NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2006. broj 2 godina XLII april-juni YU ISSN 0036-5734

DRAME
Marija KARAKLAJI�
LICE OD STAKLA

 

MARIJA KARAKLAJI�
Ro�ena 1978. u Kragujevcu. Diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, 2002. Trenutno na postdiplomskim studijama iz dramaturgije na Univerzitetu "Johan Volfgang Gete" u Frankfurtu, u klasi profesora Hansa-Tisa Lemana.
Kao dramaturg radila u predstavama Narodnog pozori�ta u Beogradu, Slovena�kog narodnog pozori�ta u Mariboru, Bitef teatra, Malog pozori�ta "Du�ko Radovi�", Centra za kulturnu dekontaminaciju. Tokom sezone 2003/2004. radila kao koordinator Programa za razvoj dramskog teksta u okviru projekta NovA DramA Narodnog pozori�ta u Beogradu.
Drame: Fausse-attaque, mal parer (Narodno pozori�te, Subotica, 2003, re�ija Ljuboslav Majera), Mle�ni zub zemlje (2002/03), Lice od stakla (2005). Dramatizacije: �ivot? ili pozori�te? (Narodno pozori�te, Beograd, 2003, re�ija Gordana Lebovi�), Igra ludosti (Bitef teatar, 2005, re�ija Gordana Lebovi�).
Adresa:
Heidestra�e 45, 60316 Frankfurt/M
Tel: +49 (0)163 7401 729
E-mail: marijak@gmx.net



Dramatur�ka bele�ka

IMPRESIONISTI�KI O DRAMI LICE OD STAKLA MARIJE KARAKLAJI�

�anr: triler
Broj lica: zavisi od rediteljske koncepcije; po mom mi�ljenju ne manje od dva
Vreme: bilo koje, u rasponu 1950-2006. (zbog totaldizajna i aktuelnosti problema karakteristi�nih za drugu polovinu 20. veka i kasnije)
Mesto: restoran, kafi� u ve�em gradu

Stvarno je uzbudljivo �itati najnoviju dramu Marije Karaklaji�. I kao literaturu, i kao materijal za ma�tanje o novoj predstavi. Te�ko je pisati o njoj, jer �ini se da je svaka impresija stvar li�nih pozori�nih, vizuelnih, emotivnih afiniteta...
Ona je vrlo originalna u strukturi - negde je na putu izme�u pesme, ispovesti i scenarija za vrlo brz ameri�ki film. Zvu�e paradoksalno sve te asocijacije zajedno, ali u tome je prvenstveno posebnost Lica u staklu. To je zapravo poema o krizi identiteta, propu�tenim �ansama, ose�anju krivice, neumoljivosti sudbine i ljudskoj krhkosti. Ona je u temi najaktuelniji mogu�i weltschmerz, i to onaj s asfalta, zbog kog hiljade ljudi dnevno �irom sveta izvr�i samoubistvo, zbog kog hiljade tra�e sre�u u virtuelnim partnerima putem interneta, mentalne institucije krcate su onima sa hroni�nim/mani�nim depresijama, tr�i�te lekova buja i moglo bi lepo da se izdr�ava i samo od prodaje antidepresiva, bebe neretko zapo�inju �ivot ostavljene na grdosijama gradskih kontejnera, dileri narkoticima dana�nje su mesije.
U taj isti svet, u kojem svi �ivimo, Marija Kraklaji� sme�ta svoje junake, ali tiho i nepretenciozno. Taj mrak prepoznajemo iz daljine, o njemu se ovde ne govori, on samo daje aromu i situira ovu "obi�nu situaciju iz �ivota" u anga�ovani savremeni trenutak.
Uzbudljivo je kako autorka menja ugao iz kog pri�a pri�u, dr�e�i je sve vreme, poigravanjem sa repeticijama, zadivljuju�e napetom. Menja se pripoveda�, �injenice se nakon svakog deli�a doga�aja montiraju druga�ije. Pored impresivnog ritma koji uspostavlja, ona time posti�e i ra�omonski vrtlog - nigde ne pi�e �ta je ISTINA i ko je U PRAVU. Kao da se, negde izme�u redova, poru�uje: �ak i ako smo sluge sudbine, mi sami kreiramo svoju istoriju!
Vrlo uspelo eksperimentisanje s ritmom pripovedanja ovu dramu �ini, �ini mi se, najsuverenijim primerkom savremene doma�e dramaturgije, ona omogu�ava muzikalnost svojim budu�im predstavama, onakvu kakvu su na filmu, poslednjih godina, re�ijom i monta�om, najimpresivnije uspostavljali D�im D�armu�, Daren Aronofski (s filmom Pi) i Kristofer Nolan (sa Mementom).
Dakle, si�e pri�e: mlada �ena sedi sa sin�i�em u jednom mle�nom restoranu. Ona pije kafu, on tr�i naokolo i sve je harmoni�no. I, onda, tako, "k'o iz vedra neba" sve staje, a pitanja po�inju... Naro�ito skre�em pa�nju na monolog o licu od stakla, koji je kao neki manifest �elje za �ivotom, a istovremeno lament nad istim. Karaklaji�kin "biti ili ne biti". Za pam�enje...
