NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2007. broj 1-2 godina XLIII januar-jun YU ISSN 0036-5734

52. STERIJINO POZORJE - Laureati
Tomi JANE�I�, Sterijina nagrada za re�iju i scenografiju u predstavi Nahod Simeon
VOZI� BARKU, SLU�A� VETAR, REKU, MORE,
BRINE� O LJUDIMA NA BARCI...
Razgovarao Boris LIJE�EVI�

 

Radio si �Amadeusa� u Rijeci kada ti se Sa�a Milosavljevi� javio i pitao te da li bi re�irao jedan komad koji jo� uvijek ne postoji, a koji �e tek da se pi�e. U nekoliko navrata rekao si da ti je to zvu�alo tako ludo i hrabro, a da bi jo� lu�e bilo da prihvati� ponudu. I da stoga nisi mogao da se ne upustis u tako �lud� poduhvat. I tako je po�eo �Nahod Simeon�. Kako ti danas, poslije vi�e od godinu dana, kada predstava nosi tolike nagrade, izgleda ta �ludost�?
� Nije to bilo za vreme rada na Amadeusu, ve� na po�etku te sezone � ali nije bitno... Kako mi izgleda ta �ludost�? Obi�no tako bude� �esto se odluke o nekim projektima donose iracionalno. Ne�to odlu�i umesto tebe ili te ne�to privu�e, i ne zna� za�to.
Vjerujem da takvu �ludost� nisi mogao da pretpostavi�. Nisi poznavao ni pisca, ni pozori�te, ni glumce� Racionalno sagledavaju�i � svi razlozi bili su da ne prihvati�. A prihvatio si. Da li te je u tom pozivu ne�to posebno zaintrigiralo? �ta si uop�te o�ekivao?�
� Ne mogu re�i da sam prihvatio � sve dok nisam pro�itao Milenin tekst. Rekao sam samo da ne mogu re�i ne � po�to mi je sve zvu�alo toliko ludo i gotovo neverovatno � i da sam na�elno zainteresovan, pa �emo videti �ta �e biti. Ni�ta nisam o�ekivao i zapravo ne znam za�to sam ostavio otvorenu mogu�nost da radim tu predstavu. Mo�da je to stvar intuicije koje nekada ni sam nisi svestan� Ali, kao �to sam rekao � �esto do odluke da se ne�to radi dolazi nekim �udnim putevima.
Stvar je po�ela elektronskom po�tom prof. Lazi�a koji mi je poslao Sa�inu adresu, da mu se javim, po�to su u SNP-u zainteresovani za suradnju sa mnom. To je bilo jo� u aprilu, a ja sam stigao da mu se javim u septembru. On mi ni�ta konkretno nije predlo�io, samo me je pozvao na otvaranje sezone i rekao da su izuzetno zainteresovani za suradnju. Zbog obaveza nisam mogao da do�em. Nisam stigao ni u oktobru. Na kraju mi je Sa�a, sredinom novembra, napisao o �emu je re�. Rekao je da su od Milene Markovi� naru�ili komad vezan za Sterijin jubilej, da je Milena pristala da pi�e komad po motivima Nahoda Simeona, da �e si�e, koji je donekle blizak motivu Edipa, Milena koristiti sasvim slobodno i shodno svom specifi�nom senzibilitetu i vlastitom dramskom rukopisu, da �e Milena pisati tekst tokom decembra, da bi trebalo da bude gotov krajem januara, i da bi predstava po toj drami, u koprodukciji sa Sterijinim pozorjem, trebalo da bude premijerno izvedena do prvog aprila, kada selektoru Ivanu Medenici isti�e rok za gledanje predstava, ali da taj rok nije obavezan, ukoliko odlu�imo da predstava bude prikazana na Sterijinom pozorju van takmi�arskog programa...
Sa�a me je, zna�i, sredinom novembra, u toku sezone, kada pravi� plan �ta �e� da radi� krajem idu�e sezone, i jo� dalje, pitao da li bih po�eo da radim predstavu za dva ili tri meseca, predstavu po tekstu koji jo� nije napisan, spisateljice koju li�no ne znam, u teatru i s ansamblom koje ne znam, a nisam znao ni Sa�u koji mi je sve to predlo�io. O SNP-u sam �uo tako�e veoma sumnjive stvari� Tu ima previ�e razloga da ka�e� ne.
Mislim da sam Sa�i u telefonskom razgovoru rekao da je to �to predla�e toliko ludo da ne �elim (ne mogu) re�i ne. Mislim da sam rekao da premijera ne mo�e da bude prvog aprila, po�to sam sredinom marta zavr�avao predstavu Amadeus u Rijeci, a trebalo je, tako�e, da radim u Osijeku, ali da je termin odmah posle toga mo�da jedina prilika da do�em u Novi Sad, po�to je kasnije trebalo da po�nem novu predstavu i imao sam definisane projekte za jednu ili dve naredne sezone, ali da, svakako, ne mogu ni�ta definitivno re�i dok ne pro�itam tekst. Pitao sam se tako�e da li �e oni prihvatiti moje uslove, na�in rada, honorare mojih suradnika i moj itd. U principu, nisam znao da li �u da radim tu predstavu. Sa�a mi je slao sve Milenine tekstove, kasnije smo se sreli svi u Novom Sadu, do�ao sam i da gledam predstavu koja je gostovala krajem februara u Puli � kada sam u Rijeci radio predstavu � i dan ili nekoliko dana posle toga Sa�a mi je poslao zavr�en Milenin tekst, koji sam stigao da pro�itam tek posle svoje premijere, krajem marta. Kada sam pro�itao tekst, poslao sam Sa�i poruku da dolazim. To je bio definitivni razlog mog dolaska.

