|
Pedeseto Sterijino pozorje pamti�emo ne samo po nekim predstavama ve� i po
koli�ini i gustini programskih de�avanja kojima su publika, a pre svega novinari
i kriti�ari, naprosto naterani na maratonsku trku (u nekoliko navrata, tokom jednog
dana, za vreme koje se meri sekundama, trebalo je pretr�ati razdaljinu od mesta
A do mesta B i natrag) ili realiti �ou, po principu "konje ubijaju, zar ne".
�to, naravno, treba razumeti kao kompliment Festivalu, njegovoj uspe�no obnovljenoj
energiji, sjaju, atmosferi... Primaju�i nagradu za re�iju predstave Kir Janja
na Prvom Sterijinom pozorju, 1956, Branko Gavella je Peri Kvrgi�u, koji je tada
dobio nagradu za ulogu Kir Janje, rekao: "Ja dobivam nagradu za pro�lost,
a ti za budu�nost". Od ovih rije�i koje, ako bolje razmislimo, mo�e uputiti
samo me�tar me�tru, pro�lo je pet desetlje�a. Pedeseto Sterijino pozorje (26.
svibanj-4. lipanj 2005) u Novom Sadu na kojem su, uz mati�na srpsko-crnogorska,
bila prisutna i raznovrsna kazali�ta sa ex-prostora i iz Evrope, pokazalo je preko
svake jugonostalgije, koju odmah pote�u sitni musavi umovi, da je ljepota razli�itosti,
kruh svakda�nji kazali�nih ku�a, unato� crnilu samodovoljnosti dr�avica iz kojih
dolaze. Tek danas se vidi da Sterijino pozorje do 1991, unato� elektrifikaciji,
radnim akcijama i bratstvu i jedinstvu, nije bilo nikakav ideolo�ki projekt nego
prirodni i punokrvni susret kazali�nih estetika od kojeg su profitirali i teatar
i publika, a da je pad u nacionalnu paranoju u godinama ratnim, Sterijinom pozorju
i teatarskim susretima na ovom jadnom komadi�u zemlje donio profesionalnu dezorijentaciju
i gubitak estetskih kriterija. Ako je stoga Sterijino pozorje bila zajedni�ka
pri�a svih onih koji su ga �inili, kako ka�e redatelj Haris Pa�ovi� ili prostor
ra��i��avanja bitnih stvari u kazali�tu, kako je rekla glumica Milena Zupan�i�
koja je otvorila Festival, onda je crnohumorno djelovala nostalgija prema kazali�nim
dru�enjima za kojima je na ovom festivalu �eznula Mani Gotovac, koja je kao selektor
ovih igara 1991. bila posljednji grobar multikulturne ideje Festivala (koji je
ba� u inat ratu trebalo o�uvati) - zahtjevom hrvatskim predstavama da ga apstiniraju.
Kulturtregeri koji su odre�ivali repertoar Pozorja u devedesetima baktali su se
s dilemom da li je Kate Kapuralica doma�i ili inozemni dramski tekst, kao
i s nacionalnom pripadno��u Ive Andri�a (u tu se diskusiju uklju�ila i hrvatska
kvazikulturna desnica) a Sterijino pozorje, koje je do tada s uspjehom apsolviralo
mnoge teme aktualnog teatra, pretvorilo se u ubogi sprud obezglavljenih u matici
balkanske histerije. Superiorno zaobilaze�i prigodni�arenje, ocvale sentimente
i zadrigle politi�are, ovogodi�nji selektor Pozorja Ivan Medenica, britki kazali�ni
kriti�ar mla�e generacije, pod sloganom "U potrazi za izgubljenom moderno��u",
koncipirao je program Pozorja kao mozaik neprestanog dijaloga prisutnih kazali�nih
predstava: kako nacionalne teme izgledaju u recepciji teatara iz regije, kako
funkcioniraju tekstovi nove ex-yu drame i kako uop�e izgleda susret kazali�ne
suvremenosti na ovim neveselim prostorima. Tako se u ponovnoj promociji stvarno
najzna�ajnijih kazali�nih ostvarenja, u slu�benoj selekciji, uz odli�nu predstavu
Hadersfild beogradskog JDP-a (fenomenalni Neboj�a Glogovac) i Svinjski
otac Kru�eva�kog kazali�ta u re�iji Egona Savina (ka�u da je to bila uloga
