Almir Im�irevi�

Bosanskohercegova�ki dramski pisac.
Ro�en 10. marta 1971. u Biha�u.
Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao na Odsjeku za dramaturgiju. Godine 1999. na Internacionalnom festivalu MESS, inscenacija teksta Kad bi ovo bila predstava... (re�ija Ale� Kurt) nagra�ena je �Zlatnom maskom" Oslobo�enja. Drama je uvr�tena u Antologiju BH drame XX vijeka. Svojim radovima Im�irevi� se predstavio publici u Avignonu, Parizu, Splitu, Ferney-Voltaireu, Lozani, Bonnu, Ljubljani i Beogradu. Autor je drama: Kad bi ovo bila predstava..., Balkanski �avo Sram, Playback Sevdalinka, Circus inferno i Po istinitoj pri�i. Drama Balkanski �avo Sram, godine 2007, uvr�tena je u francusku antologiju evropske drame De Pinter a Muller (Michel Corvin).
Trenutno radi kao docent na ASU i umjetni�ki je rukovodilac Otvorene scene �OBALA".

Bibliografija
Kad bi ovo bila predstava..., Sarajevo, 2001, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo
Circus inferno, Zenica, 2003, Vrijeme
Si c'etait un spectacle, 2003, Pariz, L'espace d'un Instant
Balkanski �avo Sram
Playback Sevdalinka
Po istinitoj pri�i

EMAJLIRANJE I NOTICE

05 05 07

Dragi Almire,

(...)
�Rukopis� drame je �ist kao suza.

�Rukopis� a ne stil; �rukopis� bi bio fraza, �dijalo�ka jedinica� drame, stil je, valjda, dramatur�ka kategorija, struktura.

Uspeo si da provrti� sve kli�eje dramatur�ke napetosti a da oni profunkcioni�u (iako prepoznavani kao �op�ta mesta�).

Im�irevi� je zakleti �postmodernist�, rekli bi od mene mla�i kriti�ari (teatrolozi). Ali varijacija poznatog literarnog modela (tu�eg) nije kod njega stilska igra. Vidim u tom Almirovom (valjda) opredeljenju (mo�da i podsvesnoj naklonosti?) ceo jedan svetonazor; kao da proizlazi iz ose�aja da jo� uvek �ivi na ru�evinama �biv�eg sveta� a da je �novi� tek u nastajanju, u maglovitim obrisima. Almir kao da pi�u�i �eprka po ru�evinama.

Odnos prema spoljnom svetu je odli�an! Odnos mu�a i �ene �zna�enjski� ostaje malo u senci. �ini mi se da se s vremena na vreme pojavljuje �neravnote�a� izme�u �va�nosti� spoljne opasnosti i peripetija izme�u Njega i Nje; brojne su, a ostaju �peripetije�. Nemaju snagu i maglovitost zna�enja spoljne opasnosti, odnosno ne pokre�u ni�ta ni �unutra�, na sceni, ni u na�im glavama. Mo�da i zato �rasplet� deluje neverovatno (kao i svi �raspleti�, i najbolji, uostalom!).  
Mo�da razmisliti o �sintezi� uloga tre�eg glumca u poslednjoj sceni: da se u njoj pojavi �kaleidoskop� svih likova koje je odigrao. On jeste, ukoliko sam dobro shvatio, �izmi�ljotina� dvoje junaka.

Mana rediteljskog �itanja jeste da dodaje tekstu, da ga, u ime budu�e scenske artikulacije, nekad i prebrzo, i preslikovito, dora�uje. Iskustvo me u�i da je neki put efikasnije suspregnuti fantaziju i ostaviti re�i i ponu�enu dramsku strukturu na miru.

Mo�da, na kraju, obnoviti igru deteatralizacije, odnosno nanovo varirati ideju �etvrtog zida, njegovog nestajanja (ili uspostavljanja), zna�i vratiti sve u �pozori�te�, da bi nas sve jos vi�e podsetilo na �ivot.

Ovo je tre�i Almirov tekst koji se igra pozori�tem (Kad bi ovo bila predstava, Cirkus inferno), koji dekonstrui�e scensku igru, neprekidno opominju�i potencijalnog gledaoca da smo u pozori�tu. Nije li pozori�te publici najmagi�nije kada se bavi samo sobom (od Bahantkinja, preko Hamleta do Pirandela); uspostavlja se igra paralelnih ogledala? Nije li fikcija najuverljivija kada gledaocu izla�e svoju golotinju, mehanizam svog nastajanja i fiktivnost svog postojanja?�

Ovde ima Beketa, ali dobrog Beketa, i to ti slu�i na �ast.

Tvoj tekst se deteatralizuje kako bi nas doveo� � do suze.

Evo opsesije �Nove drame�: �prava� ose�anja ne samo �to su nemogu�a na sceni (By, by Stan...) ve� ni u �ivotu (koji je sam spektaklom postao). Im�irevi�eva nova drama je za mene upravo pri�a o � suzi, o njenoj nemogu�nosti, stvarnosnoj i scenskoj...

Treba li je na sceni odigrati (mo�da samo da glumci �itaju zavr�ne didaskalije?).

I danas sam siguran da se reditelj u meni ovim predlogom ne name�e, da bi suza do kraja u predstavi prema ovom Im�irevi�evom tekstu trebalo da ostane � nedosti�na. I nakon nje!
Ono �to mi se danas �ini lepotom pozori�nog posla je upravo potraga za zajedni�kim pisanjem (spisatelja i reditelja) scenskog dela. Pre nekih sedam godina, Almir me je iznenadio priznanjem, na jednom sarajevskom pozori�nom skupu, da dramski pisac u�i od kolega, savremenih i minulih, ali i od � reditelja; da su oni (nikad nisam verovao da je mogu�e po se�anju autenti�no preneti tu�e re�i, vrlo �esto ni svoje, ali je toliko primamljivo igrati se uspomenama; njima potvr�ujemo spoznaju, koja se mo�da izgovaranjem re�enice za�ela, ali koja se tek vremenom kristali�e; nesto istinski �ujemo tek ukoliko ga prihvatimo kao sopstveno) ti koji diktiraju pozori�nu modu. Koliko konstatacija mo�e laskati mom esnafu, toliko je opasna.
Ali, Nova drama, kojoj Im�irevi� nesumnjivo pripada (mogao bi se, uzimaju�i u obzir datum pisanja Kad bi ovo bile predstava, nazvati i jednim od njenih rodona�elnika) sili reditelja na novi tip pristupa dramskom tekstu: ne treba ga (kako je na Akademiji moja generacija reditelja u�ena) tuma�iti, ve� podeliti njegovu inspiraciju (posebno je pitanje kako nju otkriti; �e��e je prepoznajemo u vremenu u kojem �ivimo no u ispisanim re�ima). Jo� je Hajner Miler stavio modernog reditelja na muke oduzimaju�i sebi pravo da uz tekstovni materijal odredi i scenske datosti. Time je radikalno promenio ulogu reditelja: nudi mu se koautorstvo (koje njegova samovolja ili brzopletost mogu �esto zloupotrebiti). Nova, pak, drama (a Po istinitoj pri�i njoj sigurno pripada) vaspostavlja komad kao tekstovni predlo�ak, kao komunikacijski model, kao Wikipedia enciklopedijsku jedinicu koju svako, od stvaralaca predstave do njenih gledalaca, ne samo �to mo�e ve� i mora dopuniti; Nova drama bez ove razmene � ne funkcioni�e!

Pozdrav
Milo�

13 05 07

Dragi Milo�e,

zaista sam zahvalan na re�enicama koje si mi poslao. Prva si osoba koja je pro�itala ovu dramu, a tvoja zapa�anja, siguran sam, ve� su pomogla da rije�im neke dileme. Svjestan sam gomile propusta, ali mi je trebala prva verzija da mogu prionuti na ono �to najvi�e volim � na popravljanje teksta.

Nisam siguran da je potrebno! Tekst u sada�njoj verziji poseduje jednostavnost, �istotu, ritam, sa pauzama, bolje re�i prazninama izme�u izgovorenog (koje se scenski moraju ispuniti ili i u predstavi prazninama mogu ostati). Nova drama je, izme�u ostalog, igra nedore�enim.