Ksenija KRNAJSKI


LICE OD STAKLA

- Perem ruke. Perem ruke u toaletu. Voda spira znoj i vru�inu i prljav�tinu. Gledam svoje lice u ogledalu. Podo�njake, mlade� na �elu, umor u obrazima. Obi�no, svakodnevno lice. Pod neonskim svetlom �uto je kao zidovi toaleta, kao mokra�a, kao uniforma devojke koja radi za �ankom. Primi�em ruke aparatu. Vreo vazduh pr�i. Na �elu se skuplja �uti znoj, ko�ulja se lepi za le�a. Klima-ure�aj lo�e radi, pomislim. �ali�u se, pomislim. Nadlanicom skidam znoj s �ela, izlazim iz toaleta. Pogledom tra�im svoj sto. Mu�karac prolazi pored mene, zastane, pita
zastane, pita
zastane, pita
- Imate li vatre?
- Ne
odgovorim. Osvr�em se. Restoran je ve� zakr�en, gomilom ljudi i njihovih mirisa.
- Va� sto?
- �ujem devojku u �utoj uniformi
- Tamo levo, pored stuba.
- okrugli mesingani sto s dve stolice. Sedam uz stub, u senku, uz mesing koji hladi. Podne je, pauza za ru�ak, gosti i dalje pristi�u, jedva da ima slobodnih mesta u restoranu �oping mola bu�no je i vrelo. Iza mene staklena kupola restorana za�arena od sunca, reka, grad na drugoj obali, ispred znojava tela dah�u od vru�ine, hlade se novinama i jelovnicima, zapali�e se, pomislim, sve te salvete i stolnjaci i jelovnici na vrelim stolovima u vrelom vazduhu upaljenom od sunca. Osvr�em se. Levo, neki u svetlim odelima, halapljivo jedu. Jedan naglas �ita novine. Jedan prilazi �eni s kratkom crnom kosom. Dvojica se klate u ritmu muzike. Jedan starac gleda u salatu i �a�u vode. Jedna �ena razgovara telefonom, re�a kese po stolu i stolicama, deset, dvadeset kesa iz butika i prodavnica �oping mola. Jedno dete puzi po podu. Ispijam pivo. Mlako je i bljutavo. Mirisi hrane i ljudi isparavaju, me�aju se i talo�e u vrelom vazduhu. Muka mi je. Tra�i�u �a�u vode, pomislim. Za stolom iza grupa mladi�a ne�to vi�e. Osvr�em se. Govore glasno, rezultati Premijer lige, ne, to sigurno nije bilo za crveni, ali ipak, dva gola posle, smeju se, �etvorica-petorica, obi�na lica, neupadljiva, jedno zajapureno od vru�ine i besa. Devojka u �utoj uniformi prilazi, pita
- Slobodno?
- Da.
Uzme praznu fla�u sa stola
- �elite jo� ne�to?
- Jo� jedno pivo, molim vas. Hladno. I �a�u vode.
devojka klimne glavom, udalji se. U restoran utr�i de�ak s plavim ka�ketom, projuri pored �anka, naglo se zaustavi, 8-9 godina mo�da, pri�e stolu pored saksija s cve�em, pored staklenog zida, pri�e �eni s kratkom crnom kosom, koliko joj je? 35-40, poljubi je u obraz. �ena skida ka�ket de�aku, maramicom mu bri�e �elo
- Sav si znojav. Nije ti vru�e?
- Ja sam auspuh! Meni nikad nije vru�e! Vozio sam crveni d�ip i sudario se s jednim u landroveru i on nije hteo da se skloni a ni ja i gurali smo se i gurali sve do ivice fontane i jo� samo malo upao bi sigurno ali nas je jedan razdvojio i
i devojka u �utoj uniformi vrati se s pivom
- Izvolite.
- spusti fla�u i �a�u vode na sto
Vrelo je.
ka�em. Devojka gleda iznad moje glave
- A tek je maj.
- �uli ste prognozu?
- Jo� toplije narednih dana.
- Rukom bri�e �elo. Mrlje od znoja na �utoj uniformi
Klima vam ne radi?
preme�ta se s noge na nogu. Pogleda me
- Uklju�ena je sve vreme.
- Ovde je jako toplo.
- Vide�u �ta mogu da uradim.
- Ode. Iza mene kome�anje, povici, kotrljanje �a�a po stolu.
Gosti se osvr�u. Za stolom iza momak zajapuren od vru�ine i besa sko�i sa stolice, psuje, pominje sudiju i name�tenu utakmicu, ho�e da ode, jedan plavokosi tako�e ustane, izaziva�ki ga zove napolje, umiruju ih, vra�aju za sto. De�ak s plavim ka�ketom ponovo juri kroz restoran, spotakne se, umalo padne, �ena ustane ali nije mu ni�ta i ve� je napolju, me�u buticima i pokretnim stepenicama �oping mola. �ena stoji trenutak-dva, gleda za de�akom, onda krene, mimoilazi se s gostima, izme�u stolova, ide ka toaletu. Vru�ina. Ni�ta se ne de�ava. Starac guta salatu. Dete puzi po podu. Vrti se oko mog stola. Kao ma�ka. �utnu�u ga, pomislim. �amor u restoranu postaje ti�i. Devojke u �utim uniformama odnose prazne tanjire. Neki polako odlaze. Vuku se tromo i mlitavo. Puni stomaci. Umor i dosada. Vru�ina. Neko dete se dernja. �utnu�u ga, pomislim. Dete puzi, uspravlja se uz moju stolicu. Noga krene, ali majka pritr�i
- Izvinite.
