| |
Laureatkinja Sterijine nagrade za ulogu Irine u predstavi "Amerika, drugi
deo" i nagrade "Zoran Radmilovi�" Na 49. Sterijinom pozorju,
za odli�no obavljen posao u predstavi AMERIKA, DRUGI DEO Ateljea 212, u kojoj
je igrala rusku menekenku Irinu, sna�le su je dve velike nagrade: Sterijina za
glumu i nagrada "Zoran Radmilovi�" koja se dodeljuje za bravuru. Kad
se tome doda da je u re�iji Dejana Mija�a igrala po tekstu Biljane Srbljanovi�,
pa jo� i hvalospevni monolog koji joj je u toku sterijanskog Okruglog stola o
ovoj predstavi posvetila jedna od legendi Ateljea 212 - Mira Banjac, noge bi mogle
da zadrhte�
Ba� zbog svega toga, a imaju�i na umu da �ivimo u sredini koja
ne pra�ta uspeh - zbog kojeg uspe�ni odmah biva osumnji�en za ne�to - laureatkinji
Aleksandri Jankovi� prvo pitanje: boji li se tog velikog uspeha, toga da bi je
sada mogle mimoi�i neke uloge jer to se de�avalo mnogim laureatima pre nje? Boji
li se vrha, jer �ini se da nekako posle njega ima samo poku�aja da se ne sunovratimo?
- Nagrade su se dogodile i to je divno. One se doga�aju svake godine, svake
godine je netko laureat, neki su to po drugi, tre�i, �etvrti put... U javnosti
taj podatak ostaje zauvijek upisan. U meni, osim podatka, osta�e jo� pone�to,
�to �u �krto sa�uvati za sebe... A bojim li se vrha?! Ne mislim o tome, to mi
je malo bolesno - misliti o tome. Mislim o sebi stalno i uvijek jezivo analiti�no,
dobro namu�im samu sebe� I ko ka�e da je poslije vrha pad!!!? Poslije vrha ima
i drugi vrh, i tre�i, i �etvrti... To je pitanje li�nog opredjeljenja. Drugi vas
stavljaju i skidaju s trona, i ta pri�a o usponu i padu naj�e��e je tu�a projekcija.
Ima vrhova koji nisu prevashodno okrenuti oku javnosti. Kako se se�ate
proba "Amerike", da li vas junakinja koju igrate privatno sabla�njava
ili je razumete? Imate li opravdanja za Ruskinje iz na�ih sponzor-dolina? Da li
je ta�no da izbora katkad nema?
- Proba se sje�am kao putokaza kako treba
uvijek raditi, kakav odnos prema radu treba imati... Meni je tu sve, ali ba� sve
bilo taman tako kako treba, kao u botani�koj ba�ti kad temperatura, vla�nost i
svjetlo moraju biti idealni da bi biljka uspjela. Meni je zaista tako bilo. Irena
je uloga koju volim, koju sam i te kako branila... O, da, i te kako sam je branila.
�itati Irenu kao rusku prostitutku ili manekenku dosadno je i neuzbudljivo - nema
�ta da se igra a publika nema �ta da gleda... O na�im djevojkama koje podlije�u
toj vrsti �ivotne biografije ne bih, jer, naime, one i nisu krive... To je pitanje
za politi�are ili, u najboljem slu�aju, za sociologe... Naravno da izbor uvijek
postoji. S dodele nagrada u Novom Sadu morali ste da otr�ite, sve s policijskom
pratnjom, jer ste iste no�i igrali predstavu u Beogradu? Jeste li uop�te stigli
da proslavite nagradu?
- Joj, da! Nisam stigla da je proslavim, �to ne
zna�i da ne�u. Tako je sve nekako ispalo, selila sam se - a to uvijek uzme pola
�ivota. Idem na more za 15 minuta, tamo �u je ljubiti i maziti i uop�te sve joj
te nje�nosti uputiti, a onda, kad se vratim, pa��e neka �urkica da radost podijelim
i s drugarima. Kako se se�ate studentskih dana, vi ste Mari�i�eva generacija,
ko su vam klasi�i, kako ste uop�te dospeli u Beograd iz Splita? Zbog rata?
-
U Beograd sam dospjela vozom iz Be�a, isklju�ivo zato �to sam tako htjela, to
je bio moj izbor i moj plan jo� od sredine osamdesetih. Toliko o tome... A studentski
dani� Hm� Sve u svemu, bilo je divno, studirali smo na milionskoj inflaciji, jeli
super pasulj "s ni�ta", jogurt i kola�e. Da, bilo je kola�a a starije
kolege pri�ale su kakva je to menza bila jo� pro�le godine� Ma, bilo nam je super.
Klasa mi je bila super, duhoviti i divni drugari: Bojan Dimitrijevi�, Nikola �uri�ko,
Igor Filipovi�, Anastasia Radojkovi�, Sada Mandi�i, Ksenija Zelenovi�. Jo�
govorite kao da �ivite u Splitu. Kako to da taj akcenat nije i��ileo iz va�eg
govora i da li je ta�no da vam je otac, kada ste se rastajali na stanici u Splitu,
rekao ne�to u stilu da nikad ne promenite govor?