Predstavu su u prvoj sezoni pratile razne neda�e: smrt Batice Ka�anskog, �esta otkazivanja ve� zakazane predstave, tehni�ki, finansijski problemi, �este izmjene u naslovnoj ulozi, medijska ignorancija� I zbog svega toga dosta se spekulisalo da li predstava uop�te postoji, da li �e se i zvani�no ugasiti� Da li se tebi �ini da je predstava kona�no stala na noge i da u narednoj sezoni po�inje �ivot nezavisan od tebe?�
� Predstava je uvek stajala na svojim nogama. Pozori�te je to koje treba da se pobrine o putu i sudbini svojih predstava. Predstave koje sam napravio nikada ne �ive �ivot nezavisan od mene � poku�avam da ih pratim, one se razvijaju i kroz probe i obnove, tekom sezona se menjaju� Zanima me kako idu izvedbe kada nisam prisutan itd.

Ali, tvoj odnos prema �Nahodu� djelovao je ne kao �zanimanje za izvedbe na kojima nisi prisutan�, ve� kao borba na �ivot ili smrt: na premijeri si igrao glavnu ulogu poslije jednog dana pripreme, a na prvoj slede�oj predstavi kojoj si prisustvovao, otvarao si vrata sale da pro�e glumac na motoru. Pri tom si dolazio da obnavlja� predstavu na po�etku, pa opet na kraju iste sezone. Sti�e se utisak da� predstava ne bi pre�ivela bez tvog intenzivnog u�e��a. I brige za koju pitam: ODAKLE SI CRPIO?��
� �injenicu da Stefan 2�teref3 definitivno ne�e mo�i da odigra premijeru saznali smo dosta kasno, mo�da tjedan dana ili �ak manje do premijere. U toj fazi sve snage pozori�ta, glumaca, tehnike, suradnika, svih koji u�estvuju u predstavi, intenzivno su prisutne i fokusirane na to da se predstava zavr�i. U�inilo mi se da �e se sve raspasti ako ne napravimo premijeru; hteo sam da zavr�im predstavu. Tako�e, nisam imao mogu�nosti da du�e radim tu predstavu s jeseni. Zapravo, nisam uop�te mislio, bio je sve instinkt, hteo sam, morao sam da zavr�im predstavu, nisam hteo da odustanem. U toku rada bilo je toliko te�ko�a, toliko izazova, toliko nemogu�ih situacija kroz koje smo pro�li, da nisam hteo da stanem ni pred tim izazovom. Bilo je pred kraj i trenutaka velike krize i odustajanja. Ne znam da li sam se ikada toliko namu�io. Ne�to je bilo jasno i sigurno � re� je samo o tome da se predstava zavr�i i napravi premijera, a Stefan �e se uklju�iti kasnije. U�inilo mi se da ne mogu nikog drugog da stavim u poziciju da odigra tu ulogu. Zato sam usko�io. I time, na neki na�in, otvorio vrata da u tu ulogu ti mo�e� usko�iti.
Kad je obnova predstave u pitanju � na� dogovor bio je da najesen nastavimo rad. Svakako sam napravio sve �to sam mogao da se predstava odr�i � bilo mi je stalo zbog svih koji su u�estvovali u radu i zbog predstave same. U nju su bili ulo�eni ogroman trud i rad, ljubav, kreativnost, vreme, talenat, dobra volja zaista mnogih ljudi kojima bi, kao i meni, bilo �ao da se predstava ugasi. Vjerojatno �ovek crpi iz toga, i iz svega �to jo� �eli napraviti, zavr�iti, ispraviti, u�initi boljim�

U toku prethodne sezone dva puta si dolazio da obnavlja� predstavu, i svaki dolazak koristio si da unese� neke izmjene. Da li si sada, poslije svega, zadovoljan predstavom (ne ka�em da si ranije bio nezadovoljan)? Da li je za tvoju idealnu sliku o tom komadu, i o toj predstavi, potrebno jo� izmjena, jo� rada?
� U neku ruku rad nikada ne stane. Pozori�te je �iva stvar. De�ava se u sada�njem trenutku. A mi se stalno menjamo. Zato se i predstava menja. Mo�da ne u su�tinskim stvarima, ali menja se, dobiva nove akcente, druga�ije zvu�i�
U stvarala�kom radu jedan dio mene uvek �e biti nezadovoljan � i tako, �ini mi se, i treba da bude � jer te�im apsolutnom. Ali u�im, s druge strane, da budem zadovoljan, po�to uvek radim u odre�enom vremenu i prostoru, i u datim okolnostima. Ako da� sve od sebe, ako si u radu po�ten � bez obzira na rezultat � drugi dio tebe mo�e biti zadovoljan.

...S druge strane u�im da budem zadovoljan...� Da li to zna�i da u�i� da ne gubi� �ivce na stvari koje nisu u tvojoj mo�i? Ili to ima veze s onim �to Bruk ka�e da je perfekcionizam �esto drskost? Ili ne�to tre�e?
� Se�am se rada tokom studija na Akademiji i svojih prvih re�ija u teatru. Posle svake predstave bio sam posve iscrpljen i obi�no bih se razboleo. Dao sam sve od sebe, a uvek mi se �inilo da sam stigao tek na tre�inu ili, u najboljem slu�aju, na pola puta. Te�io sam ka apsolutnom i nikako nisam uspevao da postignem sve �to sam hteo, osim u retkim i, za mene, dragocjenim trenucima. Bio sam frustriran, pitao sam se koliko predstava �u uop�te mo�i da napravim na taj na�in. Publika je bila odu�evljena, odzivi fenomenalni, ljudi i kritika �esto su vidjeli sve (sav rad) �to (koji) ja nisam znao i uspevao da vidim. Stideo sam se svojih predstava jer mi se u�inilo da nisam postigao sve ono �to sam hteo. Ili, bolje re�eno: jer nisam postigao ono su�tinsko do �ega mi je bilo stalo. Zato sam bio razo�aran na izvedbama ako nisu bile inspirisane. Pozori�te me je deprimiralo po�to nisam mogao u svakom trenutku, i za svaku izvedbu, da o�uvam neuporedivu privla�nost i lepotu izuzetnih trenutaka �ivotnosti i istine koji su se pojavljivali na nekim probama ili izvedbama. Bio sam veoma skepti�an o pozitivnim mi�ljenjima, smatraju�i da gledaoci ne vide sve �to u predstavama nije postignuto. I patio sam ako nisu vidjeli one rijetke inspirativne izvedbe u kojima se sve spojilo i na kojima sam se, bez ikakve sumnje o tome da svjedo�im �ivoj umjetnosti, na rubu pla�a je�io od po�etka do kraja, i s beskrajnom zahvalno��u voleo glumce tijekom predstave i posle zavr�etka.