Nisam ti napomenuo da je i ovaj tekst �oslonjen� na jednu drugu dramu (ja valjda ne umijem druga�ije pisati). Naime, kao polazna ta�ka poslu�ila mi je drama Vladimira Nabokova Doga�aj, jedno od njegovih dijela koje je relativno nepoznato i, �ini mi se, prvi put igrano u Srbiji negdje oko II svjetskog rata. Isprva sam imao namjeru pisati �dramu o strahu�, �to je u odre�enoj mjeri i ostala, nadam se.

...o strahu kojeg se jedino suzom, jo� bolje pla�em, mo�emo osloboditi...

Kasnije se pojavilo jo� nekoliko �motiva� koje sam svjesno �prikrivao�, nisam �elio da se isuvi�e osjete i budu pogre�no shva�eni. Naime, kao �model� za Njega poslu�ila mi je pri�a o Radovanu Karad�i�u, tj. o ��ovjeku koji se skriva�.

Ukoliko je Karad�i� bio jedan od �motiva� Im�irevi�u, ne mora, u konkretnom slu�aju ne bi ni trebalo, da bude motiv reditelju, odnosno, da se kao obja�njenje publici izrazi u predstavi; polazi�te za dramu nije obavezno njeno ishodi�te (jo� jedan dokaz da je pi��eva inspiracija njegova li�na stvar i da ne mora biti i �istina� predstave). Jer, Po istinitoj pri�i se na sceni ne bi trebala svesti na pute�estvije jednog zlikovca (onda ni predlo�ena �aplinovska skaska kao okvir za igru ne bi mogla pro�i). Motivi pisca su vrlo retko i motivi koji se upisuju u dramu. Ono �to dramu �ini, �to publika kao njene motive prepoznaje na sceni, retko je preslikavanje materijala kojim se koristio pisac. Tako i Nabokov, koliko god Almiru bitan, gledaocu treba da ostane nepoznata anegdota.
Jer, Po istinitoj pri�i kao i predhodne Im�irevi�eve drame izra�avaju preokupacije jednog vremena (Cirkus...), duh jednog grada (Kad bi...) ili cele jedne epohe (titoisti�ke Jugoslavije u Balkanskom �avolu...). Polazi�ta nisu i motivi drame.�

Vjerujem da je to, u ovoj fazi, isuvi�e naivno i neprepoznatljivo, ali mi je pomoglo da osvjestim mogu�nost gra�enja drame oko lika koji bi MOGAO podsje�ati na Hamletova strica � zlo�inca kojeg progoni strah od kazne.

Ovde je jasno da se Im�irevi�ev �postmodernisti�ki pristup� ne oslanja na �literarne predlo�ke�, ve� na civilizacijske fenomene; �ekspirov Klaudije, za dana�njeg gledoaca nije (samo) junak Hamleta ve� (i) pojam zlo�ina (ne �zlo�inca�, jer ga je, i to je izuzetno va�no, �ekspir humanizovao).

Onih nekoliko likova koje bi igrao isti glumac (majka, profesor, direktor, novinar, policajac...) su MOJ HAMLET od kojeg nikako da pobjegnem.

Im�irevi� misli na Crikus inferno, sigurno ��ekspirovsku dramu�. A ne treba li i u junaku Balkanskog �avola � sram videti (Titovog) Hamleta?

Poku�avam prona�i klju�, a volio bih se i dalje baviti STRAHOM i TEATROM. Oprosti ako ti se, sa pravom, u�ini da je i ovo moje javljanje konfuzno. (...)

Istinski pisci i stvaraoci upravo uspevaju da iska�u sopstvenu konfuziju. Jedino njome se mogu oformiti nove predstave, novi kodovi �itanja sveta.

Almir

23 05 07

Darinka Nikoli� Milo�u Lazinu...

(...) A drama je stvarno dobra, ima sve karakteristike njegovih prethodnih drama, ali je radikalizovao  minimalizam i time zao�trio i apsurd, i humor, i tragiku... (...) 

Eto, kriti�ari sve lepo i kratko objasne. Reditelji su ve�inom sposobni samo za digresije.

26 05 07 

Dragi Almire,

Daca �e, kao �to zna�, u broju Scene koji bi trebalo da iza�e idu�e nedelje, objaviti Po istinitoj pri�i. Svi potencijalni �pogovara�i� su je izneverili, te mi je u zadnji �as zatra�ila da �usko�im�. Trudio sam se da izbegnem konvencionalnu �analizu�, koja, �esto, �itaocu oduzima pravo na autenti�ni li�ni utisak. Koristio sam, u duhu tvog stila, ise�ke iz na�ih e-mejlova. Stoga te molim da moj prilo�eni tekst �odobri��, odnosno, da u njemu precrta� ono �to ne bi �eleo da �ide u javnost�.
Mislim da bi trebalo i�i sve. Sam odlu�i, ali mi javi �to pre jer Daca u Novom Sadu skaku�e ispred �tamparije ne bi li Scena iza�la do kraja Pozorja koje je upravo po�elo.

26 05 07 

Daca vi�e nema razloga da �skaku�e ispred �tamparije�. POTPISUJEM!!! Priznajem, malo sam se upla�io svog �glasa� izvan drame, ali mi se tvoja �igra� toliko svidjela da prihvatam i ovaj mali �striptiz� pred publikom. Na kraju krajeva, u�iva�u ako bude i onih koje �e ovaj tvoj postupak zbuniti, te ne�e biti sigurni je li u pitanju jo� jedna �teatarska igra� ili stvarno dopisivanje. Ovakva �igra� upravo odgovara onome �to mi je bila namjera kada sam dramu nazvao Po istinitoj pri�i. Naime, uvijek me je zbunjivala ta potreba da se NAGLASI istina, odrednica kojoj naivna publika (a takvih nas je mnogo) �ELI da vjeruje. Zato sam odlu�io zamijeniti mjesta naslovu i �odrednici� � prvobitni naslov je bio �IGRA PLAKANJA�. Vjerujem da na sli�an na�in ljudi �vjeruju� i emailovima. Zar ne?

Almir

P.S. I ovo dopisivanje, �ini mi se, pripada Novoj drami. Jo� ako dozvolimo �publici� da nam se pridru�i u dopisivanju, ostvari�u svoj san � izbrisa�u granicu izme�u pisca, reditelja i publike. Eto, opet si me potakao na pisanje, ali iz �straha� da i ove re�enice ne budu �iskori�tene�  � zaustavljam se.

Pariz, 27. 05. 07.� Milo� Lazin

LICA:

ON
ONA

MAJKA........................
PROFESOR.................
DIREKTOR.................
GOSPO�A................... ovih sedam
��������������������������� .........� likova igra
���������������������������.........� isti glumac
NOVINAR....................
TRGOVAC...................
POLICAJAC................

ON i ONA izgledaju poput junaka crno-bijelih filmova. ON kao �aplin, skitnica sa br�i�ima i �tapom, ONA kao njegova djevojka iz �Potjere za zlatom�. Prostor u kojem sjede podsje�a na kolibu iz istog filma.
Stari drveni sto, oko stola stare stolice, na njima sjede ON i ONA. Oko njih stara baraka. Oko barake stara pusto� prekrivena starim snijegom. Oko pusto�i... pusto�.
Sjede za stolom, �ute, napeta lica, u gr�u, gledaju se ravno u o�i.

