|
(...) U stvari, samo se nekolicina plesa�ica usu�ivala da se pojavi gola na
konvencionalnoj sceni s bilo kakvom "ozbiljnom" svrhom. Samo je Traumb�hne
Schertel iz �tutgarta (1925-1927), prikazivala ples golog mu�karca, pra�enog plesa�icama
iz �kole Herion, u bizarnoj ekspresionisti�koj koreografiji koju je osmislio producent
- vlasnik trupe, dr Ernst �ertel, koji je vodio glavnu re� u Partenonu, lajpci�koj
izdava�koj ku�i koja se specijalizovala za knjige i �asopise u vezi s erotikom,
seksologijom i nudizmom (�ertel 1926; Topfer 1997: 62-67). Potpuno �enski, goli�avi
"baleti" Seli de Rejdt u Berlinu (1919-1921) uvek su bili deo ta�aka
no�nih klubova, ali su privla�ili pa�nju policije zbog o�igledne sklonosti de
Rejdtove da kombinuje golotinju s religioznim temama - �ene koje se upu�taju u
homoseksualne ili masturbatorne koreografije u crkvama ili pred krstovima i oltarima
(Topfer 1997: 75-77; Gordon 2000: 58-60). Brojni no�ni klubovi u Berlinu i Hamburgu
prikazivali su programe u kojima je bilo mnogo golih �enskih tela za publiku u
kojoj su se nalazile �ene. Ali ovi programi bili su zabavni samo dok su "prikazivali"
mo� �enskog golog tela da stvori komercijalizovanu atmosferu libidom izazvanog
preterivanja i glamurozne degradacije. Scenariji su se opsesivno bavili temama
sadomazohizma, lezbejstva i prostitucije. Ovi performansi povezivali su zabavu
s ekstravagantnim gestovima svetogr�a: stepen �enske golotinje, ranjivost i dostupnost
bili su proporcionalni koli�ini novca koju bi gledaoci platili za njih; kod goli�ave
zabave u su�tini je bilo zadovoljstvo koje bi publika ose�ala zbog uni�tenja nevinosti.
Publika je mogla da pove�e plesa�ice s golotinjom zbog toga �to je toliko plesa�ica
bilo spremno da se gole pojavljuju pred kamerama, ali verovatno bi bilo nemogu�e
dokazati da su ove �ene ikada igrale gole pred publikom na sceni. Plesa�ice poput
Kler Borof i Mile Sirul postale su slavne zbog prekrasnih golih slika koje su
s njima napravili be�ki studijski fotografi, poput Madam d'Ora, Rudolfa Kopica
i Trude Flaj�man (slika 17) (Faber 1983, 1995; �rajber 1991). Tehnologija fotografije
omogu�avala je plesa�icama da kontroli�u percepciju svojih tela i �irenje performansa
mnogo efikasnije od neposredne prezentacije na sceni. Moderni ples je, poput gimnastike,
zna�ajno u�vr��avao svoj emancipatorski karakter otvaraju�i se prema golotinji.