Posle izvesnog vremena � mo�da je to bilo posebno razdoblje kad se to prelomilo i promjenilo � u�i� da bude� bla�i prema sebi. I da sebe nagradi� za rad. �elja za perfekcijom �esto mo�e da bude neproduktivna i da vodi u paralizu. �ini mi se da svakako treba te�iti ka apsolutnom, �udjeti za istinom � to u nekom smislu i ne mo�e� promijeniti, to je dio tebe, tu ne treba ni�ta u�initi � ali na drugoj strani u�iti kako sebe da nagradi� za rad i trud i ljubav i za sve �to si ulo�io, ako si u tome bio po�ten i dao sve od sebe. Previ�e je razloga u teatru, previ�e parametara koji odlu�uju o tome kada �e ne�to posebno da se dogodi a kada ne, kada �e predstava da ima uspeh, a kada ne. Nije sve u tvojim rukama i dobro je toga biti svejstan. Ali umjetnost je videti �ta jest i �ta nije u tvojim rukama. Zato mi se �ini da su oslu�kivanje, primje�ivanje, percepcija svega �to se de�ava tijekom rada veoma va�ni. Ne�to � mislim da sam ve� dao tu usporedbu � poput jedrenja ili vo�nje barkom niz reku. Treba u datim uslovima pametno, hrabro, sigurno, kreativno, inventivno voziti� slu�aju�i vjetar, reku odnosno more, brinuti o ljudima koji su na barci itd.

Iako se o tome ne govori eksplicitno, predstava �Nahod Simeon� mnogim je mladim pozori�nim stvaraocima otvorila razli�ite vidike. U Srpskom narodnom pozori�tu napravila je prekretnicu i, mo�e se re�i, ozna�ila novo doba. Zanima me �ta je ova predstava donijela tebi i tvom stvarala�tvu?
� Svaka predstava svakako djeluje na mene. Mijenja me, odre�uje. Tako je i s Nahodom Simeonom koji je � u mnogo vidova i zbog bogate suradnje � za mene va�na predstava. Mo�da je �ak prerano da vidim �ta ona zna�i u mom radu.
Rekao bih da je, na neki na�in, povezana s predstavom Amadeus koju sam prethodno radio. U nekoliko mjeseci napravio sam, kao u dva zamaha, dvije velike i tehni�ki veoma zahtjevne i kompleksne predstave. Bilo je veoma intenzivno i �esto naporno, ali u kreativnom smislu obje predstave ra�ale su se s neverovatnom lako�om.

Jedno vrijeme radio si tehni�ki prili�no jednostavne predstave, koje smo gledali u Beogradu, a onda si, kako sam ka�e�, u nekoliko mjeseci napravio dvije � tehni�ki zahtjevne i kompleksne predstave�. Tu je i �Kralj Lir� koji vi�e pripada drugoj grupi. Izgleda kao da si u fazi u kojoj te zanimaju velike i kompleksne predstave.
Da li u tome ima neke logike smjenjivanja faza, ili plana (ne)svjesnog� po kome pristupa� predstavama?
� Predstave o kojima pri�a� bile su tehni�ki jednostavne samo u smislu da nije bilo kompleksnog dizajna svetla, zvuka, scenografije� ali su one tehni�ki mo�da bile jo� i zahtjevnije. �to se ti�e faze: da, mogu re�i da se stvari kroz razli�ita razdoblja mijenjaju. U jednoj od njih � koja je trajala vi�e godina � potpuno sam se posvetio radu s glumcem i sve drugo podredio tom procesu. U idu�oj, vratio sam se ostalim pozori�nim sredstvima koja su za mene jako va�na. Ne znam u kojoj sam fazi sada. Vidjet �emo najesen, kada me �eka premijera u Ateljeu. Jedva �ekam da je vidim.