ON: Ne mogu.
ONA: Ne prekidaj.
ON: Ka�em ti, ne mogu.
ONA: Ne, ne... evo, ja samo �to nisam...
ON: Dosta je! Gotovo.
ONA: Pogledaj!
ON: Ne�u vi�e. Nema smisla.
ONA: Pogledaj!
ON: Ne�u. Prekini!
ONA: Vidi... evo... vidi� li?
ON: Gdje?
ONA: Ovdje, vidi�?
ON: Nema ni�ta.
ONA: Ima, pogledaj bolje.
ON: Gledam, nema ni�ta. Dosta je!
ONA: Kako nema? Pipni... daj mi ruku.
ON: Pusti me!
ONA: Pipni... osjeti� li? Mokro.
ON: Nije. Nema ni�ta.
ONA: Ima!
ON: Prekini, �uje� li!? Nema ni�ta!
ONA: Pobijedila sam te!
ON: Nisi! Nema ni�ta!
ONA: Jesam. Priznaj. Ovaj put sam te pobijedila.
ON: Niko nije pobijedio.
ONA: Ne, ne. Za�to ne�e� da prizna�? Pobijedila sam te, priznaj!
ON: Dosta je!
ONA: Lijepo je osjetim...Tu... u uglu...
ON: To je od zime.
ONA: Nije!
ON: Ne mogu vi�e. Prekini, molim te.
ONA: Samo priznaj!
ON: Ne�u.
ONA uzima maramicu, dodiruje svoje oko.
ONA: Vidi...
ON: �ta da vidim?
ONA: Vla�no. Vjeruje� li sad?... Za�to ne�e� da prizna�? Izgubio si. Kona�no si izgubio.
ON: Nisam. Nikad nisam izgubio, a ti nikad nisi pobijedila. Niko nije pobijedio! Nikad!
Ulazi MAJKA, u naramku nosi nekoliko cjepanica.
MAJKA: Izgubila sam vid... skoro. Sad... dok sam uzimala drva... u�inilo mi se... tamo, na kraj stepe... vidjela sam �ovjeka. Zamisli... u�inio mi se �ovjek. U stvari, vi�e kao neka ta�ka... u daljini. Ta�ka koja se pomjera... kao �ovjek... Opet ni�ta?
ON: Ni�ta.
ONA: La�e, mama, ja sam pobijedila.
ONA joj pokazuje maramicu.
MAJKA: To je dobro. Ne znam, mo�da je to zbog mog vida, ali ja u toj igri ne vidim nikakvog smisla. Nema kraja, nema... Evo, ve� godinama...
ON: Ona vara.
ONA: Ja ne varam. Za�to? Za�to bih varala?
ON: Vi�e nije va�no. Ja sam smislio tu igru, ja je sad i ukidam... zabranjujem.
MAJKA: Mo�da je to najpametnije. Igra plakanja... �ak joj je i ime besmisleno. Koliko ve� ima... skoro dvanaest godina, je li tako... dvanaest godina se takmi�ite ko �e prvi zaplakati. Glupo. Vidite da ne ide.
ON: Vatra se ugasila.
MAJKA: Ja �u...
Pauza.
ON: Sino� nisam spavao.
ONA: La�e�.
ON: Znao sam da �e� to re�i. Ne�to me probadalo... ovdje. �ta bi to moglo biti?... Oko jutra sam zaspao... i sanjao... Zna� �ta sam sanjao?
Prilazi rampi i rukom u zraku �uramljuje� gledali�te.
ON: Sanjao sam da nema �etvrtog zida... ovdje... ovako... samo velika crna rupa. A tamo... u mraku... publika. Sjede... �ute... gledaju. Moja majka... brat... �ena... Poneki prijatelj... kriti�ar... Gledaju me... ja na sredini, osvjetljen... u�asno.
MAJKA: Ah, da, umalo da zaboravim... Dvadesetak metara od ku�e... vidjela sam tragove u snijegu.
ON: Kakve tragove?
MAJKA: �ivotinjske.
ON: Kako izgledaju?
MAJKA: �ta ja znam, kao ljudski, samo �to su �ivotinjski... tako nekako. Eh, da, sad sam se sjetila. Sino� sam ne�to napisala. Da vam pro�itam?
ON: Nemoj.
ONA: Mama, pro�itaj nam.
MAJKA izvu�e papir iz njedara.
MAJKA: Ne vidim... ne�itko je. Prvo da otkucam... Odmah �u ja...
Iza�e. Narednu scenu iz OFF-a prati zvuk tipkanja na pisa�oj ma�ini. ON prilazi prozoru, gleda.
ON: Ja ni�ta ne vidim. Nikakvih tragova.
ONA: Opet ka�e� da moja majka la�e?
ON: Ne, samo sam rekao da je ne vidim nikakve tragove.
Kucanje na vratima. ON se na trenutak trgne od tog zvuka. U ku�u ulazi PROFESOR, �ovjek bez desne ruke.
ONA: U�ite, profesore, u�ite.
PROFESOR: Dobar dan. Je li sve u redu?
ON: Kako ste?
PROFESOR: Prolazio sam, pa rekoh da svratim.
ONA: Ho�ete kafu?
PROFESOR: Ne, ne.
ONA: �ta vam je? Nervozni ste?
PROFESOR: Mo�e kafa. (Poka�e rukom ka van)A to...?
ONA: Mama... pi�e.
PROFESOR: Ah, tako... �ujte, desilo se ne�to stra�no.
Pauza
PROFESOR: Vratio se. On se vratio.
ONA: �ta?
PROFESOR: Pobjegao je iz zatvora i vratio se...
ON: Nemogu�e!
PROFESOR: Smirite se. Treba mirno razmisliti o svemu.
ON: Kakvo razmi�ljanje!? �ta sad? Bo�e moj... �ta sad?!
ONA: Da li ste pri�ali s njim?
PROFESOR: Da.
ONA: Je li se mnogo promijenio?
ON: Kakva su to idiotska pitanja? Zar ni�ta ne shvata�? Gotovo je! Moramo bje�ati! (Profesoru)Gdje ste ga vidjeli?
PROFESOR: No�as oko pono�i... la�em, nije jo� bila pono�. Krenuo ja ku�i, kad neko stoji... pogledam... on. Sa cigaretom u ustima.
ON: I?
PROFESOR: Pogodio me... pogledom... ovako... s visine... sa ironijom... i sa cigaretom. Pozdravili smo se. Ja sam, naravno, bio radoznao, i pitam ga � �Otkud vi u na�im krajevima... prije vremena?�
ONA: Niste valjda tako direktno?
PROFESOR: Smisao, to je bio smisao. Pitao sam ne�to drugo, ali on je shvatio su�tinu. Ka�e, pustili ga zbog dobrog vladanja, a ja znam da je pobjegao. Detalji ne la�u... I gleda me... drsko.
ONA: To vas je sigurno upla�ilo?
PROFESOR: Ni najmanje. Pitam ga � i �ta sad? Da �ivim, ka�e on... da �ivim. A �to se vucara� po mraku, pitam ja. To jest, nisam to rekao naglas, ali sam izra�ajno pomislio i on...
ON: �ta?
PROFESOR: Ode.
ON: Ne razumijem kako je mogao pobje�i? Kako su mu dozvolili? �ta su mislili? To je zatvor, od tamo ne mo�e bje�ati ko kad ho�e! Nema smisla! Kad se ono... desilo... on je... on je rekao da �e se vratiti... i dokraj�iti nas.
PROFESOR: Ne znam.
ON: Bio sam miran godinama, a oni ga pustili da pobjegne... Kako su mogli!? Stoka! �ta su mislili?! Da �e on sve zaboraviti? Treba bje�ati! Oti�i!
PROFESOR: Treba biti miran i hladnokrvan... mada... oprez je neophodan. Na osnovu moga zapa�anja, mogu vam re�i, on se nalazi u stanju sveobuhvatne napetosti. Robija ga nije promijenila.
Puaza.
PROFESOR: To se desilo u ovoj sobi?
