|
MARIJA KARAKLAJI� Ro�ena 1978. u Kragujevcu. Diplomirala dramaturgiju
na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, 2002. Trenutno na postdiplomskim studijama
iz dramaturgije na Univerzitetu "Johan Volfgang Gete" u Frankfurtu,
u klasi profesora Hansa-Tisa Lemana. Kao dramaturg radila u predstavama Narodnog
pozori�ta u Beogradu, Slovena�kog narodnog pozori�ta u Mariboru, Bitef teatra,
Malog pozori�ta "Du�ko Radovi�", Centra za kulturnu dekontaminaciju.
Tokom sezone 2003/2004. radila kao koordinator Programa za razvoj dramskog teksta
u okviru projekta NovA DramA Narodnog pozori�ta u Beogradu. Drame: Fausse-attaque,
mal parer (Narodno pozori�te, Subotica, 2003, re�ija Ljuboslav Majera), Mle�ni
zub zemlje (2002/03), Lice od stakla (2005). Dramatizacije: �ivot?
ili pozori�te? (Narodno pozori�te, Beograd, 2003, re�ija Gordana Lebovi�),
Igra ludosti (Bitef teatar, 2005, re�ija Gordana Lebovi�). Adresa: Heidestra�e
45, 60316 Frankfurt/M Tel: +49 (0)163 7401 729 E-mail: marijak@gmx.net
Dramatur�ka
bele�ka IMPRESIONISTI�KI O DRAMI LICE OD STAKLA MARIJE KARAKLAJI��anr:
triler Broj lica: zavisi od rediteljske koncepcije; po mom mi�ljenju ne manje
od dva Vreme: bilo koje, u rasponu 1950-2006. (zbog totaldizajna i aktuelnosti
problema karakteristi�nih za drugu polovinu 20. veka i kasnije) Mesto: restoran,
kafi� u ve�em gradu Stvarno je uzbudljivo �itati najnoviju dramu Marije
Karaklaji�. I kao literaturu, i kao materijal za ma�tanje o novoj predstavi. Te�ko
je pisati o njoj, jer �ini se da je svaka impresija stvar li�nih pozori�nih, vizuelnih,
emotivnih afiniteta... Ona je vrlo originalna u strukturi - negde je na putu
izme�u pesme, ispovesti i scenarija za vrlo brz ameri�ki film. Zvu�e paradoksalno
sve te asocijacije zajedno, ali u tome je prvenstveno posebnost Lica u staklu.
To je zapravo poema o krizi identiteta, propu�tenim �ansama, ose�anju krivice,
neumoljivosti sudbine i ljudskoj krhkosti. Ona je u temi najaktuelniji mogu�i
weltschmerz, i to onaj s asfalta, zbog kog hiljade ljudi dnevno �irom sveta izvr�i
samoubistvo, zbog kog hiljade tra�e sre�u u virtuelnim partnerima putem interneta,
mentalne institucije krcate su onima sa hroni�nim/mani�nim depresijama, tr�i�te
lekova buja i moglo bi lepo da se izdr�ava i samo od prodaje antidepresiva, bebe
neretko zapo�inju �ivot ostavljene na grdosijama gradskih kontejnera, dileri narkoticima
dana�nje su mesije. U taj isti svet, u kojem svi �ivimo, Marija Kraklaji� sme�ta
svoje junake, ali tiho i nepretenciozno. Taj mrak prepoznajemo iz daljine, o njemu
se ovde ne govori, on samo daje aromu i situira ovu "obi�nu situaciju iz
�ivota" u anga�ovani savremeni trenutak. Uzbudljivo je kako autorka menja
ugao iz kog pri�a pri�u, dr�e�i je sve vreme, poigravanjem sa repeticijama, zadivljuju�e
napetom. Menja se pripoveda�, �injenice se nakon svakog deli�a doga�aja montiraju
druga�ije. Pored impresivnog ritma koji uspostavlja, ona time posti�e i ra�omonski
vrtlog - nigde ne pi�e �ta je ISTINA i ko je U PRAVU. Kao da se, negde izme�u
redova, poru�uje: �ak i ako smo sluge sudbine, mi sami kreiramo svoju istoriju! Vrlo
uspelo eksperimentisanje s ritmom pripovedanja ovu dramu �ini, �ini mi se, najsuverenijim
primerkom savremene doma�e dramaturgije, ona omogu�ava muzikalnost svojim budu�im
predstavama, onakvu kakvu su na filmu, poslednjih godina, re�ijom i monta�om,
najimpresivnije uspostavljali D�im D�armu�, Daren Aronofski (s filmom Pi) i Kristofer
Nolan (sa Mementom). Dakle, si�e pri�e: mlada �ena sedi sa sin�i�em u jednom
mle�nom restoranu. Ona pije kafu, on tr�i naokolo i sve je harmoni�no. I, onda,
tako, "k'o iz vedra neba" sve staje, a pitanja po�inju... Naro�ito skre�em
pa�nju na monolog o licu od stakla, koji je kao neki manifest �elje za �ivotom,
a istovremeno lament nad istim. Karaklaji�kin "biti ili ne biti". Za
pam�enje... Ksenija KRNAJSKI
LICE OD STAKLA -
Perem ruke. Perem ruke u toaletu. Voda spira znoj i vru�inu i prljav�tinu. Gledam
svoje lice u ogledalu. Podo�njake, mlade� na �elu, umor u obrazima. Obi�no, svakodnevno
lice. Pod neonskim svetlom �uto je kao zidovi toaleta, kao mokra�a, kao uniforma
devojke koja radi za �ankom. Primi�em ruke aparatu. Vreo vazduh pr�i. Na �elu
se skuplja �uti znoj, ko�ulja se lepi za le�a. Klima-ure�aj lo�e radi, pomislim.
