STERIJINO POZORJE / SCENA

S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost

Novi Sad, 2005. broj 2-3 godina XLI april-septembar YU ISSN 0036-5734

K N J I G E

Milivoje MLA�ENOVI�

(IN)DISKRETNA ISTORIJA POZORI�TA

Feliks Pa�i�, GLUMCI GOVORE, Prometej-Sterijino pozorje, Novi Sad 2003.

"Neki ka�u da je lak�e glumiti nego pri�ati o glumi...", konstatuje Feliks Pa�i� u jednom od �esnaest razgovora sa glumcima. Pa ipak, Pa�i� je upravo razgovaraju�i najvi�e o glumi, uspeo da napi�e dvotomnu knjigu. Najjednostavnije je knjigu Glumci govore �anrovski odrediti, onako kako je to u�injeno u registru, u bibliote�koj katalogizaciji - nazvati ih "intervjuima". Bila bi to ta�na, ali su�tinski potpuno pogre�na identifikacija nesvakida�njih pozori�nih razgovora koje je autor vodio i pa�ljivo bele�io skoro dve i po decenije. Autor ih naziva gluma�kim (auto)portretima. Nalazimo da je to preskromno, po�to ovde nije re� samo o osvetljavanju biografije, umetni�kog rada glumca ili analizi uloga. Ovde je zahva�en i javni �ivot u svom totalitetu, u onom vremenskom odse�ku koji gluma�ka li�nost svojim bitisanjem "pokriva". I zato je te�ko prona�i oblast, sferu duhovne delatnosti, koja nije dodirnuta u ovim neprevazi�enim, jezgrovitim dijalozima.
Ali na stranu sve, sve pojave dru�tvene i politi�ke, i privatni �ivot, u knjizi Glumci govore, dominantan je govor o glumi! U razgovoru s Pavlom Bogatin�evi�em kao da odjekuje Sterijino "Nadgrobije samom sebi": "Gluma je jedan samo lepi san koji umetnik fragmentarno sanja ona dva sata. Lepi san. Sve ono drugo je gorko. Sve ono drugo je ni�ta, ni�ta." A Mira Stupica sublimira odgovor na pitanje �emu sav taj trud, sve te muke: "Zna� gde su glumci? U nekoj duhovnoj klimi. Bez potpisa su, bez identiteta, ali stvaraju neku duhovnu klimu... Pa, ne moramo biti svi potpisani." O mo�ima glume, Stevan �alaji� govori poneseno: "Mo� glume je da propoveda pravu istinu u datom trenutku, ni pre ni posle." Zoran Radmilovi� o tome �ta pozori�te, zapravo, mo�e, zaklju�uje rezignirano: "Pozori�te, ovakvo kakvo je kod nas, ne mo�e da daje prave odgovore na prava pitanja (...) Osrednji duh, osrednja hrabrost."
Potom se razgovori pro�ire i na pitanja o glumi i �ivotu: "Da ka�em da je �ivot pozori�te, a gluma je samo stilizacija tog �ivota" (Bogatin�evi�). O granici izme�u onoga �to je pozori�te i onoga �to je �ivot: "Ne postoji na svetu samo pozori�te, postoji �ivot, postoje postupci, postoje ose�anja, postoje shvatanja, postoje saznanja. I ako se pomi�em zajedno s tim saznanjima, ja sam uvek u koraku" (Mira Stupica). Nadalje se u razgovorima pitanja glume specifikuju na niz va�nih potpitanja: na primer, o gluma�koj koncentraciji, o gluma�kom strahu, o gluma�kom stidu: "kad po�ne da misli, onda mora i da sumnja, i pojavi se stid" ( Zoran Radmilovi�), o pozori�noj tehnologiji, o procesu rada, o "�abriranju", o tome koliko je fizi�ka lepota va�na za glumu, o gluma�koj surevnjivosti ("Surevnjivost je velika bolest", Mira Banjac), o razlazu s rediteljima, o naklonostima prema rediteljima, o rediteljima "tiranima", o dobroj i lo�oj publici...
