NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2007. broj 1-2 godina XLIII januar-jun YU ISSN 0036-5734

DRAME
Uglje�a �AJTINAC
ANIMALS
Mili, Melence � Veliki Be�kerek

 

UGLJE�A �AJTINAC

Dramski pisac, prozaista i pesnik, ro�en 1971. u Zrenjaninu.
Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odsek dramaturgija, diplomirao 1999. i dobija nagradu �Josip Kulund�i� za najboljeg studenta dramaturgije, kao i nagradu �Slobodan Seleni� za najbolji diplomski tekst � Pravo na Rusa. Od 2003. do 2005. radi kao dramaturg Srpskog narodnog pozori�ta u Novom Sadu, gde kao urednik potpisuje izdanje zbirke novih dramskih tekstova mladih pisaca PROJEKAT 3, �ije su drame izvedene u okviru istoimenog festivala u maju 2005, u SNP-u. Od 2005. predaje dramaturgiju na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Izvedene drame:
Rekviziter � Britansko izvo�enje na Festivalu savremene evropske drame u Hadersfildu, Velika Britanija, 2000; Beogradsko dramsko pozori�te (BDP), 1999.
Pravo na Rusa � Srpsko narodno pozori�te, 2001.
Govorite li australijanski � Pozori�te �To�a Jovanovi�, Zrenjanin, 2002.
Hadersfild � Pozori�te TUTA iz �ikaga (2006), ameri�ka postavka drame. S novim ameri�kim prevodom teksta, u�estvovao na literarnoj radionici New Dramatists (organizacije koja okuplja i promovi�e rad dramskih pisaca prvenstveno iz Sjedinjenih Ameri�kih Dr�ava), Njujork, 2005; Jugoslovensko dramsko pozori�te (JDP), 2005.
Praizvo�enje drame � Leeds� West Yorkshire Playhouse na engleskom jeziku, jedina drama srpskog pisca postavljena na zvani�an repertoar profesionalnih pozori�ta u Britaniji (2004).
Banat � Premijera 1. februara 2007. na Sceni �Ljuba Tadi� Jugoslovenskog dramskog pozori�ta; Premijera u Centru za kulturu Pan�eva, 7. marta 2007.
Dobio je Sterijinu nagradu za najbolji dramski tekst za dramu Hadersfild, 2005.
Na Prvom filmskom festivalu Srbije u Novom Sadu (2007), dobio je nagradu za scenario filma Hadersfild (zajedno sa koscenaristom Dejanom Nikolajem Kralja�i�em).


Dramatur�ka bele�ka

O �IVOTINJAMA I LJUDIMA

HRISTIFOR: Oni su se samo stvorili odjednom, verovatno ubili moje roditelje i brata, u�li u njihova tela. Imali su �ivotinjske glave na ljudskim ramenima...
(...)
KRSTA: Ljudi su u stanju da promene sopstveno ime, ako im se ono ne svi�a. Pri�alo se da je 2Erik Bardon3 bio najve�a zver u Njukaslu. A, kad si u Njukaslu, taman bio i najve�a zver, nisi daleko od toga da si nula. Shvatio je to, seo u avion, i preleteo okean. U zemlji gde, na sportskim terenima, milioni kli�u �medvedima�, �ajkulama�, �pingvinima�, �jastrebovima�, �ovnovima� �� mogao je da se razma�e, da di�e punim plu�ima. U zemlji �iji je predsednik izgovorio istorijsku re�enicu, �Ako �eli� prijatelja u Va�ingtonu, nabavi psa�... U toj zemlji, Erik se osetio slobodan i jak. Odande je objavio kona�an rat. Sumnja se da je on jedini koji je uspeo � da bude �ovek, potom �ivotinja, a onda opet �ovek...
Jednog jutra Jozefu K. zakucali su na vrata neznanci i saop�tili mu da je protiv njega pokrenut proces.
Nekog drugog jutra junak Kafkine pripovetke Preobra�aj probudio se i konstatovao da se fizi�ki transformisao i postao � buba.
�Jednog jutra�, veli Hristifor u �ajtin�evoj drami Animals, �probudio sam se u svom krevetu i ugledao majku, oca i starijeg brata pretvorene u zveri. S ljudskim telima i glavama velike bele ajkule, belog medveda i aligatora�.
Jednog jutra i Erik Bardon re�io je da napusti Njukasl, sivi gradi� u Velikoj Britaniji, i preleti preko �bare�, u dr�avu �iji je predsednik izgovorio re�enicu: �Ako �eli� prijatelja u Va�ingtonu, nabavi psa�, da bi tamo postao najve�i beli peva� crna�kog glasa svih vremena, frontmen slavne grupe �Animals�, te da bi s �lanovima grupe �War� otpevao najbolju verziju pesme Tobacco road ikada napisanu.
Jednog jutra probudi�emo se i shvatiti da smo druga�iji, ili da su oni oko nas druga�iji, da ni�ta oko nas vi�e nije kao �to je bilo, i ko zna da li �emo tada u ogledalu prepoznati svoj dotada�nji lik. Ili �e nas iz zrcala posmatrati lice neke �ivotinje.
Upravo o posledicama takvog jutra Uglje�a �ajtinac pi�e svoju dramu Animals. Istina, do samog njenog kraja, do spu�tanja zavese, �italac ne�e pouzdano znati da li su promene o kojima autor pi�e istinske, ili su tek plod bolesnog uma jedne od pi��evih dramatis persona. Autor �e nas, dakle, postaviti pred istu dilemu s kojom nakraj nije uspeo da iza�e ni njegov Hristifor.
A s one strane te dileme je metafora, sna�na, smelo konstruisana dramska pri�a trilerskog zapleta, sasvim podobna literaturi Stivena Kinga � dakle lako preto�iva u filmski scenario � o ljudima koji jednog jutra postanu zveri. Ta�nije: pretvaraju se u ljude s glavama �ivotinja, da bi tek iz te perspektive, poput Orvelovih junaka s po�etka �ivotinjske farme, sagledali jezivu istinu o sebi kao � ljudima. Nakon te spoznaje, vo�eni rigidnim zapovestima, nalik onima koje je Bog zave�tao �ove�anstvu, oni �e snagom vlastite �udnje za uspostavljanjem apsolutne pravde, povratiti ljudski lik samo s jednim ciljem � da zatru svaki trag �ovekovog postojanja na Planeti.
Naspram takvih ljudskih zveri (ili zverskih ljudi), nalazi se onaj ko u svoju ljudskost ne sumnja, a �ije ime je, nimalo slu�ajno, izvedeno od Isusovog.
Jer, kao �to je Hrist proterao ne�astive sile u krdo svinja, tako �e dvadesetak vekova docnije i Hristifor poku�ati da u�ini obrnuto, da se obra�una sa �ivotinjama koje su se nenadano uselile u tela njegovih roditelja i njegovog brata. A u njima, dakle upravo u �lanovima vlastite porodice, on �e prepoznati destruktivnu mo� onih koji su mu, po svemu, najbli�i: ajkulu kao savr�enu ma�inu �iji jedini smisao je u ubijanju (Majka), belog medveda kao naizgled bezazlenog, no su�tinski ravnodu�nog krvoloka (Otac) i aligatora kao podmuklu i pritajenu zver koja samo vreba pravi �as za napad (Brat).
Da li je ovakvo �prepoznavanje� ba� posve neo�ekivano?
Ovu vrstu egzorcizma, tj. kona�ni obra�un sa zverima, Hristifor �e poku�ati da sprovede uz pomo� pozori�ta, odnosno kroz simulaciju pozori�ne predstave i � �ekspirove stihove. Pokaza�e se, me�utim, da teatar danas jedino mo�e da potvrdi model tragedije. I ni�ta vi�e. Pravo isceljenje pozori�te, naime, nije u stanju da ponudi. �ak ni kroz poku�aj afirmacije istinske ljubavi koja bi da se poistoveti s onom o kojoj je pisao �ekspir. Tragedija, dakle, ostaje samo puki obrazac, ispra�njen i sveden na formu koja vi�e nema nikakve veze sa mogu�no��u umetni�kog transponovanja.
Plasti�na kesa koju Hristifor sebi stavlja na glavu, a koju �e na kraju, u zatvorskoj �eliji da zatra�i od nanovo �humanizovanog� brata da bi se ugu�io, samo je jo� jedan na�in efikasne dekaptacije, efektne poput giljotine koja glavu osu�enika jednostavno zbri�e, �izbri�e je� s tela.
U �ajtin�evoj drami sve je, dakle, mogu�e, pa i da ljudima iznenada izrastu �ivotinjske glave, ili � �to je sa stanovi�ta ovda�njeg iskustva jo� neverovatnije � da Krsta, mesar, sagleda povest Erika Bardona na na�in na koji to �ini, prepoznaju�i u �ivotnoj pri�i ovog muzi�ara sudbinu �oveka koji je postao �ivotinja da bi ponovo u sebi uspeo da prona�e �oveka. No, jedan je Erik Bardon. Svi ostali tek smo � ljudi.
�Ljudi su u stanju da promene sopstveno ime, ako im se ono ne svi�a�, konstatuje �ajtin�ev Krsta, i sam jedna od �rtava transformacije �oveka u zver, kasapin �ija je profesija klanje, ali koji s tom �injenicom ne �eli da se pomiri.
Ime � da, ali ne i svoju prirodu.
Aleksandar MILOSAVLJEVI�


L� I�� C�� A

HRISTIFOR� (28)
DIVNA�� (26)
ZUBA� �� MATILDA� (55)
BELI �� MILENKO (60)
AL � OGNJEN� (35)
KRSTA� (60)

Delovi poeme �Venera i Adonis� Viljema �ekspira adaptirani su iz hrvatskog prevoda Danka An�elinovi�a. Citirane strofe, prema redosledu pominjanja u drami, odgovaraju, kako u prevodu tako i u originalnoj verziji � strofama 1, 29, 180 i 185.

1.