- uzme dete i vrati se za sto. Klati ga na krilu, ono pi�ti i slini.
Odjednom tresak, preturanje stolica, psovke, vika. Gosti ustaju, za stolom iza tu�a, i ja se osvr�em, da vidim, ali udarac otpozadi i telo me pribijaju uz ivicu stola, gubim dah, batrgam se, telo se naslanja svom te�inom a onda se skljoka pored mene, plavokosi momak s rase�enom usnom. Jedan se sklanja iza prevrnutih stolica, momak zajapuren od vru�ine i besa divlja�ki �utira i psuje. Neki dotr�e, da razdvoje, ali se dvojica-trojica ume�aju i udaraju, one koji su zapo�eli i jedni druge. Gosti �ure napolje ili se name�taju, da bolje vide, jedan me gura, uporno, lakat u le�a, ne prestaje, i ja se bacam u gomilu, i ja udaram i mlatim i urlam. Gurnu me na pod, �utiraju, gaze. Migoljim se, puzim, ho�u pod sto, ali hvataju me za noge, izvla�e i tuku. Ugledam pi�tolj na podu, tu, pored stola. Opet puzim, dohvatam ga. Di�em se i osvr�em, oko mene unezverena lica, cika, pometnja i ja pucam. Ljudi vri�te, padaju, be�e iz restorana. Neko vi�e da bacim pi�tolj. Okrenem se. U restoran utr�ava de�ak s plavim ka�ketom, probija se kroz gu�vu. Ponovo podignem pi�tolj
- Ne!
- jedan metak, dva, de�ak se sru�i na pod. Bacim pi�tolj. Sednem.
Tako je bilo.
- On je mrtav.
- Svud oko mene sapli�u se i padaju, jedni preko drugih, kao lutke.
- Moj sin je mrtav.
- Kao lutke. Jesi li ikad ga�ala lutke u luna-parku?
Ja sam ranije skidao i po dvadeset za minut. Tek tako. Nikad nisam hteo da uzmem nagradu. Srca, pajaci, ka�keti i �arene bombone. Gluposti. Nisam imao kome da ih dam.
- Ho�u da ka�e�� kako je bilo�
- Danas smo imali pomfrit za ru�ak.
- � �ta se u tvojoj glavi� to� pre nego �to si� za�to?
- I �niclu. Kao od gume. Nije moglo da se �va�e.
- Pri�aj!
- Ju�e sam progutao kamen sa supom. Napravio sam trinaest krugova oko dvori�ta. Pokidala mi se pertla na cipeli. Igrao sam preferans. Boleo me �eludac cele no�i.
- Za�to?
- Dolazi �uvar. Vreme je.
- Pri�aj.
- Vreme za posete je isteklo.
- Treba da po�emo. Vreme je. Ali on je tako razdragan, tr�i svud okolo, penje se pokretnim stepenicama, gleda igra�ke, vozi automobil oko fontane. Sad se smirio, tu, pored mene, jede sladoled, znoji se. Dodirnem mu obraz
Skini ka�ket, vru�e je.
- Ne�u. Niko nema ovakav plavi ka�ket.
- Grebe ka�ikom po �a�i, gotov je, i evo, ve� se vrpolji, osvr�e, klatara nogama. Pogleda me
- Ja bih opet tamo, da vozim auto.
- Ve� si bio.
- Molim te! Samo jo� sad. Pro�li put sam video jedan crveni d�ip, zna� kako je dobar! Molim te, molim te!
- Dobro! Idi.
- Super!
- Sko�i sa stolice, poljubi me. Juri izme�u stolova, neki se osvr�u i sme�e, juri pored �ene koja razgovara telefonom i re�a kese po stolu i stolicama, gomile kesa iz butika i prodavnica �oping mola. U trku sru�i nekoliko, zastane da pokupi, �ena vi�e, otima mu kese iz ruku. Ho�u da ustanem, da pri�em, ali on je ve� napolju, izvan restorana, me�u buticima i pokretnim stepenicama tr�i prema fontani. Okre�em se ka staklenom zidu, kolenom dotaknem nogu stola, trgnem se, vrela, pomislim, zapali�e se, po�e�e da gori, grana upaljena suncem, mesingana grana stola. Gledam kroz kupolu. Neboderi i ku�e, park i velika sportska hala, grad na drugoj obali podrhtava, pojavljuje se i nestaje u jari podnevnog sunca. Jedna mu�ka prilika stane ispred mene, zakloni reku i ku�e i grad. Okrenem glavu, �ekam da se skloni, mu�karac u zelenoj ko�ulji, ali on uporno stoji, ne pomera se. Ka�e
- Izvinite, gospo�o�
- podignem pogled, od blje�tanja sunca ne vidim mu lice. Rukom zaklonim o�i
- Izvinite�
- skloni se u stranu
- Vi mene ne poznajete� Ja stanujem u zgradi preko puta va�e�
- Pa?
gleda me netremice, uljudnog, zbunjenog lica
- Pa� vi�am vas tako� u kraju� kad se vra�ate ku�i ili dovozite sina iz �kole�
- nelagodno mu je
- Ponekad se i sretnemo. Na ulici ili u supermarketu. Vi uvek pro�ete, i ne pogledate me, a ja tako buljim u vas. Izvinite.
