|
Tribine 49. pozorja: "Gospo�a ministarka" Branislava Nu�i�a - neprolaznost
drame ili neprolaznost predrasude (28. maj) i Slike i refleksije Amerike u savremenom
pozori�tu (29. maj) Zajedni�ka odlika obeju tribina odr�anih na 49. pozorju
bila je te�nja da se osnovne intencije programa - glavnog i prate�eg - naglase,
jasnije ocrtaju, pa i dodatno promisle i artikuli�u jo� tokom trajanja Festivala.
To je, istovremeno, bio jedan od njihovih osnovnih kvaliteta. ENIGMA NU�I� Prvo
u�e��e GOSPO�E MINISTARKE na Sterijinom pozorju, obele�eno je otvaranjem izlo�be
"Gospo�a ministarka" 75 godina na sceni Narodnog pozori�ta i Tribinom
posve�enom "odgonetanju" ovog Nu�i�evog teksta i traganju za onim razlozima
koji su ovu dramu u sedamdeset pet godina njenog postojanja u�inili jednim od
najpopularnijih tekstova nacionalne dramaturgije. Razgovor je vodio Neboj�a
Rom�evi�, a u�estvovali su Jelena Lu�ina, teatrolog iz Skoplja, Sanja Nik�evi�,
teatrolog iz Zagreba, Ljiljana Pe�ikan-Lju�tanovi�, profesor iz Novog Sada, Ksenija
Radulovi�, teatrolog iz Beograda, Mirjana Markovinovi�, teatrolog iz Novog Sada,
Petar Marjanovi�, teatrolog iz Beograda, Dejan Pen�i�-Poljanski, kriti�ar iz Beograda
i Predrag Markovi�, istori�ar iz Beograda. Teze za razgovor, koje je formulisao
Neboj�a Rom�evi�, prevashodno su bile usmerene na dramatur�ku analizu komada,
po�to se pokazalo da on uspe�no funkcioni�e i mimo svog vremena. I razgovor na
Tribini odvijao se kao traganje za onim "arhetipskim zrnom" koje GOSPO�U
MINISTARKU �ini svevremenim tekstom, funkcioni�u�i, istovremeno, kao formula uspe�nosti
kod naj�ire publike. Petar Marjanovi� je otpo�eo razgovor povla�e�i paralelu
izme�u lika Feme Jovana St. Popovi�a i Nu�i�eve �ivke ministarke i nagla�avaju�i
kako je re� o dve najpresti�nije �enske role srpskog pozori�ta. Polaze�i od pretpostavke
da su oba lika gra�ena kao tip �ene koja je "izgubila ravnote�u", Marjanovi�
je pokazao okolnosti u kojima se to iskliznu�e javlja i na�ine na koje se manifestuje.
Pored paralela i podudaranja (kratkotrajnost uspona i neodustajanje od "noblesa"),
on je ukazao i na razlike koje se javljaju u oblikovanju ova dva lika, zaklju�iv�i
svoje izlaganje pretpostavkom da likovi �ena koje su do�le do vlasti ili novca,
i time poput Feme i �ivke isko�ile iz svog svakodnevnog �ivotnog toka, nikad ne�e
izgubiti �ivotnost i aktuelnost. Odnosu Feme i �ivke bilo je posve�eno i izlaganje
Predraga Markovi�a. On je sa stanovi�ta istori�ara koji se prevashodno bavi istorijom
dru�tva, dao vlastito vi�enje ovih likova, zalo�iv�i se "za punu rehabilitaciju
Feme", �iji se napori mogu posmatrati kao slika te�nji vojvo�anskog gra�anskog
dru�tva da ostvari civilizacijski pomak i napredak. Kao bitnu razliku dveju junakinja,
Markovi� je istakao i �injenicu da Fema "sve radi o vlastitom tro�ku",
"tro�e�i svoje", dok je �ivku sagledao kao simbol sunovrata gra�anskih
vrednosti, predstavnicu ratnih profitera, onih koji "tro�e tu�e", privatizuju
dr�avu, te nepotizmom i nemoralom ru�e temelje srpskog gra�anskog dru�tva. Ljiljana