�ali�u se, pomislim. Nadlanicom skidam znoj s �ela, izlazim iz toaleta. Pogledom
tra�im svoj sto. Mu�karac prolazi pored mene, zastane, pita zastane, pita zastane,
pita - Imate li vatre? - Ne odgovorim. Osvr�em se. Restoran je ve� zakr�en,
gomilom ljudi i njihovih mirisa. - Va� sto? - �ujem devojku u �utoj uniformi -
Tamo levo, pored stuba. - okrugli mesingani sto s dve stolice. Sedam uz stub,
u senku, uz mesing koji hladi. Podne je, pauza za ru�ak, gosti i dalje pristi�u,
jedva da ima slobodnih mesta u restoranu �oping mola bu�no je i vrelo. Iza mene
staklena kupola restorana za�arena od sunca, reka, grad na drugoj obali, ispred
znojava tela dah�u od vru�ine, hlade se novinama i jelovnicima, zapali�e se, pomislim,
sve te salvete i stolnjaci i jelovnici na vrelim stolovima u vrelom vazduhu upaljenom
od sunca. Osvr�em se. Levo, neki u svetlim odelima, halapljivo jedu. Jedan naglas
�ita novine. Jedan prilazi �eni s kratkom crnom kosom. Dvojica se klate u ritmu
muzike. Jedan starac gleda u salatu i �a�u vode. Jedna �ena razgovara telefonom,
re�a kese po stolu i stolicama, deset, dvadeset kesa iz butika i prodavnica �oping
mola. Jedno dete puzi po podu. Ispijam pivo. Mlako je i bljutavo. Mirisi hrane
i ljudi isparavaju, me�aju se i talo�e u vrelom vazduhu. Muka mi je. Tra�i�u �a�u
vode, pomislim. Za stolom iza grupa mladi�a ne�to vi�e. Osvr�em se. Govore glasno,
rezultati Premijer lige, ne, to sigurno nije bilo za crveni, ali ipak, dva gola
posle, smeju se, �etvorica-petorica, obi�na lica, neupadljiva, jedno zajapureno
od vru�ine i besa. Devojka u �utoj uniformi prilazi, pita - Slobodno? -
Da. Uzme praznu fla�u sa stola - �elite jo� ne�to? - Jo� jedno pivo,
molim vas. Hladno. I �a�u vode. devojka klimne glavom, udalji se. U restoran
utr�i de�ak s plavim ka�ketom, projuri pored �anka, naglo se zaustavi, 8-9 godina
mo�da, pri�e stolu pored saksija s cve�em, pored staklenog zida, pri�e �eni s
kratkom crnom kosom, koliko joj je? 35-40, poljubi je u obraz. �ena skida ka�ket
de�aku, maramicom mu bri�e �elo - Sav si znojav. Nije ti vru�e? - Ja sam
auspuh! Meni nikad nije vru�e! Vozio sam crveni d�ip i sudario se s jednim u landroveru
i on nije hteo da se skloni a ni ja i gurali smo se i gurali sve do ivice fontane
i jo� samo malo upao bi sigurno ali nas je jedan razdvojio i i devojka u �utoj
uniformi vrati se s pivom - Izvolite. - spusti fla�u i �a�u vode na sto Vrelo
je. ka�em. Devojka gleda iznad moje glave - A tek je maj. - �uli ste
prognozu? - Jo� toplije narednih dana. - Rukom bri�e �elo. Mrlje od znoja
na �utoj uniformi Klima vam ne radi? preme�ta se s noge na nogu. Pogleda
me - Uklju�ena je sve vreme. - Ovde je jako toplo. - Vide�u �ta mogu
da uradim. - Ode. Iza mene kome�anje, povici, kotrljanje �a�a po stolu. Gosti
se osvr�u. Za stolom iza momak zajapuren od vru�ine i besa sko�i sa stolice, psuje,
pominje sudiju i name�tenu utakmicu, ho�e da ode, jedan plavokosi tako�e ustane,
izaziva�ki ga zove napolje, umiruju ih, vra�aju za sto. De�ak s plavim ka�ketom
ponovo juri kroz restoran, spotakne se, umalo padne, �ena ustane ali nije mu ni�ta
i ve� je napolju, me�u buticima i pokretnim stepenicama �oping mola. �ena stoji
trenutak-dva, gleda za de�akom, onda krene, mimoilazi se s gostima, izme�u stolova,
ide ka toaletu. Vru�ina. Ni�ta se ne de�ava. Starac guta salatu. Dete puzi po
podu. Vrti se oko mog stola. Kao ma�ka. �utnu�u ga, pomislim. �amor u restoranu
postaje ti�i. Devojke u �utim uniformama odnose prazne tanjire. Neki polako odlaze.
Vuku se tromo i mlitavo. Puni stomaci. Umor i dosada. Vru�ina. Neko dete se dernja.