Autor je ne�no diskretan i kad se doti�e privatnih situacija ("jesi li bila voljeno ili nevoljeno dete", "kako si �ivela uz babu") i kad ulazi u pitanja o politici: "Moje politi�ko opredeljenje je umetni�ko" (Bogatin�evi�) ili: "Ko vodi politiku u pozori�tu? Niko. Bo�e sa�uvaj!" (Mija Aleksi�). Ili, o "gadnim godinama", pod kojima se podrazumevaju devedesete.
Feliks Pa�i�, krajnje oprezno, proverava: "Dodaje li vreme ne�to slavi glumaca ili oni u se�anju postaju ve�i nego �to su bili" i od sagovornika zato dobije krajnje egzaktnu definiciju: "Glumac traje toliko koliko traje njegovo telo, tu Kami ima pravo. I njegova slava traje onoliko koliko traje njegovo telo. Mi se brzo prebacimo u anegdotu, u se�anje, a to se�anje ima osobinu da ne�to istakne a ne�to potisne" (Ljuba Tadi�).
Pitanje o upravljanju tako�e je jedna od konstanti ljubopitstva Feliksa Pa�i�a. Autoru je va�no �ta glumci misle o ulozi upravnika u funkcionisanju pozori�ta, on ih propituje o "starim dobrim upravnicima" (Predi�, Dedinac, Mira Trailovi�). Tako �or�e Jelisi� svedo�i o metodu upravljanja Mire Trailovi�: "Pozove nas pet-�est, i �to je najinteresantnije, nikog ne poslu�a; uradi onako kako je ona zamislila." "Jednom sam joj rekao: Pa, �to me zove�?" "Da �ujem tvoje mi�ljenje." "�ta �e ti mi�ljenje, ako ni�ta ne usvaja�!"
Pa�i�evi sagovornici svedo�e i o zanimljivim, za njih �ivotnim, jednostavnim situacijama, a koje mi do�ivljavamo istorijskim, neverovatnim: Nevenka Urbanova jednostavno ka�e: "I odvede me kod Nu�i�a", isto kao �to govori o susretu sa �ankom Stoki�, o "centrali za humor", crnoj mrlji u mnogim gluma�kim biografijama. Takav zna�aj ima i Vinaverovo pismo Miri Stupici: "�udom svoje muzikalne dikcije Vi preobra�avate �udo jednog dirljivo starinskog govora. Preobra�avate taj govor na na�e o�i, ostaju�i ipak tajanstveno ustalasani njegovim prelivima kao i u prve dane na�ih folklornih basni i ma�ija." Tu se nalaze i blistavi saveti za �ivot u pozori�tu: "Nemojte toliko hvaliti mlade glumce. Uobrazi�e se, misli�e da ve� sve znaju i zasta�e" (Nevenka Urbanova).
�udesno zazvu�i iznenadni lirizam u govoru Mire Stupice: "Ja sam uletela u tu predstavu kao prozeblo pti�e u staro toplo gnezdo." Pa�i� nastoji da o�uva prirodnost, neusiljenost dijaloga. Na taj na�in vrlo �esto proizvede originalnu duhovitost udru�enu s ozibljnom mi�lju: "Moj utisak je - naravno, ovo ne�emo objavljivati - da Srbi nikad nisu voleli pozori�te i nikad nisu tr�ali u pozori�te. Srbe si morao uvek da tera� silom u pozori�te (...) Srbima �evap�i�i i �pricer, kakvo pozori�te!"
Danilo Stojkovi� je Feliksu Pa�i�u govorio: "Kad veliki pisac pi�e o velikom glumcu, to ostaje za vekove". Parafrazirajmo velikog glumca: Kad Feliks Pa�i� vodi razgovore s glumcima, to se preta�e u istoriju pozori�ta!