(Hristiforov jednosobni stan. On stoji ispred ikone sa likom Hrista i ikone sv. �or�a. Tinja malo kandilo i obasjava ikone. Hristifor je skru�en, umornog glasa, ali ne i o�ajan. U polumraku, soba deluje skromno name�tena, jedan krevet u uglu, veliki sto za ru�avanje na sredini, manja stela�a sa televizorom i CD plejerom, nekoliko knjiga na polici. Bo�na vrata, na suprotnoj strani one u kojoj �u�i Hristifor, dopola su od�krinuta i odande dopire neonsko svetlo. To su vrata kupatila koje se otkriva delom u zidu oblo�enom plo�icama, delom u plafonu svom zamazanom masnim flekama, du� kojeg se prepli�u senke, ogromne, neljudske. Odande dopiru zvuci lomljenja kostiju, halapljivog gutanja i odjek vilica. Hristifor ispod majice izvadi Divninu fotografiju u malom ramu, na kojoj se ona sme�i, i gde oko vrata ima crvenu e�arpu, koju ina�e uvek nosi. Hristifor zadr�i fotografiju u rukama na tren, a onda je spusti pored ikona.)
HRISTIFOR: Divna. Najdivnija Divna. Evo, stavi�u te ovde. Pored Sina Bo�jeg i Sveca za�titnika. Ne brini, tu �e ti biti lepo. Mirno je. Oni su, uglavnom, mrtvi. Samo slike. Neme uspomene. Nit' vide � nit' �uju. A ti si �iva i stvarna. I oni su to nekada bili, al', eto, nekako uvek tako biva � sve lepo i dobro �ovek na kraju uspe da usmrti. Valjda, da bi se ose�ao sigurniji u svojoj nesre�i. Jer, nada je strepnja... Odsad �u se moliti tebi, mojoj boginji. Da me spasi�. Da zajedno spasimo nas... (gubi smirenost, podrhtava)... Jer, ovo ne mo�e jo� dugo da traje! Ili, nikad ne�e ni prestati?! Mora postojati odgovor na pitanje: Dokle?! Dokle?!
(Bo�na vrata se �irom otvaraju i sada se jasno vide bele plo�ice kupatila zamazane krvlju. Iz kupatila izlazi Beli � telom �ovek od 60 godina i sa glavom belog medveda. Nju�ka mu je zamazana krvlju.)
BELI: Dok ne dobijem jo� jedno deset kila �istog sala! Ide zima, jo� toliko mi fali da postignem neophodnu zalihu energetskih naslaga. Opet se moli� tom tvom...
(Iza Belog, iz kupatila izlazi Al � telom �ovek od 35 godina i sa glavom aligatora.)
AL: Opet se molio?
HRISTIFOR: Molim se neprestano. Ne mogu vi�e. Voleo bih da sve ovo prestane...
(Hristifor se spusti na kolena, tiho po�ne da jeca. Iz kupatila iza�e Zuba � telom �ena od 55 godina i sa glavom velike bele ajkule. Obrati se Belom i Alu.)
ZUBA: Momci, po�isti�u �to je ostalo, ako nemate ni�ta protiv? Beli? Al?
(Beli i Al se pogledaju.)
BELI: Pun sam. Al, �ta je s tobom?
AL: Pa, mo�da bi' mogao...
(Beli udari laktom Ala.)
AL: ...Da ka�em da sam se ba� najeo! Samo ti navali, Zubo.
(Zuba se vrati u kupatilo, gde se od tog trenutka ponovo �uju glasni udarci vilica. Beli i Al pri�u Hristiforu koji poku�ava da se povrati iz nastupa slabosti. Sklanja Divninu fotografiju ispod majice, a onda ispod krevetskog du�eka.)�
AL: C-c-c... Slomljen �ovek.
BELI: Ljudski ostatak.
AL: Govno od �oveka.
BELI: Bolje re�i � samo govno!
(Hristifor ustaje, Al i Beli prilaze mu sasvim blizu, �utke, zlokobno. Hristifor se odmi�e dok ne do�e do ugla sobe i tu ostane sabijen. Al i Beli mu �apu�u.)
AL: Kako bih ti slatko otkinuo glavu...
BELI: Tebi glava, meni iznutrice.
(Odjednom, Zuba izlazi iz kupatila, pali svetlo u sobi, sve se osvetli i Al i Beli pokriju o�i rukama, odmaknu se od Hristifora. Zuba pritiska dugme na CD plejeru, kre�e �Let The Good Times Roll� Animalsa. Hristifor se spusti i sedne na krevet, Beli i Al se spuste do poda i �izvale� u le�e�i polo�aj. Zuba uzima prskalicu za cve�e, upumpava pritisak a zatim se prska vodom po glavi, �ini to ovla�, povremeno, tokom ove scene i u narednim. Kru�i oko Ala i Belog, nadmeno, nadmo�no.)
ZUBA: Momci, kakav je to re�nik? Ostavite de�ka na miru...
BELI: Opet se molio tom �oveku koji je umro a, kao, nije umro, �alio mu se i tra�io je pomo�...
AL: I ovom drugom, osvedo�enom ubici nas reptila � verovatno, da do�e i probode nas tim harpunom, kao tu, na slici!
ZUBA: Ostavimo tom jadnom predstavniku njegove vrste pravo na male rituale... Pitala sam kakav je to re�nik?! Beli?
BELI: Zubo, ja...
ZUBA: Nemoj ti meni �Zubo�! Ja jedem a ti izgovara� tu re�?!
BELI: I Al je, Zubo...
AL: Jesam, ali, rekao sam �govno od �oveka�, a ne �samo govno�...
ZUBA: Govno od �oveka ili od vas dvojice, svejedno, ja sam u tom trenutku jo� uvek jela!
BELI: Izvini, Zubo.
AL: Da, izvini. Emotivno smo reagovali.
ZUBA: Zajebi me s emocijama. Valjda smo jo� uvek zveri, a ne ljudi!
BELI: Ali, i ti si emotivno reagovala, Zubo. Smu�ilo ti se, naljutila si se...
AL: Ispoljila si bes...
ZUBA: Jesam li? Majku mu, mo�da ste u pravu... Ali, vi jo� nikada niste mene videli besnu! E, sad sam besna! Sad �u da vam jebem majku!
(Beli i Al su uspani�eni, ustaju i be�e u drugi deo sobe. Hristifor poku�ava da dohvati daljinski upravlja� televizora sa stola, dok Zuba jurca za Belim i Alom. Kona�no, uspeva. Sko�i do CD plejera, isklju�uje muziku i uklju�uje televizor, poja�ava ton. Na ekranu se pojave prizori podvodnih predela � emisija o velikim belim ajkulama. Hristifor poja�ava ton. Zuba zastane, polako se namesti u fotelju i zagleda. Beli i Al se stropo�taju na pod, iza Zube, kri�om zaviruju iza njenih le�a. Hristifor kre�e ka kupatilu.)
ZUBA: De�ko, ugasi svetlo...
(Hristifor gasi svetlo. Delimi�no se u nastavku vidi kako krpom bri�e krvlju zamazane plo�ice u kupatilu, �isti kadu. Beli i Al �apu�u, a Zuba je �sva u materiji� televizijske emisije i ne obra�a pa�nju.)
BELI: U�as, opet dave s nau�nopopularnim pristupom velikim belim ajkulama...
AL: �uti, ovo nas je spaslo...
GLAS (sa TV-a): U svetu preovladava mi�ljenje da su velike bele ajkule agresivna stvorenja; nije im potreban naro�iti povod da bi se ustremile na sve �to im se �ini potencijalnim plenom...
BELI: Ovo sam spreman da potpi�em...
AL: Umukni, raskida�e nas...
GLAS (sa TV-a): Ipak, na�a istra�ivanja pokazuju druga�ije. Ovo zadivljuju�e stvorenje jedno je od najkrupnijih na planeti. Ona je svetski putnik. Bi�e koje ne miruje i koje samo nastoji da ispuni svoj kona�an cilj postojanja. Kao i sve ostale vrste i stvorenja koja naseljavaju na�u planetu...
BELI: Malo sutra! Gde su ostali?! Samo o ajkulama snimaju emisije! I, o krokodilima...
AL: Nije ta�no. Ima vi�e emisija o nacistima nego o krokodilima!
BELI: Ma, jebite se � i vi krokodili, i nacisti, i...
(Beli ustane, demonstrativno ode do kreveta, legne i okrene svima le�a.)
GLAS (sa TV-a): Ostanite sa nama i uverite se u neverovatne i fantasti�ne �injenice iz �ivota velike bele ajkule...
(Zuba zarida, emotivno, nekontrolisano, zapla�e.)�
GLAS (sa TV-a): ...Stvorenja toliko zastra�uju�eg i vrednog po�tovanja u isti mah. Jednom re�ju, veli�anstvenog...
(Hristifor odreaguje na Zubino ridanje, do�e do nje i maramicom joj bri�e suze. Ona oslobodi najiskreniji pla�, polo�i glavu na Hristiforovo rame.)

2.

(Stepenik pred mesarom. Divna stoji na stepeniku, u belom mesarskom mantilu, na�minkana i prelepa. Po rukama i mantilu sa zasukanim rukavima, skorile se kapljice krvi. Hristifor sedi na stepeniku. Svaki put kada Divna zamakne iza scene on je prati pogledom, a kad se vrati ljubi je po rukama dok pri�a.)
HRISTIFOR: Kad bih te zaprosio, Divna...
DIVNA: Ej, mrzi me da sad odvajam od kostiju, Hris... Mo�e �na gomilu�?
HRISTIFOR: Mo�e...
DIVNA: Ra�una�u da je polovina kostiju i tako �e iza�i jeftinije. Me�ano je: svinjetina, govedina i konjsko...
HRISTIFOR: Da. Nek' bude �etrdest kila, i to je to... Moram ne�to da ti ka�em, Divna...
DIVNA: Hristifore, da verujem u instituciju braka, danas bih se udala za tebe.
HRISTIFOR: Znam... Mnogo je va�nije imati nego verovati.
DIVNA: Aha. Mada, slatko je to �to ti veruje� u Boga...
HRISTIFOR: Iznajmio bih stan. Pozvao bih te da do�e� i �ivi� sa mnom...
DIVNA: To je ve� �ne�to�!
HISTIFOR: Naravno, prvo bih podigao kredit, odnosno, na�ao neki posao.
DIVNA: Kako �e�? Ti nema� vremena da radi�. Ko �e brinuti o mami? O tati? O velikom batici?
HRISTIFOR: Pomozi mi, Divna.
DIVNA: �ove�e, dajem sve od sebe. Upravo ti prodajem �etrdest kila mesa po ceni koja odgovara koli�ini od dvadeset kilograma.
HRISTIFOR: Zato �to me voli�, zato �to si stvarno divna, zato �to zna� da i ja tebe volim, Divna.
DIVNA: Hris, to su samo re�i. I, ti veruje� u to �to govori�, to je slatko. Ali, imamo li mi ne�to od svega toga?
HRISTIFOR: Sada, to je mo�da malo, ali, za mene je sve. Kasnije, mogli bismo imati vi�e, i jo� vi�e...
DIVNA: Ja ve� imam dvadeset �est, ti dvadeset osam... Kad kasnije, slatki�u moj mali?...
HRISTIFOR: Oni nisu ljudi. Oni su zveri. �ivotinje. Shvatio sam, Divna. Ne bi bio nikakav greh kad bih to u�inio. Samo da skupim hrabrosti. Mora� mi pomo�i...
DIVNA: Nisam sigurna da razumem...
HRISTIFOR: Jedini problem je �to se dr�e zajedno. Njih troje su uvek tu. Imaju sna�ne vilice, zastra�uju�e... I, �ivotinjsku snagu. Tela su im ljudska, ali, u njima po�iva zverska snaga. Kad bih napao jedno, drugo dvoje bi me rastrgli...
DIVNA: Zveri?...
HISTIFOR: Jednog jutra, probudio sam se u svom krevetu i ugledao majku, oca i starijeg brata pretvorene u zveri. S ljudskim telima i glavama velike bele ajkule, belog medveda i aligatora.
DIVNA: Vidi, Hris... Ja ne mislim da je to problem. �tavi�e, to mo�e biti re�enje � jednostavno, treba razgovarati s nekim iz zoolo�kog vrta. �ivotinje imaju odre�enu cenu na tr�i�tu, veliku, ako su u pitanju one koje si pomenuo.
HRISTIFOR: Ne mogu da ih prodam. Rizi�no je. Sigurno bi na�le na�in da mi se osvete. Moramo ih ubiti, i nestati...
DIVNA: A za�to bismo nestajali? Moj otac ih ubija svaki dan i nikad mu nije palo napamet da nestane. Naprotiv, otvorio �ovek mesaru, zaposlio k�er, napravio posao...
HRISTIFOR: Sjajno! Divna, to je re�enje! Je l' bi popri�ala s njim da mi nekako pomogne?
(U pozadini, za�uje se muzika �We've Gotta Get Out Of This Place�Animalsa�. Hristifor nervozno reaguje.)
DIVNA: Ha, �mi o vuku a vuk na vrata�!
HRISTIFOR: �Animalsi�?!
DIVNA: Kad �uje� da je pustio �Animalse�, znaj da je dobro raspolo�en. Zna�i, danas je poklao �ta je hteo i sad je sre�an... 'Ajde da utovarimo tih �etrdeset kila dok nije provalio da ti prodajem upola cene!
HRISTIFOR: Zna� �ta, trebalo bi da te zaprosim pred njim. Da tra�im od tvog oca da nam d� blagoslov...
DIVNA: Va�i, al' ne sada!
HRISTIFOR: Divna, jedini �ivote moj...
(Hristifor je dograbi u zagrljaj. Ljube se dugo, uz muziku.)