�utnu�u ga, pomislim. Dete puzi, uspravlja se uz moju stolicu. Noga krene, ali
majka pritr�i - Izvinite. - uzme dete i vrati se za sto. Klati ga na krilu,
ono pi�ti i slini. Odjednom tresak, preturanje stolica, psovke, vika. Gosti
ustaju, za stolom iza tu�a, i ja se osvr�em, da vidim, ali udarac otpozadi i telo
me pribijaju uz ivicu stola, gubim dah, batrgam se, telo se naslanja svom te�inom
a onda se skljoka pored mene, plavokosi momak s rase�enom usnom. Jedan se sklanja
iza prevrnutih stolica, momak zajapuren od vru�ine i besa divlja�ki �utira i psuje.
Neki dotr�e, da razdvoje, ali se dvojica-trojica ume�aju i udaraju, one koji su
zapo�eli i jedni druge. Gosti �ure napolje ili se name�taju, da bolje vide, jedan
me gura, uporno, lakat u le�a, ne prestaje, i ja se bacam u gomilu, i ja udaram
i mlatim i urlam. Gurnu me na pod, �utiraju, gaze. Migoljim se, puzim, ho�u pod
sto, ali hvataju me za noge, izvla�e i tuku. Ugledam pi�tolj na podu, tu, pored
stola. Opet puzim, dohvatam ga. Di�em se i osvr�em, oko mene unezverena lica,
cika, pometnja i ja pucam. Ljudi vri�te, padaju, be�e iz restorana. Neko vi�e
da bacim pi�tolj. Okrenem se. U restoran utr�ava de�ak s plavim ka�ketom, probija
se kroz gu�vu. Ponovo podignem pi�tolj - Ne! - jedan metak, dva, de�ak se
sru�i na pod. Bacim pi�tolj. Sednem. Tako je bilo. - On je mrtav. - Svud
oko mene sapli�u se i padaju, jedni preko drugih, kao lutke. - Moj sin je mrtav. -
Kao lutke. Jesi li ikad ga�ala lutke u luna-parku? Ja sam ranije skidao i po
dvadeset za minut. Tek tako. Nikad nisam hteo da uzmem nagradu. Srca, pajaci,
ka�keti i �arene bombone. Gluposti. Nisam imao kome da ih dam. - Ho�u da ka�e��
kako je bilo� - Danas smo imali pomfrit za ru�ak. - � �ta se u tvojoj glavi�
to� pre nego �to si� za�to? - I �niclu. Kao od gume. Nije moglo da se �va�e. -
Pri�aj! - Ju�e sam progutao kamen sa supom. Napravio sam trinaest krugova oko
dvori�ta. Pokidala mi se pertla na cipeli. Igrao sam preferans. Boleo me �eludac
cele no�i. - Za�to? - Dolazi �uvar. Vreme je. - Pri�aj. - Vreme za
posete je isteklo. - Treba da po�emo. Vreme je. Ali on je tako razdragan, tr�i
svud okolo, penje se pokretnim stepenicama, gleda igra�ke, vozi automobil oko
fontane. Sad se smirio, tu, pored mene, jede sladoled, znoji se. Dodirnem mu obraz Skini
ka�ket, vru�e je. - Ne�u. Niko nema ovakav plavi ka�ket. - Grebe ka�ikom
po �a�i, gotov je, i evo, ve� se vrpolji, osvr�e, klatara nogama. Pogleda me -
Ja bih opet tamo, da vozim auto. - Ve� si bio. - Molim te! Samo jo� sad.
Pro�li put sam video jedan crveni d�ip, zna� kako je dobar! Molim te, molim te! -
Dobro! Idi. - Super! - Sko�i sa stolice, poljubi me. Juri izme�u stolova,
neki se osvr�u i sme�e, juri pored �ene koja razgovara telefonom i re�a kese po
stolu i stolicama, gomile kesa iz butika i prodavnica �oping mola. U trku sru�i
nekoliko, zastane da pokupi, �ena vi�e, otima mu kese iz ruku. Ho�u da ustanem,
da pri�em, ali on je ve� napolju, izvan restorana, me�u buticima i pokretnim stepenicama
tr�i prema fontani. Okre�em se ka staklenom zidu, kolenom dotaknem nogu stola,
trgnem se, vrela, pomislim, zapali�e se, po�e�e da gori, grana upaljena suncem,
mesingana grana stola. Gledam kroz kupolu. Neboderi i ku�e, park i velika sportska
hala, grad na drugoj obali podrhtava, pojavljuje se i nestaje u jari podnevnog
sunca. Jedna mu�ka prilika stane ispred mene, zakloni reku i ku�e i grad. Okrenem
glavu, �ekam da se skloni, mu�karac u zelenoj ko�ulji, ali on uporno stoji, ne
pomera se. Ka�e - Izvinite, gospo�o� - podignem pogled, od blje�tanja sunca
ne vidim mu lice. Rukom zaklonim o�i - Izvinite� - skloni se u stranu -
Vi mene ne poznajete� Ja stanujem u zgradi preko puta va�e� - Pa? gleda
me netremice, uljudnog, zbunjenog lica - Pa� vi�am vas tako� u kraju� kad se
vra�ate ku�i ili dovozite sina iz �kole� - nelagodno mu je - Ponekad se
i sretnemo. Na ulici ili u supermarketu. Vi uvek pro�ete, i ne pogledate me, a
ja tako buljim u vas. Izvinite. - Za�to? - Zato �to buljim. - Nasmejem
se, ne znam �ta bih rekla - Pro�log meseca, se�ate se, po�ar, dva bloka ni�e,
pre nego �to su do�li vatrogasci svi smo gasili, dodavao sam vam kofe s vodom,
se�ate se? - Vrtim glavom Da, po�ar, ali� - Bio je mrak i mnogo ljudi,
vriska, panika, ne se�ate se, naravno. - Za�uti, a onda - Ja znam� Vi imate
sina i �ivite sa� ja sam vi�ao tog �oveka, vi�ao sam vas zajedno� ali ja� Vi�
ne�u. Kako vam je protekao dan? A kako ti je protekao dan? - Za�to me to
pitate? - Zato �to me zanima. Zato �to me vi zanimate. Zato �to� Svi�ate mi
se. Jako. - Mu�karac pocrveni. Za�uti. Ja prsnem u smeh Oprostite. -
Ja ne�u ni�ta od vas, samo sam hteo da vam ka�em, da znate. Eto. Sad znate.
