|
Uz pisanje muzike za predstave Kazimir i Karolina u re�iji Ive Milo�evi�,
�irli Valentajn, Trgovina u re�iji Anje Su�e, Smrt u re�iji
Marka Manojlovi�a, Razvaljivanje u re�iji Ive Milo�evi�, Beli, beli
svet u re�iji Rahima Burhana i druge pozori�ne projekte, Vladimir Pejkovi�
bavi se i dizajnom tona i produkcijom. Svira basgitaru i klavijature. Nastupao
je sa svojim trijom "Ravno nebo", kao i s beogradskom grupom "Jarboli".
Komponovao je i muziku za prvi srpski igrani film �ivot i dela besmrtnog vo�da
Kara�or�a, proizveden 1911, u re�iji Ilije Stanojevi�a, i nagra�en je za to
na Petom bijenalu scenskog dizajna. Vladimir Pejkovi� u�estvovao je s muzikom
za jo� jednu predstavu na ovogodi�njem Sterijinom pozorju, kao kompozitor muzike
za Nedozvane Mom�ila Nastasijevi�a, u re�iji Jovana �irilova i u produkciji
Centra za kulturnu dekontaminaciju. Kako se mladi kompozitor snalazi u poku�ajma
da odgovori na najrazli�itije zadatke koji se postavljaju pred njega, kao �to
je muzika za predstavu po savremenom dramskom tekstu, za de�ju predstavu, ili
za svoju grupu? Da li se, vremenom, sam uspostavlja odre�eni sistem rada koji
vodi do �eljenih i tra�enih rezultata? - �to vi�e razli�itih zahteva ima,
to je manja mogu�nost da se upadne u kreativnu krizu. Pisanje muzike za predstavu
po savremenom tekstu, de�ju predstavu, pop grupu, komponovanje klasi�ne savremene
muzike, muziku za film, video rad ili "ozvu�avanje" izlo�be slika, ne
dozvoljavaju mi da upadnem u tzv. kalup. Sistem rada sigurno se uspostavlja, postoji
osvrtanje na sopstvene parametre i stvaranje unutar njih, ali nijedan princip
ne mo�e biti fiksiran, �to je izuzetno dobro jer omogu�uje da iznova iznena�ujem
samog sebe, �to je i jedna od svrha stvaranja. Koliko je u tome posebno
iskustvo bilo stvaranje muzike za film "�ivot i dela besmrtnog vo�da Kara�or�a"?
�ta se zahtevalo od vas? - Konkretan zahtev bio je ozvu�avanje, pravljenje
muzi�ke dramaturgije u skladu s filmom. Samim tim, ja sam odlu�io da film ne treba
da poseduje ti�inu, osim u vidu muzi�ke pauze. Smisao komponovanja za nemi film
je, po meni, muzi�ko ilustrovanje dramske situacije i njenog razvoja, ali i insistiranje
na akcentima, pokretima i uskla�ivanju sa kompozicijom kadra. Stilski, opredelio
sam se za modernizovani zvuk guda�kog orkestra s diskretnim uticajem folklora
ovog podneblja. Da li je lak�e ili jednostavnije pisati muziku za predstave
savremenog senzibiliteta, odnosno one koje li�no mo�da smatrate bliskijim u odnosu
na druge? - Sve je stvar inspiracije i pristupa, pre svega rediteljskog.
Postoji bezbroj na�ina za muzi�ko tretiranje teksta. Legitimno je na klasike "stavljati"
muziku modernog �anra, kao i imati klasi�ni pristup savremenom komadu. Bitno je
samo na�i pravi muzi�ki izraz zarad celokupnog uobli�enja finalnog proizvoda,
tj. predstave. Ve� je dosta predstava iza vas za koje ste stvarali muziku,
kao da je i ta plodnost rada neminovna kada vam je profesor Zoran Eri�. Da li
se taj sticaj okolnosti, da se sve vi�e okre�ete pozori�tu, poklapa s va�im interesovanjima,
namerama i �eljama? - To se na neki na�in ve� i dogodilo. Trenutno, primenjena
muzika u ve�ini slu�ajeva dozvoljava mi da se "razma�em" i da preko
nje upoznajem sebe i otvaram nove kreativne mogu�nosti. Ali, pozori�te je samo
jedan vid onoga �to me u muzici zanima. Radio bih muziku za film, ali doma�a filmska
produkcija ne obiluje ba� sadr�ajem za koji bih se "uka�io". Mala produkcija
ne nudi �irok spektar �anrova, samim tim i mogu�nosti. U slu�aju da i postoji
nekakav odre�en, �esto je pristup muzici grupni, tj. vi�e autora, bendova, a i
koja je verovatno�a da �e ba� meni da se desi saradnja. Tako�e, ono �to mi posebno
fali jeste pravljenje koncertne muzike. Na primer, za trio "Ravno nebo"
s kojim sam kratko radio pre, otprilike, tri godine. Bilo je to savr�eno uklapanje
ideja oko jednog cilja. Naravno, tu su i koncerti i sviranje, �to je sve tiha
priprema za ponovno funkcionisanje benda sada na drugim osnovama i iskustvima. S
nekim rediteljima dosad ste sara�ivali i nekoliko puta, kao sa Ivom Milo�evi�.