Pe�ikan-Lju�tanovi� govorila je o zastupljenosti i zna�enju kratkih govornih izraza
i specifi�ne Nu�i�eve idiomatike, kako one preuzete iz svakodnevnog jezika tako
i one novostvorene. Ona je pokazala u�e��e ove vrste verbalne ekspresije u oblikovanju
likova, u kompozicionom sprezanju komedije, te u oslikavanju poreme�enog vrednosnog
sistema i su�tinske amoralnosti Nu�i�evih junaka. Ksenija Radulovi� je svojim
izlaganjem pokrenula dominantnu temu razgovora: odnos Nu�i�eve komediografije
prema nacionalnom mentalitetu i njegovim odlikama. Ona je izdvojila tri Nu�i�eva
epizodna lika: Peru pisara iz GOSPO�E MINISTARKE, Sretu Numeru iz NARODNOG POSLANIKA
i sreskog �pijuna Aleksu �uni�a iz SUMNJIVOG LICA i ukazala na njihovu trajnu
�ivotnost i popularnost. Razloge za to ona je pota�ila u �injenici da se u njima
posebno uspe�no ogledaju crte nacionalnog mentaliteta, i to ilustrovala vlastitim
iskustvom iz prvih mesec dana rukovo�enja Pozori�nim muzejom Srbije, kad se niz
ljudi pojavio da tra�i neku konkretnu privilegiju, da "uhvati vezu"
�ak i onda kada im nikakvo prote�iranje nije bilo potrebno, ili da se, poput Pere
pisara, samo "zapljune kod vlasti". Po njenom mi�ljenju bitne razloge
dugotrajnog scenskog �ivota i velike popularnosti GOSPO�E MINISTARKE i Nu�i�evih
komedija uop�te, trebalo bi tra�iti u toj mentalitetskoj, ali i antropolo�koj
univerzalnosti njegovih likova. I Dejan Pen�i� Poljanski je po�ao od vlastitog
kriti�arskog i rediteljskog iskustva, ukazuju�i na jedno specifi�no recepcijsko
pomeranje i promenu odnosa publike prema Nu�i�evim junacima. Dok su svojevremeno
simpatije prevashodno pripadale sitnim prevarantima - gubitnicima, poput Ante
iz POKOJNIKA, u na�em vremenu simpatije pripadaju "velikim igra�ima",
onima koji imaju mo� i uticaj, bez obzira na njihov moralni profil. On je ukazao
na takvu promenu recepcije i kad je re� o liku �ivke ministarke. Dok je, svojevremeno,
bilo te�ko prihvatiti �injenicu da u poslednjim gluma�kim nastupima Ljubinke Bobi�
"ima ne�eg zlobnog", negativna energija koju isijava �ivka ministraka
u tuma�enju Radmile �ivkovi� do�ivljava se kao vredan scenski pomak. I on je svoje
izlaganje zaklju�io tvrdnjom da �e Nu�i� jo� zadugo imati svoju publiku upravo
zato �to je dobro poznavao i opisivao na� mentalitet. Mirjana Markovinovi�
je ukazala na slojevitost Nu�i�evog dela, podsetiv�i da je on bio duboko potresen
kada je u Sofiji video uozbiljenu, �ehovljevsku verziju svoje komedije. Kao osnovu
Nu�i�evog scenskog trajanja, Markovinovi�eva je naglasila specifi�an odnos identiteta,
mentaliteta i univerzalnih zna�enja u njegovim komedijama. Branislav Nu�i� je,
po njenom mi�ljenju, "ponajvi�e pronicljivi pronalaza� moralnih poroka",
ne onaj ko, poput Sterije, ho�e da le�i, ve� onaj ko dr�i komedijsko ogledalo
u kome se svi ogledamo. Jelena Lu�ina je otpo�ela svoje izlaganje naglasiv�i
da Nu�i� ne pripada isklju�ivo nacionalnom pozori�nom prostoru, kao "izraz
bi�a srpskog naroda", ve� da funkcioni�e i u drugim, �irim teatarskim krugovima.