Veliki koreograf Meri Vigmen (1886-1973), nastanjena u Drezdenu, pokazivala je
nepoverenje prema golotinji na sceni i u u�ionici, zbog toga �to je ose�ala da
izra�ajna vrednost koreografije poti�e od pokreta, a ne od tela. Njene plesa�ice
obla�ile su se u kvazisrednjovekovne ogrta�e i velove i retko su razotkrivale
i�ta osim ruku. Pa ipak, veliki broj njenih u�enica rado su pozirale gole za amaterske
i profesionalne fotografe. Uprkos svemu, samo dve �ene su postale slavne (ili
ozlogla�ene) zato �to su igrale gole u ozbiljnim predstavama: Adori Vilani i Anita
Berber. Adori Vilani, �iji su datumi ro�enja i smrti nepoznati, bila je verovatno
francuska Jevrejka koja je, izme�u 1908. i 1910, iznajmljivala pozori�ne sale
u velikim evropskim gradovima da bi prikazivala svoje istorijske plesove. U njima
je do�aravala prizore i kretnje povezane s odre�enim kulturnim erama, od biblijskih
vremena do gr�ko-rimske civilizacije, Vizantije, Persije, pre-Rafaelita i tako
dalje. Njene mnogobrojne ta�ke, sve odreda solisti�ke, kombinovale su ovakvu istorizaciju
s uskim, apstraktnim i �esto tragi�nim temama, poput "Zavo�enja", "Plesa
ljiljana", "Plesa sa kosom", "Bola". Vilani je volela
da se pojavljuje u raznovrsnim glamuroznim, egzoti�nim kostimima, koje je dopunjavala
(neplesa�kim) entuzijazmom prema rekvizitima i kompleksnom scenografijom. Me�utim,
u nekoliko svojih ta�aka pojavljivala se delimi�no ili potpuno gola, tako da je
u Minhenu 1910. godine policija zaklju�ila da se njena ta�ka pred publikom u Residenz
Theater nedopustivo kosi s javnim redom. Posle dugotrajnog su�enja progla�ena
je krivom i zabranjeno je izvo�enje bilo koje od njenih ta�aka u Nema�koj. Tada
se vratila u Pariz, gde je kasnije izdala obimnu i izuzetnu knjigu: Plesna reforma
i pseudomoral (Tanz-Reform und Pseudo-Moral, 1912), u kojoj je objasnila svoju
plesnu estetiku, pravdaju�i sebe kao "ozbiljnu umetnicu" i dodaju�i,
uz mnoge ise�ke iz novina u kojima je hvaljen njen rad, nekoliko prili�no duhovitih
satiri�nih skica svojih protivnika - �itava knjiga napisana je u veoma vedrom
duhu. Pored toga, u velikoj meri slu�ila se fotografijama da bi dokumentovala
i analizirala svoje ta�ke, uklju�uju�i i one u kojima je bilo golotinje. Slike
podr�avaju njene tvrdnje da golotinja, u kombinaciji sa svetlosnim efektima, istorijskom
scenografijom i odre�enim pokretima i pozama menja percepciju posmatranog tela
u istoj meri koliko i najegzoti�niji kostim (slike 19 i 20). Za razliku od nudista,
Vilani je golotinju shvatala kao ne�to �to je nerazdvojivo od pozori�ta, uzvi�eno
stanje, ve�ta�ku konstrukciju identiteta. Kao takva, golotinja je bila nezaobilazno
sredstvo spoznavanja ne samo prirode ve� istorije i pluralnosti istorijskih identiteta
koji su skriveni u telu i �ija forma predstavlja uvek evoluiraju�i "idenitet"
(Vilani 1912). Biseksualka Anita Berber (1899-1928) bila je okrenuta mnogo
nasilnijoj i "dekadentnijoj" plesnoj estetici. Bila je, poput Vilanijeve,
zaokupljena mitolo�kim prikazima �enskog identiteta i, tako�e poput Vilanijeve,
posmatrala je golotinju kao scenski gest, priliku za manipulaciju trikovima koji
su oblikovali percepciju njenog bi�a. U nekim od svojih nagih plesova ona je puderisala
telo ili ga mazala uljem i uvek je veoma pa�ljivo �minkala lice. Njen Salomin
ples (1921) po�injao je tako �to bi gola izranjala iz velike urne ispunjene krvlju.
Ali duh Anite Berber bio je mnogo mra�niji od Adori Vilani. Berberova se bavila
temama kao �to su zavisnost od droge, sadomazohisti�ki seksualni odnosi, po�uda,
ubistva, izdaje i napu�tenosti, samo�a, samouni�tavaju�e te�nje ka ekstazi, degradacije,
efemernost lepote i nasilje koje izazivaju lepa tela i borba da se ona poseduju.