- Za�to?
- Zato �to buljim.
- Nasmejem se, ne znam �ta bih rekla
- Pro�log meseca, se�ate se, po�ar, dva bloka ni�e, pre nego �to su do�li vatrogasci svi smo gasili, dodavao sam vam kofe s vodom, se�ate se?
- Vrtim glavom
Da, po�ar, ali�
- Bio je mrak i mnogo ljudi, vriska, panika, ne se�ate se, naravno.
- Za�uti, a onda
- Ja znam� Vi imate sina i �ivite sa� ja sam vi�ao tog �oveka, vi�ao sam vas zajedno� ali ja� Vi� ne�u. Kako vam je protekao dan?
A kako ti je protekao dan?
- Za�to me to pitate?
- Zato �to me zanima. Zato �to me vi zanimate. Zato �to� Svi�ate mi se. Jako.
- Mu�karac pocrveni. Za�uti. Ja prsnem u smeh
Oprostite.
- Ja ne�u ni�ta od vas, samo sam hteo da vam ka�em, da znate. Eto.
Sad znate. Izvinite, jo� jednom.
- Okrene se i brzo iza�e iz restorana. Gledam za njim
- A kako ti je protekao dan?
- prilazi devojka u �utoj uniformi
- Kako ti je protekao dan?
- ljubazno se sme�i
- Probudila se rano, oko �est. Ustala, oti�la u kupatilo.
Saplela se o dve-tri kutije usput. Istu�irala se, uklju�ila radio, izvadila jo� jedan tanjir iz kutije, u kuhinji sipala zobene pahuljice i mleko.
- prilazi devojka u �utoj uniformi
- Jela, popu�ila cigaretu, isklju�ila radio. Sedela, neko vreme. Dva minuta ili sat vremena. Samo sedela. Za kuhinjskim stolom ili na kau�u. Zurila u razbacane kutije. Svud unaokolo. Kartonske kutije raznih veli�ina. Stan pun kartonskih kutija. Stan - kutija. Htela si ne�to, ne�to �to je bilo u jednoj od tih ve�ih. Nisi mogla da se seti� u kojoj. Onda vi�e nisi mogla da se seti� �ta. Ustala si, skinula ku�nu haljinu, izvadila iz ormara crnu suknju i crnu ko�ulju, obukla se iiza�la iz stana. Zastala ispred zgrade, osvrnula se, zapitala da li te neko posmatra, sad, u tom trenutku, mu�karac u zelenoj ko�ulji? Ali nikog nije bilo na ulici, dva-tri prolaznika, mo�da. Onda si sela u auto. Odvezla se do -
- devojka se ljubazno sme�i
- Do?
- devojka se ljubazno sme�i
- Do? Kao i prethodnog dana i onog tamo i onog tamo -
- devojka -
- Kao i prethodnog dana i onog tamo -
devojka se ljubazno sme�i
�elite jo� ne�to?
- Ne, hvala.
- Sigurni ste? Jo� jedan �us, mo�da? Sladoled?
- Ne.
- Evo i de�aka. Ba� je brz. Va� sin?
- Smeta vam �to tr�i? Re�i �u mu -
- Ne, nemojte. Mnogo je sladak.
- devojka pokupi prazne �a�e. On se naglo zaustavi, pri�e i poljubi me. Skidam mu ka�ket, maramicom mu bri�em �elo
Sav si znojav. Nije ti vru�e?
- Ja sam ausph! Meni nikad nije vru�e! Vozio sam crveni d�ip i sudario se s jednim u landroveru i on nije hteo da se skloni a ni ja i gurali smo se i gurali sve do ivice fontane i jo� samo malo upao bi sigurno ali nas je jedan razdvojio i on je sav pocrveneo i onda se rasplakao i otr�ao i ja� i ja� ja sam pobedio!
- Smejem se, milujem ga po obrazu
Ho�e� da idemo?
- Ne, jo� malo. A posle - posle ho�u da me vodi� u luna-park, u ku�u strave!
- Tata �e nas �ekati.
uozbilji se
- Rekao sam ti da ne volim da ga zove� tata.
- Pogledam ustranu
Rekao si mi.
obi�e sto, pri�e s druge strane, gleda me
- Ti si sad tu�na. Ali on je ba� super, stvarno.
Ho�e� li jo� jedan sok?
vrti glavom. Sedne. Osvr�e se, gleda po restoranu. Povu�e me za ruku
- Tamo! Za onim stolom! Da si samo videla kako je onaj sko�io.
Gledaj!
- gledam. Jedan momak stoji, zajapuren od vru�ine i besa, nadnosi se nad drugim, vi�e
- Ho�e da se biju. Idem da vidim!
- zadr�im ga
Stani! Kuda �e�?
- Samo da vidim!
- Eno, opet je seo.Vidi� da nije ni�ta.
- Vidim. Ti misli� da zna�.
- Da znam? �ta?
- Za�to se to desilo.
- Ne znam. �elim da znam. Za�to?
- Za�to su oni hteli da se tuku, mama?
- ustanem
- Ostani.
- Ju�e nisu hteli da me puste. Rekli su da ne�e� da me vidi�.
- Ostani.