karijere Jelisavete Sabli�), na�lo i Slovensko narodno gledali��e iz Nove Gorice
s radikalnim �itanjem Du�ana Kova�evi�a i predstavom Maratonci tr�e po�asni
krug, kao i Burgtheater iz Be�a s predstavom God Save America (prema
tekstu Biljane Srbljanovi� Amerika, drugi deo). Tehnolo�ko osuvremenjavanje
nekrofilnih ideja kojem rukovodi generacija koja dolazi i klanjanje bogu novcu
bili su lajtmotiv ovih predstava. U programu iz zemljopisno-politi�ke okolice
pod nazivom Krugovi, dominirala je sjajna predstava Hodnik Slovenskog narodnog
gledali��a iz Ljubljane, koja je, kao i jednako dobra Pobuna u Narodnom pozori�tu
Narodnog pozori�ta iz Sarajeva, u re�iji Harisa Pa�ovi�a, tretirala temu crnohumorne
civilizacije reality showa i Big Brothera, dok se Makedonski narodni teatar iz
Skoplja predstavio s ve� hvaljenim komadom Druga strana Dejana Dukovskog
koji govori, kako ka�e njen redatelj Slobodan Unkovski, o postratnom stanju duha
koji ne znamo definirati ali koji nas jako boli. Klju�na rije� na svim Okruglim
stolovima o predstavama festivala bila je tranzicija sa svim njezinim (negativnim)
konzekvencama po prostodu�nu narav ovda�njih naroda i narodnosti; negdje se ta
saga o generaciji u leru, ta analiza stanja ni-naprijed-ni-natrag dodu�e pretvarala
u scensko kukulelekanje (Montenegro Blues, Crnogorsko narodno pozori�te
Podgorica), negdje u �armantnu urbanu crnu komediju (Dvije, Tene �tivi�i�,
Atelje 212) a negdje u kaoti�ni scenski rusvaj (Jazz Filipa �ovagovi�a,
HNK Rijeka) ali taj tu�njikavi osmijeh i stav da "psujem i kada bih plakati
hteo" ispunjavalo je atmosferu ve�ine predstava. Bez obzira �to je predsjednik
Me�unarodne asocijacije kazali�nih kriti�ara Ian Herbert prili�no nesmotreno izjavio
kako predstave ovog festivala uglavnom govore o "provincijskom o�aju"
koje ga se manje-vi�e ne ti�u, potraga za izgubljenom moderno��u pretvorila se
u bolno propitivanje identiteta kroz sudbine malih ljudi �to predstavlja divovski
korak za zemlje kojima orijentacijsku to�ku do preklju�er nije predstavljala svjetska
bol i Marcel Proust nego Mile Budak i Kolubarska bitka. Za razliku od tog tematskog
bloka nemo�i i autoanalize, sam Festival bio je organiziran kombinacijom njema�ke
discipline i slavenske susretljivosti. U supermodernoj zgradi Srpskog narodnog
pozori�ta, koja izgleda otprilike kao space shutlle u zami�ljenom spu�tanju vanzemaljaca
u usnulu vojvo�ansku ravnicu, armija organizatora, hostesa, scenskih radnika i
ljudi s toki-voki aparatima u rukama i osmijehom na licu, neprestano je usmjeravala
publiku na neku od manifestacija. Doslovce kao u filmu Konje ubijaju zar ne? tr�ali
smo nakon otvorenja izlo�be kazali�nog plakata na prezentaciju specijalnog izdanja
kazali�nog �asopisa "Scena", da bi stigli na predavanje o Burgtheatreu,
pa na ve�ernju predstavu, poslije koje je slijedio no�ni program Pozorja mladih,
razgovori u sitne sate i... vrijeme za ponovno brijanje. Ovaj festival imao
je evropski sjaj: doveo je mnoge me�unarodne goste, afirmirao je aktualne probleme
vremena koji nisu samo balkanski i potvrdio vitalitet, uz sjajne glumce, pojedinih
predstava, redatelja i kazali�nih ku�a. Ako je kazali�te kao �to je govorio Petar
Bre�i� od svega svemu bli�e onda je, za razliku od pro�lih vremena, 50. Sterijino
pozorje, koncepcijski i organizacijski osvje�eno, u svakom slu�aju bli�e vremenu
u kome postoji. A to je jako puno. |