ONA: Da, ali to je bilo davno. Sada mi se �ini kao da govorimo o nekoj davno gledanoj predstavi. Sje�am se neva�nih detalja, komada scenografije, ponekog zvuka, ali ne i pri�e. Sje�am se... Stajao je tu na vratima. Zapanjuju�e.
ON: Nije zapanjuju�e, nego nedopustivo. Do danas sve je bilo tako mirno... a sada... �ta sada? Kako su mogli da ga oslobode? Gdje da pobjegnem?
PROFESOR: Recite mi... nikad nisam shvatio... �ta ste mu ta�no uradili? Mislim, za�to vas mrzi? Za�to �eli da vas ubije?
ON: Zar je to va�no?!
PROFESOR: Nije... Ljubav je �udna stvar.
ON: Ljubav? Koja ljubav?
PROFESOR: Mislio sam...
ON: Ne pri�ajte gluposti. On je lud. Htio nas je pobiti. Sre�a da je onaj slu�ajni prolaznik �uo pucnjeve, uhvatio ga s le�a i savladao. Dok ga je dr�ao ovaj je vikao... Sje�a� se? Sje�a� se �ta je vikao?
ONA: Ne.
ON: �Vrati�u se i ubiti vas!� To je vikao... vi�e puta. Vrati�u se i ubiti vas. Vrati�u se i ubiti vas. Vrati�u se i ubiti vas. Vrati�u se i ubiti vas...
PROFESOR: I vratio se.
ONA: Izgleda.
ON: I sad �e nas ubiti.
Pauza
ONA: Je li se mnogo promijenio?
PROFESOR: Malo, �ini mi se. A, �ta mislite... da ja porazgovaram s njim... otvoreno.
ON: S kim?
PROFESOR: Pa, s njim. Ako mu objasnim da ste vas dvoje sada jako nesretni, mo�da ne�e... razumijete? Pucao je u vas jer ste bili sretan par... vi�e niste... dakle, nema razloga da puca. Razumijete?
ON gleda kroz prozor, osmatra.
ONA: Misli� da je u blizini?
ON: �eka.
ONA krene ka vratima.
ON: Gdje �e�?
ONA: Da pogledam...
ON: Ne! Zatvori vrata! �uje� li, zatvori vrata!
ONA: Ali...
ON: Ja �u...
Polako, oprezno, iza�e na vrata. Pauza. Profesor pri�e �eni.
PROFESOR: Nisi valjda ljuta na mene.
ONA: Pusti me na miru.
PROFESOR: Ti me danas ne voli�?
ONA: Nikad te nisam ni voljela.
PROFESOR: Ti�e.
ONA: Za�to? On sve zna. Odavno. I ba� ga briga.
PROFESOR: Pa, gotovo razumljivo. Ipak, molim te, danas ne izlazi iz ku�e.
ONA: Za�to? Misli� da �e on do�i ovamo... u ku�u, �estitati ro�endan mojoj mami?
PROFESOR: Za svaki slu�aj.
Pauza.
PROFESOR: Ho�e� da ga ubijem?
ONA: Ma koga misli�?
ON se vrati u sobu, upla�en, pa�ljivo zatvara vrata. Gleda kroz prozor.
ON: Izdr�a�emo jo� ve�eras, a onda, rano zorom... na put. Ti... (profesoru)... idi i raspitaj se... Vrati se da nam javi�.
Skoro ga istjera vani i ponovo zatvori vrata. ON oslu�kuje glasno kucanje na ma�ini koje dopire negdje izvana.
ON: Ona jo� lupa po toj ma�ini?
Kucanje prestane.
ONA: �ula te je.
ON: Nije me �ula. Ona ni�ta ne �uje i ni�ta ne vidi. Osim toga, nije ni va�no. Sad imam ve�ih briga od tvoje majke.
ON gleda kroz prozor.
ON: Do�i! Brzo... eno ga!
ONA: Gdje?
ON: Tamo.
ONA: Gdje?
ON: Vidi�... pored onog grmlja... gledaj...
ONA: Ne.
ON: Tamo... eno...
ONA: Ne vidim... To je samo snijeg na granama.
Pauza.
ON: Sakrio se.
Uznemireno hoda po sobi.
ON: Nije mi dobro... Nije mi dobro.
ONA: Smiri se.
ON: Nije mi dobro. Daj mi tabletu.
ONA: Nema vi�e tableta.
ON: Kako nema?
ONA: Nema. Nestalo.
ON: Nije mi dobro, �uje� li?! Daj mi tabletu!
ONA: Zadnju si popio prije dva dana.
ON kvasi lice.
ON: Jesam blijed?
ONA ga zagleda.
ONA: Ne znam.
ON: Zna�i, jesam?
ONA: Rekla sam da ne znam.
ON: Kako ne zna�? Jesam blijed ili nisam?
Gleda ga.
ONA: �ini mi se...
ON: Treba sve otkazati.
ONA: �ta otkazati?
ON: Sve.
ONA: Mamin ro�endan? Ne mo�e� otkazati ro�endan! Ro�endani se ne otkazuju. To je jedan dan u godini i to se ne otkazuje. To bi joj slomilo srce. To bi je ubilo.
ON: Mene �e ubiti!
Ulazi Majka
MAJKA: Nisam jo� sve otkucala, samo sam se sjetila...
ON je prekine svojim naglim izlaskom iz ku�e.
ONA: Reci, mama.
MAJKA: Upravo mi je ne�to palo na pamet. Od ovoga bi se mogao napraviti solidan pozori�ni komad.
ONA: Draga mama. Ti si divna. Hvala dragom Bogu, pa mi je za majku dao knji�evnicu sa sluhom za �ivot. Neka druga bi kukala, a ti pi�e�.
MAJKA: Samo bi trebalo malo zgusnuti... radnju, mislim. Prvi �in: jutro, bu�enje prolje�a... Stranac dolazi u ku�u... Napolju laju psi... On ni�ta ne sluti, Ona je ljepotica... Drugi �in... On je ljut, ona vesela... Tu do�e zaplet. Onda kre�e radnja.
ONA: Jednom rje�ju, kao �ehov.
MAJKA: Pa...
ONA: A ho�e li biti krvi?
MAJKA: Ne znam jo�. Ovo je samo ideja, gruba skica.
ONA: Ba� bih voljela znati kraj. Sje�a� se da je ujak govorio da u dobrim komadima na po�etku na jednom zidu visi pu�ka, a na kraju...
MAJKA: Na kraju se �etvrti zid sru�i. Sva�ta je znao tvoj ujak. Samo... draga moja, vidi� da nije dobro �to si se udala za ovog...
ONA: Mama, idi pi�i.
MAJKA: Da, da... hiljadu rije�i govori kao jedna slika.
Ulazi ON.
ON: Osjetim ga.
ONA: Gdje si bio?
ON: Uzverao sam se na krov... osmotrio. Ni�ta se ne vidi... ali ga osjetim. Tu je on... blizu.
Majka ga gleda sa nerazumijevanjem.
ONA: Mama, ho�e� nam sad pro�itati �ta si napisala?
MAJKA: Ne, kad do�u gosti. �ita�u pred svima.
Iza�e.
ONA: Vidi�... ne mo�e� otkazati ro�endan.
ON: Vatra se ugasila.
ONA: Ona godinama �eka ovaj ro�endan...
ON: Za�to je ovako hladno?
ONA: I��ekuje...
ON: Je li prozor dobro zatvoren?
ONA: Strepi...
Kucanje.
ONA: Ko je?
Otvaraju se vrata. Ulazi Direktor pozori�ta sa ogromnim buketom cvije�a, gotovo nalik na vijenac.
DIREKTOR: Dobro ve�e. Kako smo raspolo�eni?
ONA: Dobro ve�e, gospodine direktore.
DIREKTOR: Molim vas, ne oslovljavajte me tako. Direktor zatvorenog pozori�ta i nije direktor.
ONA: I zatvoreno pozori�te je pozori�te, zar ne?
DIREKTOR: Ne, to je sada samo... samo... prazan prostor i ni�ta vi�e. Ali, dosta o poslu... Dragi moj, kako vi gledate na ovu situaciju?
ON: Sa pozori�tem?
DIREKTOR: Ne, sa... bjeguncem.
ON: Znao sam da �e se vijest pro�iriti.
DIREKTOR: Znate, jednom je tako mojoj pokojnoj �eni...
