NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2005. broj 2-3 godina XLI april-septembar YU ISSN 0036-5734

K N J I G E
Aleksandar MILOSAVLJEVI�
NALI�JA NOVE EVROPSKE DRAME
Sanja Nik�evi�, NOVA EUROPSKA DRAMA ILI VELIKA OBMANA, Meandar, Zagreb 2005.

 �ta je zapravo "nova evropska drama" i koji su njeni realni dometi? Kako u kontekstu aktuelnog trenutka evropske dramske literature i pozori�ne umetnosti Starog kontinenta, ali i teatarskih scena nekada�njih jugoslovenskih republika, proceniti zna�aj ove dramaturgije, koja je u jednom �asu blesnula nagove�tavaju�i pozori�nu revoluciju, pretenduju�i na radikalni raskid s teatrom pro�losti, uz pretnju da na pozornice donosi druga�iji senzibilitet novog nara�taja dramskih i pozori�nih stvaralaca? Da li su uop�te mogu�a relevantna teatrolo�ka promi�ljanja ove teme, s obzirom na to da su komadi "in-yer-face" dramaturgije na repertoarima mnogih teatara, mada, istina, ne vi�e u meri u kojoj je to bio slu�aj pre nekoliko godina?
Ugledni hrvatski teatrolog Sanja Nik�evi� smelo se suo�ava upravo s ovom temom nude�i provokativne i, s obzirom na preovladavaju�e stavove o "novoj evropskoj drami", radikalne odgovore. U svojoj studiji ona analizira pojavu koja se koncem minulog veka, iz mnogih razloga, nametnula kao jedan od osnovnih trendova pozori�nog �ivota, a koju autorka ve� u naslovu karakteri�e kao mogu�u "veliku obmanu".
Uo�avaju�i specifi�nost trenutka u kome nastaju prvi komadi koji reprezentuju ovu dramaturgiju i analiziraju�i to vreme, Nik�evi�eva konstatuje da pojava koincidira s vapajem pozori�nih reditelja za novim piscem. No, valja pa�ljivo �uti �ta autorka ka�e povodom iskrenosti reditelja koji tra�e novog pisca.
Rediteljsko pozori�te je, konstatuje ona, presudno obele�ilo teatar dvadesetog stole�a; pogotovo nakon teatra apsurda, decenijama su reditelji relativizovali dramski tekst u kontekstu nastanka pozori�ne predstave, a kona�ni rezultat je, u pojedinim slu�ajevima, i apsolutno ignorisanje teksta, svedenog na formu predlo�ka za scensku igru.
Tra�e�i argumente za svoju tezu o postepenoj transformaciji dramskog u rediteljsko pozori�te, Nik�evi�eva pominje i generisanje novog centra mo�i koji odre�uje sudbinu savremenog teatra koji je, veli ona, potpuno u rukama reditelja. Dokaza za ovu tvrdnju ima mnogo - od istine da su repertoari ve�ine evropskih pozori�ta formirani na osnovu �elja vi�enijih reditelja, preko analize karaktera rediteljskih prosedea, po pravilu zasnovanih na slobodnoj interpretaciji literarnog dela, pa do podatka da je reditelj tretiran kao jedina istinska zvezda savremenog pozori�ta, ili �injenice da ogromnu ve�inu dobitnika Evropske teatarske nagrade �ine upravo - reditelji.
Treba li, dakle, poverovati reditelju koji se iznenada setio pisca i �ezne za njegovom pojavom?
Kriza rediteljskog pozori�ta kulminirala je krajem devedesetih; Sanja Nik�evi� podrobno analizira njen tok, uzroke i posledice, me�u kojima je i pomenuti vapaj za piscem koga reditelji, nimalo slu�ajno, prvo poku�avaju da na�u u Velikoj Britaniji, teatarskoj tradiciji koja ni u doba najizrazitije dominacije reditelja nije zapostavljala literarne osnove teatra. Otuda drame Sare Kejn i Marka Rejvenhila postaju osnova za stvaranje modela koji �e se vrlo brzo pro�iriti Evropom.
Najzanimljiviji deo studije Nova europska drama ili velika obmana upravo je analiza prvih odjeka drama ovo dvoje spisatelja - krajnje negativne kritike, pa i odbojnost publike - nakon �ega sledi �estoka ofanziva koja �e u kratkom vremenskom periodu preokrenuti situaciju, pa �e �ak i ugledni kriti�ari koji su se u prvi mah zgra�ali nad besprimernim scenama surovog nasilja i bezidejno��u tekstova "in-yer-face" drame, po�eti da se posipaju pepelom, priznaju�i da nisu odmah shvatili zna�aj novog trenda. Na sli�an na�in reagovali su i intelektualci, dok su dramski pisci, posebno mla�e generacije, prihvatili model koji im je garantovao uspeh, pre svega pro�u kod reditelja. Ovi su pak dobili priliku da na, kako ka�e Nik�evi�eva, dramski slaba�nom materijalu razvijaju poetiku rediteljskog teatra.
