| |
|
S
C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost | Novi
Sad, 2005. broj 2-3 godina
XLI april-septembar
YU
ISSN 0036-5734 |
| K
N J I G E | Aleksandar MILOSAVLJEVI� |
NALI�JA NOVE EVROPSKE DRAME |
Sanja Nik�evi�,
NOVA EUROPSKA DRAMA ILI VELIKA OBMANA, Meandar, Zagreb 2005. |
| |
| �ta
je zapravo "nova evropska drama" i koji su njeni realni dometi? Kako
u kontekstu aktuelnog trenutka evropske dramske literature i pozori�ne umetnosti
Starog kontinenta, ali i teatarskih scena nekada�njih jugoslovenskih republika,
proceniti zna�aj ove dramaturgije, koja je u jednom �asu blesnula nagove�tavaju�i
pozori�nu revoluciju, pretenduju�i na radikalni raskid s teatrom pro�losti, uz
pretnju da na pozornice donosi druga�iji senzibilitet novog nara�taja dramskih
i pozori�nih stvaralaca? Da li su uop�te mogu�a relevantna teatrolo�ka promi�ljanja
ove teme, s obzirom na to da su komadi "in-yer-face" dramaturgije na
repertoarima mnogih teatara, mada, istina, ne vi�e u meri u kojoj je to bio slu�aj
pre nekoliko godina? Ugledni hrvatski teatrolog Sanja Nik�evi� smelo se suo�ava
upravo s ovom temom nude�i provokativne i, s obzirom na preovladavaju�e stavove
o "novoj evropskoj drami", radikalne odgovore. U svojoj studiji ona
analizira pojavu koja se koncem minulog veka, iz mnogih razloga, nametnula kao
jedan od osnovnih trendova pozori�nog �ivota, a koju autorka ve� u naslovu karakteri�e
kao mogu�u "veliku obmanu". Uo�avaju�i specifi�nost trenutka u kome
nastaju prvi komadi koji reprezentuju ovu dramaturgiju i analiziraju�i to vreme,
Nik�evi�eva konstatuje da pojava koincidira s vapajem pozori�nih reditelja za
novim piscem. No, valja pa�ljivo �uti �ta autorka ka�e povodom iskrenosti reditelja
koji tra�e novog pisca. Rediteljsko pozori�te je, konstatuje ona, presudno
obele�ilo teatar dvadesetog stole�a; pogotovo nakon teatra apsurda, decenijama
su reditelji relativizovali dramski tekst u kontekstu nastanka pozori�ne predstave,
a kona�ni rezultat je, u pojedinim slu�ajevima, i apsolutno ignorisanje teksta,
svedenog na formu predlo�ka za scensku igru. Tra�e�i argumente za svoju tezu
o postepenoj transformaciji dramskog u rediteljsko pozori�te, Nik�evi�eva pominje
i generisanje novog centra mo�i koji odre�uje sudbinu savremenog teatra koji je,
veli ona, potpuno u rukama reditelja. Dokaza za ovu tvrdnju ima mnogo - od istine
da su repertoari ve�ine evropskih pozori�ta formirani na osnovu �elja vi�enijih
reditelja, preko analize karaktera rediteljskih prosedea, po pravilu zasnovanih
na slobodnoj interpretaciji literarnog dela, pa do podatka da je reditelj tretiran
kao jedina istinska zvezda savremenog pozori�ta, ili �injenice da ogromnu ve�inu
dobitnika Evropske teatarske nagrade �ine upravo - reditelji. Treba li, dakle,
poverovati reditelju koji se iznenada setio pisca i �ezne za njegovom pojavom? Kriza
rediteljskog pozori�ta kulminirala je krajem devedesetih; Sanja Nik�evi� podrobno
analizira njen tok, uzroke i posledice, me�u kojima je i pomenuti vapaj za piscem
koga reditelji, nimalo slu�ajno, prvo poku�avaju da na�u u Velikoj Britaniji,
teatarskoj tradiciji koja ni u doba najizrazitije dominacije reditelja nije zapostavljala
literarne osnove teatra. Otuda drame Sare Kejn i Marka Rejvenhila postaju osnova
za stvaranje modela koji �e se vrlo brzo pro�iriti Evropom. Najzanimljiviji
deo studije Nova europska drama ili velika obmana upravo je analiza prvih odjeka
drama ovo dvoje spisatelja - krajnje negativne kritike, pa i odbojnost publike
- nakon �ega sledi �estoka ofanziva koja �e u kratkom vremenskom periodu preokrenuti
situaciju, pa �e �ak i ugledni kriti�ari koji su se u prvi mah zgra�ali nad besprimernim
scenama surovog nasilja i bezidejno��u tekstova "in-yer-face" drame,
po�eti da se posipaju pepelom, priznaju�i da nisu odmah shvatili zna�aj novog
trenda. Na sli�an na�in reagovali su i intelektualci, dok su dramski pisci, posebno
mla�e generacije, prihvatili model koji im je garantovao uspeh, pre svega pro�u
kod reditelja. Ovi su pak dobili priliku da na, kako ka�e Nik�evi�eva, dramski
slaba�nom materijalu razvijaju poetiku rediteljskog teatra. Autorka konstatuje