ONA: Vi ste imali �enu?
DIREKTOR: Nisam, zato i ka�em � pokojnoj...
ONA: Dozvolite...
DIREKTOR: Ah, da... cvije�e. Za va�u majku.
ONA: Hvala.
DIREKTOR: Krizantema... cvije�e za pisce.
ON: Za pisce?
DIREKTOR: Da, razumijete... ima krizu, a ima i temu... krizan-tema.
ONA: Ova vaza je premala.
Poku�avaju�i odlo�iti cvije�e ONA razbije ogledalo oslonjeno o zid.
DIREKTOR: Lo� znak.
ON: Jeste li ga mo�da vidjeli?
DIREKTOR: Koga? A... polako, sve po redu.
ON: Do�avola sa redom.
DIREKTOR: Pustite sad anarhisti�ke primjedbe.
ON: Jeste li ga vidjeli ili niste?
DIREKTOR: Stajao sam na snijegu... i �ekao... da se pojavi. Deset minuta, petn'est, pola sata, sat, sat i deset minuta, sat i petn'est, sat i po...
ON: Dalje...
DIREKTOR: A snijeg pada... dva sata... i par minuta... U daljini spazim... vjevericu...
ON: Vjevericu?
DIREKTOR: Uto i snijeg stane.
ON: Pustite sad vremensku prognozu, jeste li ga vidjeli?
DIREKTOR: Jesam. U crnom sakou... namr�ten... ne�to zapisuje u notes. Zapisuje, pi�e, te se i ja sjetim va�e majke... zbog pisanja... i odem...
ON: Namrgo�en?
DIREKTOR: On? Da.
ON: To je sve?
DIREKTOR: Nije.
Iz d�epa izvu�e papiri�.
ON: �ta je to?
DIREKTOR: Stranica iz njegovog notesa. Ne pitajte kako sam do�ao do nje.
ON pogleda papir.
ON: Pa, nema ni�ta?
DIREKTOR: Da, zar to nije jezivo?
ON: Ovo �u sa�uvati... kao dokaz... Jesi spremila kofere?
ONA: Ja nikuda ne idem.
ON: Moramo oti�i odavde! Ne budi luda!
DIREKTOR: Putujete?
ONA: Nije to put, to je bijeg!
DIREKTOR: A, bijegovi su zanimljiviji od putovanja. Ja, na�alost, nikad nisam bje�ao. Nisam imao razloga. Tu�no je to, zar ne?
ON: Ne idemo zajedno. Ti �e� na zapad, a ja na istok... ili obrnuto, svejedno. Va�no je da se razdvojimo. Ti sjever, ja jug...
DIREKTOR: Sjever je zanimljiv... ka�u.
ON: Tako �e se meta podijeliti na dva dijela. Razumije�?
ONA: Meta?
ON: Da. Ne�e mo�i istovremeno krenuti i za tobom i za mnom.
DIREKTOR: Dilema? Mudro. Gotovo �ekspirovski.
ON: A, �ta vi mislite? Mislim, pozori�ni ste �ovjek... da se preru�im?
DIREKTOR: �to da ne? Brada, perika... Mada, postmodernizam prezire i ismijava...
ONA: Posjekla sam prst.
Pogledaju je.
ONA: Ogledalo... mislim da mi je ostao komadi� ogledala.
DIREKTOR: Mislite da on namjerava ne�to lo�e?
ON ga pogleda.
DIREKTOR: Smr�ao je.
Telefon zazvoni. Svi se uko�e. Oslu�kuju... Zvoni, zvoni... ONA podigne slu�alicu.
ONA: Da?
Slu�a par trenutaka, potom spusti slu�alicu. ON je gleda.
ONA: Profesor... Ka�e da nikako ne izlazimo vani.
ON: Za�to? �ta je saznao?
ONA: Ne znam. Nije imao vremena da obja�njava. Rekao je samo to.
Pauza.
DIREKTOR: Onda... odoh ja... Tako je najbolje.
ON: I ne zaboravite periku i la�nu bradu.
DIREKTOR: Da, da.
Iza�e. ON i ONA stoje par sekundi u ti�ini.
ON: Za�to ba� mene? Za�to ja?
ONA: Ni�ta �udno.
ON: Ali, bio je rat... Ja nisam imao ni�ta protiv njega li�no. Skoro da ga i ne poznajem.
ONA: To je sad neva�no.
ON: I te kako je va�no. Nema smisla, pro�lo je skoro petnaest godina...
ONA: Za�to se onda krijemo?
ON: Zbog ljudske gluposti! Zbog idiota koji ne mogu da zaborave. Za�to ljudi to sebi rade? Evo ja... ja... ja sam zaboravio... sve... nema... ni�ta...
ONA: Ne zna� �ta govori�.
ON: Mo�da ne znam �ta govorim, ali znam da sam u pravu.
ON sjedne, ali ga trgne kucanje na vratima.
ON (Bijesno): Ko je?
GOSPO�A (off): Ja sam...
ONA otvori vrata, u�e stara Gospo�a.
GOSPO�A (Veselo): Do�la sam �im sam saznala.
ONA: Gospo�o...
GOSPO�A: Odmah sam sebi rekla � mora� ih obi�i.
ON: A, kako ste vi to saznali?
ONA: Pusti �enu, kao da je va�no...
GOSPO�A: I to jo� na ro�endan... stra�no. Zato sam sebi rekla, prijatelji se poznaju u nesre�i...
ON: Kakvoj nesre�i? Nije bilo nikakve nesre�e!
ONA: Ne budi nepristojan. (Gospo�i)Nego, recite... imate li puno posla?
GOSPO�A: Poro�aja je sve manje... Ali, ja imam veliko i tu�no srce...
ON: Pustite sad poro�aje! Da ga niste vidjeli?
GOSPO�A: Sino�, u snu... Nije li to �udno. Kao on u nekom ormaru, zaklju�an, a u ruci mu... riba. Dotr�e neki ljudi, gomila njih, poku�avaju otvoriti... i na kraju... kad otvore, a unutra samo odijelo. (Nasmije�i se.)Ba� bih ga voljela vidjeti. Rekla sam ja da �e� ti imati interesantan �ivot, zar ne? Gdje je va�a mama? Donijela sam joj poklon?
ON: Gotovo je. Sve je gotovo. Prona�ao me je... i sad je gotovo...
GOSPO�A: �ta je gotovo?
ONA: Pustite ga, pri�a gluposti. Ho�ete tortu?
ON: Vama je do torte?!
GOSPO�A: Ne, hvala.
ON: Sve sam poku�ao... ali znao sam, znao sam da �e se ovo dogoditi. Skrivao sam se godinama i sada...
GOSPO�A: Promijenili ste ime?
ON: Da.
GOSPO�A: Neko mi je to rekao, ja nisam vjerovala. Kako je to zanimljivo... a, kako ste se zvali?
Pauza
ON: Ne sje�am se...
ONA: Davno je to bilo.
ON: Htio sam sve zaboraviti... ali on...
ONA: Mama �e nam uskoro pro�itati svoju novu pri�u.
GOSPO�A: Divno, volim pri�e. Posebno one istinite.
ON: Dosta! Prekinite! Kakve istinite pri�e?! Ovo je stra�nije od svake pri�e, ovo je pravi �ivot, moj �ivot...
Pauza.
GOSPO�A: Literatura je bijeg od stvarnosti....
ON: �ta?
GOSPO�A: Tamo se �ovjek mo�e sakriti... kad sve drugo krene lo�e.
ON: Da se sakrijem u literaturu?
GOSPO�A: Ne znam... ja samo ka�em...
ON: Za�epi vi�e!
ONA: Molim te...
ON: Izlazite! �ujete �ta vam govorim!? Mar� iz moje ku�e!
GOSPO�A: Ali...
ONA: Kako se to pona�a�!?
ON: Mar�!
GOSPO�A (�eni): Ja sam oduvijek znala da �e� ti imati zanimljiv �ivot.
ON izbaci gospo�u vani.
ONA: Ti si lud!
