ela da ose�am i volim, da ga unosim u du�u, negde na petoj godini baletske �kole. Po�ela sam da razmi�ljam o audiciji za baletski ansambl Narodnog pozori�ta, koji je tada bio vrlo jak jer su u njega dolazili mnogi plesa�i iz cele Jugoslavije i iz inostranstva. U�i u pozori�te tada je bilo vrlo te�ko i to je bilo mogu�e jedino ako neko ode u penziju. Kada sam ja to poku�ala, imala sam sre�u, i te godine jedino sam ja pro�la audiciju, u�la u Narodno pozori�te i od tada po�inje moje zvani�no bavljenje baletom.

Kako je izgledao prvi susret sa �pravim� baletom?
� Kada sam u�la u Narodno pozori�te ose�ala sam odjedanput da �prostorno� ne znam ni�ta. Posle malih sala, dvorana za ve�be i plafona na metar iznad glave, odjednom sam u�la u kosmi�ki prostor gde je moje telo po�elo da se zbunjuje. Na samom startu morala sam da savladam sve dimenzije pozornice, naro�ito udaljenost koja me deli od publike. Bio je to �ok. I ja sam morala neprestano da ve�bam da bih dostigla starije igra�e. Imala sam tada sre�e, jer su sa mnom radili vrlo zna�ajni ljudi iz sveta baleta koji su gradili istoriju na�eg pozori�ta: Dimitrije Parli�, Jovanka Bjegojevi�, Vera Kosti�, Du�ko Trnini� i drugi koji su pri tom sami hteli da poku�aju ne�to novo i izmaknu se iz klasi�nog baleta. Od samog starta bila sam u njihovim o�ima malo druga�ija, zapazili su me po velikim skokovima, zbog na�ina odevanja zvali su me �hipica�, pa osim kompletnog repertoara u kojem sam plesala, dobijala sam i malo avangardnije uloge. Bile su to godine �dece cve�a� �to ja ipak nisam bila, jer sam morala da radim od ujutro do uve�e, ali po�ela sam da dobijam uloge u neoklasi�nim koreografijama: Darinkin dar, Kineska pri�a, �ovek od blata, Popodne jednog fauna.

�to zna�i odmak od klasi�nog baleta?
� U klasi�nom baletu, koji tehni�ki mora biti savr�eno izveden, poku�ala sam dodati ne�to novo. Ne�to od gipkosti, o�trine, brzine i ritma, a osim toga mene je uvek interesovalo i da izgradim dramsko lice. Nisam plesala isklju�ivo broje�i korake na muzi�ku pratnju jer sam druga�ije slu�ala muziku. Radila sam varijacije unutar teme kao, na primer, kada sam plesala Mirtu u Giselle i odli�no sam razumela �parembleka kada je kod nas radio Stravinskog... U Pomra�enju, kod Vere Kosti�, vi�e me je zanimala drama muzike nego �to su mi bile zna�ajne piruete, skokovi i zadati koraci...

�ta je su�tina onog �to kroz balet �elite izraziti?
� Meni je bilo va�no da kroz svaku svoju ulogu ispri�am pri�u. Bez potreba da se ispri�a pri�a, umetnost je besmislena. Kada je pri�a ispri�ana, stil prestaje da bude presudna stvar.
Zato mislim da je ovo vreme nesre�e za umetnost, ne samo na ovim prostorima nego i drugde. Mislim da izumire pozori�te na koje smo navikli, jer se ono danas pretvorilo u nekakve samostane du�a koje ne �ele da iza�u, da nam ne�to ka�u i da se bore. Kada sam ja po�injala, Oskar Danon je bio upravnik Narodnog pozori�ta, najbolji kog je to pozori�te ikada imalo, i tada su svi ansambli: Drama, Balet i Opera, bili ujedinjeni u ideji da se bore, da ne�to ka�u i da naprave ne�to od umetnosti � novac nije bio va�an. Svi smo tada verovali u ideju umetnosti.

Da li postoji ne�to �to bi se moglo nazvati presudnim trenutkom u va�oj umjetnosti?
� Balet Pomra�enje u kojem igram �oveka kroz istoriju, presudno je uticao na moj budu�i samostalni rad. Nakon priprema od godinu i po dana, u Pomra�enju igram sve mogu�e stilove, karaktere i misli, sama sat i petnaest minuta na pozornici, i ta je predstava napravila sna�an pomak u meni u pogledu na balet, umetnost i �ivot. Tom sam predstavom sama sebi pokazala �ta mo�e da se napravi sa baletom i nakon nje sve mi je bilo lako.