- Moj otac je u Splitu
�ivio 35 godina i ostao je svoj. Danas �ivi u Beogradu i opet je svoj. Mislim
da je njegov dragi savjet bio upu�en ka tome da ne zaboravim ko sam. Voljela sam
se toga prisjetiti: kako U�i�anin na splitskoj stanici �erku ispra�a u �ivot i
savjetuje joj da ne zaboravi svoj govor i odakle dolazi. Nisam zaboravila. Ali
upijam sva�ta i od svojih sada�njih sugra�ana. Ne mora to biti govor... Moj govor
je moj rukopis. Kako vam izgleda Beograd u odnosu na ameri�ki san? Ima
li ameri�kog sna u Beogradu? Kako vam izgleda pozori�ni Beograd?
- Beograd
u svakom smislu izgleda sve bolje, pa tako i u pozori�nom. Sva�ta se lijepo doga�a,
od jeseni sti�u i neki reditelji iz okolnih sredina, na�i reditelji odlaze tamo
nekamo... I to je divno. Ja samo tako vidim �ivot, kako pozori�ni tako i ovaj
li�ni... Pri�a o snovima je pubertetsko stanje koje svi ponekad imamo. Beogradski,
ameri�ki ili koji god pubertet ima svoj vijek trajanja, samo ga pro�e� s manje
ili vi�e bubuljica. Jeste li u stalnom anga�manu u Atelju? Imate li
jo� kakvih pozori�nih anga�mana u Crnoj Gori, gde ste igrali u nekim predstavama?
- Nisam zaposlena u Ateljeu. To je stvar koja je u odlasku, mislim na zapo�ljavanje,
ali tu igram tri divne predstave i prezadovoljna sam. U Crnoj Gori radila sam
predstavu u re�iji Radmile Vojvodi� DON �UAN SE VRA�A IZ RATA, koja je pro�le
godine skinuta s repertoara. Predstava u kojoj ste igrali na Pozorju
bavi se temom ostvarenja ameri�kog sna i onog �to �ovek postaje na putu do tog
ostvarenja. Ako parafraziramo misao "Pakao, to su drugi", mo�e li se
danas re�i "Amerika, to su drugi?
Amerika je svakako u na�im o�ima
dobila oblike apsolutne a�daje, no ja to ne bih generalizirala. To me ne�e sprije�iti
da odem tamo, to �e me podsta�i da se bunim protiv toga, a na kraju, Amerika je
samo ono �to �e nam se svima dogoditi� Od kako se Kolumbo z� sve su nam prodali,
od krompira, preko farmerki do demokratije. U�li smo im u avliju, valjda tako
treba... Ma, nemam pojma! Ja sam u stvari ve� na moru i skroz sam se raspustila...
Ko da misli o Americi na plus 35! Idem da zagrlim pla�u! Razgovarala
Sne�ana MILETI� Komentari�u�i svoju ulogu i njen kontekst u pri�i o Americi
i ameri�kom snu, Aleksandra Jankovi� je, na dan kada je u Novom Sadu dobila nagradu
- a tada nije bilo ni blizu 35 letnjih stepeni - rekla:
- Amerika je svjetska
sila u svakom pogledu, politi�kom, policijskom, trendovskom� ali nisam imala dojam
da je u Biljaninoj pri�i to a priori svedeno na Ameriku. Mislim da je to pri�a
o svijetu kao jednoj avliji gdje zaista ima sve manje pozitivnih likova. Mo�da
je ono �to se doga�a u ovom trenutku u Njujorku samo koju godinu ispred nas, sav
taj maraton koji Biljana opisuje, cijela ta trka za vremenom i novcem, gdje pritisak
raste i srce to ne mo�e da isprati pa zato padne� pod voz ako ve� nisi u njemu�
Sve to nas vrlo brzo ovdje �eka. Kada je u pitanju moje gledanje na Ameriku, imam
dojam Amerike iz osamdesetih, rupu u devedesetim i dojam Amerike od 2000. do danas.
To su dvije razli�ite Amerike; jedna pripada mom odrastanju, druga mojoj zrelosti.
Tamo, dodu�e, nikad nisam bila, ne znam kako je, ali znam da, na primjer, ne volim
dodjelu Oskara. Meni je to papazjanija, la�, folira�a, blje�tavilo bez smisla.
U posljednjih deset godina, sve �to je ta dr�ava kao svjetska institucija imala
kao vrijednost, u jednom trenutku je palo u vodu. Nema vi�e ni ameri�kog sna.
U Biljaninom tekstu Karla Rosmana nalazimo na njegovom vrhuncu i na njegovom definitivnom
posrtaju. To je moj dojam te zemlje, nisam fatalist, niti katastrofi�arka, ali
ne znam kud bi sve to moglo povesti sem ka potono�u. Mislim da se Evropa posljednjih
godina i te kako buni protiv toga, ali ne mo�e to i�i preko no�i, jer nije ni
stiglo preko no�i. Mislim da �e u jednom trenutku Amerika ostati sama - u meni
bar nemaju podr�ku. A Evropu i te kako podr�avam jer tu �ivim. Nemam ja �elju
da se Americi dogode najgore stvari, nego, prosto, ovako se vi�e ne da. Netko
�e se u drugom kraju svijeta pobuniti. Meni moj sin do�e i ka�e: "Dosta!"
I ima pravo na to. I onda treba za�utati i preispitati se. |
