Sje�ate li se zagreba�kog teatra &TD u sedamdesetima i osamdesetima, njegovog �uvenog kafi�a i onih slavnih predstava Kaspar, Kralj Gordogan, Travestije, Predstava Hamleta u selu Mrdu�a donja i mnogih drugih zbog kojih je tada kazali�te u Hrvatskoj bilo uzbudljivo mjesto i zbog kojeg su partijski komiteti sazivali sastanke po hitnom postupku?
Nakon tog zlatnog doba, kada je direktor &TD-a bio Vjeran Zuppa, smjenjivale su se decenije u kojima je bilo vi�e padova nego uspona, pa danas teatar &TD vi�e ne postoji kao mjesto koje smo nekada voljeli: kao repertoarno kazali�te novih dramskih tekstova i odli�ne glume. Ono �to danas egzistira u Savskoj 25, razbaru�ena je nakupina postdramske i multimedijalne produkcije ili �rigidno estetska opcija�, kako ka�e zagreba�ka teoreti�arka kulture Andrea Zlatar, �koja s konceptom dramske provokacije Zuppinog doba malo ima veze�. Danas u ovom kazali�tu plju�te performansi, plesne izvedbe i umjetni�ke radionice novih sadr�aja na sve strane i � uz sav respekt prema toj novoj postdramskoj generaciji kazali�taraca � temeljno pitanje glasi: za�to je uni�ten &TD-ov koncept sjajnog dramskog teatra u kojem su odrastale generacije? Za dana�nje stanje sigurno nije kriva �organizirana anarhija� koja trenutno vlada u &TD-u, niti �kultura promjene�, kako se slu�beno zove repertoar novokazali�nih formi u ovom teatru, nego za propast starog &TD-a odgovornost snose generacije okupljene oko &TD-a barem dvije decenije unazad.
Iako su se o sudbini &TD-a lomila koplja �etiri decenije, danas, nakon svega, odgovor je jednostavan i otu�an. Kada se sve zbroji i oduzme, kreativna energija koja je hranila jedan tip provokativnog dramskog teatra kroni�no nije bila dovoljno jaka da spasi &TD u moru prosje�nosti i �krguta zuba oko njega. Nakon Vjerana Zuppe smjenjivali su se u &TD-u me�u direktorima �pristojni de�ki�, prostrujalo je i neko zanimljivo dramsko ime, od Heinera M�llera do Marka Ravenhilla i od Slavomira Mro�eka do Nikolaja Koljade, tretirale su se provokativne teme, od politi�kog terorizma do pedofilije, ali �esto su to bili ili �slu�ajni uspjesi�, ili samo dobro upakirani komadi, ili dobri komadi s upakiranim motivom. Studentski centar, pod �ijom kapom radi ovo kazali�te, bio je prije trideset godina mjesto visokog intelektualnog i politi�kog rizika (ako se sjetimo Galerije Studentskog centra, programa eksperimentalnog filma i tribina �pet minuta poslije osam�) godinama nakon toga on se pretvorio u jeftinu studentsku trpezariju, da bi danas postao trgova�ko dru�tvo koje s jednakom stra��u raspravlja o mijenjanju plahti u studentskim spavaonicama kao i o programskoj orijentaciji &TD-a. Zagreba�ko sveu�ili�te kao formalni vlasnik Studentskog centra pa i &TD-a, ve� godinama se prema kulturi SC-a i &TD-u pona�a kao lo�a majka koja je digla ruke od svega, pa je danas taj atraktivni prostor vrijedan sedamdeset milijuna eura postao igra�ka u tajkunsko-politi�kim kombinacijama forsiranja gradske jezgre.
Sredinom devedesetih, &TD je �vi�e vremena provodio u pani�nom strahu da ne bude nekome prodan nego u estetskim zamislima na tragu Vjerana Zuppe�, ka�e njegova tada�nja direktorica Mani Gotovac i dodaje kako �ITD nikada nije dobio bitku prioriteta: organizacijsko-prostorna pitanja uvijek su bila va�nija od programskih�. 