Nu�i� je bio osniva� i prvi upravnik prvog profesionalnog pozori�ta u Skoplju,
a upravo za predstave njegovih drama SUMNJIVO LICE i GOSPO�A MINISTARKA, u re�iji
Dimitra Kjostarova i tuma�enju Petra Prli�ka (Jerotije) i Meri Bo�kove (�ivka),
mo�e se vezati jedan bitan segment istorijskog i esteti�kog sazrevanja makedonskog
pozori�ta. Lu�ina je podsetila da je Meri Bo�kova (koja je nedavno proslavila
80. ro�endan) igrala �ivku Popovi� od 1953. do 1987. godine i da je, uop�te uzev,
bila jedna od najimpresivnijih ministarki. I Sanja Nik�evi� je govorila o univerzalnosti
Nu�i�eve dramaturgije, koja prelazi granice nacionalnog pozori�ta. Razlog za to
ona je, pre svega, na�la u �injenici da je Nu�i� veliki pisac, slojevitih zna�enja,
kojeg razli�ita vremena mogu razli�ito �itati. Po njenom mi�ljenu, prevashodno
komedijska linija, biva u na�em vremenu i s na�im tranzicionim iskustvima dopunjena
i politi�ko-satiri�nom dimenzijom. Ovu dimenziju danas mogu bolje uo�iti svi ba�tinici
biv�e Jugoslavije, po�to �ive u vremenu koje je, po politi�kim i socijalnim karakteristikama,
sli�nije vremenu u kome je locirana Nu�i�eva komedija. Upravo to novo politi�ko
iskustvo moglo bi, po mi�ljenju Sanje Nik�evi�, revitalizovati politi�ko-satiri�ke
konotacije Nu�i�evog dela. Neboj�a Rom�evi� je ukazao na specifi�nost Nu�i�evog
odnosa prema vlasti uop�te. Na samom vrhu vlasti sve funkcioni�e kako treba (da
je NARODNI POSLANIK satiri�no prikazivanje vlasti on se ne bi mogao zavr�iti porazom
onoga iza koga stoje kapital, vlast, policija i javno mnenje), ali Nu�i� uvodi
svoju publiku u backstage vlasti i razotkriva "sitne �rafove" njenog
mehanizma. On time unosi karnevalski ton, pru�aju�i iluziju da su politi�ki sistem
i aparat vlasti bezopasni. Ljudi koji su u tom aparatu sami se deklari�u kao glupi
i nemoralni (Nu�i�ev svet u celini ima negativan moralni predznak), a publika
tako "prosto gubi strah u odnosu na aparat". Rom�evi� je ukazao i na
specifi�no preplitanje javnog i privatnog plana i na �injenicu da se javni plan
razre�ava iz domena privatnog. Nu�i� se, po Rom�evi�evom mi�ljenju, stalno �uva
da ne postane politi�ki opasan i pretvara politiku u ne�to �to publika voli da
gleda. UJEDINJENI SNOVI O AMERICI Tribina Slike i refleksije Amerike
u savremenom pozori�tu zami�ljena je i realizovana kao deo Krugova, prate�eg programa
ovogodi�njeg Pozorja. Drame koje se prikazuju u okviru Krugova i u takmi�arskom
delu Festivala (TRGOVINA Alberta Ostermajera; DAN MILOSTI Nila Labjuta; KAKO UBITI
PREDSJEDNIKA Mira Gavrana; prezentacija projekta THE LAST PUBLIC EXECUTION DAH-teatra
iz Beograda i 7 Stages iz Atlante; AMERIKA Franca Kafke; i AMERIKA II Biljane
Srbljanovi�, koja je deo takmi�arskog programa) - nametnule su ovu temu kao relevantnu
ne samo za nas ve� i u �irem okru�enju i evropskom pozori�tu uop�te. "Zvani�ni
jezik" Tribine bio je engleski, ali, zahvaljuju�i izvanrednim rezimeima na
srpskom moderatorke Vladislave Felbabov, skup su mogli pratiti i oni koji ne poznaju
ili slabije poznaju ovaj jezik. To je, po svoj prilici, doprinelo da ovaj skup
pa�ljivo otprati i publika koja u razgovoru nije u�estvovala. Publici, kao i u�esnicima,