3.

(Al sedi za stolom u sobi i slika na platnu, uljanim bojama, ali ne vidi se �ta. Zuba je zavaljena u fotelju i �ita. Beli le�i na podu ispred televizora i gleda emisiju o �ivotu u polarnim predelima, autora i voditelja Dejvida Etenbroa, koji se u jednom trenutku i sam pojavljuje u kadrovima. Sa CD plejera idu �Animalsi, �Worried Life Blues. Beli postepeno poja�ava ton, sve dok to Zubi ne zasmeta. Zuba nekako dovr�ava �itanje, vrati se na neku od stranica, markira prstom deo teksta. U jednom trenutku naka�lje se, a onda spusti knjigu i Belog prostreli pogledom.)
ZUBA: Uti�aj to!
BELI: Ali, ho�u da �ujem, Zubo... Ide emisija o polarnim predelima...
ZUBA: �Ho�e� da �uje��? Onda uti�aj to i slu�aj!
(Beli nevoljno uti�ava ton ali ne skre�e pogled sa televizora.)
ZUBA: Dakle, stigoh do kraja ove tako na�iroko hvaljene knjige! Poreklo vrsta �arlsa Darvina. �ta veli �arls? �Odabiranje�, �nasle�ivanje�, �pripitomljavanje�, �ukr�tanje�! Kakve su to re�i? Tako lake da se izgovore, a tako te�ke u svom zna�enju. Ova knjiga je dovoljan dokaz, �ak i vi�e od toga� �� ovo je �knjiga zla�, uputstvo za teror nad nama! Svaka bolesna ideja o uni�tenju prirodnog toka u �ivom svetu ovde je na�la korena! Ka�e: �Po�to prirodno odabiranje dejstvuje samo radi dobra i za dobro svakog bi�a, to �e sva telesna i duhovna svojstva te�iti da napreduju ka savr�enosti.� Aha! Dakle, normalno je da �ovek istrebi �ivotinju? Za �dobro bi�a�?! Pokolj je �duhovno svojstvo�?! Beli?
BELI: Da, da... Po�eo sam da �itam tu knjigu ali nisam zavr�io...
ZUBA: Za�to nisi?
BELI: Bila mi je te�ka, mislim, terminologija... Ali, nije lo�e, mislim da sam ukapirao su�tinu...
ZUBA: Ma, nemoj? 'Ajde, leba ti, da �ujemo � su�tinu!
BELI: Ne znam gde je to, negde oko stote stranice, taj deo o �borbi za �ivot�, i to da je borba �naj�e��a izme�u jedinki i varijeteta iste vrste�...
(Beli besno ustaje, osvr�e se.)
BELI: Daj ovamo tu knjigu!
(Zuba mu pru�a knjigu, zbunjena burnom reakcijom Belog � on uzima, tra�i, lista.)
BELI: Aha, evo!... (�ita) �Po�to vrste istog roda imaju obi�no, iako ne uvek, mnogo sli�nosti u navikama i gra�i, i uvek u sastavu, to �e borba me�u njima biti obi�no �e��a, ako stupe u utakmicu me�u sobom, nego izme�u vrsta razli�itih rodova�... (prestaje da �ita) Dakle, on tu sad daje primere dve vrste lasta iz Sjedinjenih Ameri�kih Dr�ava, gde je jedna potisnula drugu, te u �kotskoj, drozd imela� potisnuo je drozda peva�a, te ova vrsta pacova onu, te u Rusiji, mala azijska buba�vaba potisnula veliku doma�u, bla, bla...
(Beli pru�a knjigu Zubi, ova je besno uzima, proverava stranice s kojih je Beli �itao, a onda se ustremljuje na njega.)
ZUBA: �ta, �bla, bla�? Tebi je to �jasno�? Ti si naseo na njegovu pri�u da se istrebljuju samo vrste unutar rodova?! Samo sli�ni?! Ti si progutao ovu propagandu?!
BELI: Nije propaganda! Razmi�ljanje da �svako �ivo bi�e te�i da pove�a svoj rod geometrijskom progresijom�, bla, bla, �da svako u izvesnom periodu �ivota, u neko doba godine, u svakom pokolenju ili s prekidima, mora da vodi borbu za opstanak i da trpi velika uni�tavanja� � eto, to nije propaganda! �Smrt je obi�no brza, a sna�ni, zdravi i sre�ni nad�ivljuju i mno�e se.� Uostalom, u ovom ratu protiv ljudi, mi te�imo da postanemo njima sli�ni, a kad to postanemo, unutar roda, istrebi�emo sebi sli�ne... A, sad, ja bih da poja�am ton, ako mi dozvoljavate? Mogu li?
AL: Za�to stalno morate da se sva�ate?
(Zuba i Beli �ne�e da �uju� Ala, tako da njegova prethodna, i dve naredne replike, ne sti�u do njihovih u�iju.)
ZUBA: Ne znam... Mo�e� li? Mislim, s tolikom inteligencijom koju ima�...
AL: Ne mogu da podnesem taj ton...
BELI: Ne, stvarno, Zubo... Ovaj tip pravi sjajne prirodnja�ke emisije...
AL: Bez obzira na onog ko je tu, u blizini...
ZUBA: To nije bilo koji �tip�, to je Dejvid Etenbro, moronu jedan...
BELI: Ma, dobro, zar je va�no?!...
ZUBA: �ta si rekao?... Kako to misli�, �zar je va�no�?!
ZUBA: Dejvid Etenbro je jedan od onih koji su sve ovo i zakuvali, idiote jedan!... On je direktno odgovoran za takozvanu popularizaciju nauke o prirodi i �ivotinjskom svetu. A, �ta to zna�i?
AL: �Slobodna i divlja zloupotreba �ivog sveta od strane dvono�aca...�
BELI: Ma, daj, zar �ete mi sad citirati delove manifesta �O kona�noj borbi protiv dvono�aca�?!
ZUBA: Gasi televizor...
BELI: Ali, Zubo, tako retko mogu da u�ivam u slikama polarnih predela...
ZUBA: Gasi!
(Beli nevoljno isklju�i televizor.)
BELI:� A da je emisija o ajkulama, onda bismo svi morali da �utimo i gledamo...
ZUBA: �ta si rekao?!... Usudi se da ponovi�, �ubre jedno! Nezahvalni�e... Kada biste mogli da zauzmete distancu prema tim la�ima, ja bih vam dopustila da gledate! Ali, ne, vi ne umete da prepoznate propagandu. Kako mogu da budem sigurna da vas sli�ni sadr�aji ne�e odvesti u sumnju?! I, �ta �e ti ton?! Zar ti nije dovoljna slika? Vidi� kako te zavodljivo gleda u o�i s tog ekrana i tera te da mu veruje�! Zna� li ti koliko je na�ih saboraca Dejvid Etenbro strpao u kaveze?! Prokrijum�ario i smestio u zoolo�ke vrtove? Koliko je samo armadilja i sitnih sisara iz Ju�ne Amerike otrgnuto i odvedeno iz prirodnih stani�ta u tamnice i kazamate?!... Za kaznu, citira�e� svih sedam velikih zaveta iz manifesta �O kona�noj borbi protiv dvono�aca�!
(Beli se preme�ta s noge na nogu.)
BELI: Zavet prvi: �Borba protiv dvono�aca kona�na je i beskompromisna. Zbog nje se odri�e� i svoje prirode, a sve zato da budu�a pokolenja sisara, ptica, riba, insekata, vodozemaca, reptila, meku�aca...�
ZUBA: Dobro, 'ajde sad zavet drugi, ne nabrajaj sve...
BELI: Zavet drugi: �Pobedi�emo dvono�ce njihovim oru�jem. Pretvori�emo se, postepeno, u ljude i izazvati kona�an obra�un�. Zavet tre�i: �Tokom borbe, �uva�emo i paziti na bra�u koja su hrabro ostala u svom prirodnom okru�enju i obliku, da prkose tako slabi i nejaki svakom poku�aju... Dvono�ca da ih istrebi...�
ZUBA: �Svakom poku�aju svakog dvono�ca da ih istrebi�...
BELI: Da... Zavet tre�i: �Dosta su dvono�ci prenosili bolesti na�im vrstama, sad je na nama da bolestima zara�avamo dvono�ce!�
ZUBA: To si sad maksimalno uprostio, al' 'ajde, smisao je tu...
BELI: Zavet �etvrti: �Razvijaj inteligenciju u smeru inteligencije dvono�ca. Tako da ga razume�, ali ne i da prihvati� njegova na�ela.� Zavet peti: �Dvono�ca jede� samo u krajnjoj nu�di ili u samoodbrani, jer, u protivnom, �inio bi isto �to i on.�� Zavet �esti: �Ne pari se sa dvono�cima.� Zavet sedmi: �Kad nestane i poslednji dvono�ac, du�an si da se samouni�ti� � da ne ostane �ak ni se�anje na to da je vrsta zvana �dvono�ci� ikada delila ovu planetu s drugim vrstama.� Eto... Izgovorio sam svih sedam velikih zaveta...
ZUBA: I, nadam se, razumeo smisao onoga �to si izgovorio... Al, zar je mogu�e da toliko nema� talenta za slaganje boja?!
AL: Hej, za�to viri�, Zubo? Mislio sam da vam poka�em tek kad bude gotovo...
ZUBA: Ne virim, gmizav�e � zar ti nije jasno da su mi o�i odvojene i da ne mogu da te uklonim iz vidnog polja?! Ina�e, volela bi da ne vidim ni tebe, ni ovog fana Dejvida Etenbroa...
AL: Zar ne izgleda mo�no?
(Al okre�e platno ka Zubi i Belom. To je grubo naslikana scena u kojoj, ne�to nalik zmaju, sedi na konju i probada kopljem nekoga nalik sv. �or�u koji le�i na zemlji. �uje se klju� u bravi. Svo troje posko�e od nestrpljenja. Ulazi Hristifor sa pretovarenim rancem u rukama.)
ZUBA: Za�to kasni�?
HRISTIFOR: Sreo sam nekoga. Stao i popri�ao...
(Al prilazi Hristiforu ponosno dr�e�i sliku koju je naslikao.)
AL: Vidi, Hristifore � je l' ti se svi�a?
ZUBA: Reci da li ti se svi�a? Toliko se trudio.
HRISTIFOR: Lepo je...
ZUBA: O �emu si pri�ao s tom osobom koju si sreo?
(Beli prilazi rancu i po�inje da nju�i hranu.)
HRISTIFOR: O ljubavi. Prosio sam je.
(Zuba primeti da Beli nju�i, pri�e i udari ga po nju�ci.)
ZUBA: Vuci se odatle, skotino!
(Beli se odmakne.)
ZUBA: Je��e� tek kada Al i ja zavr�imo, za kaznu! Odnesi to u kupatilo i istresi u kadu.
(Beli odlazi do kupatila s rancem u rukama, �uje se kako istresa meso i kosti koje odzvanjaju o zidove kade.)
ZUBA: Za�to si prosio, Hristifore? Zar ti mi ne dajemo dovoljno novca?
HRISTIFOR: Prosio sam njenu ruku. Ona je �ena ili ��enka�. Volim je. Moja je �elja da �ivim s njom.
AL: 'O�e da pobegne!
ZUBA: Ne mo�e� �iveti ni sa kim drugim, osim sa nama. Prirodno je za tebe, kao dvono�ca, da ose�a� nedostatak ljubavi i potrebu da pobolj�a� svoj polo�aj. U tome je razlika izme�u �vas� i �nas�. Pitaj, to mi je omiljena tema...
(Beli izlazi iz kupatila, pokunjen. Odlazi do ugla sobe.)
BELI: Tamo, stvarno, ima lepih komada mesa...
AL: Zubo, 'o�emo jesti?
ZUBA: Vidi�, de�ko... Oni su gladni. Samo gladni. Nema tu nikave �ljubavi� ili �volje�. To je ja�e od njih... Mora� se navi�i na to, ili nestati. Ne sme� imati nikakvih �elja...
(Hristifor klekne ispred Zube. Ona ga obujmi rukama. On tiho pla�e.)
ZUBA: Kad ljudi ka�u �volimo �ivotinje�, misle na sopstvenu sklonost da gledaju �ivotinju, poseduju �ivotinju, budu u njenoj blizini i da ona od njih zavisi. A da li �ivotinja �eli isto? Ne. Za�to? Zato �to, kao �to smo ve� rekli, �ivotinja nema nikakvih �elja, pa ni tu �elju. A, mo�e li biti ljubavi izme�u dvoje ako ne �ele isto? Ili, nisu isto...
HRISTIFOR: Nemoj imati nikakvih �elja...
ZUBA: Nikakvih...
HRISTIFOR: I, ako strada�, znaj da je to stvarno ljudsko stanje i po�etak istinskog duhovnog �ivota...
ZUBA: I, bi�e dobro, da svako strada prema svojoj meri, a ne po volji drugoga. Kao �to �mi� stradamo od �vas�. I, ne nastoj da razume� ono �to nisi.
HRISTIFOR: Kako?
ZUBA: Kod dvono�aca, preovla�uje mi�ljenje da je Viljem �ekspir veliki pesnik...
(Zuba uzima jednu od knjiga s police i pru�i je Hristiforu.)
ZUBA: A, sad, da ve�eramo...
(Zuba rukom poka�e Alu u pravcu kupatila. Kad u�u, odande se �uju poznati zvuci. Beli nervozno vrti glavom i negoduje, mumla. Hristifor ode do kreveta i sedne. Otvara knji�icu koju mu je Zuba dala. Beli se dovla�i do Hristifora, sedne do njegovih nogu. Hristifor ga pogleda, vrati pogled na knji�icu. Otvori prvu stranicu i� pro�ita.)
HRISTIFOR: �Ba� kad se Sunce lica ognjevita
Od rosne zore rastade, ubavi
Adonis mladi ve� u lov pohita;
Ljubio lov je, rug'o se ljubavi:
Venus od �e�nje za njim po�uruje,
I zanosno mu ljubav iskazuje.�

4.

(Krsta, mesar, pere no�eve, kuke, lance � sve je zamazano krvlju i sad le�i u metalnom koritu. Bri�e ih i odla�e. Divna stoji postrani. Krsta ima maramu vezanu oko vrata � masnu, prljavu. Uvek je nosi. U pozadini se �uju �Animalsi�: �Don�t Let Me Be Misunderstood�.)
KRSTA: Eh, da mi je jo� koja mu�terija k'o taj momak!...
DIVNA: Tebi je samo va�no da proda� meso �ivotinja koje si zaklao.
KRSTA: Dabome. Ja sam mesar! Da sam pekar, voleo bih da imam mu�teriju koja bi kupovala dvadeset hlebova svaki dan!
DIVNA: I, nikad se nisi zapitao � za�to on uzima dvadeset kila mesa, svaki dan?
KRSTA: �ta me briga! Sve dok kupuje, mene mnogo i ne zanima... Mo�da je odgajiva� pasa?
DIVNA: Mo�da mu uop�te ne treba toliko mesa?
KRSTA: Pa, �ta onda radi s tol'kim mesom?
DIVNA: Zar nije va�no samo to �to on uvek ostavi novac za robu koju kupuje. Ke�.
KRSTA: Jeste. Sila je taj momak. On uvek ostavi ke�, a ne kartice i sva ta govna kojima danas ljudi pla�aju...
DIVNA: On dolazi zbog mene.
KRSTA: Dabome... Ti si lepa, mlada, ljubazna... Toliko je mesara u koje bi mogao da ode. A, ovde, mo�e da kupi sve �to mu treba, i tebe da vidi.
DIVNA: Mo�da �e do�i opet.
KRSTA: Kako?! Ne�e vi�e dolaziti svaki dan?!
DIVNA: Do�i �e. Da me prosi.
KRSTA: Ako si ti sre�na s njim, i ja sam. �im on kupuje dvadeset kila mesa svaki dan, zna�i, ima para. Sigurno ima neki dobro pla�en posao. Ima i stan, sigurno. Divna, sine...
DIVNA: Ne govori mi �sine�!
KRSTA: K�eri moja lepa... Zna�i li to da �e� ti tvog dobrog taticu da napusti�?
DIVNA: To mora da je stra�no. Tako dugo biti u tom telu koje sporo stari... Pogledaj se.
(Otac se pogleda.)
DIVNA: Potpuno si zaboravio za�to postoji�. Otupeo. To je zato �to ubija�. Svaki dan ubija�. Debeo si. Trom. Ne mora� da jurca� za svim tim prasi�ima, jaganjcima i teladima. Samo stane� ispred njih i zamahne� no�em...
KRSTA: Nisam zaboravio. Ovo radim zbog tebe. Zbog vas koji dolazite. Ti ne�e� ubijati �ivotinje. Mo�e� da uzme� novac i otvori� radnju kakvu �eli�. Ja �u zatvoriti mesaru, ti...
DIVNA (Smeje se):� Ne mo�e� da zatvori� mesaru! Ti ni�ta drugo ne zna� da radi�! Ti bi umro kad bi zatvorio mesaru!... Uostalom, kada bi prestao da ubija�, izgubila bi se svaka potreba da postoji�.
KRSTA: Ubi�u se...
DIVNA (Smeje se): Tvoj neostvareni san!�
KRSTA: Ka�u ljudi, ni�ta ne boli. Ubi�u se i presta�u da postojim.
DIVNA: Kako �e� se ubiti?� Samo bez ve�anja, to ti ne ide.
KRSTA: Ne znam, vide�u...
DIVNA: Ti si potpuni idiot.
KRSTA: Za�to tako razgovara� s ocem?
DIVNA: Slatko je �to ti misli� da si mi otac. Do�i da te poljubim...
(Krsta odlazi do Divne. Ona ga zagrli i poljubi.)
DIVNA: Moj dobri �tatice�... Je l' bi voleo da budem ispro�ena?
KRSTA: Voleo bih.
DIVNA: Da se udam za Hristifora koji svaki dan kupuje dvadeset kilograma mesa, me�ano s kostima?
KRSTA: Da.
DIVNA: Ako do�e da me prosi, ti �e� me dati?
KRSTA: Ako ti tako �eli�.
DIVNA: Obe�aj da se ne�e� me�ati u to, da?� Ne zanima te ko je on. Za�to kupuje toliko mesa. Ne zanimaju te moje �elje. Ne�e� pri�ati, piti pivo i biti prisan s njim, govoriti mu da sam slatka, dobra, lepa...
KRSTA: Ali, sve je istina...
DIVNA: Naro�ito mu ne�e� pri�ati ono �to ti misli� da je istina, dobro?
KRSTA: Lepa moja devoj�ica...

5.

(U Hristiforovoj sobi. Beli ulazi s �a�om punom leda. Zuba sedi i prska se prskalicom za cve�e. Na TV-u, uti�anog tona, projekcija �Dame s kamelijama� D�ord�a Kjukora. Zuba prati film, ali i pona�anje Belog i Ala. Al le�i na krevetu. Ne�to ga �ulja. Izvadi ispod du�eka uramljenu fotografiju na kojoj je Divna i gleda je. Tiho, u pozadini, �uju� se �Animalsi, �How You�ve Changed.)
ZUBA: Ah, kako bi bilo dobro oti�i u pozori�te! Tamo sve po�inje i sve zavr�ava! Eto, Arman i Margarit upoznali su se u pozori�tu; i opet, posle toliko doga�aja, baron de Varvil i Margarit dolaze iz pozori�ta u salon, gde �e se ponovo sresti s Armanom, kockati; gde �e Arman izazvati barona na dvoboj! Pred svaki zna�ajan doga�aj, ljudi idu u pozori�te! Valjda tamo dobijaju inspiraciju za sopstveno �injenje... Eto, ve� sedmi put gledam Kjukorovu �Damu s kamelijama� i uvek ne�to novo nau�im. Recimo, Margarit Gotje uop�te nije njeno pravo ime. Ljudi menjaju imena ako im se ne svi�aju...
BELI: Ime je mogla da promeni, ali ne i sudbinu. Jedina joj je uteha da niko nigde ne�e prona�i podatak da je uop�te umrla...
ZUBA: Kako to misli�?
BELI: Pa, rodila se pod nekim drugim imenom, ne kao Margarit Gotje. A, na nadgrobnom kamenu, staja�e ba� to ime. Zna�i, ona pre Margarit Gotje, koja je ro�ena, nikada nije ni umrla. A Margarit Gotje, koja nije ro�ena nego izmi�ljena, ona �e umreti. Tako, ona koja je ro�ena ne umire, a ona koja je nero�ena umire... Mislim, formalno, jedno bi�e svakako umire...
ZUBA: To je fantasti�no, Beli! O tome nisam ni razmi�ljala... Genijalno! Ba� u njenom stilu...
BELI: �ijem?
ZUBA: U stilu Margarit Gotje, idiote! �ene koja se ne boji smrti; �ene koja izgovara �uveno: �Ne pla�im se ni�eg osim dosade!�
BELI: Zna�, Zubo, moram ne�to da ti priznam...
ZUBA: Prevario si me s nekom drugom?!
(Svo troje zate�eni su ovom re�enicom. Neprijatna ti�ina.)
ZUBA: Oprosti, ne znam odakle mi to...
(Beli gleda u �a�u punu leda.)
BELI: Samo sam hteo da primetim da mi vi�e ne prija da pijem vodu s ovoliko leda. A nekad sam voleo.
(Al iz le�e�eg polo�aja pre�e u sede�i.)
AL: Ni meni vi�e ne prija da toliko le�im. A nekad sam samo to radio.
(Zuba ustaje. Zna�ajno se okrene oko sebe.)
ZUBA: To je to. Dolazi do promena. Menjamo se. Postajemo nalik ljudima. Ulazimo u poslednju fazu transformacije. Uskoro �emo odbaciti ove glave i izra��e nam ljudske. Tebi vi�e ne prija hladno�a, ti vi�e ne mo�e� da le�i� po �itav dan, a meni se ide u pozori�te...
(Zuba prime�uje uramljenu fotografiju u Alovim rukama.)
ZUBA: �ta je to?
AL: To sam prona�ao ispod du�eka. �ulja me ne�to, �ulja, ja rukom, da vidim �ta je...
ZUBA: Aha! �ena. Devojka. Verovatno ona o kojoj je Hristifor pri�ao... Ljudi, ah, ljudi! Lepo izgleda... �teta. Vidite! To je njihova slabost. Kad bi samo umeli da u�e, i to od njih samih! �ta? Mo�da se na� Hristifor zaljubio u ovu fuficu? I ona u njega...
AL: Ne zove se �Fufica�, ve� Divna.
BELI: Otkud ti zna�?
AL: Pa, pi�e iza...
ZUBA: �Fufica� je opis li�nosti, ne ime!
BELI: Kako to da znamo, zar malopre nisi rekla da �ljudi menjaju imena ako im se ne svi�aju�?
ZUBA: Imena � da! Ali, osobine � ne! Tvoja osobina je da si idiot! A zovemo te �Beli�! Dakle, kako god po�eli da te zovemo, i da prestanemo da te zovemo �Beli�, to ne�e promeniti tvoju osobinu da si idiot!
(Beli odlazi i zatvara se u kupatilo, povre�en.)
AL: Ose�am potrebu da odem za njim i budem uz njega.
(Al ustaje, odlazi do kupatila. Zuba posmatra �ta �e se dogoditi. Beli je s one strane pritvorenih vrata.)
BELI: Ne ulazi!
AL: Ose�am potrebu da budem pored tebe.
BELI: Ose�am potrebu da budem sam sa sobom.
AL: Ose�am potrebu da ti dam do znanja da sam uz tebe.
BELI: Ose�am da to ose�a�.
AL: Ose�am da ose�a� da ose�am.
BELI: I ja ose�am da ose�a� kako se ose�am.
AL: Ose�am da ose�a� da ose�am kako ti ose�a� da ose�am.
(Beli izlazi iz kupatila.)
ZUBA: Mo�da uop�te ne moramo i�i u pozori�te. Mo�da samo treba malo pa�ljivije da posmatramo jedni druge.