To su bili "plesovi poroka i u�asa", kako ih je opisivao naslov veoma
neobi�ne knjige koju je izdala u Be�u 1922. u saradnji sa svojim tada�njim partnerom
Sebastijanom Drosteom; Berberova i Droste tako�e su napravili i film s istim nazivom,
koji je odavno izgubljen. Ali knjiga, sa svojim mnogobrojnim fantasti�nim stihovima
i velikim brojem prelepih fotografija Anite Berber koje je slikao be�ki fotograf
Madam d'Ora, kao i bizarnim umetni�kim radovima, o�igledno je bila poku�aj da
se prika�e ozbiljnost njene estetike i dozvoli joj da se uzdigne iz kaljuge izopa�enosti
i kriminaliteta no�nih klubova koji su ve� uprljali njenu reputaciju. Pa ipak,
uspeh Anite Berber kao plesa�ice zasnivao se na kori��enju golotinje da bi istakla
svoju seksualnu dostupnost svetu, svoju glad prema orgijasti�koj ekstazi, svoj
promiskuitetni apetit prema novim mu�karcima i �enama u svojoj postelji, svoju
�udnju za seksualnim avanturama sa strancima i spremnost da premosti razliku izme�u
seksualne fantazije i stvarnog seksa. I ona se, poput Vilani, odnosila prema golotinji
kao ponosnoj izjavi narcizma, zbog kojeg nijedna od njih nije �elela da se izvinjava.
U stvari, obe su �ene, uprkos velikoj razlici u temperamentu, tretirale svoj nastup
kao prefinjen oblik masturbacije koji je, kao izvor erotsko-emocionalnog zadovoljstva,
bio prihvatljiviji od "privatnih" ili "tajnih" izraza seksualne
intimnosti (Berber i Droste 1922; Jencik 1930; Jencik 1931; Fi�er 1984; Lania
1929; Topfer 1997: 83-96). Za Anitu Berber, goli ples bio je nalik na javnu masturbaciju,
u tom smislu da su njeni pokreti, a naro�ito njeni izrazi lica, pro�eti preuveli�anom
lascivno��u, orgazmi�nom pohotljivo��u i deliri�nim disanjem, bili otkrovenja
ekstravagantne �elje za isku�avanjem orgijasti�ke ekstaze. Pona�ala se prema publici
kao da bi mogla da ih zavede i iscrpi svojim apetitom prema zadovoljstvima koje
jedan �ovek ne bi mogao uta�iti. Pa ipak, upravo je monumentalna veli�ina njenog
apetita uspostavljala jaz izme�u nje i njene pubike i uticala na posmatra�a, mu�karca
kao i �enu, da se ose�a skrhanim, ili mo�da �ak bezna�ajnim pred �enom koja je
smatrala ekstazu posledicom ne�uveno "preteranih" o�ekivanja ljudskog
roda. Sama, gola i uzbu�ena pred publikom, pokazivala je u kolikoj je meri orgijasti�ka
ekstaza, pre svega ostalog, masturbatorna fantazija - a ovaj uvid nije u potpunosti
bio ute�an, niti u potpunosti oslobo�en patosa kojim je bio obuzet vi�e posmatra�
nego izvo�a�. (...) Bilo je otuda verovatno neizbe�no da be�ki akcionizam,
iznikao tokom �ezdesetih godina, usmeri predstavljanje golotinje u novom pravcu.
Pod sna�nim uticajem psihoanaliti�ke teorije i artoovske pozori�ne estetike, be�ki
akcionisti (poglavito Oto Mel, Rudolf �varckogler, Ginter Brus i Herman Ni�) sagledavali
su telo kao mesto skrivenih "kompleksa" i teskoba koji su bili glavni
uzroci li�ne i dru�tvene nesre�e. Svrha predstavljanja golotinje bila je da suo�i
izvo�a�a i gledaoca sa izvorima teskoba koji su se nalazili u samom telu. Ljudi
su bili obna�eni u meri koja je otkrivala �ta je to skriveno unutar njih na materijalnom
nivou: krv, mokra�a, izmet, pljuva�ka, znoj, sperma, suze, miris. Otkrivanje materijalnog
sloja povezivalo je predstavu s dubljim, daleko tajanstvenijim nivoima golotinje.
Akcionisti nisu dovodili u vezu golotinju s prirodom kao ekolo�kim sistemom koji
bi postojao na neki na�in nezavisno od ljudskih nastojanja - sa drve�em, travom,
suncem i vodom. Naprotiv, priroda je potvr�ivala svoju vezu s telom kroz nesvesno.
Jedino kroz izrazito telesan na�in predstavljanja mogu se osloboditi potisnute,
spasonosne energije i preobraziti samo telo... S engleskog preveo
Nemanja JOVANOV |