- vratim se za sto
Vrelo je. Idem do toaleta. Kada se vratim, idemo ku�i.
- Ja sam napolju!
- sko�i sa stolice, odjuri
Budi tu!
Dovikujem, ali vi�e me ne �uje. U trku se spotakne, umalo padne, ustanem, nije mu ni�ta. Krenem ka toaletu, izme�u stolova, ka drugoj strani restorana, mimoilazim se s gostima koji odlaze, s njihovim mirisima i znojem. U toaletu gu�va. �ekam. �ene peru ruke i popravljaju �minku. Jedna razvla�i usta pred ogledalom, kezi zube, noktom �a�ka ostatke hrane. �uje se �ubor mokra�e. Dve-tri devojke naslanjaju se na �uti zid toaleta, kiko�u se. Jedan umivaonik se oslobodi, pri�em, pljuskam lice hladnom vodom. Posmatram se u ogledalu. Lice mi je mutno i �u�kasto kao neon iznad moje glave, kao staklo u kom vidim vrata toaleta i devojke naslonjene na �uti zid. Iz restorana dopre sna�an tresak. Devojke prestanu da se kiko�u, po�u ka vratima. Bri�em lice maramicom, i ja ho�u napolje, u restoran, ali na vratima buljuk ljudi, graja, nepovezane re�i, tu�a i prevrnuti stolovi, gr� u stomaku, moram napolje, probijam se kroz mete�, gaze me i guraju, neko se prodere
- De�ko, baci pi�tolj!
- Jedan pucanj, dva, buka i vrisci, unezvereno se osvr�em, desno od mene mladi�, stoji i puca nasumice. Zurim u njega. Jo� jedan pucanj i jo� jedan. Onda prestaje. Sapli�em se, udaram u stolice, udaram u goste, okre�em se, gde je? gde je? Vi�em, dozivam ga, ali svi vi�u, svi urlaju, jedna devojka je pogo�ena, jednu �enu iznose iz restorana, niko se ne odaziva, gde je? Pravo, ispred mene, grupa ljudi, saginju se, jedan okre�e glavu i povra�a, ne�to tu dole, zaklanjaju telima, ne vidim, plavi ka�ket pored. Probijam se kroz gomilu, na podu telo. Vri�tim. Sklanjaju me, da ne gledam, i ja i ja -
- Danas nosi� plavu ko�ulju. Ju�e si nosila crnu. I prekju�e. Plavo ti lepo stoji. I kosa. Kosu si druga�ije o�e�ljala. Stavila si �nalu.
- i ja zurim. Mladi� stoji i puca nasumice. Ne ni�ani. Ni u koga.
- Skinula si lak s noktiju.
- Za�to puca?
- Izbila ti je bubuljica na obrazu. I znoj po �elu. Ima� ogrebotinu na ka�iprstu. Grize� gornju usnu. Nisi se na�minkala. Nisi stavila karmin. Ni puder. Samo senku oko o�iju, plavu.
- Za�to puca?
- Da sakrije� podo�njake. Za�to? Sino� opet nisi mogla da zaspi�.
Uklju�ila si televizor. Isklju�ila ga. Bilo ti je hladno. Htela si da obu�e� svoj beli d�emper, ustala si, tra�ila ga u jednoj kutiji, u drugoj, tre�oj, nisi mogla da ga na�e�. Vratila si se u krevet. Prevrtala se. Ustala, popila �a�u vode. Vratila se u krevet. Piljila u tamu. Bez misli. Bez ikakvih misli. Zaspala si pred jutro, spavala sat-dva, probudila se u �est. Ustala
ustala
ustala
- Oti�la u kupatilo. Na vratima se saplela o kutiju, papiri, fotografije, neki crte�i, gurnula sve ustranu. Istu�irala se, uklju�ila radio. Tra�ila tanjir, izvadila jo� jedan iz kutije, sipala zobene pahuljice i mleko. Jela, popu�ila cigaretu, poja�ala radio, vesti i vremenska prognoza, kontakt-program, glasovi. Isklju�ila radio. Sedela neko vreme. Dva minuta ili sat vremena. Samo sedela. Za kuhinjskim stolom. Zurila u velike, �vrste kartonske kutije. Dve-tri dobro zatvorene. Prelepljene. Ostale gotovo spakovane. Otputova�u. Odseli�u se, sutra, pomislila sam. Onda sam ustala, skinula ku�nu haljinu
- Posmatrala se u gledalu? Dodirivala grudi i trbuh?
- izvukla plavu ko�ulju iz kutije, izvadila crnu suknju iz ormara
- Zami�ljala da te neko dodiruje? Da te ja dodirujem?
- obukla se, stavila senku oko o�iju, iza�la iz stana. Zastala ispred zgrade
- osvrnula se, zapitala da li te neko posmatra. Zamislila da te ja posmatram, sad, u tom trenutku?
- sela u auto, odvezla se do
- Do?
- do
- do parkinga, ispred �kole. Roditelji dovode decu, graja, vriska, deca tr�e, guraju se na ulazu, ci�e. Sedela u kolima, dok se nisu zavr�ili svi �asovi, dok sva deca nisu iza�la. Kao i ju�e. Kao i prekju�e. Kao i prethodnog dana. I onog tamo. I onog tamo. Onda si do�la. Za�to si do�la?
- Moglo je� druga�ije. Samo da nisam� da nisam oti�la u toalet.