Izvinite, jo� jednom. - Okrene se i brzo iza�e iz restorana. Gledam za njim -
A kako ti je protekao dan? - prilazi devojka u �utoj uniformi - Kako ti
je protekao dan? - ljubazno se sme�i - Probudila se rano, oko �est. Ustala,
oti�la u kupatilo. Saplela se o dve-tri kutije usput. Istu�irala se, uklju�ila
radio, izvadila jo� jedan tanjir iz kutije, u kuhinji sipala zobene pahuljice
i mleko. - prilazi devojka u �utoj uniformi - Jela, popu�ila cigaretu, isklju�ila
radio. Sedela, neko vreme. Dva minuta ili sat vremena. Samo sedela. Za kuhinjskim
stolom ili na kau�u. Zurila u razbacane kutije. Svud unaokolo. Kartonske kutije
raznih veli�ina. Stan pun kartonskih kutija. Stan - kutija. Htela si ne�to, ne�to
�to je bilo u jednoj od tih ve�ih. Nisi mogla da se seti� u kojoj. Onda vi�e nisi
mogla da se seti� �ta. Ustala si, skinula ku�nu haljinu, izvadila iz ormara crnu
suknju i crnu ko�ulju, obukla se iiza�la iz stana. Zastala ispred zgrade, osvrnula
se, zapitala da li te neko posmatra, sad, u tom trenutku, mu�karac u zelenoj ko�ulji?
Ali nikog nije bilo na ulici, dva-tri prolaznika, mo�da. Onda si sela u auto.
Odvezla se do - - devojka se ljubazno sme�i - Do? - devojka se ljubazno
sme�i - Do? Kao i prethodnog dana i onog tamo i onog tamo - - devojka - -
Kao i prethodnog dana i onog tamo - devojka se ljubazno sme�i �elite jo�
ne�to? - Ne, hvala. - Sigurni ste? Jo� jedan �us, mo�da? Sladoled? -
Ne. - Evo i de�aka. Ba� je brz. Va� sin? - Smeta vam �to tr�i? Re�i �u mu
- - Ne, nemojte. Mnogo je sladak. - devojka pokupi prazne �a�e. On se naglo
zaustavi, pri�e i poljubi me. Skidam mu ka�ket, maramicom mu bri�em �elo Sav
si znojav. Nije ti vru�e? - Ja sam ausph! Meni nikad nije vru�e! Vozio sam
crveni d�ip i sudario se s jednim u landroveru i on nije hteo da se skloni a ni
ja i gurali smo se i gurali sve do ivice fontane i jo� samo malo upao bi sigurno
ali nas je jedan razdvojio i on je sav pocrveneo i onda se rasplakao i otr�ao
i ja� i ja� ja sam pobedio! - Smejem se, milujem ga po obrazu Ho�e� da idemo? -
Ne, jo� malo. A posle - posle ho�u da me vodi� u luna-park, u ku�u strave! -
Tata �e nas �ekati. uozbilji se - Rekao sam ti da ne volim da ga zove� tata. -
Pogledam ustranu Rekao si mi. obi�e sto, pri�e s druge strane, gleda me -
Ti si sad tu�na. Ali on je ba� super, stvarno. Ho�e� li jo� jedan sok? vrti
glavom. Sedne. Osvr�e se, gleda po restoranu. Povu�e me za ruku - Tamo! Za
onim stolom! Da si samo videla kako je onaj sko�io. Gledaj! - gledam. Jedan
momak stoji, zajapuren od vru�ine i besa, nadnosi se nad drugim, vi�e - Ho�e
da se biju. Idem da vidim! - zadr�im ga Stani! Kuda �e�? - Samo da vidim! -
Eno, opet je seo.Vidi� da nije ni�ta. - Vidim. Ti misli� da zna�. - Da znam?
�ta? - Za�to se to desilo. - Ne znam. �elim da znam. Za�to? - Za�to su
oni hteli da se tuku, mama? - ustanem - Ostani. - Ju�e nisu hteli da
me puste. Rekli su da ne�e� da me vidi�. - Ostani. - vratim se za sto Vrelo
je. Idem do toaleta. Kada se vratim, idemo ku�i. - Ja sam napolju! - sko�i
sa stolice, odjuri Budi tu! Dovikujem, ali vi�e me ne �uje. U trku se spotakne,
umalo padne, ustanem, nije mu ni�ta. Krenem ka toaletu, izme�u stolova, ka drugoj
strani restorana, mimoilazim se s gostima koji odlaze, s njihovim mirisima i znojem.