da je jedino publika ostala dosledno nezainteresovana za ovaj tip dramaturgije,
a pri proceni �ireg uticaja "nove evropske drame" i njenih odjeka na
planu preobra�enja repertoarske politike teatarskih ku�a Starog kontinente, ka�e
Nik�evi�eva, izme�u ostalog treba imati na umu i izrazito mali broj sedi�ta u
pozori�tima gde su pisci "in-yer-face" drama postigli uspehe na osnovu
kojih su savremena kritika i teatrologija konstatovale da je re� o dramama koje
presudno karakteri�u teatarsku umetnost ovoga vremena. Nik�evi�eva veli da
se njen nagla�eno kriti�ki pogled na "novu evropsku dramu" izme�u ostalog
temelji i na potrebi, koju deli s mnogim teatarskim gledaocima, za povratkom na
scene autenti�nih, iskrenih emocija. I tu je, mora se priznati, u velikoj meri
u pravu, jer na�e scene, kao nesumnjivi odraz onoga �to je ovde prepoznato kao
odjek aktuelnih evropskih teatarskih zbivanja, uistinu su optere�ene repertoarskim
re�enjima zasnovanim upravo na dramskim delima koja kao da poti�u iz iste modle,
ili barem iz veoma sli�nog kalupa - bez obzira na to da li tekstovi sti�u iz inostranstva,
ili su doma�eg porekla. Jo� u ve�oj meri ovda�nje pozori�ne uprave zatrpane su
tekstovima �iji autori insistiraju na scenama nasilja, na dramatis personama koje
izranjaju iz razli�itih mrakova da bi na pozornicama demonstrirali najraznovrsnije
oblike nasilja, uvode�i nas u jo� ve�e du�evne tmine, pri tom sugeri�u�i istinu
po kojoj je ovo epoha mraka, kraja civilizacije, doba u kojem se realizuju najgori
ko�mari tzv. generacije X, nara�taja li�enog nada i iluzija, generacije obezduhovljene
tekovinama beskrupuloznog kapitalizma, suo�ene s pretnjama novog svetskog poretka
koji na globalnom planu nudi industrijsku uniformnost i jednoumlje. Preuzimaju�i
na sebe i poziciju glasnogovornika mnogih pozori�nih gledalaca, Sanja Nik�evi�
ne zahteva od savremenih pisaca druga�iji pogled na svet, niti im sugeri�e dramsko
pisanje zasnovano na modelu potemkinovskog sela, ali se opravdano pita da li je
mogu�e da najraznovrsnija iskustva autora iz razli�itih krajeva sveta rezultiraju
bezmalo istovetnim dramatur�kim prosedeom, na jednoobraznim dramskim situacijama,
preslikanim dramskim likovima... S druge strane, ma �ta mislili o istinskoj poziciji
�oveka u savremenom svetu i ma kako ona bila nezahvalna i opskurna, �injenica
je da se "in-yer-face" dramaturgija, ma koliko bila su�tinski pozicionirana
nasuprot ispraznom zabavlja�kom, komercijalnom teatru, umnogome podudara s tendencijom
industrijalizacije umetnosti. Pa ipak, pri procenama analize koju sprovodi
Nik�evi�eva treba uzeti u obzir i izvesne (u nekim slu�ajevima ne male) probleme
koji nastaju kao posledica generalizacije. Uva�avaju�i, naime, mogu�u primedbu
da svakome vlastita iskustva izgledaju posebna, te da samim tim smatra i da dramska
literatura koja se temelji na delima doma�ih pisaca ima specifi�an ukus, a da
su "njegovi" autori s mnogo pravih razloga upravo u osnovnim postulatima
dramaturgije sperme i krvi prepoznali adekvatne okvire u kojima mogu na adekvatan
na�in da saop�te svoje pri�e, umnogome druga�ije od onih engleskih ili nema�kih
kolega, ipak se �ini da drame Biljane Srbljanovi� ili Milene Markovi� nude pogled
na svet i dramatur�ka re�enja znatno druga�ije u odnosu na preovladavaju�i opus
pisaca "nove evropske drame". U isti mah to va�i i za izvestan broj
irskih ili ruskih autora, pa su pomenute dve na�e spisateljice, kao i Razumovska,
Koljada ili Makdona, svako iz svog razloga i na osnovu sopstvenog iskustva, preuzeli
tek neke od obrazaca "in-yer-face" dramaturgije da bi ispri�ali pri�e
koje prevazilaze "�eme" "nove evropske drame". No, �ak
ni ove generalizacije ne umanjuju smelost i ne uti�u na zna�aj studije Sanje Nik�evi�.
I premda se pokatkad �itaocu s razlogom mo�e u�initi da su pojedini autorkini
argumenti posledica njenog animoziteta prema potrebi ve�ine kriti�ara i teatrologa
da podilaze trendu i modi, su�tina njene analize aktuelnog momenta jednog toka
evropske drame i pozori�ta po�tena je, ubojita i - uverljiva. | | | |
Copyright: Sterijino
pozorje 1998-2005. | | | |
|