NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2004. broj 2-3 godina XL april-septembar YU ISSN 0036-5734

d i s k u r s i
Karl TEPFER
STOLE�E GOLOTINJE U NEMA�KOM POZORI�TU
- odlomci -

 

(...) U stvari, samo se nekolicina plesa�ica usu�ivala da se pojavi gola na konvencionalnoj sceni s bilo kakvom "ozbiljnom" svrhom. Samo je Traumb�hne Schertel iz �tutgarta (1925-1927), prikazivala ples golog mu�karca, pra�enog plesa�icama iz �kole Herion, u bizarnoj ekspresionisti�koj koreografiji koju je osmislio producent - vlasnik trupe, dr Ernst �ertel, koji je vodio glavnu re� u Partenonu, lajpci�koj izdava�koj ku�i koja se specijalizovala za knjige i �asopise u vezi s erotikom, seksologijom i nudizmom (�ertel 1926; Topfer 1997: 62-67). Potpuno �enski, goli�avi "baleti" Seli de Rejdt u Berlinu (1919-1921) uvek su bili deo ta�aka no�nih klubova, ali su privla�ili pa�nju policije zbog o�igledne sklonosti de Rejdtove da kombinuje golotinju s religioznim temama - �ene koje se upu�taju u homoseksualne ili masturbatorne koreografije u crkvama ili pred krstovima i oltarima (Topfer 1997: 75-77; Gordon 2000: 58-60). Brojni no�ni klubovi u Berlinu i Hamburgu prikazivali su programe u kojima je bilo mnogo golih �enskih tela za publiku u kojoj su se nalazile �ene. Ali ovi programi bili su zabavni samo dok su "prikazivali" mo� �enskog golog tela da stvori komercijalizovanu atmosferu libidom izazvanog preterivanja i glamurozne degradacije. Scenariji su se opsesivno bavili temama sadomazohizma, lezbejstva i prostitucije. Ovi performansi povezivali su zabavu s ekstravagantnim gestovima svetogr�a: stepen �enske golotinje, ranjivost i dostupnost bili su proporcionalni koli�ini novca koju bi gledaoci platili za njih; kod goli�ave zabave u su�tini je bilo zadovoljstvo koje bi publika ose�ala zbog uni�tenja nevinosti. Publika je mogla da pove�e plesa�ice s golotinjom zbog toga �to je toliko plesa�ica bilo spremno da se gole pojavljuju pred kamerama, ali verovatno bi bilo nemogu�e dokazati da su ove �ene ikada igrale gole pred publikom na sceni. Plesa�ice poput Kler Borof i Mile Sirul postale su slavne zbog prekrasnih golih slika koje su s njima napravili be�ki studijski fotografi, poput Madam d'Ora, Rudolfa Kopica i Trude Flaj�man (slika 17) (Faber 1983, 1995; �rajber 1991). Tehnologija fotografije omogu�avala je plesa�icama da kontroli�u percepciju svojih tela i �irenje performansa mnogo efikasnije od neposredne prezentacije na sceni. Moderni ples je, poput gimnastike, zna�ajno u�vr��avao svoj emancipatorski karakter otvaraju�i se prema golotinji. Veliki koreograf Meri Vigmen (1886-1973), nastanjena u Drezdenu, pokazivala je nepoverenje prema golotinji na sceni i u u�ionici, zbog toga �to je ose�ala da izra�ajna vrednost koreografije poti�e od pokreta, a ne od tela. Njene plesa�ice obla�ile su se u kvazisrednjovekovne ogrta�e i velove i retko su razotkrivale i�ta osim ruku. Pa ipak, veliki broj njenih u�enica rado su pozirale gole za amaterske i profesionalne fotografe.
