NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2005. broj 2-3 godina XLI april-septembar YU ISSN 0036-5734

Milivoje MLA�ENOVI�
SCENSKE BAJKE ALEKSANDRA POPOVI�A I STVARNOST

 

Kad je re� o dramama za decu Aleksandra Popovi�a, "odraslog" �itaoca, mo�e biti, najvi�e zanima �ta se, u procesu preoblikovanja bajke, doga�a s aktuelnom stvarno��u i kako je tretirana. Pretpostavljamo da �e vrlo lako ustanoviti da se i Popovi�eve drame za decu mogu svrstati u nekanonski model komedije naravi. Junaci njegovih drama za decu imaju manje-vi�e grotesknih crta, vi�e su individualizirani i neuporedivo bezazleniji nego u bajkama - to je jedna od najva�nijih promena u odnosu na prauzor. Njegove drame za decu mogu se pojednostavljeno posmatrati kao realisti�ki prikaz gra�e preuzete iz �ivota.
Parodi�nost i persifla�a, kao glavne karakteristike ironi�ne scenske bajke, koja se pojavila �ezdesetih godina u dramama Aleksandra Popovi�a, predstavljaju klju�ni momenat u razvoju srpske dramske knji�evnosti, ozna�avaju�i po�etak modernizacije drame namenjene deci. Pepeljuga Aleksandra Popovi�a izgra�ena je na osnovu kanonizovanog oblika bajke. U ovoj drami arhetip je o�uvan, dejstvuje prepoznatljivo. Inovativnost i stvarala�ka originalnost o�ituje se u Popovi�evom ume�u dekodiranja simboli�kog jezika bajke, "prevo�enja" jezika bajke na jezik savremene svakodnevice. Zato se Pepeljuga s potpunim opravdanjem smatra obrascem, poeti�kom paradigmom na osnovu koje je mogu�e opisati zakonitosti stvaranja oblika i stilsku usmerenost srpske dramske knji�evnosti za decu u njenom dijahronijskom i sinhronijskom smeru.
Arhetipska matrica o�uvana je i u Popovi�evim dramama za decu: Crvenkapa i Sne�ana i sedam patuljaka, kao i u njegovim delima pisanim za lutkarsko pozori�te: �krti berberin, Jarac �ivodarac i drugim, brojnim dramskim tekstovima, me�u kojima su i radio-igre za decu. U svim ovim delima "stvarni svet" uvla�i se u prostor tajne, neobja�njivog, �udesnog i fantasti�nog. Zajedni�ka odlika ovih drama je inoviranje strukture bajke, sme�tanje radnje u savremeno doba, ironijski postupak �itljiv u leksici tipskih i novouvedenih likova.
U Crvenkapi je iz nove vizure postavljen i pokrenut �ivot glavne junakinje, njene mame i bake, drugarice Ivanke koja je njen antipod, lovca Luke i vuka. U ovoj drami nagla�eniji je didakti�ki ton. U Sne�ani i sedam patuljaka radnja se doga�a "ovde-onde, danas-sutra", obiluje mno�tvom aktera, me�u njima iz ovovremenog okru�enja: predsednik stru�nog �irija, spiker, novinar. Sve to upu�uje na izrazitu autorovu sklonost inoviranju motiva i suprotstavljanju neprirodnom i la�nom modernizmu i do tada vladaju�oj "cilemilezaciji" drame za decu, kako bi rekao Miroslav Belovi�. Ovde je didakti�ki ton manje nagla�en. Pepeljuga je ironi�na scenska bajka, najslo�enije dramske strukture, sa trodelnom (tro�inskom) organizacijom, tako�e osavremenjena, sa zanimljivim protagonistima, leksi�ki i sintaksi�ki ispri�ana smesom arhai�nog i savremenog jezika. Didakti�ki ton je tako�e prisutan.
Nabroja�emo osnovne karakteristike dramske poetike Aleksandra Popovi�a nastale preoblikovanjem bajke:
Na formalnom planu
- ukidanje konvencija i shemati�nosti
Na semanti�kom planu
- preosmi�ljavanje uobi�ajene slike sveta
- kritika savremenog (tehniciziranog) dru�tva