6.

(Divna i Hristifor u mesari. U prostoru gde se odigrala scena 4. Paket mesa za Hristifora je spreman. Divna �isti mesarski pribor.)
HRISTIFOR: Ako mi pomogne� sada, mo�emo ih se na savr�en na�in re�iti, zauvek. Sve se razvija kako samo po�eleti mo�emo. Izgubili su �ivotinjske glave i izrasle su im ljudske. Sad ponovo li�e na moje roditelje i brata.
DIVNA: Sranje! Ba� sam htela da vidim ta stvorenja s ljudskim telima i zverinjim glavama...
HRISTIFOR: Znam, ne�e� verovati dok ih ne vidi�. Imaju o�iljke na vratovima, tamo gde su glave po�ele da im rastu � to �e te razuveriti...
DIVNA: To nije to, jebi ga...
HRISTIFOR: Mo�e� lako da ih razotkrije�. Pita� ih ne�to o meni. Iz detinjstva. Ne znaju ni�ta o tome. Nemaju se�anje mojih roditelja. Uop�te, nemaju nikakvo ljudsko se�anje. Samo onoliko koliko su nau�ili otkad su ovde.
DIVNA: Treba da mi da� novac za meso. Za ovo sad, i za pro�li put. Ne se�a� se da si zaboravio?...
HRISTIFOR: Oprosti, nisam namerno...
DIVNA: �ta je tebi?
HRISTIFOR: Ne misli� valjda da sam zloupotrebio to...
DIVNA: Zloupotrebio ��ta�?
HRISTIFOR: To �to se volimo.
DIVNA: Ne bih volela da saznam da si ikada zloupotrebio �to �to se volimo�. A, eto, ako me pita� � bojim se da nemam izbora. Uvek �u ja to saznati pre nego ti. I �ekati na tebe. I nadati se da ne�u �ekati dugo. U protivnom, mo�e se dogoditi da nestanem dok ti sazna�...
HRISTIFOR: Napustila bi me?
DIVNA: Jednom, da. �Kakogod, svi umiremo�, zar ne?� Oh, pa ti si se sad zabrinuo... Razume�, ako nestanem, ne�u mo�i da budem ni sama sa sobom � a, to zna�i, ni sa tobom.
HRISTIFOR: Ti sad govori� o umiranju?
DIVNA: Zar tako zvu�i? Dobro, de, vratimo se �ivotu!... Za�to samo pet kila danas?
HRISTIFOR: Po�eli su manje da jedu.
(Hristifor vadi nov�anice, broji i daje Divni.)
DIVNA: Zna�, ne mogu da se udam za tebe, Hris...
HRISTIFOR: Za�to, Divna?
DIVNA: Zato �to si ti potpuni ludak. Ho�e� da u�estvujem u ubistvu tvojih roditelja?� Brata?
HRISTIFOR: Oni su ve� ubijeni! Ho�u da se oslobodim robovanja zverima. Da se stvore uslovi, za nas dvoje. Vi�estruko je va�no. Njih uklonimo. Nama ostane stan. Imamo �ivotni prostor, a onda ne moram ni onaj kredit, o kojem sam ti pri�ao, da podi�em. Krenemo u na� sopstveni �ivot... Samo tvoj, i samo moj.
DIVNA: A, to je problem? Dakle, ve�ita borba mu�kog i �enskog elementa. Ti racionalizuje�, ja ose�am. Sve si smislio, samo me ni�ta nisi pitao. Volim li ja tebe, Hristifore?
HRISTIFOR: Znam da me voli�.
DIVNA: A, ose�a� li to?� Mislim, pored toga �to zna�...
HRISTIFOR: Da.
DIVNA: Onda, ne ose�a� dovoljno. Mora� vi�e. Dok ne oseti� da bih sve u�inila za tebe. U stvari, sve dobro za tebe. Dok ti� ne bude jasno da ja, u stvari, ni�ta ne radim za sebe. I, da ne mislim na sebe, dragi. Mislim samo na tebe.
HRISTIFOR: Onda, u�inimo to! Vidi, potrebno je samo da izvedemo tu jednu scenu, kao dramsku igru, pred njima � i, da ih uhvatimo u zamku!
DIVNA: Mi � da izvedemo scenu?
HRISTIFOR: Da, ono bi�e koje li�i na moju majku sad ho�e da vidi pozori�nu predstavu u ku�i. Ja samo treba da uradim dramatizaciju neke �ekspirove poeme, koja je zaista veli�anstvena, ali, ona ho�e samo poslednju sliku...
DIVNA: Treba da glumimo?
HRISTIFOR: Da! Ti da bude� Venera, ja smrtno ranjeni Adonis, i neko treba da bude divlji vepar!
DIVNA: Ja �u da budem divlji vepar!
HRISTIFOR: Ne mo�e... To mora da bude neko � krupniji.
DIVNA: Ne mogu da govorim nikakav tekst, ja to ne umem.
HRISTIFOR: Ali, ti nema� puno teksta!
DIVNA: Ne mogu ni malo! Ima li neki lik koji ne govori?
HRISTIFOR: Adonis ni�ta ne govori, on le�i smrtno ranjen, ali Adonisa treba...
DIVNA: Adonisa treba da igram ja!
HRISTIFOR: A ja?� �ta?! Da igram Veneru?!
DIVNA: Ti da bude� Venera, tako je!
HRISTIFOR: Zar pored tebe?� Mislio sam...
DIVNA: Zar je to vaaaa�no? Mislio si na to kako da se otarasi� svojih roditelja, to je va�no, zar ne?
HRISTIFOR: Nisu oni moji roditelji!... Da, to je va�no. U redu. Bi�u Venera, bi�u bilo ko! Samo da ih se re�imo...
DIVNA: Da ih se �re�i��!
HRISTIFOR: Po zavr�etku scene koju bismo odigrali, nas troje treba da ih savladamo...
DIVNA: Vepar, ti i ja.
HRISTIFOR: Shvatila si.
DIVNA: Pretpostavljam da bi voleo da po�nemo probe �im prona�emo onoga ko bi igrao Vepra?
HRISTIFOR: Najpametnija moja lepojko...
(Hristifor pri�e Divni i obuhvati joj lice rukama, ne�no.)
HRISTIFOR: Te zveri nisu spoznale istinsku lepotu �ekspirovog stiha. Ono �to njih greje jeste osveta zveri, to jest � vepra. Nimalo ih nije dirnula ljubavna pri�a. Strast boginje prema smrtniku. Najdublja ose�anja.
DIVNA: Dragi moj, tu nema ni trunke �enskih ose�anja.
HRISTIFOR: Vara� se. Zar bi �ekspir propustio priliku...
DIVNA: Naravno, jer � i on je mu�karac.
HRISTIFOR: Ali, tako divni stihovi...
DIVNA: 'Ajde, reci neki, a ja �u ti re�i �ta zna�i to � po �ekspiru!
HRISTIFOR (Recituje): �Zar da se samo hrani� zemlje plodom,
Mesto da plod tvoj poda zemlji hrane?
Zakon je ve�ni: Mora� rodit' rodom,
Da rod tvoj �ivi kad tebe nestane;
Uprkos smrti, da i dalje traje�,
Kroz sebi sli�ne da nov �ivot daje�.�
DIVNA: Ko to ka�e?
HRISTIFOR: Venera Adonisu.
DIVNA: Dakle, uzmimo da je ona, premda je boginja, samo �ena. Tako �ena ne govori. To nije �ak ni mu�ka ideja o tome kako �ena govori, ve� �ist mu�ki rezon. Aj' ponovo, stih po stih...
HRISTIFOR: �Zar da se samo hrani� zemlje plodom�...
DIVNA: Je l' si razmi�ljala nekad o tome koliko si ti dobra riba...
HRISTIFOR: �Mesto da plod tvoj poda zemlji hrane?�...
DIVNA: Da se ja pitam, tucao bih te satima...
HRISTIFOR: �Zakon je ve�ni: Mora� rodit' rodom�...
DIVNA: Kad bih ga uzela u ruku, setila bih se da zna� �ta s njim...
HRISTIFOR: �Da rod tvoj �ivi kad tebe nestane�...
DIVNA: Eto, vidi� kako mo�e�. Stavi ga duboko u grlo...
HRISTIFOR: Divna?!
DIVNA: Govori dalje!
HRISTIFOR: �Uprkos smrti, da i dalje traje��...
DIVNA: Nabijaj se na taj kurac, nabijaj se...
HRISTIFOR: �Kroz sebi sli�ne da nov �ivot daje�.�...
DIVNA: A sad, gutaj spermu, kurve�tino najgora...
(Hristifor se pribli�i Divni. Ona se opire. Ljubi joj vrat i grabi je oko struka.)
HRISTIFOR: Volim te...
DIVNA: Skloni ruke...
(Hristifor stoji, nepomi�an. Divna ga ne�no ljubi po vratu i licu. Ljubi mu ruke. Svaki put kad Hristifor krene rukama ka njoj, ona ih odgurne. Skida ko�ulju sa njega, polako. Ljubi mu grudi, stomak, le�a. Tiho govori.)
DIVNA: Moje... Malo... Izgubljeno... Poludelo... Usamljeno... Zaboravljeno...� Detence...
���������
7.