o�ito nije smetalo ni izvesno pomeranje tematskog te�i�ta Tribine, od slike Amerike
u savremenom evropskom teatru prema prili�no raznorodnim uvidima, iskustvima i
promi�ljanjima o ameri�kom pozori�nom �ivotu, pa, u izvesnoj meri, i prema iskazivanju
one fascinacije Amerikom, koja je navela Lasla Upora da skra�enicu USA pro�ita
"Ujedinjeni Snovi o Americi". Skup su otvorili Vladislava Felbabov,
profesorka ameri�ke knji�evnosti na Univerzitetu u Novom Sadu i Beogradu, i Ivan
Medenica, selektor i umetni�ki direktor Pozorja, pozdraviv�i goste. Medenica je
naglasio da je svrha Krugova, pa i ovog njihovog segmenta, uklapanje nacionalne
drame i pozori�ta u �iri globalni kontekst. Prvi je o zbivanjima u ameri�kom
pozori�tu govorio Del Hamilton, glumac pozori�ta 7 Stages iz Atlante. On je objasnio
da je njegovo pozori�te malo, nekomercijalno pozori�te, koje novac za svoje projekte
mora prikupljati "petljaju�i s raznim vrstama �udaka" - politi�arima,
bankarima, ljudima s novcem - ali koje prevashodno opstaje zahvaljuju�i pozitivnoj
energiji prijatelja i �vrstoj ukorenjenosti u zajednicu. On je naglasio da pozori�ta
koja finansira dr�ava uglavnom postoje u Njujorku, �ikagu, eventualno na Zapadnoj
obali i na velikim univerzitetima. Kao bitne odlike pozori�nih kretanja u Americi
Hamilton je naglasio interes za kori��enje tehnologije (ali i programsko odbacivanje
upotrebe tehnologije na sceni), predominaciju fizi�kog teatra i javljanje ozbiljnijeg
interesovanja za internacionalno pozori�te. Dijana Milo�evi�, rediteljka DAH-Teatra
iz Beograda, objasnila je kako je do�lo do toga da ovo pozori�te, koje ina�e ne
radi koprodukcije, sara�uje s pozori�tem iz Atlante. U vreme najve�e izolacije
na�e zemlje, 1996. godine, DAH je pozvan na festival u Atlantu. Milo�evi�ka je
govorila o postojanju Atlante kakvu ne znamo, one koja nije otu�eni prostor oblakodera,
CNN-a i Koka kole - ve� �iv stvarala�ki prostor ljudske i umetni�ke komunikacije.
Ona je ukazala i na razlike koje postoje izme�u ova dva pozori�ta, po�to je pozori�te
7 Stages �vrsto ukorenjeno u zajednicu, dok Dah funkcioni�e kao "veoma separirana
grupa stvaralaca", i progovorila o razlikama izme�u Evropljana, "optere�enih
istorijom i nasle�em", i Amerikanaca, koji su unekoliko odse�eni od svoga
nasle�a, ali i o tome da je ameri�ka kultura u velikoj meri kombinacija razli�itih
evropskih vrednosti. Kao svrhu umetni�kog rada i saradnje ona je naglasila potrebu
da se pozori�te izjasni protiv nasilja, rata, rasizma. Glumica iz Atlante Fej
Alen u osnovnim crtama objasnila je povod za nastanak zajedni�kog projekta 7 Stages
i DAH-teatra - POSLEDNJE JAVNO POGUBLJENJE. Ova predstava po�iva na doga�aju iz
1937. godine, kada je, sticajem okolnosti, Afroamerikanca osu�enog na ve�anje
zbog ubistva bele �ene trebalo da pogubi �ena, �to je privuklo op�tu pa�nju i
izazvalo okupljanje medija, ali i svojevrsne publike, koja je stigla sa raznih
strana da bi videla pogubljenje. Ovaj projekat problematizuje nasilje, rasizam,
pitanje smrtne kazne, medijsku glad za informacijama. Rediteljka Anja Su�a
govorila je o dvostrukom zrcaljenju predstava o Americi u predstavi TRGOVINA,
koju je re�irala. S jedne strane, poznati nema�ki autor mla�e generacije Albert