U toaletu gu�va. �ekam. �ene peru ruke i popravljaju �minku. Jedna razvla�i usta
pred ogledalom, kezi zube, noktom �a�ka ostatke hrane. �uje se �ubor mokra�e.
Dve-tri devojke naslanjaju se na �uti zid toaleta, kiko�u se. Jedan umivaonik
se oslobodi, pri�em, pljuskam lice hladnom vodom. Posmatram se u ogledalu. Lice
mi je mutno i �u�kasto kao neon iznad moje glave, kao staklo u kom vidim vrata
toaleta i devojke naslonjene na �uti zid. Iz restorana dopre sna�an tresak. Devojke
prestanu da se kiko�u, po�u ka vratima. Bri�em lice maramicom, i ja ho�u napolje,
u restoran, ali na vratima buljuk ljudi, graja, nepovezane re�i, tu�a i prevrnuti
stolovi, gr� u stomaku, moram napolje, probijam se kroz mete�, gaze me i guraju,
neko se prodere - De�ko, baci pi�tolj! - Jedan pucanj, dva, buka i vrisci,
unezvereno se osvr�em, desno od mene mladi�, stoji i puca nasumice. Zurim u njega.
Jo� jedan pucanj i jo� jedan. Onda prestaje. Sapli�em se, udaram u stolice, udaram
u goste, okre�em se, gde je? gde je? Vi�em, dozivam ga, ali svi vi�u, svi urlaju,
jedna devojka je pogo�ena, jednu �enu iznose iz restorana, niko se ne odaziva,
gde je? Pravo, ispred mene, grupa ljudi, saginju se, jedan okre�e glavu i povra�a,
ne�to tu dole, zaklanjaju telima, ne vidim, plavi ka�ket pored. Probijam se kroz
gomilu, na podu telo. Vri�tim. Sklanjaju me, da ne gledam, i ja i ja - - Danas
nosi� plavu ko�ulju. Ju�e si nosila crnu. I prekju�e. Plavo ti lepo stoji. I kosa.
Kosu si druga�ije o�e�ljala. Stavila si �nalu. - i ja zurim. Mladi� stoji i
puca nasumice. Ne ni�ani. Ni u koga. - Skinula si lak s noktiju. - Za�to
puca? - Izbila ti je bubuljica na obrazu. I znoj po �elu. Ima� ogrebotinu na
ka�iprstu. Grize� gornju usnu. Nisi se na�minkala. Nisi stavila karmin. Ni puder.
Samo senku oko o�iju, plavu. - Za�to puca? - Da sakrije� podo�njake. Za�to?
Sino� opet nisi mogla da zaspi�. Uklju�ila si televizor. Isklju�ila ga. Bilo
ti je hladno. Htela si da obu�e� svoj beli d�emper, ustala si, tra�ila ga u jednoj
kutiji, u drugoj, tre�oj, nisi mogla da ga na�e�. Vratila si se u krevet. Prevrtala
se. Ustala, popila �a�u vode. Vratila se u krevet. Piljila u tamu. Bez misli.
Bez ikakvih misli. Zaspala si pred jutro, spavala sat-dva, probudila se u �est.
Ustala ustala ustala - Oti�la u kupatilo. Na vratima se saplela o kutiju,
papiri, fotografije, neki crte�i, gurnula sve ustranu. Istu�irala se, uklju�ila
radio. Tra�ila tanjir, izvadila jo� jedan iz kutije, sipala zobene pahuljice i
mleko. Jela, popu�ila cigaretu, poja�ala radio, vesti i vremenska prognoza, kontakt-program,
glasovi. Isklju�ila radio. Sedela neko vreme. Dva minuta ili sat vremena. Samo
sedela. Za kuhinjskim stolom. Zurila u velike, �vrste kartonske kutije. Dve-tri
dobro zatvorene. Prelepljene. Ostale gotovo spakovane. Otputova�u. Odseli�u se,
sutra, pomislila sam. Onda sam ustala, skinula ku�nu haljinu - Posmatrala se
u gledalu? Dodirivala grudi i trbuh? - izvukla plavu ko�ulju iz kutije, izvadila
crnu suknju iz ormara - Zami�ljala da te neko dodiruje? Da te ja dodirujem? -
obukla se, stavila senku oko o�iju, iza�la iz stana. Zastala ispred zgrade -
osvrnula se, zapitala da li te neko posmatra. Zamislila da te ja posmatram, sad,
u tom trenutku? - sela u auto, odvezla se do - Do? - do - do parkinga,
ispred �kole. Roditelji dovode decu, graja, vriska, deca tr�e, guraju se na ulazu,
ci�e. Sedela u kolima, dok se nisu zavr�ili svi �asovi, dok sva deca nisu iza�la.
Kao i ju�e. Kao i prekju�e. Kao i prethodnog dana. I onog tamo. I onog tamo. Onda
si do�la. Za�to si do�la? - Moglo je� druga�ije. Samo da nisam� da nisam oti�la
u toalet. Da sam ga zgrabila i odvela iz restorana, da smo oti�li ku�i, odmah.