(Hristiforov stan. Beli, Zuba i Al postavljaju sto za ru�avanje. U pozadini se �uju �Animalsi�, �I�m Gonna Change The World� � svo troje vrckaju uz muziku, prate ritam, pevu�e dok postavljaju tanjire i pribor za jelo. Imaju ljudske glave, bledih lica � Beli sa likom starijeg mu�karca, Zuba sa likom sredove�ne �ene i Al sa likom mla�eg mu�karca, ali ipak ne�to starijeg od Hristifora. Oko vratova, svo troje imaju o�iljke, kao brazde. Zuba donosi sud sa hranom. Sipaju. Jedu.)
ZUBA: Odvratna je ova ljudska hrana. Probali smo, eto...
BELI: Nekako, �udno je, pre neobi�no nego odvratno...
AL: Nije ni lo�e koliko sam mislio da jeste...
ZUBA: Na�la sam neku njihovu knjigu u kojoj se nalaze uputstva za pripremu jela...
BELI: Neverovatni su. Zna�i, da bi jeli njima su potrebna ta...
ZUBA: Uputstva! Ima ih nebrojeno... Postoje na stotine jela...
AL: Dobro je, za promenu...
ZUBA: Hvala, trudila sam se...
BELI: Koliko dugo si ovo spremala?
ZUBA: Tri sata.
BELI: Da li �ovek uvek toliko dugo sprema sebi hranu?
ZUBA: Za sve treba vremena. Jo� kad se uzme u obzir i to da ljudi jedu tri puta dnevno... Dolazimo do spoznaje da je prose�na dvono�nica � rob kuhinje!
AL: Tri puta � dnevno?!� Da, ali, jedu manje. To je tako obavezuju�e. Ja sam sre�an �to sam aligator i �to mi je jedan obilan obrok dovoljan da izdr�im i nekoliko meseci...
BELI: I ja mogu tako. Jednom u nedelju dana. Zamisli da moramo tri puta dnevno?!
ZUBA: Mora�emo da se naviknemo...
(Zuba ustaje, bri�e ruke krpom.)
ZUBA: Dobro! Dosta je bilo. Ostavite mesta za ve�eru... Al, pokupi tanjire i odnesi ih u kuhinju. Obojica operite ruke i vratite se za sto. Vreme je da nau�ite ne�to o sebi...
(Al odnosi tanjire, Beli odlazi do kupatila. Zuba otvara vrata ormari�a odakle vadi kutiju za cipele i jednu fasciklu. Al dolazi do stola i sedne. Beli se vrati do stola i zastane.)
BELI: Ose�am potrebu da odremam malo, posle ru�ka...
ZUBA: Vrlo dobro, Beli. Vrlo dobro. Neguj tu potrebu. Ona postoji kod ve�ine dvono�aca.
(Al podrigne, nekontrolisano. Upla�i se. Beli mu se smeje, a onda i on podrigne nekontrolisano. Sad se Al smeje Belom. Zuba zauzima ozbiljan stav. Obojica podrignu jo� jednom i obojica se smeju. Zuba udari �akom o sto.)
ZUBA: Sad je dosta!
BELI: Ali, Zubo, nisam ja ni�ta...
AL: Da, samo od sebe, nekako... �ta bi to moglo biti...
ZUBA: Za neke odlike dvono�aca stvarno ne�u imati razumevanja! Ne znam �ta je, ali, to vi�e ne�u da �ujem! Odvratni ste!... Vratimo se najva�nijem od svih zadatak koji je trenutno pred nama...
(Zuba otvara kutiju za cipele, punu fotografija � nekoliko ih isklizne iz kutije.)
AL: Koliko slika...
BELI: Oh, vidi � ima �arenih i crno-belih...
(Obojica kre�u rukama ka fotografijama ali Zuba ih udari po prstima.)
ZUBA: Ne ka�e se ��arenih�, ve� �u koloru�!� Dakle, pre nego �to vas dvojica ponovite test iz poznavanja boja i oblika, i brojeva � jer vidim da ni�ta ne umete da zadr�ite u tim odvratnim glavama � nau�i�u vas da su ovo fotografije, a ne slike!... Nekoliko stotina fotografija su tu, pred nama. One su va�an dokument i dokaz o �ovekovom postojanju na odre�enom mestu i u odre�eno vreme. Ja sam ih pregledala i svrstala. Sada �emo polako i strpljivo sve ove fotografije pregledati zajedno, jednu po jednu. Mi se nismo transformisali u bilo koje ljude. Kao �to vidite, primera radi, na ovoj fotografiji � lako je prepoznati da smo to mi...
AL: Evo mene! A, gle, tu si i ti, Beli!� I ti, Zubo!� I Hristifor!
BELI: Pazi, stvarno... I neka velika voda u pozadini.
ZUBA: Zahvaljuju�i natpisu na pole�ini fotografije, mi saznajemo ta�no o �emu je re�.� A, tu pi�e � �Ohrid. 1987. godine.� I, to sam prou�ila � re� je o jezeru. Dakle, ne bilo kakvoj �velikoj vodi�, ve� jezeru. Ovde je re� o porodi�noj poseti jezeru. Majka, to jest, ja; otac, to jest, ti, Beli, i na�e dvoje dece: sinovi, Ognjen i Hristifor...
AL: Kakav �Ognjev�?!� Ovo nije �Ognjev�, ovo sam ja!
ZUBA: Idiote, ne �Ognjev� � Ognjen! Ti si sad Ognjen i nisi vi�e Al, jer si u Ognjenovom telu. Moramo to da nau�imo. Da odbacimo imena kojima smo se zvali na osnovu spoljnih karakteristika iz faze polu�ovek-polu�ivotinja. Sada smo dostigli kona�an ljudski oblik i imamo na�a ljudska imena.
BELI: A, kako se ja zovem?
(Zuba vadi, zna�ajno, papir iz fascikle. Naka�lje se i po�ne da �ita.)
ZUBA: �Izvod iz mati�ne knjige ro�enih�... �Ime: Milenko. Prezime: Cveji�. Dan, mesec, godina i �as ro�enja: 07. (sedmi) maj 1948. godine... Mesto ro�enja, ako je lice ro�eno u inostranstvu i dr�ava, dve ta�ke, �oka...�
BELI: Dakle, Milenko...
ZUBA: Ja se zovem Matilda Cvetkov, udata Cveji�, ro�ena u Opovu, godine 1950. Sina Ognjena rodila sam 8. septembra 1971, a mla�eg, Hristifora, 1. avgusta 1978. godine.
BELI: Matilda...
ZUBA: Milenko...
AL: Mama...
MATILDA: Ognjene...
MILENKO: Sine...
MATILDA: Dakle! Ogroman je posao pred nama!... (Deli im papire iz fascikle.)... Prvo, i najva�nije, pored obaveze da se od sada oslovljavamo ljudskim imenima � svako, pred sobom, ima dokumentaciju o sebi: o tome gde je zavr�io �kolu i sa kakvim uspehom; o bolestima od kojih je bolovao; o vojsci koju je odslu�io; o u�e��u u ratu; o tome da li je i zbog �ega ka�njavan, krivi�no ili prekr�ajno; o zaposlenjima; o evidenciji u slu�bi za zapo�ljavanje; o bolovanjima; osiguranju; tu su zdravstvene knji�ice; voza�ke dozvole; radne knji�ice; ugovori; polise; izve�taji sa teku�eg ra�una gra�ana; imovinski i drugi pravni dokumenti...
MILENKO: Matilda?
MATILDA: Molim, Milenko?
MILENKO: Ko �e se u svemu tome sna�i?
MATILDA: Od danas, svako �e sam voditi ra�una o sebi. Dosta sam ja brinula. Zar nije dosta �to sam sve ovo sama prou�ila i iznela pred vas. 'O�ete da vam jo� i sa�va�em?!
(Matilda odlazi do kuhinje. Milenko i Ognjen zabrinuto razgledaju papire i fotografije. Matilda se vra�a sa kesom iz koje vadi jednu rolku, jednu mu�ku, svilenu, i jednu �ensku maramu. Mu�ku maramu daje Milenku a rolku Ognjenu. Sebi vezuje maramu oko vrata.)
MATILDA: Ti, obla�i rolku, a ti, vezuj maramu. To su modni detalji, deluju lepo, i pokrivaju ove gadne o�iljke. Jo� malo i nesta�e i oni...
OGNJEN: Majko, a �ta �emo sa Hristiforom?
MATILDA: Mora�e da se navikne na nas. �to pre savladate sve �injenice o va�em novom identitetu, pre �emo ga se otarasiti. Naravno, sve mora da izgleda kao nesre�an slu�aj ili samoubistvo.

8.