Da sam ga zgrabila i odvela iz restorana, da smo oti�li ku�i, odmah. Ili - da se nisam toliko zadr�ala. Da sam se vratila minut ranije, da nije bilo gu�ve, da �ena nije popravljala �minku, da se nisam umivala, da se devojke nisu kikotale, da -
- da sam ja po�ao u toalet za tobom. �ta da sam po�ao? Da nije bilo nikog, da sam u�ao za tobom i zatvorio vrata. Da li bi me oterala, kao mu�karca koji ti je pri�ao? Tad. A sad? Da sam te pribio uza zid, da sam se priljubio uz tebe, otpozadi
- Ne�u to! Stani!
- da si osetila kako rastem, postajem sve �vr��i, da li bi bila vla�na, da li bi stenjala da sam ti gurnuo prste u usta a onda ih zavukao u ga�ice
- Ne�u!
- da sam ga izvadio i pripio uz tebe, da sam po�eo da te trljam, da polako prodirem u tebe, da li bi
- Ne!
- da se kre�em, sve br�e
- Ne!
- da li bi
- Ne!!
- da li bi isplazila jezik od zadovoljstva, da li bi dahtala i lizala zid, da li bi me gnje�ila i pripijala uz sebe da sam po�eo da te stiskam, grebem, ujedam, da se kre�em sve br�e, da se zabijam u tebe, da
- Ne�u! Pusti me! Ne�u!!
- Stani! Ne idi, molim te. Ja� evo, ne�u� sklonio sam se, ne diram te� ne dodirujem te vi�e. Ne idi.
Pri�aj mi.
Nemoj da �uti�.
Nemoj da �uti�. Molim te.
- Svakog jutra, kad zaspim, sanjam da sedim u parku.
Mo�e� li da zamisli�? Da sanja� kako sedi� na klupi, on tr�i prema tebi, ti �iri� ruke, prihvata� ga u zagrljaj, on se smeje, migolji se, ti ga ne pu�ta�, dr�i� ga �vrsto, grli� ga, onda se probudi� i ose�a� bol, ja ose�am fizi�ku bol, svakog jutra, u rukama, grudima, glavi, u svakom delu tela kojim sam ga dotakla. Budim se i pomislim: Sutra �u oti�i. Sutra �u otputovati.
- Ali sutra nisi otputovala. Do�la si. I sutra si do�la. �ta ho�e�?
- Da ti oprostim. Ho�u da - Ho�u da -
- Ho�u da sednemo za onaj sto tamo, mama.
- Ho�u da -
pokazuje
- Za onaj tamo, pored staklenog zida. Vidi�?
- Ho�u da -
dr�i me za ruku, vu�e
- Mama, hajde, vidi kakva je gu�va, zauze�e nam mesto.
- Ho�u da -
pu�tam da me vodi, kroz restoran, izme�u stolova, ve�to obilazi goste, preti�e ih, vodi me do staklenog zida
- E, tako.
- zadovoljno sedne, u hlad, okrene se ka zidu
- Ovde je dobro.
- devojka u �utoj uniformi pri�e
- Izvolite.
Ja �u koka - kolu.
- Meni jedan �us.
devojka klimne
- Sme�ne su im ove uniforme.
- Ka�e, tek da ne bi �utao. Dohvati jelovnik, hladi se
Vru�e ti je?
- Nije.
- Ostavi jelovnik. Ustane, pri�e staklenom zidu, pritiska prste i nos uz staklo, gleda napolje
- S druge strane reke vidi se luna-park. Veliki to�ak! I ku�a strave.
Vodi�e� me?
- Sutra.
za�uti, gleda kroz staklo
- Uf!
- odmakne se
�ta je bilo?
- Vrti mi se u glavi. Kad se zagledam dole, sve mi se okre�e, reka, most, automobili.
- vrati se za sto
- Koliko je visoko? Koliko ima do dole?
- Boji� se visine? A hteo bi na to�ak.
- U�inilo mi se kao da most puca, kao da se razdvaja, cepa na trake, na mnogo malih mostova izme�u kojih je ni�ta, vazduh, kao da se i automobili cepaju, klize u vodu i kre�u se dalje, velike vodene bube, kao kada kroz re�etke gleda� u trake neba, dvori�ta i ljudi i sve se cepa, umno�ava i tako miruje, hoda ili pljuje i ne prime�uje da je usitnjeno, rasuto, a da je izme�u ni�ta, vazduh, trag re�etke. Ju�e su se dvojica potukla. Gledao sam s prozora. Jedan je potegao no� i rasekao drugom obraz.
- vrati se za sto
- Ju�e si nosila plavu ko�ulju. Danas opet nosi� crnu.
- vrati se za sto
- Bojim se. Kad pogledam dole -
- Ni�ta se ne okre�e. Ni most ni reka ni automobili. Zavrtelo ti se u glavi. Od vru�ine. Sedi u hlad. Ne gledaj tamo.
devojka pri�e, spusti �a�e na sto
spusti �a�e na sto
- Izvolite, �us i koka-kola.
- Sigurno nisi gladan?
- �edan sam.
- dohvata �a�u obema rukama, pije naglo
Polako, hladno je.
Ostavi �a�u, nadlanicom bri�e usta, obazire se na sve strane
- Vidi!