Ili - da se nisam toliko zadr�ala. Da sam se vratila minut ranije, da nije bilo
gu�ve, da �ena nije popravljala �minku, da se nisam umivala, da se devojke nisu
kikotale, da - - da sam ja po�ao u toalet za tobom. �ta da sam po�ao? Da nije
bilo nikog, da sam u�ao za tobom i zatvorio vrata. Da li bi me oterala, kao mu�karca
koji ti je pri�ao? Tad. A sad? Da sam te pribio uza zid, da sam se priljubio uz
tebe, otpozadi - Ne�u to! Stani! - da si osetila kako rastem, postajem sve
�vr��i, da li bi bila vla�na, da li bi stenjala da sam ti gurnuo prste u usta
a onda ih zavukao u ga�ice - Ne�u! - da sam ga izvadio i pripio uz tebe,
da sam po�eo da te trljam, da polako prodirem u tebe, da li bi - Ne! - da
se kre�em, sve br�e - Ne! - da li bi - Ne!! - da li bi isplazila jezik
od zadovoljstva, da li bi dahtala i lizala zid, da li bi me gnje�ila i pripijala
uz sebe da sam po�eo da te stiskam, grebem, ujedam, da se kre�em sve br�e, da
se zabijam u tebe, da - Ne�u! Pusti me! Ne�u!! - Stani! Ne idi, molim te.
Ja� evo, ne�u� sklonio sam se, ne diram te� ne dodirujem te vi�e. Ne idi. Pri�aj
mi. Nemoj da �uti�. Nemoj da �uti�. Molim te. - Svakog jutra, kad zaspim,
sanjam da sedim u parku. Mo�e� li da zamisli�? Da sanja� kako sedi� na klupi,
on tr�i prema tebi, ti �iri� ruke, prihvata� ga u zagrljaj, on se smeje, migolji
se, ti ga ne pu�ta�, dr�i� ga �vrsto, grli� ga, onda se probudi� i ose�a� bol,
ja ose�am fizi�ku bol, svakog jutra, u rukama, grudima, glavi, u svakom delu tela
kojim sam ga dotakla. Budim se i pomislim: Sutra �u oti�i. Sutra �u otputovati. -
Ali sutra nisi otputovala. Do�la si. I sutra si do�la. �ta ho�e�? - Da ti oprostim.
Ho�u da - Ho�u da - - Ho�u da sednemo za onaj sto tamo, mama. - Ho�u da
- pokazuje - Za onaj tamo, pored staklenog zida. Vidi�? - Ho�u da - dr�i
me za ruku, vu�e - Mama, hajde, vidi kakva je gu�va, zauze�e nam mesto. -
Ho�u da - pu�tam da me vodi, kroz restoran, izme�u stolova, ve�to obilazi goste,
preti�e ih, vodi me do staklenog zida - E, tako. - zadovoljno sedne, u hlad,
okrene se ka zidu - Ovde je dobro. - devojka u �utoj uniformi pri�e -
Izvolite. Ja �u koka - kolu. - Meni jedan �us. devojka klimne - Sme�ne
su im ove uniforme. - Ka�e, tek da ne bi �utao. Dohvati jelovnik, hladi se Vru�e
ti je? - Nije. - Ostavi jelovnik. Ustane, pri�e staklenom zidu, pritiska
prste i nos uz staklo, gleda napolje - S druge strane reke vidi se luna-park.
Veliki to�ak! I ku�a strave. Vodi�e� me? - Sutra. za�uti, gleda kroz
staklo - Uf! - odmakne se �ta je bilo? - Vrti mi se u glavi. Kad se
zagledam dole, sve mi se okre�e, reka, most, automobili. - vrati se za sto -
Koliko je visoko? Koliko ima do dole? - Boji� se visine? A hteo bi na to�ak. -
U�inilo mi se kao da most puca, kao da se razdvaja, cepa na trake, na mnogo malih
mostova izme�u kojih je ni�ta, vazduh, kao da se i automobili cepaju, klize u
vodu i kre�u se dalje, velike vodene bube, kao kada kroz re�etke gleda� u trake
neba, dvori�ta i ljudi i sve se cepa, umno�ava i tako miruje, hoda ili pljuje
i ne prime�uje da je usitnjeno, rasuto, a da je izme�u ni�ta, vazduh, trag re�etke.
Ju�e su se dvojica potukla. Gledao sam s prozora. Jedan je potegao no� i rasekao
drugom obraz. - vrati se za sto - Ju�e si nosila plavu ko�ulju. Danas opet
nosi� crnu. - vrati se za sto - Bojim se. Kad pogledam dole - - Ni�ta
se ne okre�e. Ni most ni reka ni automobili. Zavrtelo ti se u glavi. Od vru�ine.