- ironizacija negativnih opredeljenja i karakteristika junaka
Na jezi�ko-stilskom planu
- igra re�ima
- kombinacija doga�ajnih relacija; junaci upotrebljavaju moderne izraze
Novostvoreni slo�eni knji�evni oblik budi u �itaocu (primaocu) zadovoljstvo koje nastaje iz "spoja ose�anja novog i ose�anja prepoznavanja". Dakle, obrazac bajke je inoviran, ali stari oblik je jo� prepoznatljiv. Ina�e, novostvoreni oblik bio bi prepreka za �itao�evo razumevanje.
Kakvu to vrednost �elimo da izvu�emo prou�avaju�i preoblikovanje epskog oblika u slo�en oblik kakav je drama? Ho�emo da utvrdimo kako je knji�evnost u stalnim menama, kako dela uti�u i proisti�u jedna iz drugih, kako se podra�avanjem, parodiranjem, ironijskim i drugim postupcima knji�evnost samoobnavlja. Materijal od kojeg je Aleksandar Popovi� izgradio drame za decu, ne deluje kao strani elemenat, ve� sadr�i zna�enje odre�eno oblikom bajke, koje je pomereno prema senzibilitetu savremenog deteta - gledaoca. Umetni�ka intencija Aleksandra Popovi�a je da ostvari savremenu, modernu "bajku za prikazivanje" kako sam �anrovski odre�uje Pepeljugu u podnaslovu. Drama je determinisana formom izvo�enja pred publikom koju �ine deca. Popovi� na osnovu tog zahteva gradi uzbudljivu dramsku strukturu. Kao unutra�nji stav i kao prava su�tina poetskog sveta name�e se igra re�ima koja ina�e karakteri�e i njegov dramski opus za "odrasle". Impulsi za pozornicu, dakle, na�eni su u podru�ju izvan "dramskog". U bajkama koje koristi kao predlo�ak za izgradnju dramske forme (Crvenkapa, Sne�ana i sedam patuljaka, Pepeljuga) nalaze se sna�na i upe�atljiva dramska mesta. Koncentracija zbivanja u bajci i vremenska pregnantnost objektivizirana tonom strasnog pripoveda�a poja�avaju dramski potencijal bajki. Ve�tinom dramskog pisca Popovi� je bajkama koje je podvrgnuo postupku dramatizacije dao novi smisao, ali i sa�uvao njihovu bajkovitost. Oblik i logika izgradnje bajke sugeri�u detetu slike kojima mogu da strukturi�u svoje sanjarije i da uz njihovu pomo� daju bolji smer svome �ivotu. U bajkama je zlo svuda prisutno, ba� kao i vrlina. I dobro i zlo otelotvoreni su u vidu izvesnih likova i njihovih postupaka, kao �to su dobro i zlo ve�no pohranjeni u svakom �oveku. Zlo nije li�eno privla�nosti (mo� ve�tice, lukava carica u Sne�ani) i �esto je privremeno nadmo�no. Uzurpator izvesno vreme zauzima mesto koje po pravu pripada junaku (zle sestre u Pepeljugi). Ube�enje da se zlo�in ne isplati vrlo je �esta, jasna poruka bajke. Taj iskaz o poetici nalazimo i skoro direktno inkorporiran u drami Sne�ana i sedam patuljaka:
Primer: Kada "lovac na autograme" koji je po nalogu zle ma�ehe odveo Sne�anu u �umu, dolazi po svoju nagradu, "autograme �lanova fudbalske reprezentacije", ona re�ava da ga, u saradnji sa svojim bratom "isplati" fudbalskim �utevima u cevanice:
"LOVAC (odsko�i u stranu): Zar tako vi meni pla�ate?!
TOKI-VOKI: Pa zlo si i u�inio, kakvu bi ti platu hteo... Hajde, nismo jo� ni odbranu pre�li, a gde je navala... pa penali... napenali se!
LOVAC (odsko�i upla�eno): Neka, hvala! Dosta mi je i ovaj golmanski potpis za nauk... da nikad vi�e ne radim zlo, da mi se posle zlom ispla�uje.
TOKI VOKI: Ho�e� li bar jedan �ut iz half-linije?
