|
Prate�a manifestacija ovogodi�njeg Sterijinog pozorja bila je i me�unarodna
izlo�ba fotografija. Pozori�te u fotografskoj umetnosti, dakle odraz jedne umetnosti
u drugoj, bila je tema Jedanaestog trijenala odr�anog u holu Srpskog narodnog
pozori�ta u Novom Sadu. Koliko se na jeziku jedne umetnosti mo�e zasnivati jezik
druge, pitanje je koje se name�e svaki put kada fotografi iz �itavog sveta (ove
godine njih devedeset iz sedamnaest zemalja) izla�u na ovoj jedinstvenoj smotri
fotografije. Jer pozori�te mo�e da zavede svojim dramskim sadr�ajem, atraktivnim
kostimima, svetlosnim efektima, a snimati na osnovu toga vodi dokumentarnosti,
nadovezivanju na prikazano, a zamrzavanje pojedine scene, �to fotografija fakti�ki
jeste, umnogome redukuje pozori�ni �in. Stoga je umetni�ki pristup pozori�tu fotografijom
ve�tina nala�enja sopstevnog ugla posmatranja onoga �to se de�ava na sceni i snimanje
toga u pravom momentu. Umetnost zahteva samostalnost i subjektivnost fotografa.
Da bi se umetnost na fotografiji desila mora se zaboraviti naslov i sadr�aj predstave,
a snimati ono �to se pred objektivom zaista doga�a. Upravo zbog gore pomenutih
preduslova, na postavci Trijenala je malo ba� umetni�kih fotografija, a naj�e��e
su to korektni dokumenti teatarskog �ina kakvi se obi�no �tampaju u programskim
knji�icama. Me�u malobrojnima koji su se odva�ili da od pozori�nog �ina pred
svojim objektivom na�ine fotografsku umetnost istakli bismo, na primer, Evgenija
Ivanova (Rusija) koji uo�ava razlivanje forme u pokretu balerina i na svojim crno-belim
fotografijama, �esto toniranim u ru�i�asto ili �uto, posti�e efekat akvarela.
Sli�no reaguje Miran Be�kovnik (Slovenija) koji, iako neo�trim snimcima, uspeva
da do�ara atmosferu i dramatiku igre pomo�u dubokih senki. Julius Multar�inski
(Poljska) nagla�ava fizi�ku stranu teatra, snima telo glumice u naponu, igru mi�i�a,
utro�enu snagu da bi se izrazila drama. S druge strane Boris Ravi� (Izrael) svoje
vi�enje glumca daje kroz makrosnimak lica sa poluotpalim slojevima pudera, slepljenom
mokrom kosom, onim �to je u osnovi svakog teatarskog pregnu�a i uspeha. Rus
Andrej �apron pa�nju posve�uje procesu nastanka predstave - probi glumaca s rediteljem.
Na licima glumaca je izaraz izuzetne koncetracije, a s druge strane gr� reditelja
da protuma�i svoju viziju. Vukica Mika�a (Srbija i Crna Gora) daje dva stati�na
portreta glumaca, ali tako da se na njima, kao na nekim maskama nalik kori drveta,
odra�avaju sve prethodno odigrane uloge. Bas Marijen (Holandija) samim kadriranjem
likova predstave i odnosima lica u prvom planu posti�e izuzetnu dramatiku i ekspresiju.
Kona�no Ivet Frank (Ma�arska) "zamrzavanjem" izuzetno naglih i ekstremnih
pokreta govori mnogo dublje stvari o me�uljudskim odnosima, nego �to to sama predstava
mo�e. |