O svemu tome biv�i direktor &TD-a i dana�nji dekan kazali�ne akademije u Zagrebu Vjeran Zuppa, ka�e sljede�e: �Teatar &TD kojeg smo vodili grupa suradnika i ja temeljio se na na�elima vrijednosti teksta i na na�elima vrijednosti glume. Bio je to teatar koji nije �elio pripadati partijskoj kulturi niti �kolskoj lektiri, ve� teatar studenata za studente. Ono �to se kasnije doga�alo bilo je ili oprezno hodanje po jajima u izboru predstava ili kazali�te 'efekta' bez sluha za sadr�aj ili kazali�te malogra�anske katastrofe koje najbolje prolazi kada do ni�ega ne dolazi.�
Nakon juri�a imaginacije i kazali�nog �totalnog nogometa� u sedamdesetima, &TD nije imao dovoljno snage u mutljagu javnog i politi�kog �ivota da sve ove godine izdr�i � drugo poluvrijeme. Da je, na primjer, samo u zadnjih petnaest godina &TD htio na sceni � kako samo on to mo�e � problematizirati hrvatske ratne godine, nacionalisti�ki zanos, sunovrat morala i propast srednje klase, postao bi klju�na to�ka u formiranju kriti�ke svijesti mladih u sljede�ih trideset godina. Umjesto toga, dr�ala se, kako se to u Zagrebu ka�e, figa u d�epu, odr�avali su se alibi teatarski kru�oci, a na repertoaru su se igrale predstave koje su se morale svidjeti i vladaru i narodu�
Koliko su za to odgovorni bezvoljni intelektualci, koliko agresivna politika (naro�ito u Tu�manovo vrijeme nacionalisti�kog zbijanja redova), a koliko negativna selekcija kadrova, ostaje pitanje nejasnih obrisa, ali nakon eksplozije pameti krajem �ezdesetih, za slu�aj &TD-a u godinama koje su slijedile mogla bi se slobodno primijeniti ona misao da su za kulturu najopasniji � polutalenti. Juri� multimedijalnih performansa koji danas haraju ovim teatrom posljedica je dvostrukog poraza ideje provokativnog teatra gra�anske provenijencije koju je pokopao upravo &TD. Ne samo da takvog teatra danas u &TD-u fizi�ki vi�e nema (kao uostalom i nigdje u Hrvatskoj) nego je nakon &TD-ovih bezvoljnih godina, povjerenje u lijevi teatar me�u mladom generacijom slabije nego ikad. Zato i nova direktorica &TD-a Nata�a Rajkovi� i njezini mladoturci, u prilog �kulture promjene�, s pravom mogu pitati: �Za�to se u &TD-u danas moraju igrati predstave koje se mogu igrati bilo gdje u gradu?�
Teatar &TD ostavio je iza sebe sje�anje na jedan veliki kulturni i intelektualni zna�aj, ali u stvarnosti je nakon svega ostavio veliku estetsku provaliju koju mlade generacije vi�e ne mogu premostiti. S pomalo autisti�nim predstavama mra�nog naboja, danas je ovo kazali�te osvojila generacija koja komunicira SMS porukama i koja je pobjegla u virtualni svijet tajnih znakova zato �to ju ovaj stvarni vi�e ne interesira, izme�u ostalog i zato �to &TD kroni�no nije imao dovoljno energije da bude kriti�ka konstanta i o�trica jezika jednog stvarnog vremena. �to �e biti dalje? Za razliku od vremena pamu�nog socijalizma, dana�nji problemi hrvatske postratne tranzicije barem su dvostruko te�i, mlada generacija marginalizirana je i pasivizirana izvana i iznutra, kultura je svedena na povr�nu zabavu za jednokratnu upotrebu, pa �to se ti�e dana�nje buke i bijesa nekih novih klinaca u &TD-u, �on o�ito jedini ima pravo na eksperiment i pogre�ku u najradikalnijem smislu�, kako ka�e zagreba�ki kazali�ni kriti�ar Igor Ru�i�.
Pri�a o (starom) &TD-u nije pri�a o nostalgiji i dobrim starim vremenima nego o problemu odgovornosti koji se u na�im dru�tvima, u mnogim oblastima, mo�e na�i na svakom uglu. Koliko god to naivno zvu�alo na Balkanu, ogovornost le�i u tome � kako u svemu tako i u kazali�tu � da pro�la generacija mora ostaviti onoj budu�oj neki kvantum stru�nih, estetskih i dru�tveno kriti�kih prosudbi kako ovima �to dolaze ne bi bilo dvostruko te�e. Tako ne�to teatar &TD nije u�inio, pa �kultura promjene� danas u tom istom kazali�tu li�i ponovno na herojski zahvat mladih s neizvjesnom budu�no��u.