LOVAC (odsko�i upla�eno): Neka, hvala... (ide na rampu). Deco, jeste li videli kako sam pro�ao?! Ali ako, bar sam stekao jedno iskustvo vi�e! �asna re�! Zlo se ne isplati... Kad bih sad mogao da uradim ne�to dobro... za sirotu Sne�anu..."
Karakteristi�no je da Popovi� nagla�ava u didaskaliji, u instrukciji reditelju i glumcu da didakti�ku poruku valja saop�titi sa rampe, kako bi postigla u potpunosti svoje dejstvo. To sve govori da je Popovi� vrlo svesno insistirao na o�uvanju osnovnog zna�enja bajke u dramama. U citiranom odlomku izra�ena je i te�nja autora da zlo istaknuto u klasi�noj bajci, "snizi za jedan stepen", odnosno, on te�i da dramsku bajku u�ini "bezbednijom", manje opasnom. Razloge za takav postupak, smatramo, ne bi trebalo tra�iti nigde drugde do u samoj pozori�noj praksi i u pi��evom izuzetnom poznavanju de�je psihologije. Prosto re�eno, Popovi� je znao zanat dramskog pisca i imao na umu da prilikom scenskog uprizorenja, kod dece, surovost i zlo na sceni, preuzeto u onom obliku kako je napisano u bajci, mo�e da izazove strah. Zato on pose�e za ironijskim postupkom u izgradnji likova, pa se, na primer, ma�eha koja je otelotvorenje zla, pojavljuje sa moralnim pridikama Lovcu kojem je sama nalo�ila da u�ini zlo!
U dramatizovanim bajkama Aleksandra Popovi�a tako�e postoji vremensko fiksiranje zbivanja u podnaslovnom odre�ivanju, u kojima je "bilo jednom" bajke zamenjeno simboli�nim iskazom koji pretenduje na univerzalnost, ve�itu aktuelnost bajkovitog pripovedanja: radnja Crvenkape doga�a se "bez prestanka"; u Sne�ani i sedam patuljaka istaknuto je i vremensko i prostorno odre�enje: "doga�a se ovde-onde, danas-sutra". Jedino Pepeljuga, iako predstavlja najrazvijeniji i najslo�eniji dramski oblik, nema takvo odre�enje. Me�utim, stil, jezik, radnja, sled doga�aja, pominjanje tehni�kih karakteristika epohe, nedvosmisleno ukazuju na to da je radnja vremenski i prostorno locirana u moderno doba, u dvadeseti vek, a elementi jezika i njegove idiomatske oznake, te mentatiletske osobine, upu�uju da je re� o prostoru autorovog maternjeg jezika, prostoru Balkana.
U odnosu na polaznu gra�u kori��enih bajki, novina u Popovi�evim dramatizacijama jeste i to �to pojedini likovi bivaju ozna�eni vlastitim imenima (Ivanka, Lovac Luka, Princ ENESU, TOKI-VOKI, Pepina, Roza, Grofica Krofnica, Markiza Liza, Dobrinko). I na osnovu imena mo�e se zaklju�iti kojem geografskom prostoru pripadaju likovi realizovani u drami.
Strukturu bajke Popovi� ne preuzima direktno. Zanimaju ga specifi�ni motivi koje preoblikuje i pro�iruje u dijaloge, monologe i scenska mesta grade�i modernu dramsku pri�u.
U Pepeljugi, glavna dramska pri�a koncentri�e se oko motiva koji je preuzet direktno iz bajke: skoro bolesna opsednutost ma�ehe i njenih k�eri "poslednjom modom", pomodarstvom, dakle. Iz tog motiva izveden je i sukob u drami: sukob dobra i zla, "dobrog ukusa" i malogra�an�tine, prirodnog i izve�ta�enog pona�anja, plemenitosti i primitivizma. �ivot na kraljevskom dvoru u bajci je samo nazna�en, bez detaljnijih opisa i karakteristi�nih likova. O kralju saznajemo, na primer, samo da, iako je bio star, "nije skidao pogled" s Pepeljuge, o princu tako�e, kao i dvoranima, dobijamo malo informacija. A Popovi�u je dvor, recimo, povod za izgradnju dinami�ne, komi�no-groteskne unutra�nje dramske pri�e o "carstvu pred likvidacijom" koje �e "uskoro pasti pod prinudnu upravu"... Pred nama je galerija likova: dementni car, oblaporni i korumpirani a�utant, izlapeli general koji "gine za sitnim kola�ima", dvorski kico�i, blazirane dvorske dame... Od sitnog detalja, naznake izre�ene u bajci "doneso�e bogatu zakusku", Popovi� je izgradio celu komi�nu, karnevalski rasko�nu scenu.
