NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2007. broj 1-2 godina XLIII januar-jun YU ISSN 0036-5734

KNjIGE
Irina SUBOTI�
DRAGOCENA MERA SAVESTI
(Svenka Savi�, Pogled u nazad. Svenka Savi� o igri i baletu)

 

Moje poznanstvo sa Svenkom Savi� vi�e je vezano za �itanje njenih radova i za pri�e o njoj nego za li�na dru�enja. Naime, poznajem je mnogo i dobro kao koleginicu moje pokojne sestre Jelene �anti�; upravo u ovom zborniku Svenke Savi� na�ao se i veoma lep prikaz Jelenine monografije o na�em velikom igra�u Du�anu Trnini�u. Eto � to su sve razlozi zbog kojih ose�am da mogu da govorim o knjizi Svenke Savi�, o njenom ogromnom trudu koji je ona godinama negovala u kritikama i sada sakupila na jednom mestu. Zahvaljuju�i Svenkinim tekstovima za istoriju ostaju zabele�eni brojni doga�aji iz sveta savremene igre i baleta � to je dokaz da je ne�to postojalo, da nije bilo uzaludno raditi. Divno je i va�no pisati za novine, ali novine su za to da se danas pro�itaju a sutradan da se u njih zavija krompir. Novine se odlikuju prolazno��u, efemerno��u, i od te efemernosti �titimo se tako �to ne pristajemo da na� posao bude� potro�na roba. Zato je dragoceno �to je iz efemerne forme novinskih �lanaka sa�injena druga forma � �to je dobijena knjiga, �to je sakupljeno na jednom mestu sve ono �to je Svenka Savi� napisala o baletu i modernoj igri.� Ne mo�e se desiti da se njena kritika pro�ita pa onda zaboravi, jer njen va�an kriti�ki rad sada postoji u formi knjige i tako na dostojanstveni na�in ulaze u istoriju � i Svenka i baleti o kojima je pisala.
Kritika je � i Svenka o tome govori � dragocena mera na�e savesti i na�e struke. Ako je kriti�ar vrstan, kao �to je to Svenka Savi�, ostavlja dubok trag, jer zahvaljuju�i njegovom svedo�enju mo�emo u velikoj meri da rekonstrui�emo izgled i zna�aj tog baleta. Mogu se prepoznati smisao, zna�aj, duh jedne predstave.
Me�utim, ono �to je mene posebno u ovoj knjizi dotaklo jeste poglavlje pod nazivom� Jezik i balet, gde autorka povezuje lingvistiku, psiholingvistiku i balet na poseban na�in. Zahvaljuju�i zborniku koji je Jovan Hristi� pripremio 1983. za Sterijino pozorje, Svenka Savi� napisala je izvanredno smeo prikaz pozori�nih kritika Elija Fincija. Za mla�e generacije koje mo�da ne znaju, potrebno je da ka�em da je Eli Finci bio kriti�ar od koga se drhtalo. U vremenu kada je on bio najaktivniji kao kriti�ar, pedesetih-�ezdesetih godina 20. veka, kritika je i dalje imala zna�ajnu ulogu. Bila je u izvesnom smislu recidiv predratnoga perioda, kada je na�e mlado gra�ansko dru�tvo, posle Prvog svetskog rata ose�alo potrebu za izgra�ivanjem kriterijuma i standarda. Kritika je zbog toga imala druk�iju poziciju nego �to je ima danas. U ranijem periodu kritika i kriti�ar imali su va�no dru�tveno mesto i o tome pi�e Svenka kada prati rad Elija Fincija �ezdesetih godina. Moglo bi se govoriti da je kritika odra�avala neku vrstu� dru�tvenog prisustva, �to je zna�ilo potporu celom pozori�tu, ansamblu, piscu, re�iseru; od uspe�ne recepcije predstave zavisilo je gde �e ona da gostuje (a na�a gostovanja bila su tada �irom sveta). I� publika je predstavu primala prate�i sud ozbiljne, profesionalne