U predstavi se u istom momentu prepli�u razli�ita vremena, druga�ije perspektive, razli�iti� nivoi postojanja, �anrovi, i time nam daje mnogo vi�e uvida nego uvid u likove i osnovnu liniju zapleta drame, kao �to �esto gledamo u pozori�tu. Da li je to ne�to �to te generalno zanima, �emu ti te�i� u teatru, ili je to neki poticaj koji si dobio iz ovog komada?
� Tako shva�am re�iju.

Ulaskom inspicijenta u predstavu, ili time �to glumac govori didaskalije, gledalac se za trenutak vra�a iz estetske stvarnosti u pozori�nu salu. Dakle, predstava ne pretenduje da dr�i gledaoca u iluziji da se on sam nalazi u nekom drugom prostoru i vremenu, ve� kao da polazi od svijesti da gledalac zna da je u pozori�tu i da ga u pozori�te dovodi svijest o tome da �e gledati glumce koji �e igrati doga�aje iz nekog drugog vremena i prostora. Da li taj rediteljski pristup ima veze s medijskom ekspanzijom i uop�te osje�ajem svijeta u XXI vijeku?
� U pitanju je dvojnost koja u pozori�tu, ali i u umetnosti, postoji, i svijest o toj dvojnosti. Pri�a ili sadr�aj na jednoj strani i sredstva, na�in posredovanja, oblikovanje, na drugoj. U principu, to nije nova stvar. Ali je suvremenom pozori�tu i umetnosti postalo dosta va�no izraziti tu svijest i tu dvojnost (baviti se relacijom jednog i drugog koja za �ovjeka zapadnog svijeta postoji) i time �esto govoriti i o samoj umjetnosti ili samom procesu stvaranja. Naime, sama umjetnost na�la se pred upitnikom, mnoge predstave i umjetni�ka djela, recimo, krajem 20. veka, po�eli su da se preispituju, da se pitaju o svrsi umjetnosti uop�te, pravcu kretanja i razlozima svog postojanja. To je (bilo) prisutno u mnogim predstavama i umjetni�kim djelima 20. stole�a, ili je �ak bilo njihovo polazi�te. (Stvar je, ako ne ranije, po�ela s poznatim pisoarom.) Redateljski pristup o kome pri�a� zato nije ne�to osobito posebno ili novo. Svakako ima veze � kao sva umjetnost � i s vremenom u kojem nastaje. Mo�da �e � vjerojatno � umjetnost u 21. vijeku i�i dalje. Nitko ne zna kuda.

Iako si prvi put sara�ivao s Milenom Markovi�, Borisom Kova�em i Marinom Sremac, gotovo da i nije bilo sastanaka na kojima bi se odlu�ivalo o tome u kom �e smjeru krenuti stvaranje, �ta i kako bi trebalo da se radi...�
� To mo�da ti misli� jer nisi bio prisutan�

Da li misli� da bi vi�ak rije�i me�u vama mo�da poremetio ne�to u nastajanju predstave?I �ta misli� da bi moglo biti zaslu�no za tako dobru saradnju, dobar rezultat i, na kraju, za Sterijine nagrade za svaki od ovih segmenata predstave?
� Ne znam odgovor. Sumnjam da postoji recept za dobru suradnju i dobar rezultat. Mo�da postoji za Sterijine nagrade � �alim se. Ljudi koje si nabrojao veliki su umjetnici, s njima nije bilo te�ko sura�ivati i dobar rezultat je posljedica njihovog predanog i profesionalnog rada, kao i nagrade. �to se ti�e nagrada: nije Nahod Simeon va�an zbog nagrada, ve� su nagrade va�ne zbog Nahoda Simeona.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2007.