Ostermajer govori o berzanskom trgovcu zato�enom u neodre�enom prostoru medicinskog
karantina zbog nedefinisane bolesti. S engleskog neprevodiva berzanska terminologija,
pominjanje Vol strita i izvesni elementi pop-kulture - ukazuju na neposrednu vezu
ovog teksta s Amerikom. Rediteljka je, uz to, bila u prilici da tekst nema�kog
autora koji se bavi Amerikom prenese srpskoj publici i da to ostvari kao univerzalno
op�teljudsko kazivanje o bolesti vrste. Su�a je naglasila i to da u Severnoj Americi
(SAD i Kanada) postoji sna�na inicijativa umetnika da se uklju�e u borbu za promociju
vlastitih ideja, dok je deo evropskih stvaralaca, po njenom vi�enju, kriti�niji
prema ameri�kom sistemu vrednosti nego prema vlastitim sredinama. Ivan Medenica
govorio je o re�ijama dramske klasike, ostvarenim s aspekta savremenog ameri�kog
dru�tva i ameri�ke istorije, na primerima Selersove re�ije Sofoklovog AJANTA i
Kastorfove postavke drame TRAMVAJ ZVANI �ELJA Tenesija Vilijamsa. Na primeru Sofoklove
tragedije, Medenica je pokazao kako se klasi�ni tekstovi uklapaju u istorijske
tokove i svet moderne Amerike, i to ne povr�nom amerikanizacijom ve� kroz traganje
za mo�nim, ubedljivim i relevantnim pozori�nim izrazom. Tako hor u Ajantu zamenjuje
grupa Afroamerikanaca koji pevaju gospel, a celo zbivanje se sme�ta u neimenovanu
latinoameri�ku zemlju posle ameri�ke intervencije. Kastorfovu re�iju Vilijamsove
drame Medenica vidi vi�e kao pozori�nu dekonstrukciju nego kao poku�aj aktuelizacije.
Preko vizuelnog aspekta predstave i precizno izabranih ikonografskih elementa,
sugeri�e se bilo koji malogra�anski kontekst, ameri�ki ili evropski svejedno,
u kome se kre�u likovi ophrvani patnjom i vlastitom prazninom. Reditelj Peter
Vitenberg govorio je o svojoj re�iji drame Nila Labjuta DAN MILOSTI, koja je tematski
neposredno vezana za klju�no traumati�no iskustvo moderne Amerike, za 11. septembar.
Katastrofa se sagledava iz pozicije dvoje mladih ljudi, preljubnika, koji su zahvaljuju�i
svom tajnom sastanku izbegli smrt, i koji koriste katastrofu da otpo�nu nov �ivot.
Vitenberg je naglasio da nije �eleo da stvori romanti�nu ili pateti�nu predstavu
ve� je, krenuv�i od realisti�nog nivoa, te�io slo�enijoj nadgradnji pri�e koja
�e i gledaocima postaviti neka te�ka pitanja. Laslo Upor, dramaturg i prevodilac
iz Budimpe�te, po�eo je svoje kazivanje specifi�nim autobiografskim fle�-bekom.
Setio se vremena kada je kao �estogodi�nji de�ak �uo za Kenedijevu pogibiju. U
tom �asu znao je i ko je Kenedi i gde je Dalas iako nije znao za ime susednog
mesta ili ime ma�arskog premijera. Upor je ukazao na �injenicu da su likovi, zapleti,
si�eji ameri�kog komercijalnog teatra postali univerzalno amblemati�ni. Me�utim,
on se opredelio da govori o drugoj vrsti pozori�ta, o tekstovima i predstavama
koje nastaju vezane za rad malih teatara stvorenih kao izraz etni�kih i drugih
grupa. Ovi tekstovi, �ak i kad nisu dobri, nisu eskapisti�ki i preuzimaju odgovornost
za bolna i va�na pitanja zajednice kojoj pripadaju. Na�alost, ovi tekstovi, prema
duhovitoj Uporovoj opasci, te�ko podnose "tumbanje u transportu" i te�ko
se prenose preko okeana u prostor Evrope. Prva sesija zavr�ila se razgovorom.