Uprkos svemu, samo dve �ene su postale slavne (ili ozlogla�ene) zato �to su igrale gole u ozbiljnim predstavama: Adori Vilani i Anita Berber. Adori Vilani, �iji su datumi ro�enja i smrti nepoznati, bila je verovatno francuska Jevrejka koja je, izme�u 1908. i 1910, iznajmljivala pozori�ne sale u velikim evropskim gradovima da bi prikazivala svoje istorijske plesove. U njima je do�aravala prizore i kretnje povezane s odre�enim kulturnim erama, od biblijskih vremena do gr�ko-rimske civilizacije, Vizantije, Persije, pre-Rafaelita i tako dalje. Njene mnogobrojne ta�ke, sve odreda solisti�ke, kombinovale su ovakvu istorizaciju s uskim, apstraktnim i �esto tragi�nim temama, poput "Zavo�enja", "Plesa ljiljana", "Plesa sa kosom", "Bola". Vilani je volela da se pojavljuje u raznovrsnim glamuroznim, egzoti�nim kostimima, koje je dopunjavala (neplesa�kim) entuzijazmom prema rekvizitima i kompleksnom scenografijom. Me�utim, u nekoliko svojih ta�aka pojavljivala se delimi�no ili potpuno gola, tako da je u Minhenu 1910. godine policija zaklju�ila da se njena ta�ka pred publikom u Residenz Theater nedopustivo kosi s javnim redom. Posle dugotrajnog su�enja progla�ena je krivom i zabranjeno je izvo�enje bilo koje od njenih ta�aka u Nema�koj. Tada se vratila u Pariz, gde je kasnije izdala obimnu i izuzetnu knjigu: Plesna reforma i pseudomoral (Tanz-Reform und Pseudo-Moral, 1912), u kojoj je objasnila svoju plesnu estetiku, pravdaju�i sebe kao "ozbiljnu umetnicu" i dodaju�i, uz mnoge ise�ke iz novina u kojima je hvaljen njen rad, nekoliko prili�no duhovitih satiri�nih skica svojih protivnika - �itava knjiga napisana je u veoma vedrom duhu. Pored toga, u velikoj meri slu�ila se fotografijama da bi dokumentovala i analizirala svoje ta�ke, uklju�uju�i i one u kojima je bilo golotinje. Slike podr�avaju njene tvrdnje da golotinja, u kombinaciji sa svetlosnim efektima, istorijskom scenografijom i odre�enim pokretima i pozama menja percepciju posmatranog tela u istoj meri koliko i najegzoti�niji kostim (slike 19 i 20). Za razliku od nudista, Vilani je golotinju shvatala kao ne�to �to je nerazdvojivo od pozori�ta, uzvi�eno stanje, ve�ta�ku konstrukciju identiteta. Kao takva, golotinja je bila nezaobilazno sredstvo spoznavanja ne samo prirode ve� istorije i pluralnosti istorijskih identiteta koji su skriveni u telu i �ija forma predstavlja uvek evoluiraju�i "idenitet" (Vilani 1912).
Biseksualka Anita Berber (1899-1928) bila je okrenuta mnogo nasilnijoj i "dekadentnijoj" plesnoj estetici. Bila je, poput Vilanijeve, zaokupljena mitolo�kim prikazima �enskog identiteta i, tako�e poput Vilanijeve, posmatrala je golotinju kao scenski gest, priliku za manipulaciju trikovima koji su oblikovali percepciju njenog bi�a. U nekim od svojih nagih plesova ona je puderisala telo ili ga mazala uljem i uvek je veoma pa�ljivo �minkala lice. Njen Salomin ples (1921) po�injao je tako �to bi gola izranjala iz velike urne ispunjene krvlju. Ali duh Anite Berber bio je mnogo mra�niji od Adori Vilani. Berberova se bavila temama kao �to su zavisnost od droge, sadomazohisti�ki seksualni odnosi, po�uda, ubistva, izdaje i napu�tenosti, samo�a, samouni�tavaju�e te�nje ka ekstazi, degradacije, efemernost lepote i nasilje koje izazivaju lepa tela i borba da se ona poseduju. To su bili "plesovi poroka i u�asa", kako ih je opisivao naslov veoma neobi�ne knjige koju je izdala u Be�u 1922. u saradnji sa svojim tada�njim partnerom Sebastijanom Drosteom; Berberova i Droste tako�e su napravili i film s istim nazivom, koji je odavno izgubljen. Ali knjiga, sa svojim mnogobrojnim fantasti�nim stihovima i velikim brojem prelepih fotografija Anite Berber koje je slikao be�ki fotograf Madam d'Ora, kao i bizarnim umetni�kim radovima, o�igledno je bila poku�aj da se prika�e ozbiljnost njene estetike i dozvoli joj da se uzdigne iz kaljuge izopa�enosti i kriminaliteta no�nih klubova koji su ve� uprljali njenu reputaciju.