Autorka konstatuje da je jedino publika ostala dosledno nezainteresovana za ovaj tip dramaturgije, a pri proceni �ireg uticaja "nove evropske drame" i njenih odjeka na planu preobra�enja repertoarske politike teatarskih ku�a Starog kontinente, ka�e Nik�evi�eva, izme�u ostalog treba imati na umu i izrazito mali broj sedi�ta u pozori�tima gde su pisci "in-yer-face" drama postigli uspehe na osnovu kojih su savremena kritika i teatrologija konstatovale da je re� o dramama koje presudno karakteri�u teatarsku umetnost ovoga vremena.
Nik�evi�eva veli da se njen nagla�eno kriti�ki pogled na "novu evropsku dramu" izme�u ostalog temelji i na potrebi, koju deli s mnogim teatarskim gledaocima, za povratkom na scene autenti�nih, iskrenih emocija. I tu je, mora se priznati, u velikoj meri u pravu, jer na�e scene, kao nesumnjivi odraz onoga �to je ovde prepoznato kao odjek aktuelnih evropskih teatarskih zbivanja, uistinu su optere�ene repertoarskim re�enjima zasnovanim upravo na dramskim delima koja kao da poti�u iz iste modle, ili barem iz veoma sli�nog kalupa - bez obzira na to da li tekstovi sti�u iz inostranstva, ili su doma�eg porekla. Jo� u ve�oj meri ovda�nje pozori�ne uprave zatrpane su tekstovima �iji autori insistiraju na scenama nasilja, na dramatis personama koje izranjaju iz razli�itih mrakova da bi na pozornicama demonstrirali najraznovrsnije oblike nasilja, uvode�i nas u jo� ve�e du�evne tmine, pri tom sugeri�u�i istinu po kojoj je ovo epoha mraka, kraja civilizacije, doba u kojem se realizuju najgori ko�mari tzv. generacije X, nara�taja li�enog nada i iluzija, generacije obezduhovljene tekovinama beskrupuloznog kapitalizma, suo�ene s pretnjama novog svetskog poretka koji na globalnom planu nudi industrijsku uniformnost i jednoumlje.
Preuzimaju�i na sebe i poziciju glasnogovornika mnogih pozori�nih gledalaca, Sanja Nik�evi� ne zahteva od savremenih pisaca druga�iji pogled na svet, niti im sugeri�e dramsko pisanje zasnovano na modelu potemkinovskog sela, ali se opravdano pita da li je mogu�e da najraznovrsnija iskustva autora iz razli�itih krajeva sveta rezultiraju bezmalo istovetnim dramatur�kim prosedeom, na jednoobraznim dramskim situacijama, preslikanim dramskim likovima... S druge strane, ma �ta mislili o istinskoj poziciji �oveka u savremenom svetu i ma kako ona bila nezahvalna i opskurna, �injenica je da se "in-yer-face" dramaturgija, ma koliko bila su�tinski pozicionirana nasuprot ispraznom zabavlja�kom, komercijalnom teatru, umnogome podudara s tendencijom industrijalizacije umetnosti.
Pa ipak, pri procenama analize koju sprovodi Nik�evi�eva treba uzeti u obzir i izvesne (u nekim slu�ajevima ne male) probleme koji nastaju kao posledica generalizacije. Uva�avaju�i, naime, mogu�u primedbu da svakome vlastita iskustva izgledaju posebna, te da samim tim smatra i da dramska literatura koja se temelji na delima doma�ih pisaca ima specifi�an ukus, a da su "njegovi" autori s mnogo pravih razloga upravo u osnovnim postulatima dramaturgije sperme i krvi prepoznali adekvatne okvire u kojima mogu na adekvatan na�in da saop�te svoje pri�e, umnogome druga�ije od onih engleskih ili nema�kih kolega, ipak se �ini da drame Biljane Srbljanovi� ili Milene Markovi� nude pogled na svet i dramatur�ka re�enja znatno druga�ije u odnosu na preovladavaju�i opus pisaca "nove evropske drame". U isti mah to va�i i za izvestan broj irskih ili ruskih autora, pa su pomenute dve na�e spisateljice, kao i Razumovska, Koljada ili Makdona, svako iz svog razloga i na osnovu sopstvenog iskustva, preuzeli tek neke od obrazaca "in-yer-face" dramaturgije da bi ispri�ali pri�e koje prevazilaze "�eme" "nove evropske drame".
No, �ak ni ove generalizacije ne umanjuju smelost i ne uti�u na zna�aj studije Sanje Nik�evi�. I premda se pokatkad �itaocu s razlogom mo�e u�initi da su pojedini autorkini argumenti posledica njenog animoziteta prema potrebi ve�ine kriti�ara i teatrologa da podilaze trendu i modi, su�tina njene analize aktuelnog momenta jednog toka evropske drame i pozori�ta po�tena je, ubojita i - uverljiva.
Copyright: Sterijino pozorje 1998-2005.