Sedi u hlad. Ne gledaj tamo. devojka pri�e, spusti �a�e na sto spusti �a�e
na sto - Izvolite, �us i koka-kola. - Sigurno nisi gladan? - �edan sam. -
dohvata �a�u obema rukama, pije naglo Polako, hladno je. Ostavi �a�u, nadlanicom
bri�e usta, obazire se na sve strane - Vidi! - pokazuje prstom - Vatra
na drugoj obali! - Sigurno pale sme�e. - Ba� je velika. - skine ka�ket,
vrti ga u ruci, zagleda, onda ga opet stavi na glavu, �uti neko vreme -
Za stolom iza tebe, skroz levo, sedi jedan u zelenoj ko�ulji. Stalno gleda ovamo. -
Mo�da ne gleda u nas. - Gleda, gleda, siguran sam. - Gde je? - Stani,
nemoj jo� da se okre�e�. E, sad mo�e. - Osvrnem se. Za stolom levo, mu�karac
u zelenoj ko�ulji okrene glavu - Je l' ga zna�? - Prvi put ga vidim. -
Sigurno? - Sigurno. - Nisi ga srela ranije? - Ne. - A posle? Jesi
li ga srela posle? Negde na ulici, slu�ajno, u prolazu? - Ne. - Nije te
zvao, �ekao pred zgradom, motrio na tebe? - Ne. - Ali on - - Ne znam
ko je, rekla sam ti ve�! - Ljuti� se, mama? - Vrelo je. Izgleda da klima
ne radi. - Ti si nervozna. Stalno se igra� tom �a�om. Mo�da treba da se potpuno
umiri�. Da sedi� nepomi�no, kao onaj deda tamo. Vidi, izgleda kao da je mrtav.
Samo sedi i zuri u salatu pred sobom. Ne mi�e se. Mo�da mu je tako manje vru�e.
Sav se sparu�io. Uskoro �e se istopiti. Vidi. - Ho�e� li da idemo? - S druge
strane reke, tamo gde je luna-park, ali nizvodno jo�, nikome ovo nisam rekao,
oko sat vremena vo�nje od grada, moj deda je imao ku�u, odlazio sam tamo preko
leta - - Sutra, rekla sam ti, sutra idemo u luna-park. �ta ho�e� sad? Jesi
li �edan? Ho�e� li jo� jedan sok, sladoled? Ho�e� da idemo? �ta ho�e� sad? -
Ho�u da - da tr�im, da ska�em po stolovima, da dubim na glavi, da pojedem sto
dvadeset kugli sladoleda, da obaram stolice, da zevam, da zgrabim onog dedu za
ramena i da ga prodrmam, da razbijam tanjire, da se popnem na �ank i da vri�tim,
da se sakrijem pod sto, da pljujem, da podmetnem nogu devojci u �utoj uniformi,
da ga�am goste hranom, da �murim, da puzim oko stolova, da stanem u �o�ak i da
se durim, da lajem, da mu�karca u zelenoj ko�ulji prvo �utnem a onda da ga izbacim
iz restorana, da zaspim, da zapalim vatru od stolnjaka i papirnatih salveta, mala
buktinja na svakom stolu, da ne, da vi�em, da ri�em, da ska�em na jednoj nozi,
da se obr�em oko sebe sve dok ne postanem ventilator, da �a�kam nos, da se usitnim
u so i presolim sva jela, da pla�em, da se ukopam u saksiju, da postanem biljka
s dve noge, da se plazim, da prdim, da zazidam vrata da niko ne mo�e da iza�e,
da ih ne zazidam, da ih ni�ta, ali da opet niko ne mo�e da iza�e, da pustim stado
ovaca unutra, da te poljubim, da se umorim sedmog dana, da pi�kim, da postanem
salveta, tanjir, vilju�ka, slanik, no� za ribu, dlaka u supi, buba�vaba u omletu,
da zaboravim, da razbijem ovaj stakleni zid, da zagnjurim lice u krhotine da celo
postane od stakla, da vetar u�e i oduva sve. Video sam automobile napolju, mama.
Jesi li ih i ti videla? - Gde? - Tu, na istom spratu, kod fontane. Mogu
li da idem da se vozim? - Sad? - Molim te, samo malo. - U luna-parku
sigurno postoji i autodrom i - - Ja bih sad. Molim te! - Dobro, ali nemoj
da nestane�. Tata nas �eka kod ku�e. - Ali tata nas ne �eka. Ve� dugo. Otkako
si po�ela da dolazi� ovamo. Tata nas vi�e ne �eka kod ku�e. Sva�ta sam video
dok smo prolazili. Ima jedan lambord�ini, ho�u da ga probam. Idem! Brzo �u! -
Zna� �ta, ne ostaje mi se ovde. Hajde da idemo ku�i, sad. Kupi�emo usput povr�e
i �pagete, napravi�emo ve�eru, poje��emo sladoled, a posle, posle mo�emo da gledamo
utakmicu, svi zajedno, ili da idemo u �etnju, ili u bioskop. Hajde, idemo. Idemo
odmah ku�i! Ve� se �uju pucnji, prvi, drugi, ja te hvatam u naru�je, iznosim iz
restorana, sklanjam te, brzo, �to dalje, �to dalje odavde! - Ali ti me ne sklanja�,
mama. Ne uzima� me u naru�je, ne iznosi� iz restorana. Ti si u toaletu. Ti ni�ta
ne mo�e� da uradi�. Ni ja ni�ta ne mogu da uradim. Samo stojim i pucam. Mogu
da prestanem. Ali ne prestajem. Pucam, nasumice, ne gledam u koga. - Dr�im
te �vrsto. I vi�e nema ni�eg, ni restorana ni mete�a ni straha ni ljudi koji be�e
ni mladi�a koji puca. Ti si tu. Izlazimo iz restorana, iz tr�nog centra, sedamo
u auto, ti brblja�, smeje� se, pokazuje� mi ne�to kroz prozor automobila, ne slu�am
te, i ja se smejem, idemo ku�i. Svi drugi su pre�iveli. Svi osim njega. Za�to? -
Ne znam. Ne znam za�to pucam. Dr�im pi�tolj, savijam ka�iprst, pritiskam oprugu,
gledam u vrtlog tela i stolica i slomljenog stakla, ali ja nikad - dr�ao ga samo,
jednom ili dvaput, ali nikad pucao, ni u luna-parku, u pokretne mete i lutke �to
vise na koncu, nikad, a sad ga dr�im i savijam i pritiskam i ne vidim u koga.