ON: Jesam! Lud sam! Ne mogu vi�e. Kako ne shvata�? On je tu... ubi�e me... a za�to? Zbog ne�ega �to sam uradio prije toliko godina? Za�to jednostavno nije mogao zaboraviti... oprostiti?
ONA: Ne znam... ali ga... na neki na�in... razumijem.
ON: Razumije�?
ONA: Da.
ON: Ti njega razumije�?!
ONA: Shvatam �ta osje�a prema tebi...
ON: Razumije� njega, a �ta je sa mnom? Za�to mene ne razumije�?... Treba ga ubiti... Da, to �u uraditi...
ONA: Kako?
ON: �ta kako? Fino.
ONA: Ne�e�.
ON: Ho�u! Ubi�u ga... Daj mi ne�to... Gdje je no�... Sjekira... Gdje si ostavila sjekiru? Ja �u ga... ja �u ga... nije me strah. Ba� me briga! Nije trebao ovo uraditi! Za�to je dolazio!? Sam je kriv! Ubi�u ga. Prvi �u ga ubiti. �ta me gleda�? Ne gledaj me tako! �uje� li! Ne gledaj me tako! Ubi�u ga!
Kucanje na vratima. ON zastane, prestravljen.
ONA: Nije on... on ne bi kucao, zar ne?
Otvori vrata, u�e NOVINAR.
NOVINAR: Dobar dan... ili, bolje, dobro ve�e...
ONA: Koga trebate?
NOVINAR: Dozvolite da se predstavim... pi�em za lokalne novine i...
ON: �ta ho�ete?
NOVINAR: Izjavu.
ON: Kakvu izjavu?
NOVINAR: Ili bolje... intervju. Va�a razmi�ljanja o situaciji u kojoj se nalazite. Samo nekoliko pitanja... ljudi su zainteresovani.
ON: O kakvoj situaciji? Nije to nikakva situacija, to je poku�aj ubistva.
ONA: Ne pretjeruj, nikakvog poku�aja ubistva nije bilo.
ON: Ne jo�.
NOVINAR: Ali �e biti?
ON: Kako znate? �ta ste �uli? Govorite!
NOVINAR: Ne tvrdim, pitam. Dozvolite...
Vadi bilje�nicu u koju zapisuje odgovore.
NOVINAR: Recite mi... kako se osje�ate?
Pauza.
NOVINAR (�eni): Vi?
ONA: Molim vas, to su intimne stvari, to, kako se osje�amo, to je na�a stvar.
NOVINAR: Javnost ima pravo znati.
ON: Neka ta javnost zaustavi ubicu.
NOVINAR: Zanimljivo... mogu�i naslov... samo tako... dalje, recite... Imate li neku va�u fotografiju koju bismo mogli staviti uz tekst? Znate, ljudi vole slike, lak�e razumiju pri�u...
ONA: Imam jednu... staru... (Mu�u)Zna� ona iz zoolo�kog vrta, prije... sedamnaest godina... Ti stoji� pored kaveza sa...
ON: Ne dam fotografiju!
NOVINAR: Zoolo�ki vrt? To bi bilo sjajno. Vide li se �ivotinje? Znate, ljudi se raznje�e kad vide �ivotinje. Recimo, kornja�e, ja kad vidim kornja�u...
ON: Nema slika!
NOVINAR: Dobro, bez slika.
ON (�eni): I za�to si sa�uvala tu sliku? Ti nisi normalna. Jesam li ti rekao da sve uni�ti�?!
ONA: Sa�uvala sam samo tu... nisam mogla...
ON: Prije trinaest godina zamolio sam te da spali� sve slike i ti mi sad ka�e� da ima� jednu? Trebalo je sve zapaliti. Svaki trag. Htio sam nestati...
ONA: Htio si se sakriti... to je razlika.
ON: A, sada je kasno. On je tu i ja sam skoro mrtav �ovjek.
NOVINAR: Zna�i da ipak mogu dobiti fotografiju?
ON: Ne!
NOVINAR: A kada vas ubije... mislim, ako vas ubije, mogu li...?
ON: Ne mo�ete!
NOVINAR: Razumijem... onda, recite mi samo, onako u op�tim crtama, kako ste se osje�ali kada ste saznali da se vratio?
ON: Ja ne mogu vi�e... moram bje�ati.
NOVINAR: Imam podatak da ste ro�eni 19. juna... to je ta�no?
ON: Ko vam je to rekao?
NOVINAR: Imamo mi svoje izvore... Znate, male novinarske tajne. Otac vam se ubio kad ste bili...
ON: Dosta! Otkud vam to? On vam je rekao? Je li tako?
ONA: Smiri se.
ON: Pri�ali ste s njim?
NOVINAR: Pa, to ste vi rekli... mada, treba �uti obje strane.
ON: �ta jo� znate?
NOVINAR: Tek sklapam sliku. Jo� samo jedno pitanje... �ta mislite kako �e vas ubiti? Mislim, kako zami�ljate scenu ubistva?
Pauza.
NOVINAR: Koje oru�je �e upotrijebiti? Pi�tolj? No�?
ON: Prekini!
ONA: Ne�e biti oru�ja.
NOVINAR: Dakle, golim rukama?
ON: Izlazite!
ONA: Ne�e biti ni�ta!
ON: Napolje! Napolje!
NOVINAR: Jo� samo... Je li istina da ste mu ubili oca?
ON: Napolje!
Izbaci ga van. ON i ONA sjedaju za sto. ON je, o�ito, skrhan od straha, narastaju�e panike... Pije vodu, nemiran je, kvasi lice, vrat...
ON: Ovo je kraj...
ONA: Nije.
ON: Kraj... ubi�e me... znam, znam da ho�e... Osjetim to... Lo�e mi je...
ONA: Smiri se.
ON: Lo�e mi je... daj mi tabletu...
ONA: Nema.
ON: Ne�to nije uredu s mojim o�ima... muti mi se...
ONA: Nije ti ni�ta.
ON: Jeste! Ne govori da mi nije ni�ta! Lo�e mi je... Zovi nekoga...
ONA: Koga?
ON: Molim te! Ja ne�u pre�ivjeti no�.
ONA: Smiri se... uzmi vode.
ON: Ne mogu... muka mi je... povrati�u... Dr�i me, daj mi ruku, molim te... Ne pu�taj me... molim te...
ONA: Tu sam.
ON: Umirem.
ONA: �����.
ON: Pomozi mi.
ONA ga uzima u naru�je poput majke. Gladi ga po kosi. ON se, poslije par trenutaka, smiri.
ONA: Zna� da sam te prevarila?
ON: Znam.
ONA: I?
ON: Ne�e� me napustiti?
Kucanje na vratima. Za trenutak se ne pomjeraju, potom ONA ustane i otvori vrata, pa�ljivo. Pojavljuje se TRGOVAC.
TRGOVAC: Vi mene ne znate...
ONA: �ta trebate?
TRGOVAC: Ja dr�im tgovinu... tamo, na drugom kraju...
ON: Gdje?
TRGOVAC: Trgovina oru�jem.
ON: Nisam vidio nikakvu trgovinu oru�jem.
TRGOVAC: Tamo... ako malo bolje zagledate... mala trgovina...
ONA: I �ta �elite od nas?
TRGOVAC: Do�ao sam da vas upozorim.
ON: Govorite... �ta je bilo?
TRGOVAC: Danas sam �uo da se vratio... i umalo zaboravio...
ON: �ta ste zaboravili? Za Boga miloga, govorite!
TRGOVAC: Dolazio je ju�e u moju trgovinu...
ON: I?
TRGOVAC: Prodao sam mu pi�tolj.
ON: Kupio je pi�tolj?
TRGOVAC: Mali kalibar... Eto, samo sam to htio... Mislio sam da je bolje da vam ka�em...
ONA: Hvala.
TRGOVAC: Imao je urednu dozvolu za oru�je.
ONA: Dobro, dobro, dovi�enja.
TRGOVAC: Ali, ne brinite previ�e... ta vrsta nije odve� precizna. Ovo je za vas.
Pru�i mu paketi�.
ON: �ta je to?
TRGOVAC: Pi�tolj...
ONA: Nosite to.
ON: Ne, �ekaj... uze�u.
TRGOVAC: Pametno.
ON (�eni): Daj mu novac.