(Hristifor je uzbu�en i nervozan, kre�e se oko mesarkog stola i svaki �as prihvata ne�to od mesarskog alata kojim u zanosu ma�e dok obja�njava rediteljske zamisli. Krsta, pijan ali pun etuzijazma, stoji na stolu, u mesarskom mantilu i sa svinjskom glavom u ruci.)
HRISTIFOR: Scena koju igramo je scena raspleta! Tu, motivacije tri bi�a: zveri, �oveka i boginje � dosti�u svoju kulminaciju! Venera je poku�ala da zavede Adonisa u kog je ludo zaljubljena � tako glasi predistorija na�eg komada. Kada njena zaljubljenost �ini iskorak ka zavo�enju?!
KRSTA: Imao bih ne�to da primetim...
HRISTIFOR: Slu�am...
KRSTA: Ova svinjska glava te�i dvanaest kila. Ako nije neophodna, ja bih je odlo�io...
HRISTIFOR: Nije neophodna! Neophodna je maska divljeg vepra, a vi fingirajte �ime god ho�ete!
KRSTA: Za predstavu �u izraditi masku divljeg vepra, obe�avam � bi�e zastra�uju�e verodostojna...
HRISTIFOR: Kada, �ika Krsto?! Kada?!� Mi igramo sutra!� Voleo bih da imamo makar jednu probu sa tom �zastra�uju�e verodostojnom� maskom! �ta, ako se poka�e kao neprakti�na!� �ta, ako neki detalj bude morao da se doradi?
KRSTA: Veruj mi, nema da brine�!
HRISTIFOR: Je�im se od takvih re�enica!� Ne�u da �verujem� � ho�u da vidim!� I, kako mo�ete da mi ka�ete da �ne brinem�?!� Pa, svaki reditelj bi sada, da je na mom mestu, pozvao upravnika pozori�ta i pred svima tra�io da se pomeri datum premijere!
KRSTA: Ne�e ni�ta morati da se pomera... A, kad je na�a premijera?
HRISTIFOR: Ubi�u se, evo ovom rekvizitom... Sutra! Sutra je na�a premijera, na�a jedina predstava, prvo i poslednje izvo�enje, sudbinski, veliki nastup!... 'Ajmo ispo�etka. Do�i �e Divna a mi ni�ta ne�emo postaviti...
KRSTA: I, dobro, �to sam ja kriv? Vas dvoje jo� ne znate ni ko �e igrati Veneru, ko Adonisa?!
HRISTIFOR: Postoji mogu�nost, mada, vrlo mala, da se Divna ipak pojavi u ulozi Venere. Dao sam predlog da se sa�ije lutka Adonisa, da ja uop�te ne igram, ve� da se pojavim u ulozi pripoveda�a...
KRSTA: �ove�e, pa vi ni to jo� ne znate?! Zato se ti �dere�, a ne zbog maske vepra!...� Sine, ti si napravio lo� izbor komada. Misli�, ako sam mesar, da ne shvatam kako to ide u teatru. Ti, li�no, ima� problem. Zaljubljen si u Divnu i 'o�e� da je �eni�. Ona se, k'o svako �ensko, pita. Ne da se lako. I, ti si sad re�io da re�ira� ovu scenu jer misli� da si u sli�nom, privatnom i emotivnom problemu. Veruj mi, sinak, ja te volim i �elim ti samo najbolje. Sad si treb'o da radi� neki lak�i komad, neki vodvilj�i�, ne�to vedrije. Da se oslobodi� te�kih misli. Svima je pun kurac toga. Da ne govorim koliko bi ti glumica, u koju si zaljubljen, bila zahvalna na tome. Mogla bi da se razigra, da poka�e svoje �ari � a ne da �ami zabra�ena u nekoj metafori, pa jo� i u stihovima. Jebi ga, zamra�io si ga, sinak. Kakav ti utisak mo�e� kod nje da ostavi�?! �ene vole vedre momke. Ovakve, k'o ja. Veruj mi. To je ta�no tako. Jasno, k'o �to je jasno da krvavicu ne pravi� leti, jer mo�' da se ukvari od vru�ine, pa je niko i ne kupuje... Dobro, nisam hteo da te rastu�im. 'Ajde, �kada njena zaljubljenost �ini iskorak ka zavo�enju�?
HRISTIFOR: Ne, ne mogu sad... Izvinjavam se. Nije uop�te va�no na �ta �e da li�i, samo da odigramo ve� jednom...
(Krsta si�e sa stola, prigrli Hristifora.)
KRSTA: 'Ajde, 'ajde... Re�ira�emo sad malo, iz bifea � k'o pravi reditelji!
(Krsta vadi dve fla�e piva, ispod stola. Otvara ih i jednu dodaje Hristiforu.)
KRSTA: Ma, jebe� probu!� �ta?� Mizanscen sam savladao. Tekst znam. Maska �e sutra da bude tu. Ja sam zver, nabo sam Adonisa jer on je lovac koji je 'teo mene da nabode na koplje, pa se zajeb'o i sad le�i ispred mene, umire. Venera tu. On tamo. Ja ovde.
HRISTIFOR: Ta�no tako. Va�no je samo da vi izvu�ete no� u jednom trenutku, sataru, bilo �ta, da me pratite i da ih ubijemo. Tamo, na licu mesta.
KRSTA: Koga da ubijemo?
HRISTIFOR: Zveri koje su sada u telu moje majke, mog oca i mog starijeg brata.
KRSTA: Zveri u telu...
HRISTIFOR: Samo tako mo�emo biti sre�ni, �ika Krsto. Ja �u onda Divnu povesti u taj stan. Tamo �emo, za po�etak. Vi �ete nam pomo�i. Kad ih ubijemo, vi �ete da se pobrinete za njihova tela. Vi imate te velike ma�ine �to drobe kosti i melju meso. Oni su se samo stvorili odjednom, verovatno su ubili moje roditelje i brata, u�li u njihova tela. Imali su �ivotinjske glave na ljudskim ramenima...
KRSTA: Kapiram, sinak, kapiram... Sad u�e sve o tome �ko su�, ��ta su�...
HRISTIFOR: Da, da... Vi�e nisu Zuba, Beli, Al � sad su Matilda, Milenko, Ognjen... To je nepodno�ljivo! Ugra�uju u svoje mozgove se�anja koja nisu njihova...
KRSTA: Pretvarati se da si ono �to nisi; o�ekivati da te prihvate i razumeju...
HRISTIFOR: Ma, uop�te me ne zanima da saose�am sa njima! Oni nimalo ne saose�aju sa mnom! Gledam kako me �ivog jedu i slu�am �Animalse�!
KRSTA: Ali, �Animalsi� su sjajni, mora� priznati...
HRISTIFOR: Ne znam u �emu je stvar! Dokle?! Za�to?! Kao da pre i posle �Animalsa� ni�ta nije postojalo?!
KRSTA: To je sjajna muzika. Jednostavno, dobra muzika. �ak ni pri�a o Eriku Bardonu, koji nije Erik Bardon, naravno, ne mo�e da promeni tu �injenicu...
HRISTIFOR: Ko je Erik Bardon?
KRSTA: To vi�e nije va�no. Izgleda da nikada nije ni bilo. Tada se razmi�ljalo druga�ije. Bilo je to vreme kada je ljudima muzika zna�ila mnogo vi�e nego danas. Razmi�ljalo se, �'ajde da napravimo bend�! To je ono �to �e uticati na ljude da promene mi�ljenje. Muzika je bila mo�no sredstvo. Isprva, bend se zvao �Kanzas Siti Fajv�. A, onda, jednog martovskog dana 1964. godine, a da nikad niko nije proveravao �kako i za�to�, Erik Bardon, koji je bio �lan pomenutog benda, predla�e naziv �Animals�. Ko bi posumnjao, zar ne? Sjajno. Genijalno. Drsko i veli�anstveno.
HRISTIFOR: Zna�i, Erik Bardon nije Erik Bardon?
KRSTA: Ljudi su u stanju da promene sopstveno ime, ako im se ono ne svi�a. Pri�alo se da je bio najve�a zver u Njukaslu. A, kad si u Njukaslu, taman bio i najve�a zver, nisi daleko od toga da si nula. Shvatio je to, seo u avion, i preleteo okean. U zemlji gde, na sportskim terenima, milioni kli�u �medvedima�, �ajkulama�, �pingvinima�, �jastrebovima�, �ovnovima� �� mogao je da se razma�e, da di�e punim plu�ima. U zemlji �iji je predsednik izgovorio istorijsku re�enicu, �Ako �eli� prijatelja u Va�ingtonu, nabavi psa�... U toj zemlji, Erik se osetio slobodan i jak. Odande je objavio kona�an rat. Sumnja se da je on jedini koji je uspeo � da bude �ovek, potom �ivotinja, a onda opet �ovek...
HRISTIFOR: To je jo� tada po�elo?
KRSTA: Mnogo pre, mnogo pre...
HRISTIFOR: Kako vi to znate, �ika Krsto?
KRSTA: Zato �to sam mesar, sinak.
HRISTIFOR: I, bi�ete uz mene sutra?� Dakle, vi ste to videli? Znate da zveri kradu ljudska tela? Znate da ne�e biti nikakav greh ubiti ih?!
KRSTA: Naravno. Oni ne zaslu�uju ni�ta bolje. �tavi�e, to je za njihovo dobro. Jednog dana, svakako �e morati da nestanu. Pre toga, dodu�e, mora�e da nestane i poslednji �ovek. Zavet sedmi, iz manifesta �O kona�noj borbi protiv dvono�aca�: �Kad nestane i poslednji dvono�ac, du�an si da se samouni�ti�, da ne ostane �ak ni se�anje na to da je vrsta zvana dvono�ac ikada delila ovu planetu s drugim vrstama�...
HRISTIFOR: Kona�no!� Neko ko zna!� Ko me razume! Kome je sve jasno! �ika Krsto, ubi�emo ih sutra i presta�e zauvek!
KRSTA: Treba da prestane. A, �ta �e� ti? Zveri ili ljudi, svejedno, to su �iva bi�a � bori�e se, otimati, hteti da �ive. �ta, ako krenu na nas?
HRISTIFOR: Ima�u pi�tolj.
(Krsta i Hristifor sme�e se, zatim se histeri�no smeju. Divna ulazi sa strane, u ruci nosi lutku veli�ine prose�nog �oveka, lutka li�i na Hristifora u grubim crtama � od krpa je i mekana, laka.)
KRSTA: Divna, sine...
DIVNA: Ne zovi me �sine�...
(Hristifor odu�evljeno sko�i i prigrli Divnu. Dohvati lutku. Divna razo�arano posmatra Krstu. Tiha je i slomljena, �to Hristifor uop�te ne prime�uje.)
HRISTIFOR: Napravila si Adonisa?!� Da vidim...
(Krsta se tiho povla�i, skoro zamakne iza scene, a onda se vrati po svinjsku glavu i iza�e.)
HRISTIFOR: Izgleda sjajno!... Divna, zna�i li to da si onda ti...
DIVNA: Nau�ila sam tekst. Mo�emo da probamo.
HRISTIFOR: Ali, ti ne �eli� da igra� Venru, zar ne?
DIVNA: Ne.
HRISTIFOR: �ta bi �elela?
DIVNA: �elela bih da ne moram to da ti govorim. Da ti to zna�. I da uradi� kao da �eli� isto.
HRISTIFOR: �elela bi da ne moramo ovo da radimo. Misli� da ne mislim na nas, samo na sebe... Divna, kad se zavr�i, a sutra �e se zavr�iti... Evo, tvoj otac rekao je da �e pomo�i, on sve shvata, Divna!� On je potpuno razumeo o �emu je re�! On zna!
DIVNA: Zar je to �udno?
HRISTIFOR: On je prvi �ovek koji je sve shvatio! Pobi�emo ih kao ze�eve! Ja �u imati pi�tolj, on �e poneti no�eve, sataru! Ti ne�e� morati da bude� u tome, samo �e� se skloniti ustranu i, kad pro�e, nas troje �emo ih ukloniti. Kao da nikad nisu postojali, tako �e biti.
DIVNA: Nas� �troje�?
HRISTIFOR: Da.
DIVNA: Ili �dvoje�?
HRISTIFOR: I, onda ostajemo nas dvoje...
DIVNA: Za�to� �onda�?� Za�to ne ostanemo odmah sada.
HRISTIFOR: Pa, evo, i sad smo nas dvoje... Ako ne ra�unamo Adonisa koji ba� i ne deluje naj�ivlje...
(Hristifor se nagne da poljubi Divnu. Ona se nasmeje.)
DIVNA: Nasmej me jo�... Volim te, Hris...
(Poljube se.)
DIVNA: I, uvek �u te voleti, bilo �ta da se desi...
HRISTIFOR: I ako se desi proba?� I to, odmah sada?
(Divna potvrdno klimne glavom.)
HRISTIFOR: Idemo! �ika Krsto! Svi ovamo! Idemo, tekst, svinjska glava i krpeni Adonis!

9.