Sanja Nik�evi� je naglasila da u Evropu iz Amerike nisu dospevale samo populisti�ke
i eskapisti�ke vrednosti komercijalnog teatra, ve� i Living teatar i La Mama,
te tekstovi Memeta ili �eparda. Me�utim, ona je istakla da i ovi tekstovi ponekad
"te�ko podnose transport" i da nemaju uvek onaj uspeh koji su imali
u mati�noj kulturi. Druga sesija Tribine po�ela je izlaganjem Kaline Stefanove,
teatrologa iz Sofije, koja je izlo�ila svoje vi�enje socijalnih i psiholo�kih
funkcija modernog ameri�kog pozori�ta, i to onog njegovog prividno povr�nijeg
i frivolnijeg segmenta koji �ine humoristi�ke revije. Ona je naglasila da svojevrsno
"okretanje le�a" politici, kakvo se ovde javlja, jeste gest protesta
i ga�enja, a ne eskapisti�ke apoliti�nosti. Demonstriraju�i na konkretnim primerima
humoristi�ki pristup traumati�nom iskustvu 11. septembra i narastaju�eg straha
od terorizma, ona je postavila tezu da smeh ima terapijsku ulogu i da pozori�te
postaje neka vrsta masovnog psihoanaliti�kog tretmana. Sr�an Simonovi�, asisetent
na odseku za anglistiku Univerziteta u Beogradu, uklju�io je u razgovor i aspekt
filma, govore�i o zna�enjima i kriti�koj recepciji filma DOGVIL danskog reditelja
Larsa fon Trira. Simonovi� je detaljno izlo�io kriti�ku recepciju filma i reakcije
koje je izazvalo njegovo pojavljivanje, kao i vi�estruke citatne veze sa ameri�kom
kulturom i pozori�tem. Uz to, ovaj film podse�a na snimljeno pozori�te i s nizom
dela iz domena pozori�ta, knji�evnosti i masovne kulture Amerike uspostavlja veoma
podsticajan dijalog. Sanja Nik�evi�, teatrolog iz Zagreba, vratila je razgovor
osnovnoj temi tribine. Ona je na primeru dve uspe�ne zagreba�ke predstave: NA�
GRAD Tortona Vajdlera, koju je re�irao Rene Medve��ek, i KAKO UBITI PREDSJEDNIKA
Mira Gavrana (koja je deo programa Krugova) - pokazala dve dijametralno suprotne
predstave o Americi. Dok Vajdlerov tekst i Medve��ekova re�ija u slici malog ameri�kog
grada vide sublimaciju osnovnih op�teljudskih vrednosti, dotle Gavranova drama,
kroz pri�u o disidentu-antiglobalisti koji ho�e da ubije ameri�kog predsednika,
daje sliku Amerike kao "najve�e mogu�e opasnosti" i najve�eg zla modernog
sveta. Obe predstave, naglasila je Nik�evi�ka, veoma su uspe�ne. Razloge za uspeh
prve ona vidi u poku�aju publike da pobegne od "velike istorije" s kojom
su se ljudi s ovih prostora hteli-ne hteli bolno su�ili, dok Gavranovu dramu vidi
kao prvu posttranzicijsku politi�ku dramu hrvatskog teatra. Posle politi�kih drama
koje su se bavile problemom komunizma, Gavran prvi u novoj Hrvatskoj pi�e dramu
koja je politi�ka zato �to ne samo da odslikava nesre�u "malog �oveka"
ve� i postavlja pitanje ko je tu nesre�u izazvao, ko je za nju odgovoran. Dramaturg
iz Ljubljane Mojca Kreft govorila je o znatnom prisustvu ameri�ke drame na slovena�kim
scenama, o temama koje ove drame donose i problemima koje prikazuju, te o slovena�kim
stvaraocima koji su ih realizovali. Ona je, pre svega, naglasila to da je, zahvalju�i
promi�ljenoj teatarskoj politici umetni�kih rukovodilaca slovena�kih teatara (Pipan,