ONA izvla�i novac iz nekog lon�i�a na stala�i i pru�a ga trgovcu.
TRGOVAC: I... sretno.
Iza�e. ON par sekundi razgleda pi�tolj, prebacuje ga iz ruke u ruku, a potom otvori spremi�te pi�tolja.
ON: Zovi ga... brzo!
ONA: Koga?
ON: Trgovca... ovog...
ONA proviri kroz prozor.
ONA: Ne vidim ga... oti�ao je.
ON: Jebem ti...
ONA: �ta je sad?
ON: Metak... ima samo jedan metak. Treba mi jo�!
ONA: Za�to?
ON: Ovo je kraj!
ONA: Treba po�istiti ku�u...
ON: Ova napetost je nepodno�ljiva.
ONA: I o�istiti snijeg sa krova...
ON: Glava mi puca.
ONA: �uje� li kako �kripi? Sav taj snijeg...
ON: �ta da radim?
ONA: Vatra se skoro ugasila.
ON: Kuda da bje�im?
ONA: Za sat vremena �emo na spavanje.
ON: Ubi�e me na spavanju!
ONA: Ja sam umorna, moram spavati.
ON: Tako smo jadni....
ONA: Sa�eka�u da nam mama pro�ita �ta je napisala.
ON: Za�to direktor ne dolazi? Obe�ao mi je donijeti periku, masku...
Gleda kroz prozor.
ON: Mjese�ina... pogledaj... snijeg tako blista... Sve se vidi, nemogu�e je sada iza�i, a da me on ne primijeti... Gdje je?... Gdje se sakrio? �ta �eka? Za�to me vi�e ne ubije?! (Vi�e) Gdje si? Do�i! Ubij me! �ekam te! �uje� li? �ekam te! Ubij me!
Ulazi MAJKA, u ruci joj ispisani papiri. ON se trgne od straha.
MAJKA: Kraj.
ON: �ta?
MAJKA: Jo� mi fali samo kraj. Skoro sam zavr�ila.
ONA: Mama, ne smije� toliko pisati.
MAJKA: Da vam pro�itam sad?
ONA: Da, molim te.
ON: Sjetio sam se... znam �ta �emo. (�eni)Ti ide� kod Profesora, privremeno �e� biti kod njega. Tamo je sigurnije. Ja �u... ja �u... dalje...
ONA: Divan plan.
ON: �im svane, ide�. Nemamo vremena za gubljenje.
MAJKA: Uvijek se ima vremena za gubljenje.
ONA: Jesi se ikad upitao za�to te ne vole?
MAJKA: Da �itam?
ON: Ko me ne voli?
ONA: Niko te ne voli.
ON: Shvata� li ti da smo u smrtnoj opasnosti?
ONA: Prestani da histeri�e�! Sramota me je zbog tebe.
ON: On �e me ubiti!
ONA: Sje�a� se kako si plakao kad je pucao na tebe?
MAJKA: Ja �u �itati...
ONA: Poku�ao si se sakriti iza mene...
ON: Prestani!
ONA: Nije me htio pogoditi.
MAJKA: Nemam naslov...
ONA: Ga�ao je tebe.
ON: Prestani!
ONA: Ti si kukavica!
MAJKA: Po istinitoj je pri�i...
ON: �uti!
ONA: Glumi� da si zaboravio cijeli svoj �ivot...
ON: Rekao sam da �uti�!
ONA: Ali, nisi! Sve ti pamti�. On se samo htio osvetiti. Imao je pravo. Upropastio si mu �ivot. Ubio oca...
MAJKA: Scena prva...
ON (Majci): Umukni!
ONA: I neka te ubije! Zaslu�uje� da te ubije!
ON: Molim te...
ONA: Sjeti se... sjeti se �ta si mu u�inio... ne samo njemu... i drugima. Bilo ih je jo�, zar ne? Puno drugih.
ON: Nemoj.
ONA: Dosta mi je skrivanja! Dosta!
MAJKA: Ja idem... �ita�u vam ujutro.
Majka iza�e.
ON: Ne znam, ja se ne sje�am, tako je....
ONA: Ne la�i! Svega se sje�a�.
ON: Ne mogu...
ONA: Sje�a� se!
ON: Ne...
ONA: Reci, kako ti je pravo ime!
ON: Ne mogu...
ONA: Kako?
ON: Ne�u.
ONA: Reci, reci svoje pravo ime! Nisi ga zaboravio!
ON: Molim te...
ONA: I tvoj izgled... to nisi ti.
ON: Ja sam.
ONA: Ti brkovi... ta kosa... nisu tvoji.
ON: Ovo sam ja.
ONA: Sve je to la�no.
ON: Nije! Ovo sam ja!
ONA: Maska.
ON: Nije!
ONA: Kako si izgledao prije? Sjeti se!
ON: Ovo sam ja!
ONA: Prestani da la�e�! Ona fotografija... u zoolo�kom vrtu...
ON: Nema fotografije...
ONA izvadi sliku iz njedara.
ONA: Da, to si ti. Gledaj... Evo...
ON zgrabi fotku, gleda je gotovo u strahu.
ON: Nije istina.
ONA: Ti... u zoolo�kom vrtu... nasmijan...
ON: To nisam ja!
ONA: Ti.
On bijesno cijepa fotografiju i baca je u vatru.
ON: Nisam!
Pauza.
ONA: Sve se raspalo.
ON: Ni�ta se nije raspalo.
ONA: Gotovo je.
ON: Ne, ne govori tako.
ONA: Umorna sam.
ON: Ako se ponekad i sva�amo to ne zna�i da smo nesretni.
ONA: Vi�e ni sama ne znam �ta pri�am.
ON: Ne mu�i me vi�e... Ne govori ni�ta.
ONA: Sad �u iza�i vani i vikati. Vika�u mu da te ubije... i da ga volim. Pobje�i �u s njim na kraj svijeta.
ON: To je tako... banalno.
ONA: Vrijeme je da umre�.
ON dolazi do prozora. Posmatra. Iz off-a se opet za�uje kucanje pisa�e ma�ine.
ON: Pogledaj... tamo... �ini mi se... stoji. On je.
ONA: A vjetar zavija, �uje� li? Vani vjetar zavija, a kod nas kucka pisa�a ma�ina. Tako je uspavljuju�e.
ON: Nema vjetra. Ni�ta se ne pomjera. Vani je �ovjek koji se zarekao da �e me ubiti, a kod nas kucka pisa�a ma�ina. (Vi�e)Prestani! Umukni, stara vje�tice! Izludi�u od tvog pisanja! Umukni!
Kucanje na vratima. ONA krene ka vratima.
ONA: Ja �u otvoriti.
ON: �ekaj...
ONA: Pusti mi ruku.
ON: Prvo pitaj kroz vrata.
Kucanje.
ON: Za�to kuca tako odlu�no?
ONA: To me boli... pusti...
ON: Stani, ne mi�i se. To je on.
ONA: Pusti me!
ON: Treba bje�ati... na drugu stranu.
ONA prilazi i otvara vrata. Ne vidimo prido�licu. ONA razgovara s njim.
ONA: Za tebe je... iz policije. (Prido�lici)Pri�ekajte trenutak, molim vas.
ON: Ne pu�taj nikoga u ku�u.
ONA: Nema smisla da ostavljamo policiju da �eka ispred vrata.
ON: Jesi li sigurna da je policija?
ONA: Tako ka�e. Primi ga... zavr�i ve� jednom s ovim, pa neka ide. Poslije �emo se jo� malo sva�ati, pa na spavanje.
ON: Dobro. Uvedi ga.
Ona odlazi do vrata, otvara ih. Gleda zbunjeno.
ONA: Nema ga.
ON: Kako nema?
ONA: Ne znam. Nema.
ON: Policija ne nestaje tek tako.
ONA zatvori vrata.
ONA: Idem da legnem. Laku no�.
ON: Jesi sigurna da je to bio policajac?
ONA: Rekao je da je iz policije. A kad neko ka�e da je iz policije, onda je policajac.
ON: Daj mi one kapi za smirenje.
ONA: Nema kapi.
ON: Trne mi ruka... tu... Bo�e...
ONA: Uzmi ne�to i �itaj.
ON: Knjige ne smiruju!
Kucanje. ON se zaledi.
ON: Ne mogu vi�e! Odlazite! Pustite me na miru!
ONA otvori. Ulazi POLICAJAC.