Radili ste sa velikim redateljima i koreografima...
� Uglavnom sam bila pozivana ili da igram ili da pravim koreografije i tako su na primer nastale Medeja i Saloma. Posle je do�ao Damir Zlatar Fray i Bolero, pa Nada Kokotovi�, sa Harisom Pa�ovi�em radila sam jo� za�udnije predstave: Ptice i Simon �udotvorac u kojima sam se bavila i kostimografijom i scenografijom. Veliki pomak u radu napravila sam nastupaju�i na proslavi poslednjeg Dana mladosti... Bila je to neka vrsta pozori�ne predstave u re�iji Paola Magellia: kao solista, uz �etiri i po hiljade de�aka i devoj�ica, obuhvatiti �itav prostor i osvojiti ceo stadion, bilo je za mene iznimno iskustvo.

Kako su pro�le devedesete...
� Dosta sam tada radila u Centru za kulturnu dekontaminaciju: Alzhaimer simfonija, Macbeth, Proces, Mrak letnje no�i, ali u devedesetima je bilo te�ko vreme. Pet godina nisam radila ni�ta ali sam sazrevala i dospela do Cirkusa Istorije koji se u meni stvarao tih pet godina. Onda je do�ao predlog Vide Ognjenovi� da za Bitef napravim predstavu...

O �emu ste razmi�ljali kada ste po�eli da radite ovu predstavu?
� Prvo pitanje koje sam sebi postavila rade�i Cirkus Istoriju jeste: kako je mogu�e da se istorija odvija tako ubrzano i kako je mogu�e da sam u poslednjih deset godina �ivela u pet dr�ava a da se uop�te nisam pomakla s mesta. Mene nije interesovala samo ex-jugoslovenska tragedija, ve� i neko moderno demokratsko robovlasni�tvo u kojem tri-�etiri korporacije vladaju globalizovanim svetom. Pitala sam se kako je mogu�e u ime demokratije ubijati neke druge narode, kako je mogu�e da se od nas zahteva da budemo veliki a ne daju nam da rastemo i kako svi pristaju na to bez pobune. Drugi svetski rat za mene uop�te nije prestao, kada gledam savremeni svet i Srbiju u kojoj bi ljudi i dalje da ratuju.

Ipak, radili ste baletnu predstavu, s dramskim glumcima, na temu Shakespearea...
� Radili smo paralelno na pokretu i na �ekspirovim tekstovima iz kojih smo izvla�ili delove koji mogu korespondirati sa XXI vekom. Glumci su se mu�ili sa �kor baletom�, morali su stalno da broje korake ali su izdr�ali. Birala sam glumce koji su mi vizuelno odgovarali, one koji su igrali u �ekspirovim dramama, kao �to su Branislav Le�i� i Dragan Mi�anovi� i koji razumeju �ekspirov sistem razmi�ljanja. S obzirom da sam razgradila njegove drame da bih pokazala tragediju sveta, autizam pojedinca i �nemudrost� XXI veka, bili su mi potrebni inteligentni glumci koji prate vreme i koji ho�e ne�to novo. Na probama smo prvo raspravljali �ta danas pi�e u novinama, pa smo tek onda prelazili na �ekspira... Do�lo je vreme kada se vi�e na pozornici ne mo�e samo pri�ati ili samo igrati ili samo prikazivati slike. Posebno su me zanimala cirkuska pomagala zlo�ina: Tit Andronik pojavljuje se u automobil�i�u i, dok govori najstra�nije re�enice na svetu, �elela sam da se vidi koliko je on u psihi�kom smislu � mali. Upotrebila sam cirkusku ma�inu za lebdenje da bih pokazala kako zlo�in stalno lebdi iznad nas i paralelno �ivi sa ljudskim rodom. Uvela sam i glumce na rol�uama da bi se videla brzina kojom �ivi dana�nji vek i brzina kojom se zlo�ini doga�aju. Neka velika tuga me je nagnala da radim ovu predstavu.

�to vidite kada se okrenete i pogledate svoju dosada�nju karijeru?
� Puno sam radila, divila se autoritetima, sara�ivala sa zna�ajnim imenima i isku�avala se u raznim oblastima, od klasi�nog baleta do savremene scenografije, ali ceo moj �ivot je igra na vreme, jer vreme sve poka�e. Uvek sam se trudila da ostanem u potpunoj mentalnoj i fizi�koj formi, ali verujem da sam celog �ivota �uvala sebe u ljudskom smislu i � ako to ne zvu�i pateti�no � poku�avala �asno da ga od�ivim bez ustupaka � moralnih, materijalnih i mentalnih. Cena za to je usamljenost, ali nagrada za to je pozornica jer � na sceni se sve vidi.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2007.