- pokazuje prstom
- Vatra na drugoj obali!
- Sigurno pale sme�e.
- Ba� je velika.
- skine ka�ket, vrti ga u ruci, zagleda, onda ga opet stavi na glavu,
�uti neko vreme
- Za stolom iza tebe, skroz levo, sedi jedan u zelenoj ko�ulji. Stalno gleda ovamo.
- Mo�da ne gleda u nas.
- Gleda, gleda, siguran sam.
- Gde je?
- Stani, nemoj jo� da se okre�e�. E, sad mo�e.
- Osvrnem se. Za stolom levo, mu�karac u zelenoj ko�ulji okrene glavu
- Je l' ga zna�?
- Prvi put ga vidim.
- Sigurno?
- Sigurno.
- Nisi ga srela ranije?
- Ne.
- A posle? Jesi li ga srela posle? Negde na ulici, slu�ajno, u prolazu?
- Ne.
- Nije te zvao, �ekao pred zgradom, motrio na tebe?
- Ne.
- Ali on -
- Ne znam ko je, rekla sam ti ve�!
- Ljuti� se, mama?
- Vrelo je. Izgleda da klima ne radi.
- Ti si nervozna. Stalno se igra� tom �a�om. Mo�da treba da se potpuno umiri�. Da sedi� nepomi�no, kao onaj deda tamo. Vidi, izgleda kao da je mrtav. Samo sedi i zuri u salatu pred sobom. Ne mi�e se. Mo�da mu je tako manje vru�e. Sav se sparu�io. Uskoro �e se istopiti. Vidi.
- Ho�e� li da idemo?
- S druge strane reke, tamo gde je luna-park, ali nizvodno jo�, nikome ovo nisam rekao, oko sat vremena vo�nje od grada, moj deda je imao ku�u, odlazio sam tamo preko leta -
- Sutra, rekla sam ti, sutra idemo u luna-park. �ta ho�e� sad? Jesi li
�edan? Ho�e� li jo� jedan sok, sladoled? Ho�e� da idemo?
�ta ho�e� sad?
- Ho�u da - da tr�im, da ska�em po stolovima, da dubim na glavi, da pojedem sto dvadeset kugli sladoleda, da obaram stolice, da zevam, da zgrabim onog dedu za ramena i da ga prodrmam, da razbijam tanjire, da se popnem na �ank i da vri�tim, da se sakrijem pod sto, da pljujem, da podmetnem nogu devojci u �utoj uniformi, da ga�am goste hranom, da �murim, da puzim oko stolova, da stanem u �o�ak i da se durim, da lajem, da mu�karca u zelenoj ko�ulji prvo �utnem a onda da ga izbacim iz restorana, da zaspim, da zapalim vatru od stolnjaka i papirnatih salveta, mala buktinja na svakom stolu, da ne, da vi�em, da ri�em, da ska�em na jednoj nozi, da se obr�em oko sebe sve dok ne postanem ventilator, da �a�kam nos, da se usitnim u so i presolim sva jela, da pla�em, da se ukopam u saksiju, da postanem biljka s dve noge, da se plazim, da prdim, da zazidam vrata da niko ne mo�e da iza�e, da ih ne zazidam, da ih ni�ta, ali da opet niko ne mo�e da iza�e, da pustim stado ovaca unutra, da te poljubim, da se umorim sedmog dana, da pi�kim, da postanem salveta, tanjir, vilju�ka, slanik, no� za ribu, dlaka u supi, buba�vaba u omletu, da zaboravim, da razbijem ovaj stakleni zid, da zagnjurim lice u krhotine da celo postane od stakla, da vetar u�e i oduva sve. Video sam automobile napolju, mama. Jesi li ih i ti videla?
- Gde?
- Tu, na istom spratu, kod fontane. Mogu li da idem da se vozim?
- Sad?
- Molim te, samo malo.
- U luna-parku sigurno postoji i autodrom i -
- Ja bih sad. Molim te!
- Dobro, ali nemoj da nestane�. Tata nas �eka kod ku�e.
- Ali tata nas ne �eka. Ve� dugo. Otkako si po�ela da dolazi� ovamo.
Tata nas vi�e ne �eka kod ku�e. Sva�ta sam video dok smo prolazili. Ima jedan lambord�ini, ho�u da ga probam. Idem! Brzo �u!
- Zna� �ta, ne ostaje mi se ovde. Hajde da idemo ku�i, sad. Kupi�emo usput povr�e i �pagete, napravi�emo ve�eru, poje��emo sladoled, a posle, posle mo�emo da gledamo utakmicu, svi zajedno, ili da idemo u �etnju, ili u bioskop. Hajde, idemo. Idemo odmah ku�i! Ve� se �uju pucnji, prvi, drugi, ja te hvatam u naru�je, iznosim iz restorana, sklanjam te, brzo, �to dalje, �to dalje odavde!
- Ali ti me ne sklanja�, mama. Ne uzima� me u naru�je, ne iznosi� iz restorana. Ti si u toaletu. Ti ni�ta ne mo�e� da uradi�.
Ni ja ni�ta ne mogu da uradim. Samo stojim i pucam. Mogu da prestanem. Ali ne prestajem. Pucam, nasumice, ne gledam u koga.