Sli�no upori�te Popovi� nalazi i u Sne�ani i sedam patuljaka. Opsednutost lepotom, nadmenost i oholost koja se iz nje ra�a, izvori�te je sukoba u drami koju gradi Popovi�. Me�utim, za razliku od Pepeljuge gde su motivi preuzeti iz bajke u drami u direktnoj, prisnijoj i prirodnijoj vezi, u Sne�ani se oni analo�ki udaljavaju, pretvaraju�i se u parodi�ne simbole. Tako, na primer, �udesno ogledalo, pred kojim ma�eha proverava svoju lepotu i saznaje da li mo�e biti nadma�ena, u dramskoj bajci postaje "�arobni televizijski ekran", lovac koji je trebalo da odvede Sne�anu u �umu i ubije je, u drami postaje bezazleni "lovac na autograme",koji se transformi�e od ma�ehinog saveznika u Sne�aninog pomaga�a; patuljci su "uvozni - Made in France" i pevaju �ansone. Princ nije nikakav princ nego zdrav momak, student druge godine medicine koji je dobio ime po tome �to ima "jedan kr� od kola marke princ Enesu"... itd. Mnogi motivi iz bajke, koji poseduju dramatiku (Sne�anina privremena smrt, na primer) izostavljeni su u Popovi�evoj drami. Postupak pisca i�ao je u pravcu izgradnje, jednostavne, komi�ne, savremene dramske pri�e. I u Sne�ani i sedam patuljaka Popovi� modifikuje ideju izre�enu u Pepeljugi: prirodna lepota i iskrenost je ve�na vrednost. Time Sne�ana dobija i zna�ajniji didakti�ki ton, ali ipak manje izra�en.
Za Crvenkapu Aleksandra Popovi�a karakteristi�no je najve�e odstupanje od klasi�nog obrasca u pogledu direktnog preuzimanja motiva. Naime, bajka je samo prauzor za izgradnju dramske bajke. Arhetipska slika o vrednoj, poslu�noj devoj�ici, koja se jednom oglu�ila o zapovest majke i "skrenula s pravca" u kojem je upu�ena o�uvana je, ali inovirana i nadogra�ena. Aleksandar Popovi� izgradio je i lik koji bi predstavljao Crvenkapin antipod. Njenu suprotnost oli�ava Ivanka, "mala na�epurena, praznoglava i lakomislena �urka", koja ne haje za �kolske obaveze, nego je opsednuta pra�enjem modnih trendova.
Osnovna ideja drame Crvenkapa, otprilike, jeste da sve nevolje koje �oveka susti�u poti�u iz neznanja. To je, naravno, nagla�eno didakti�ki usmerena komedija za decu. Velimo komedija, bli�e odre�enje bilo bi: farsa za decu. U zapletu je mogu�e pratiti farsi�nu strukturu: vuk je klasi�an prevarant koji poku�ava da obmane Crvenkapu, lovca, Ivanku, baku, ali na kraju biva nasamaren. O farsi�nom svedo�e i preru�avanja, zabune... Tim farsi�nim elementima Popovi� je uspeo ve�to da prikrije didakti�ki ton, da drama ne deluje plakatski anga�ovano.
I na planu u�e��a fantasti�nih elemenata u novonastalom knji�evnom obliku Crvenkapa predstavlja izuzetak. U njoj ne samo da su o�uvani �inioci �udesnog (vuk koji dobija antropomorfne odlike, dakle - govori, obla�i se i pri tom nije nikakvo �udo) koji su poreklom iz bajke nego su pridodati i novi elementi: �najderske lutke pevaju i ple�u s Crvenkapom; cve�e u �umi tako�e peva itd...
Iako je re� o delima za decu, Popovi� u dramama suo�ava sa izvitoperenjima karakteristi�nim za na� mentalitet:

- nepotizam, familijarnost, mito, korupcija, protekcija, ro�a�ke veze:

IVANKA: On �e mene zaposliti iako nemam znanja: moj kum je novinar, on ima u novinama tri stupca kao tri kai�a u�i�ke slanine on �e to u novinama demantovati...
MAMA: Ti si gore dete iz bolje porodice, ne�e se to dobro zavr�iti;
TOKI-VOKI: Kraljica lepote mora biti, pa makar mi �lanove �irija i podmitili!
LEPOTICA: Obe�aj im zaposlenje za sinovca, i lokaciju za gradnju porodi�ne zgrade. Oni ba� sad ve�aju, poslednji je trenutak da me podupre�, da progovori� neku re�...

- primitivizam, feti�izam:

TOKI-VOKI: Za koji trenutak na malom �arobnom televizijskom ekranu �e sve�ano proglasiti kraljicu lepote, kakva �ast za na�u porodicu! I kakva sekiracija za na� kom�iluk!
LOVAC: Pa rekoh li kakav da sam lovac... kakav mo�e biti i svaki drugi lovac na autograme... dosadan dozlaboga... Kad zaokupim neku slavnu li�nost s hemijskom olovkom i blok�etom, ne mo�e me se otarasiti dok mi se ne potpi�e!

- poltronstvo, ulizi�ki mentalitet:

TOKI-VOKI: Muvao sam se oko �irija... a neko cigaru u usta, ja mu br�e-bolje pripalim... i samo �ekam da nekome otka�e penkalo, a ja br�e-bolje pru�im svoje: "Izvolite, poslu�ite se... - mo�ete ga i zadr�ati... to je zlatno... jedan vidan mali znak pa�nje s moje strane... a vi zauzvrat svoj glas za moju sestru."... ka�em im... pridr�avam im kapute... navijam za isti klub za koji oni navijaju... naru�ujem oran�ade, kafe, sendvi�e... Oni ka�u:"Da platimo", a ja ka�em: "Sve je pla�eno, ja �astim".

- spletkarenje:

TOKI-VOKI: Koliko sam samo spletkario i ostalim kandidatkinjama podmetao nogu!

- koristoljublje:

TOKI-VOKI: A sve to ne bismo morali sad da izmi�ljamo, sestrice, da se nisi udala za Sne�aninog tatu... Ja sam ti rekao da to ne radi�...
MA�EHA: Pa polakomila sam se zato �to je Sne�anin tata bio kralj!

- parodija tekstova novokomponovane muzike i emisije "�elje slu�alaca" koje slu�a Baka:

TRANZISTOR: Mama, tata, tetka, te�a, baba, deca, te porodice Jovanovi�, Milovanovi�, Petrovi�, Markovi� i Bogdanovi� pozdravljaju svoju dragu k�erku, sestri�inu, sinovicu, unuku i praunuku Ivanku, s najlep�im �eljama da se Ivanka smiluje i vrati �to pre ku�i, jer oni drhte i strepe za nju, s pesmom "Ne brini Ivanko mila, jer tebe volimo mi!"
(pesma)
Ne brini Ivanko mila,
jer tebe volimo mi,
vrati se, vrati nama,
nemoj nas mu�iti ti.
Nemoj nas mu�iti ti...
(opet spiker) Ivanka, vrati se ku�i!

- parodija na poplavu reklamnih slogana i spotova:

Kosa mi je ravna svili,
ko da po njoj sunce mili,
jer meni su kosu mili
�amponom kosili!