Bebler, Samostrelec), ovo prisustvo dobro osmi�ljeno, povezano s tokovima nacionalne
kulture i pozori�ta i evropskim teatarskim kretanjima, pa zato i vi�estruko podsticajno. Marko
Kova�evi�, teatrolog iz Sarajeva, dao je dosta razli�itu sliku. Rekao je da se
sad na BiH scenama igra samo jedna ameri�ka drama, NISAM JA RAPAPORT, i ona bitno
ubla�ena, adaptirana i "u�injena gledljivijom". Po njegovom uvidu, u
poslednjih desetak godina na BiH scenama nije igrano vi�e od pet ameri�kih drama
(Memet, Vilijams, Olbi), a samo jedna od njih, TETOVIRANA RU�A Tenesija Vilijamsa
zaslu�ila je ozbiljniju pa�nju. Razloge za ovakvo stanje Kova�evi� vidi u predominaciji
istorijskih sadr�aja i zaokupljenosti klasi�nom istorijskom dramom, te u �injenici
da, uglavnom, reditelji donose drame koje ho�e da postavljaju, te se time naru�ava
linija smi�ljene repertoarske politike. Kova�evi� je ukazao i na to da su, u �irem
vremenskom obzoru, ameri�ka drama i ameri�ko pozori�te zna�ajno uticali na BiH
prostor, pre svega na osnivanje pozori�nih festivala i tip pozori�ne edukacije. I
popodnevna sesija zavr�ila se razgovorom. Ivan Medenica izrazio je svoje rezerve
u odnosu na dramu Mira Gavrana i upitao Sanju Nik�evi� koliko je ovaj tekst politi�ka
drama, a koliko osavremenjena verzija devetnaestovekovne drame s tezom. Sanja
Nik�evi� je odgovorila da KAKO UBITI PREDSJEDNIKA jeste drama s tezom, ali da
to ne protivre�i odre�enju politi�ka drama. Ona je naglasila da je i hrvatska
kritika postavljala pitanja: za�to ba� ta teza; za�to drama ne sadr�i razvijeniji
porodi�ni plan i sli�no. Pri tom se, po njenom mi�ljenju, zaboravlja da je i prva
drama Mira Gavrana, KREONTOVA ANTIGONA, bila tako�e politi�ka. Politi�ka drama
iz perioda socijalizma / komunizma uglavnom se skrivala iza maske ni�eg �anra,
groteske, a Gavran se opredelio za �anr drame s tezom, �to je tako�e primereno
politi�koj drami. Nik�evi�ka je naglasila i to da ona �eli da prepozna globalno
u lokalnom, te da samo globalno ne uspostavlja onu vezu koja bi, prema njenom
mi�ljenju, trebalo da postoji izme�u teatra i zajednice. Anja Su�a se upitala
nije li to, unekoliko, i posledica razli�itog hrvatskog iskustva, po�to se, prema
njenom vi�enju, u srpskoj dramaturgiji i pozori�tu ose�a prezasi�enost lokalnim.
Svet je postao mali i trebalo bi da pozori�ni ljudi iskoriste zajedni�ko tlo pop-kulture,
ili sub-kulture i uspostave kroskulturne veze. Sanja Nik�evi� je istakla da
lokalno u njenom vi�enju nije devetnaestovekovni folklor ve� ne�to sasvim drugo.
Kroskulturalnost se slabo ostvaruje, jer nema uzajamnosti koja je nu�na za bilo
kakvu uspe�nu komunikaciju. Treba tra�iti vlastiti jezik kao izraz misli, strahova,
opsesija vlastite zajednice i upravo to je legitimna topika moderne drame i teatra.
Da bismo u�li u multikulturnu komunikaciju moramo, po Nik�evi�ki, definisati sebe. Razgovor
je zaklju�io Del Hamilton tvrdnjom da se samospoznaja ne mo�e ostvariti bez kreativne
i inovativne komunikacije i upoznavanja drugih. |