Onda ga bacim. Onda sednem. Tako je bilo. Pi�tanje u u�ima, mu�nina, vrtoglavica.
Otvaram usta, kao riba. Nema vazduha. Onda ho�u da ustanem. Padam sa stolice.
Kraj. Onda sedim i �ekam, le�im i �ekam, �etam i �ekam, gledam kroz re�etke i
�ekam. Nisi dolazila. �etiri dana. Nije te bilo. A nikada ti nisam ispri�ao, do
kraja, s druge strane reke, tamo gde je luna-park, nizvodno jo� - zatvaram
i poslednju kutiju, lepim je, guram u predsoblje, tamo gde su i ostale, onda prekrivam
name�taj u dnevnoj sobi, izlazim iz stana - oko sat vremena vo�nje od grada,
moj deda je imao ku�u, odlazio sam tamo preko leta - sedam u kola, vozim kroz
zakr�ene ulice, nervoza, u�urbanost, sudar u jednoj od bo�nih, van grada, rekao
je, s druge strane reke - nas dvojica-trojica sedali bismo u �amac i odvozili
se do malog ostrva, nije ga te�ko na�i, jedino ostrvo tamo gde se reka �iri, gde
po�inju kanali - prolazim pored luna-parka, pored velikog to�ka i ku�e strave
i opet gu�va, razdragana deca i umorni roditelji, skre�em na sporedni put, nizvodno
jo�, rekao je - gradili smo malu kolibu od pru�a, u �iblju na obali - vozim,
ne znam koliko dugo, neki rade u polju, zaustavljam se, pitam, gledaju me nepoverljivo,
sle�u ramenima, nastavljam da vozim, sat vremena, rekao je - ostajali na ostrvu
po �itav dan - opet se zaustavim, iza�em iz kola, na obali starac s priborom
za pecanje, pitam, gleda me trenutak-dva, �uti, ja �u vas odvesti na ostrvo, ka�e -
verali se po drve�u i skakali u vodu, pecali i bili Indijanci, palili logorske
vatre, pekli kukuruz i sitne ribe - vozi me malim motornim �amcem, spu�ta se
mrak, stresam se, trljam ruke, hladno je - i kasnije sam odlazio, sam, s hranom
za tri-�etiri dana, sedeo na obali, spavao pored vatre - sti�emo na ostrvo,
starac pita da li da �eka, ne, ka�em, ovde �u provesti no�, sutra ujutro, zamolim
ga - poslednji put pre tri leta, koliba je jo� stajala, krov i dva zida -
obilazim ostrvo, malo je i pusto, na ju�noj strani u �iblju na obali koliba od
pru�a, krov i dva zida, sednem, naslonim se na zid, gledam u reku, voda je mirna,
staklasta, iz dubine ostrva �uju se zrikavci, pomalja se mesec, nad vodom se roje
komarci, zaspim - hteo bih tamo, posle - budim se usred no�i, drhtim od
hladno�e, prikupljam �iblje i granje, palim vatru, grejem se - Hteo bih tamo,
posle. Zajedno s tobom. - uzimam debelu granu, palim je i prinosim zidu, vatra
se brzo �iri, guta kolibu i kre�e dalje, zahvata suvo bilje i li��e, ja stojim
i gledam, jara mi pr�i lice, ja samo stojim, bez misli, s obale dopiru povici,
�uje se brujanje motora, pojave se dva �amca, zatim jo� jedan i jo� jedan, iskrcavaju
se ljudi s vatrogasnim aparatima, pune kofe vodom i gase po�ar, dvojica mi pritr�e,
pla�em i tresem se, govorim varnice govorim nepa�nja govorim zaspala, prekrivaju
me �ebetom i vode u �amac, kada stignemo na suprotnu obalu, vatra je ve� uga�ena. -
Uga�ena? Sasvim? Nema je vi�e? - Vreme za posete je isteklo. - Nema? -
Sve je spremno. Koferi su spakovani. Name�taj prekriven. - Pri�aj mi. -
Jutros, ispred supermarketa, srela sam mu�karca u zelenoj ko�ulji. Kada me
je ugledao, osmehnuo se i pre�ao na drugu stranu ulice. Sve kutije su ve� u kamionu. -
Pri�aj. - Sutra �u sesti u kola. - Re�i �u sve �to �eli� da �uje�. �ta �eli�
da �uje�? Za�to? zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to zato �to zato
�to zato �to ti ne mo�e� da ode� ti ne�e� da ode� do�i �e� ponovo, sutra ti
ne�e� da �uti� ti ne�e� da ti ne�e�. |