Pa ipak, uspeh Anite Berber kao plesa�ice zasnivao se na kori��enju golotinje da bi istakla svoju seksualnu dostupnost svetu, svoju glad prema orgijasti�koj ekstazi, svoj promiskuitetni apetit prema novim mu�karcima i �enama u svojoj postelji, svoju �udnju za seksualnim avanturama sa strancima i spremnost da premosti razliku izme�u seksualne fantazije i stvarnog seksa. I ona se, poput Vilani, odnosila prema golotinji kao ponosnoj izjavi narcizma, zbog kojeg nijedna od njih nije �elela da se izvinjava. U stvari, obe su �ene, uprkos velikoj razlici u temperamentu, tretirale svoj nastup kao prefinjen oblik masturbacije koji je, kao izvor erotsko-emocionalnog zadovoljstva, bio prihvatljiviji od "privatnih" ili "tajnih" izraza seksualne intimnosti (Berber i Droste 1922; Jencik 1930; Jencik 1931; Fi�er 1984; Lania 1929; Topfer 1997: 83-96). Za Anitu Berber, goli ples bio je nalik na javnu masturbaciju, u tom smislu da su njeni pokreti, a naro�ito njeni izrazi lica, pro�eti preuveli�anom lascivno��u, orgazmi�nom pohotljivo��u i deliri�nim disanjem, bili otkrovenja ekstravagantne �elje za isku�avanjem orgijasti�ke ekstaze. Pona�ala se prema publici kao da bi mogla da ih zavede i iscrpi svojim apetitom prema zadovoljstvima koje jedan �ovek ne bi mogao uta�iti. Pa ipak, upravo je monumentalna veli�ina njenog apetita uspostavljala jaz izme�u nje i njene pubike i uticala na posmatra�a, mu�karca kao i �enu, da se ose�a skrhanim, ili mo�da �ak bezna�ajnim pred �enom koja je smatrala ekstazu posledicom ne�uveno "preteranih" o�ekivanja ljudskog roda. Sama, gola i uzbu�ena pred publikom, pokazivala je u kolikoj je meri orgijasti�ka ekstaza, pre svega ostalog, masturbatorna fantazija - a ovaj uvid nije u potpunosti bio ute�an, niti u potpunosti oslobo�en patosa kojim je bio obuzet vi�e posmatra� nego izvo�a�.
(...) Bilo je otuda verovatno neizbe�no da be�ki akcionizam, iznikao tokom �ezdesetih godina, usmeri predstavljanje golotinje u novom pravcu. Pod sna�nim uticajem psihoanaliti�ke teorije i artoovske pozori�ne estetike, be�ki akcionisti (poglavito Oto Mel, Rudolf �varckogler, Ginter Brus i Herman Ni�) sagledavali su telo kao mesto skrivenih "kompleksa" i teskoba koji su bili glavni uzroci li�ne i dru�tvene nesre�e. Svrha predstavljanja golotinje bila je da suo�i izvo�a�a i gledaoca sa izvorima teskoba koji su se nalazili u samom telu. Ljudi su bili obna�eni u meri koja je otkrivala �ta je to skriveno unutar njih na materijalnom nivou: krv, mokra�a, izmet, pljuva�ka, znoj, sperma, suze, miris. Otkrivanje materijalnog sloja povezivalo je predstavu s dubljim, daleko tajanstvenijim nivoima golotinje. Akcionisti nisu dovodili u vezu golotinju s prirodom kao ekolo�kim sistemom koji bi postojao na neki na�in nezavisno od ljudskih nastojanja - sa drve�em, travom, suncem i vodom. Naprotiv, priroda je potvr�ivala svoju vezu s telom kroz nesvesno. Jedino kroz izrazito telesan na�in predstavljanja mogu se osloboditi potisnute, spasonosne energije i preobraziti samo telo...

S engleskog preveo Nemanja JOVANOV

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2004.