- Dr�im te �vrsto. I vi�e nema ni�eg, ni restorana ni mete�a ni straha ni ljudi koji be�e ni mladi�a koji puca. Ti si tu. Izlazimo iz restorana, iz tr�nog centra, sedamo u auto, ti brblja�, smeje� se, pokazuje� mi ne�to kroz prozor automobila, ne slu�am te, i ja se smejem, idemo ku�i. Svi drugi su pre�iveli.
Svi osim njega. Za�to?
- Ne znam. Ne znam za�to pucam. Dr�im pi�tolj, savijam ka�iprst, pritiskam oprugu, gledam u vrtlog tela i stolica i slomljenog stakla, ali ja nikad - dr�ao ga samo, jednom ili dvaput, ali nikad pucao, ni u luna-parku, u pokretne mete i lutke �to vise na koncu, nikad, a sad ga dr�im i savijam i pritiskam i ne vidim u koga. Onda ga bacim. Onda sednem. Tako je bilo. Pi�tanje u u�ima, mu�nina, vrtoglavica. Otvaram usta, kao riba. Nema vazduha. Onda ho�u da ustanem. Padam sa stolice. Kraj. Onda sedim i �ekam, le�im i �ekam, �etam i �ekam, gledam kroz re�etke i �ekam. Nisi dolazila. �etiri dana. Nije te bilo. A nikada ti nisam ispri�ao, do kraja, s druge strane reke, tamo gde je luna-park, nizvodno jo�
- zatvaram i poslednju kutiju, lepim je, guram u predsoblje, tamo gde su i ostale, onda prekrivam name�taj u dnevnoj sobi, izlazim iz stana
- oko sat vremena vo�nje od grada, moj deda je imao ku�u, odlazio sam tamo preko leta
- sedam u kola, vozim kroz zakr�ene ulice, nervoza, u�urbanost, sudar u jednoj od bo�nih, van grada, rekao je, s druge strane reke
- nas dvojica-trojica sedali bismo u �amac i odvozili se do malog ostrva, nije ga te�ko na�i, jedino ostrvo tamo gde se reka �iri, gde po�inju kanali
- prolazim pored luna-parka, pored velikog to�ka i ku�e strave i opet gu�va, razdragana deca i umorni roditelji, skre�em na sporedni put, nizvodno jo�, rekao je
- gradili smo malu kolibu od pru�a, u �iblju na obali
- vozim, ne znam koliko dugo, neki rade u polju, zaustavljam se, pitam, gledaju me nepoverljivo, sle�u ramenima, nastavljam da vozim, sat vremena, rekao je
- ostajali na ostrvu po �itav dan
- opet se zaustavim, iza�em iz kola, na obali starac s priborom za pecanje, pitam, gleda me trenutak-dva, �uti, ja �u vas odvesti na ostrvo, ka�e
- verali se po drve�u i skakali u vodu, pecali i bili Indijanci, palili logorske vatre, pekli kukuruz i sitne ribe
- vozi me malim motornim �amcem, spu�ta se mrak, stresam se, trljam ruke, hladno je
- i kasnije sam odlazio, sam, s hranom za tri-�etiri dana, sedeo na obali, spavao pored vatre
- sti�emo na ostrvo, starac pita da li da �eka, ne, ka�em, ovde �u provesti no�, sutra ujutro, zamolim ga
- poslednji put pre tri leta, koliba je jo� stajala, krov i dva zida
- obilazim ostrvo, malo je i pusto, na ju�noj strani u �iblju na obali koliba od pru�a, krov i dva zida, sednem, naslonim se na zid, gledam u reku, voda je mirna, staklasta, iz dubine ostrva �uju se zrikavci, pomalja se mesec, nad vodom se roje komarci, zaspim
- hteo bih tamo, posle
- budim se usred no�i, drhtim od hladno�e, prikupljam �iblje i granje, palim vatru, grejem se
- Hteo bih tamo, posle. Zajedno s tobom.
- uzimam debelu granu, palim je i prinosim zidu, vatra se brzo �iri, guta kolibu i kre�e dalje, zahvata suvo bilje i li��e, ja stojim i gledam, jara mi pr�i lice, ja samo stojim, bez misli, s obale dopiru povici, �uje se brujanje motora, pojave se dva �amca, zatim jo� jedan i jo� jedan, iskrcavaju se ljudi s vatrogasnim aparatima, pune kofe vodom i gase po�ar, dvojica mi pritr�e, pla�em i tresem se, govorim varnice govorim nepa�nja govorim zaspala, prekrivaju me �ebetom i vode u �amac, kada stignemo na suprotnu obalu, vatra je ve� uga�ena.
- Uga�ena? Sasvim? Nema je vi�e?
- Vreme za posete je isteklo.
- Nema?
- Sve je spremno. Koferi su spakovani. Name�taj prekriven.
- Pri�aj mi.
- Jutros, ispred supermarketa, srela sam mu�karca u zelenoj ko�ulji.
Kada me je ugledao, osmehnuo se i pre�ao na drugu stranu ulice. Sve kutije su ve� u kamionu.
- Pri�aj.
- Sutra �u sesti u kola.
- Re�i �u sve �to �eli� da �uje�. �ta �eli� da �uje�?
Za�to?
zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to
ti ne mo�e� da ode�
ti ne�e� da ode�
do�i �e� ponovo, sutra
ti ne�e� da �uti�
ti ne�e� da
ti ne�e�.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2006.