POLICAJAC: Dobro vam ve�e.
ONA: Gdje ste nestali? Malo�as sam vas tra�ila...
POLICAJAC: Morao sam provjeriti ku�u sa vanjske strane... Eksterijerno osmatranje. Oprostite, nisam se ni predstavio...
Iz d�epa vadi legitimaciju i pokuzuje je.
POLICAJAC: Zna�i, ovdje se to desilo?
ON: Ko vas je zvao?
POLICAJAC: Ah, da, va� poznanik, direktor pozori�ta. Znate, mo�da ste primijetili, to je moj brat blizanac.
ONA: Da, da, stvarno...
ON: Sli�nost je o�ita. Samo...
POLICAJAC: �ta? Recite... slobodno.
ON: Izgledate kao da vas igra isti glumac, samo �to njega igra lo�e, a vas...
POLICAJAC: To je govorio i na� pokojni otac. Nego, vratimo se poslu. Ovo je, dakle, mjesto zlo�ina?
ON: Kojeg zlo�ina?
POLICAJAC: Smirite se, mislim na ono �to se u ovoj sobi odigralo prije... koliko... vi�e od trinaest godina?
ON: Da.
Policajac razgleda sobu.
ON: Treba provjeriti prozor. Pogledajte, pored je oluk. Mo�e se popeti svakog �asa.
POLICAJAC: Kontraklijent mo�e da slomi vrat.
ON: On je spretan kao majmun.
POLICAJAC: Mogli biste ugraditi dodatnu za�titu, pokretnu zampiku koja sprije�ava nasilno otvaranje. Treba je postaviti ovdje... u stvari, najbolje bi bilo dvije zampike... tu... i tu.
ONA: Sada je kasno da zovemo majstore.
POLICAJAC: To nije ni va�no. Ionako �u ja cijelu no� hodati ispred va�e ku�e i osmatrati. Bi�e vam zanimljivo da vidite kako ja to radim. Koristim poseban metod. Izumio ga je profesor Limonov, 1990. i neke... Pou�no i zanimljivo. Ovako, prvo se kre�em u blizini objekta... ovako... onda prelazim na drugu stranu, u dijagonali... Latini�no �n�... Ponavljam nekoliko puta... Potom... stanem... i osmatram. Prvo detalje... onda cjelinu... Pogled tako�e pomjeram tako da u zraku pravi slovo �n�. Va�no je uhvatiti pravi ritam, tako se posti�e prirodnost. A prirodnost je neprimjetna. A biti neprimjetan, to je najte�e.
ON: Hvala vam.
POLICAJAC: Najzanimljiviji dio dolazi kada ugledam potencijalnog napada�a. U tom trenutku po�injem metod �itanja misli... U stanju sam brzo otkriti njegove namjere, jer, znate, ova metoda omogu�ava mi da �itam izme�u redova.
ON: To je tako umiruju�e.
POLICAJAC: �ivot �e za vas opet biti lijep.
ON: Hvala vam.
ONA: Mogu li ja na spavanje?
ON: Ne... ne sad, kasnije.
POLICAJAC: Da li imate oru�je? Ah, da, vidim... Znate li ga koristiti?
ON: Ne.
POLICAJAC: To je uredu. Ne�e vam ni trebati. Ja sada odoh vani. Zadatak po�inje. Da nemate slu�ajno cigaretu?
ON: Ja ne pu�im, ali...
ONA: Evo, ima, danas je profesor zaboravio kutiju.
POLICAJAC: Hvala vam, znate, ja ina�e ne pu�im, ali kad radim... izgleda prirodnije. Bolje se uklapam u okolinu.
Iza�e. ON odlazi do prozora i posmatra nekoliko sekundi bez rije�i.
ON: Dobar je... pogledaj...
ONA: Mama je zaspala. Ovo pisanje ju je iscrpilo. Sje�a� se njenog pro�log ro�endana? Napisala je onu divnu poemu...
ON: Po hodu se vidi da je profesionalac... Na� an�eo �uvar.
Okrene se ka �eni.
ON: A, ipak...
ONA: �ta je sad?
ON: Mo�da sve ovo nema smisla. Onog lu�aka ni�ta ne�e zaustaviti. Osje�am to.
ONA: Ja vi�e ni�ta ne osje�am.
ON: Mo�da je ipak najbolje da me ubije.
ONA: Mo�da.
ON: Ili... da to uradim sam?... Sada. Ho�e� ti?
ONA: �ta?
ON: Ubij me.
ONA: Ne mogu... sad... umorna sam.
ON: Dobro.
Prisloni pi�tolj na slijepoo�nicu. Dr�i nekoliko sekundi, a onda ga prene policaj�ev nagli ulazak.
ON: �ta je bilo?
POLICAJAC: Ni�ta, samo da se malo ugrijem... Te�ko je... �ivci popu�taju, pri�injava mi se...
ON: Daj mu �aja.
POLICAJAC: Tri puta mi se u�inilo da vidim svog oca.
ON: Va�eg oca? Kakve on veze ima...
POLICAJAC: U�inilo mi se... Ali ni�ta, to je od napetosti... Nije on... Ne mo�e biti... Nije moj otac. Pogledajte vi, molim vas, kroz prozor. Ima li ga?
ON: Koga?
POLICAJAC: Pa mog oca. Molim vas.
ON prilazi prozoru i gleda.
ON: Nema nikog.
POLICAJAC: Stariji gospodin, sa �e�irom, nosi nao�ale... Nema?
ON: Ne.
POLICAJAC: Znao sam... znam... Hvala vam... Znao sam da nije moj otac. Pretpostavio sam... to ne mo�e... kako bi on... nije moj otac, nije. Pogledajte moje dlanove, znoje se... Vidite kako mi se ruke tresu.
ON: Smirite se.
POLICAJAC: Znate, ja se u slobodno vrijeme bavim okultnom naukom. Ponekad je koristim i u poslu. (Mu�karcu)Za�to me tako gledate?
ON: Ne gledam vas.
ONA: Uzmite �aj.
Doda policajcu �olju �aja.
POLICAJAC: Moje okultne sposobnosti omogu�avaju mi da predvidim budu�nost, pogodim pro�lost... Dozvolite... Vi ste ljevak, pu�a�, imate k�erku i probleme sa gu�tera�om, omiljena boja vam je bijela...
ON: Ba� ni�ta niste pogodili.
POLICAJAC: Moj otac je volio bijelo... Kakav je va� odnos prema detektivskim romanima?
ON: To nije va� problem.
ONA: A budu�nost? �ta �e biti s nama?
POLICAJAC (Mu�karcu): Interesuje vas kako �ete umrijeti? Dajte mi dlan.
ON istrgne dlan iz policaj�eve ruke.
ON: Ne.
POLICAJAC: Ne pla�ite se... umrijet �ete... kao i svi.
Pauza. Svo troje sjede za stolom.
ONA: Znate �ta bismo sad mogli? Da igramo.
POLICAJAC: �ta?
ONA: Jednostavno je... on je izmislio tu igru. Mo�e?
ON: Svejedno mi je.
POLICAJAC: Volim igre. �ta treba da radim?
ONA: Ni�ta. Sjednite tu... Zove se Igra plakanja. Pravila su jednostavna. Ko prvi zaple�e � pobjednik je.
POLICAJAC: Zanimljivo.
ONA: Mo�e?
POLICAJAC: Hajde.
ONA (Mu�u): Spreman?
ON: Da.
Sjede za stolom. Netremice se gledaju, u potpunoj ti�ini, bez promjene izraza na licu. Bez zvuka i pokreta. POLICAJAC postepeno mijenja raspolo�enje. Bol i tuga. Velika tuga. Iskrena i duboka. Prva suza. Oni ga gledaju u nevjerici, bez rije�i. POLICAJAC pla�e... kao niko prije njega.

KRAJ