(U Hristiforovom stanu. Matilda iznosi kola�e, �a�e, bokal sa limunadom. Ognjen je ve� seo. Milenko sedi na krevetu. Hristifor je nervozan, ali i uzbu�en, vlada se histeri�no i povremeno ne mo�e da se uzdr�i od kikota. Matilda i Milenko nose marame oko vratova, a Ognjen nosi rolku koju mu je Matilda dala.)
HRISTIFOR: Ne! Ne mo�e ni�ta na sto!
MATILDA: Ali, sine, gde da stavim kola�e i limunadu?
HRISTIFOR: �ta si rekla?
MATILDA: Gde da stavim kola�e i limunadu?
HRISTIFOR: Rekla si �sine�?!
MILENKO: Dobro, Hristifore, dokle �e� se drati na majku?!
HRISTIFOR: Nije mi ona �majka�!
(Ognjen se osvr�e ka Matildi i Milenku.)
OGNJEN: Vidite da ne vredi, �to se palite?! Neka ka�e �ta ima, nek' izvede tu idiotsku predstavu, �ta li, svi �emo da istrpimo, i to �e da pro�e...
HRISTIFOR: Tako je. Sve �e da pro�e. Danas �e sve da pro�e. Jer ste vi to tra�ili!
MILENKO: �ta smo tra�ili?
HRISTIFOR: Pozori�te.
MATILDA: Ne se�am se da smo i�ta tra�ili...
OGNJEN: Jebi ga, opet vi!� Daj, nek' se vi�e desi �ta ima da se desi, zva�emo na kraju hitnu pomo� da ga odvedu i gotovo...
HRISTIFOR: Pre toga, di�i se i pomozi mi da namestim scenu, kad ti se ve� �uri. Hvataj sto!
(Hristifor preme�ta tanjir s kola�ima, bokal s limunadom i �a�e na stolicu. Ognjen i on hvataju sto.)
HRISTIFOR: Ovde �emo sto!
(Preme�taju sto na jednu stranu sobe tako da druga strana ostaje kao parter, sa stolicama u neredu.)
MATILDA: Ogreba�ete ga!
(Hristifor rukom pokazuje Ognjenu da se udalji.)
HRISTIFOR: Ovaj sto bi�e scena!
MATILDA : �ta, pentra�ete se na moj astal?!� Milenko! �Zar �e� dozvoliti?
MILENKO: Molim te, smiri se... Mo�emo li da dobijemo malo tih kola�a il' �ekamo goste?
HRISTIFOR: Vi�e ih ne �ekamo!� Oni su tu, pred vratima!
(Matilda, Milenko i Ognjen doteruju se, ustaju. Hristifor odlazi do vrata, otvara ih i propu�ta Krstu i Divnu � u kostimima su, Krsta nosi masku vepra ispod mi�ke, a Divna krpenog Adonisa u ruci.)
HRISTIFOR: Na�a pozori�na trupa je stigla!
(Divna i Krsta razmenjuju pozdrave sa Matildom, Milenkom i Ognjenom.)
HRISTIFOR: Molim! Molim!� Odmah prelazimo na stvar! Glumci, na ovu stranu!
MATILDA: A, to je Divna?� Mnogo si lep�a, u prirodi, ho�u da ka�em...
DIVNA: Hvala...
MILENKO: Milenko, Hristiforov tata...
KRSTA: Drago mi je, Krsta, mesar...
HRISTIFOR: Ovamo, Divna! Krsto!... Ne nasedajte na njihovu sklonost prema farsi. Oni bi �dramu apsurda�!� E, pa, ne�e mo�i! Dobi�e klasi�nu tragediju!�
(Hristifor se razmahuje, name�ta Krstu i Divnu na sto-scenu, govori tonom najavljiva�a i prikuplja pa�nju prisutnih. Divna �u�i nad krpenim Adonisom, iza nje stoji Krsta, jo� uvek s maskom veprove glave ispod mi�ke. Na Hristiforov znak rukom, Krsta stavlja masku na glavu i preko lica. Milenko, Matilda koja je o�ajna i Ognjen koji zeva � pogledaju se u neverici.)
HRISTIFOR: Htela si, zveri, teatarski �in!� Ti, �to se predstavlja� kao moja mati, da, ti! �Veneru i Adonisa� �ekspirovog si htela!� Evo ti sad poslednje slike tog skladnog epa o ljubavi boginje i smrtnog �oveka!� I vama dvojici ovo bi moralo biti zanimljivo, jer, eto, samo zarad va�eg �prepoznavanja�, ovde je jo� jedan lik!� Vepar-ubica!... Zar nije sjajan?!... Dakle, da pojasnimo! Venera ugleda Adonisa i zaljubi se u njega. On za nju mnogo i ne mari, ve� samo za lov! �Idem, ujutro, u lov na vepra�, veli on njoj, �zato, uzalud ne tra�i vreme sa mnom. Treba da se odmorim�. Venera brine. Ne raduje se Adonisovom lovu na vepra. Ona mu preporu�uje zeca!� Zec je malen, pla�ljiv i nije opasan. Eh, ali on ho�e vepra!... Evo nas sada, u tom stra�nom �asu, gde Venera nailazi, slede�eg jutra, na Adonisovo smrtno ranjeno telo. A, tu je i vepar koji ga je nabo na kljove! On slu�a Veneru...
DIVNA: �O, jadni svete, kakvo gubi� blago!
Pogleda ko bi jo�te vredan bio?
�im �e� se hvalit da be�e tako drago,
Il �e biti?� �iji glas ko muzika mio?
Cve�e je ne�no � sve�ina, divota;
�ivela s njime � s njim mrtva lepota.�
HRISTIFOR: Evo! Evo �asa kada Venera, premda je boginja, ne sluti da Adonis nije imao nikakve �anse. Ona misli da je sve bio samo nesre�an slu�aj, u lovu! Pa, ka�e...
DIVNA: �Al' �ekinjavi vepar, pun grozote,
�to u tlo gleda, k'o da grobljem gaza,
Ne vide nikad njegove lepote;
Postupak njegov to k'o svedok kaza:
Da vid'o mu lice, on bi bio
Ljubiti ga hteo � a on ga ubio.�
HRISTIFOR: E, nije nego!� Znao je vepar s kim ima posla!� I, tu, razotkrije zver svoju prirodu!
KRSTA: �ta ti je, boginjo? Ti si zaljubljena pa ni�ta ne shvata�! Za�to bi' ga ljubio?! On na mene kopljem, a ja da ga ljubim?
DIVNA: Ah, zver koja govori?!
(Ognjen se od srca smeje, Matilda krije lice kao da to �ini od sramote, a Milenko uzima par�e kola�a i nastavlja nezainteresovano da prati.)
HRISTIFOR: Ovde prestaje �ekspir! Ovde prestaje fikcija i po�inje stvarnost! Sad, dobro poslu�ajte...
DIVNA: Kakav si ti to stvor?!
KRSTA: Zver u ljudskom telu!
HRISTIFOR: Tako je!
KRSTA: �ivotinja koja ubija sve ljudsko!
DIVNA: Ali, �ivotinje ne govore jezikom ljudi?!
HRISTIFOR: I, sad, finale!
KRSTA: Ali, nau�io sam ga!� Da govorim, hodam i postojim u ljudskom telu, to znam!
(Krsta skida masku divljeg vepra.)
KRSTA: Ali, ne mogu vi�e! Ne mogu da ose�am! To me boli! Nisam stvoren za to! Ubio sam Adonisa iz �iste mr�nje! Koliko ju�e, nisam znao za taj ose�aj! Mr�nja! Ah, mr�nja... To je tako ljudski...
(Hristifor, na �lagvort �ljudski�, vadi pi�tolj i repetira ga. Okre�e ga ka Matildi, Milenku i Ognjenu. Krsta se gubi, hvata za glavu, savija se do poda. Divna� vrisne.)
MILENKO: Hristifore, ti si poludeo!
MATILDA: Sine, skloni to...
OGNJEN: Smiri se, bato...
HRISTIFOR: Adonis umre... Aplauz! �ta �ekate?! Nije vam dovoljno?� Aplauz!
(Milenko, Matilda i Ognjen zdu�no aplaudiraju.)
MILENKO: Gospodine mesaru, u�inite ne�to!
(Krsta ustane, po�ne da skida maramu sa vrata.)
HRISTIFOR: �ta radite to?! Uzmite no�! Uzmite sataru i udrite ih!
(Krsta skine maramu. Oko celog vrata, Krsta ima debeo o�iljak.)
KRSTA: Nikoga ja vi�e ne�u udarati, klati i bosti...
(Krsta se o�igledno pona�a kako niko ne o�ekuje. Njegov o�iljak u�asava Hristifora.)
HRISTIFOR: �ika Krsto...
KRSTA: Ja sam pomogao tebi, a sad �e� ti meni...
HRISTIFOR: I vi ste... Jedan od njih...
KRSTA: Ubij me. Du�an si mi.
DIVNA: Hristifore, ne slu�aj ga!
HRISTIFOR: Divna... Ti, tako�e... Skini tu maramu s vrata...
MATILDA: Ostavi devojku na miru, Hristifore! Milenko, zovi hitnu pomo� i policiju!
(Milenko krene.)
HRISTIFOR: Da se niko nije makao s mesta!
(Milenko se zaustavi.)
OGNJEN: Puca�e. On je potpuno poludeo.
MILENKO: Divna, vas �e poslu�ati...
MATILDA: Divna, on je bolestan! Od njegove sedme godine mi ga le�imo! Zar joj nisi rekao, Hristifore?!
OGNJEN: Kad je ikome priznao da je bolestan?
HRISTIFOR: Divna, ne slu�aj ih!
(Matilda krene ka fioci ormari�a, brzo izvadi papir i mahne njime.)
MATILDA: Zar ja izmi�ljam?!� Evo nalaza u kom stoji da Hristifor...
(Hristifor odlazi do Matilde, otima joj papir iz ruku, vadi �ibicu i spaljuje ga.)
MATILDA: To ni�ta ne menja, sine. Tebi je hitno potrebna pomo�...
HRISTIFOR: Ku�ko! Skidaj tu maramu!
(Dok Matilda skida maramu, Hristifor sam skida maramu s Milenkovog vrata. Nema o�iljaka na njihovim vratovima. Hristifor besno skida rolku preko Ognjenove glave. Ni na njegovom vratu nema o�iljaka.)
HRISTIFOR: Uklonili ste ih...
(Hristifor ode do Krste. Opipava njegov o�iljak.)
KRSTA: Ubij me...
DIVNA: Ne slu�aj ga, Hristifore!
HRISTIFOR: Imali su isti takav o�iljak, svi oni!
DIVNA: Nisu imali takav.
(Ognjen se prikrada Hristiforu koji im je okrenuo le�a i sad stoji ispred Krste i Divne.)
DIVNA: Njegov je od �ice...
(Krsta pokriva lice rukama, tiho pla�e.)
DIVNA: Poku�ao je da se obesi. Samo je zgulio ko�u s vrata. �ica je pukla a njemu je ostao o�iljak...
HRISTIFOR: Skini maramu, Divna...
DIVNA: Nemoj, Hristifore...
HRISTIFOR: Moram da se uverim. Skini!
(Ognjen dohvati bokal s limunadom i podi�e ga iznad glave, sad ve� blizu Hristifora. Divna potr�i da zaustavi Ognjena. Za�uje se pucanj. Ognjen ispusti bokal, potr�i u strahu ka Matildi i Milenku, gde se svo troje zbiju jedno uz drugo. Divna zatetura ali je Hristifor do�eka u naru�je. Pogo�ena je metkom, skoro bez daha.)
HRISTIFOR: Slatki�u moj...
(Divna poku�ava da skine e�arpu s vrata ali nema snage. Hristifor to �urno uradi. Njen vrat je beo, �ist, bez ikakvog o�iljka. Hristifor je stisne uz sebe.)
DIVNA: Nasmej me...
(Divna sklopi o�i. Krsta ustaje. Ispusti krik.)

10.

(Polumrak. Re�etke zatvorske �elije. Vide se noge u zatvorskom odelu i obu�i, vire iz mraka. Ognjen stoji ispred. Saginje se. U ruci dr�i najlon kesu. Iz nje vadi Divninu fotografiju u ramu. Pa�ljivo je spu�ta, izme�u re�etki, na pod �elije.)
OGNJEN: Divnina fotografija � to si tra�io...
(Ruka se pomalja iz mraka. Ognjen se nemo sporazumeva.)
OGNJEN: Ne razumem, �ta ho�e�? Ho�e� kesu?... Evo ti kesa...
(Ruka uzima najlonsku kesu i fotografiju u ramu, povla�i se u mrak.)
OGNJEN: Otac i majka su jo� uvek u �oku. Jedina uteha im je to �to redovno obilaze Divnin grob. Krsta se, eto, ubio. Ti si znao da on nije njen pravi otac, ve� o�uh?
(Zvuci �u�tanja najlonske kese. Noge iz polumraka upiru u pod.)
OGNJEN: I, tako. Novinare smo odbijali. Pojavio se neki tip i raspitivao za prava na tvoju pri�u, pisao bi scenario za film. Spreman je da pita i za prava o kori��enju muzike, tog benda koji si stalno pominjao. A, pominjao je i nekog Bartona. Ja mu ka�em, pa, gde Ri�ard Barton, �ove�e, kako on da ti igra, mrtav odavno! Nisam ga ba� najbolje razumeo...
(�uje se ropac, �u�tanje kese, trzaji. Ti�ina. Ognjen oslu�kuje.)
OGNJEN: Hristifore?...
(Ognjen ustaje, izlazi sa scene.� Muk. Na trenutak se pali svetlo i odnekud se glasno �uju �Animalsi�, �Bring It On Home To Me�. Hristifor s kesom na glavi, ugu�en i mrtav. Divnina fotografija je u njegovim rukama, zgr�enim i spojenim na grudima. Mrak. Muzika.)

ZAVESA

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2007.