Popovi�eve scenske bajke su savremene, ali njihova ovovremenost nije sadr�ana samo u tome �to je fabula preme�tena u vreme dana�nje i �to se de�avaju u urbanoj sredini, ve� �to sadr�e aspekt o svojevrsnom pripitomljenom zlu u savremenom svetu: Ma�eha Pepeljugina je i dalje zla (kao i u Sne�ani), ali pisac je ne gradi vidljivo i otvoreno ("toliko oholom i zlom da se gora nije mogla zamisliti", kao �to to stoji u bajci). Naprotiv, ona je �ak ljubazna i nasmejana, dakle, licemerna. Pepeljuga nije ona iz zape�ka, iz pepela, ali je zatrpana brojnim obavezama u ku�i, optere�ena njima do besmisla. Ma�ehina "uloga" je kao i u bajci da joj �ivot u�ini mu�nim, te�kim i nepodno�ljivo tu�nim. Popovi�, za razliku od bajke, u dramskoj pri�i postavlja nenametljivo a jasno pitanje odgovornosti ro�enog devoj�inog oca koji slab i malodu�an, Pepeljugu nimalo ne �tedi niti �titi i time direktno podsti�e ma�ehinu zlu narav. Pepeljuga nije bosa, obu�ena u dronjke, zapu�tena i neuredna, ona je samo skromna, ali uredne spolja�njosti. Kao kontrast prirodnom, neizve�ta�enom Pepeljuginom liku Popovi� suprotstavlja nakin�urenost, pomodarstvo i izve�ta�enost u izgledu ma�ehe i njenih k�eri. Tim povodom, zanimljivo je zapa�anje Mire Santini i podse�anje da je pokondirenost i ka�iperstvo �ena �esto izlagano kritici u delima na�ih komediografa. Ona isti�e pi��evu ideju da se "prirodna svestrana nadarenost dece zloupotrebljava optere�enjem da budu svestrani, i to priznato i vidljivo, jer pored svih blagodati udobnog �ivljenja, najja�i aduti za pokazivanje pred svetom ostaju ro�ena deca". Pepeljuga u dramskoj, kao i u klasi�noj bajci, savladava sve prepreke. To su, kao i u bajci, ku�ni poslovi, ali i �kolski zadaci koje pi�e dobri su. Uvo�enjem motiva re�avanja doma�ih zadataka dramska bajka Aleksandra Popovi�a postala je deci bli�a, pristupa�nija i bezbolnija. Osim toga, bajka je dobila i nov didakti�ki aspekt i otuda proisteklu poruku: marljivost u sticanju znanja mora biti nagra�ena. Na drugoj strani, pisac ukazuje na opasnost koju krije isticanje onih osobina li�nosti kao �to su samoljubivost, preterano isticanje sopstvenih kvaliteta i samouvereno pripisivanje sebi najboljih odlika, kako to pokazuju ma�ehine k�eri.
�arobna formula u ovoj bajci je znanje francuskog: po�to ne mo�e na bal, Pepeljuga �ita naglas pri�u (i pi�e zadatak koji �e jedna od sestara kasnije prepisati) i tako o�ivljava markizu sa slike koja joj daruje svoju sve�anu haljinu da ode na bal. Ina�e, u celoj drami to je jedini element fantasti�nog. Pepeljuga s princom razgovara francuski, prepoznaju�i u razgovoru srodnost u ne�nom, stidljivom, pa�ljivom odnosu prema svetu. "Uhva�eni" u jednostavnoj realisti�koj situaciji svakodnevnog, "normalnog" �ivota njih dvoje se zaljubljuju:
PEPELJUGA: Zna� li, prin�e, da podmazuje� �arke na vratima?
PRINC: Znam, lepa kraljice! A zna� li ti da o�isti� zelen za supu?
PEPELJUGA: Znam, prin�e! A zna� li ti da nacepka� sitna drva za potpalu?
PRINC: Znam, lepa kraljice! A zna� li ti da razvija� rezance na dasci?
PEPELJUGA: Nau�i�u...
PRINC: I bi�emo najsre�niji par ljudi na svetu, lepa kraljice, cipele su dve, nogavice su dve, rukavice su dve, ne mo�e nijedan princ biti bez para... ja te zaru�ujem, reci: da!
Prepoznaje se, dakle, valjan i iskren par kojem se u ovoj dramskoj bajci ne mogu pripisati mane (jedni su korumpirani, drugi nestabilnog karaktera, tre�i pomodari, �etvrti narcisoidni... ). Stoga je "lep govor, kao u bajci" kojim se slu�e Pepeljuga i princ potpuno motivisan, jer oni "lepo" misle, odnosno delaju dobro. I �e�nja i seta u stihovima koja se uo�ava kada se sretnu i ponovo prona�u, ma koliko to u ovoj realisti�noj i ironi�noj dramskoj bajci zvu�alo pateti�no, postaju znak razlikovanja dobra i zla:
PRINC: O, svitku mojih snova, nezaboravku moje mladosti, kladencu ma�tanja... o, divna! ...o, lepa! ...o �arobna Pepeljugo!
PEPELJUGA: O, ljubi�asti ven�i�u moga �ekanja, zvezdana krunice mojih nada, jutarnja roso moje radosti! O, �asni! O, hrabri... o, neustra�ivi prin�e moj!
Aleksandar Popovi� opominje da je detinjstvo sre�no doba, ali da nije li�eno brige, tuge, strepnje ili nelagodnosti. Na taj na�in njegove dramske bajke postaju anga�ovane, aktuelne i ti�u se jednako de�jeg sveta i sveta odraslih. Humor u dramama za decu Aleksandra Popovi�a grani�i se s blagom ironijom: nije mu intencija da se uspostavi psiholo�ka protivte�a svetle i tamne strane �ovekovog �ivota. Kao i u njegovim "ve�ernjim" dramama, uostalom. I drame za decu Aleksandra Popovi�a mogu se ozna�iti kao predlo�ak za komi�ki teatar. I u dramama za decu odra�ava se �ivotni stil �itave jedne epohe: Popovi� imitira najtipi�nije osobine pripadnika posmatrane ljudske grupe, ismeva samo�ivost, vitalizam, nagon za samoodr�anjem svakog pojedinca koga stavlja pod lupu.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2005.