kritike. Danas je �iroka publika zavisna od stavova tabloida koji plasiraju svoje �vrednosti� i populizmom najgore vrste zamenuju umetni�ka dostignu�a koja obele�avaju na�u kulturnu scenu. Dakle, u tekstu Jezik pozori�ne kritike Elija Fincija Svenka Savi� vrlo o�tro, kriti�ki pi�e o Eliju Finciju. Svenka konstatuje da takva vrsta kritike, od koje se nekad drhtalo, danas ni�ta vi�e ne zna�i, jer preko nje ne mo�emo da �itamo predstave, ne prepoznajemo vrednosti tih predstava, ne mo�emo da rekonstrui�emo ni�ta od onoga �ta smo videli ili �ta bi drugi �eleli danas da prepoznaju, pro�itaju na tim predstavama; Finci ne govori, ili govori samo minimalno i marginalno, u pola re�enice, o scenografiji, o svetlu, o kostimima, dakle o nekim od bitnih elemenata jedne predstave. Drugim re�ima, Svenka zaklju�uje da se pre radilo o po�tovanju (pa i o strahu od!) Elija Fincija kao li�nosti, a ne kao pozori�nog� kriti�ara. �ini mi se da je ta osnovna teza Svenke Savi� hrabra i veoma dragocena, jer ona govori o dubinskom �itanju tada�njeg mesta kritike u dru�tvu. I zna�aju i po�tovanju jedne li�nosti.
O jo� jednom problemu Svenka Savi� govori tako�e ga vezuju�i za svoju osnovnu struku: ona s velikim autoritetom pi�e o ortografiji i terminologiji u tekstovima o baletu i tu, moram priznati, na�la sam se na istoj liniji borbe sa Svenkom kada sam pripremala knjigu o svojoj sestri i kada je trebalo napraviti transkripciju odre�enih imena, prona�i termine u na�em jeziku, i po�tovati konvencije. Re� je, na primer, o imenu Isidore Dankan (koja se izgovara i kao Ajsadora, Ajzadora, Isadora, Izadora, Izidora Dunkan, Dankan...).� U transkribovanju na �irilicu unosi se velika nejasno�a i bez tog konsenzusa za koji se zala�e Svenka, a zbog kojeg je organizovala �itav jedan simpozijum u Srpskom narodnom pozori�tu, cela struka baletskih kriti�ara i kriti�arki� (i ne samo baletskih!) bila bi nefunkcionalna: kao da se govori o dve osobe a ne o istoj osobi, o dva problema, o dva termina. �ini mi se da je i to zalaganje Svenke Savi�, sa stanovi�ta povezivanja njenih struka � pisanja o baletu i pisanja o lingvistici �� izuzetno dragoceno.
Na kraju, htela bih da naglasim aktuelnost knjige Svenke Savi�: ona do dana dana�njeg pi�e, njena poslednja kritika je iz 2006, tako da je ona prava, dugogodi�nja hroni�arka� kulturnog �ivota cele na�e zemlje, ne samo Vojvodine, Novog Sada i Beograda. �iroko prate�i doga�anja, pre svega na baletskim scenama pozori�ta na celoj teritoriji na�e dana�nje zemlje ali i biv�e velike Jugoslavije, ona stvara� posebnu istoriju baleta kod nas, vi�enu o�ima autenti�noga svedoka � baletskog igra�a koji iznutra poznaje tajne ove umetnosti i zato mo�e da postane dobar kriti�ar, za razliku od autoritarne li�nosti Elija Fincija pred kojim se drhtalo i od koga je zavisila sudbina jedne predstave, ali koji nije doticao sve njene aspekte. Svenka Savi� kritiku pi�e pa�ljivo obrazla�u�i sve svoje stavove, zbog �ega se njoj veruje. I zbog toga ovu knjigu treba predano �itati, a meni je bila velika �ast �to sam mogla nekoliko re�i da ka�em o njoj.
(Iz govora na promociji u Biblioteci grada Novog Sada)

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2007.