�ta je po vama prednost u saradnji sa rediteljem i da li uop�te ima "te�ih"
i "lak�ih" dogovora oko toga �ta treba uraditi? - Ako se saradnja
ponavlja, to zna�i da postoji odre�eno razumevanje na liniji reditelj-kompozitor
i to je u svakom slu�aju prednost. Postoje izuzetno "te�ki" dogovori
oko muzike. To se sigurno ne smatra dobrom saradnjom. Poverenje reditelja igra
veliku ulogu. Problem nastaje kada reditelji koriste kompozitora da uglazbi njihovu
muzi�ku zamisao jer oni to nisu u stanju, zbog muzi�ke nepismenosti. Tada kompozitor
postaje samo izvo�a� radova, vezanih ruku za bilo kakvu kreaciju. Naravno da i
u tim slu�ajevima postoje dobri kompromisi; obostrano davanje, susretanje zamisli
negde na sredini. Ipak je predstava prioritet, a ne moje razmetanje ume�em. Dobre
i inspirativne saradnje kre�u se od potpunog prepu�tanja kompozitoru, do zadavanja
�vrstog okvira od strane reditelja u kome �e ovaj drugi manevrisati. Zajedno
sa Zoranom Eri�em radili ste muziku za predstavu "Smrtonosna motoristika"
i upravo za taj rad dobili ste Sterijinu nagradu. Kako se, uop�te, posti�e za
jedni�ki rad u komponovanju i kako u tom procesu nestaje autorska sujeta? -
Zajedni�ki rad je �kakljiva situacija. To je �esto prilika da izbiju mnoge lo�e
stvari na videlo. Dobra komunikacija se prosto dogodi. Ne postoji recept za lako
funkcionisanje zarad istog cilja. U na�em slu�aju, postoji odre�eno dopunjavanje
oko koga se uop�te ne postavlja pitanje, sve te�e samo po sebi. Primena
elektronike u muzici je danas, naravno, sasvim logi�na, ali �ini se da nije uvek
adekvatna, odnosno da i ona zahteva i talenat, i veliko muzi�ko iskustvo. �ta
mislite o tome? Kakvi principi vas rukovode? - Elektronika danas mo�e mnogo
da pru�i sama po sebi, ali mo�e i da zavede na pogre�nu stranu. To je ve� dobro
poznata stvar. Sigurno je da pristup elektronskoj muzici zahteva podjednako dara
koliko i pristup violini, kvartetima pa i simfonijskom orkestru. Sloboda je neograni�ena,
ali uvek mora biti ome�ena znanjem, sposobnostima, realnim mogu�nostima, smislom
za eksperiment. Nekako, kako vreme prolazi, ponovo se vra�am impresiji �ivim zvukom,
iz �ega proisti�e zaklju�ak da tehnologija nikada ne�e pregaziti �ive ljude. Ono
�to mene, u su�tini, najvi�e zanima jeste kombinovanje ljudi i tehnologije. �lan
ste trija "Ravno nebo", svirali ste i u grupi "Babe", sada
i sa "Jarbolima". Da li to smatrate potpuno druga�ijim anga�manom? Da
li sviranje na koncertima, odnosno �ivi nastup, ima posebnu dra�, neuporedivu,
sasvim razli�itu od komponovanja, i nezamenjivu? - Rad s ljudima unutar
nekog benda je posebno iskustvo. Me�usobno razumevanje i ose�anje variraju, ali
taj vid stvaranja daje dodatnu dimenziju. Mogu�nost da ono �to napravite, predstavite
u�ivo sviraju�i publici, ma koliko da je retka, predivan je ose�aj koji mi sve
vi�e nedostaje i u kome sporadi�no u�ivam. Lepo je deliti muziku s pozori�nom
publikom, ili posredstvom izvo�a�a, ali direktan kontakt je nezamenjiv. A velika
je �teta da, ako imate mogu�nosti i volje (snaga se tu negde iznedri, valjda),
ne iskoristite to kao jo� jedan na�in za plasiranje svog rada. |