Kako biste, u povjesnom i estetskom smislu, ome�ili pojam novog kazali�ta?
� Povjesno gledano, taj pojam ulazi u opticaj na prijelazu 19. u 20. stolje�e u kontekstu povjesnih avangardi i ono se prije svega javlja u otporu spram ne�ega �to mo�emo nazvati literarno-dramskim teatrom i predstavlja�ko-realisti�nim. Od tada do danas zna�enja tog pojma mijenjala su se kroz razli�ita povjesna razdoblja ili u razli�itim sredinama, pa tako i na�oj; amblematska je pojava Alfred Jarry i njegov Kralj Ubu, nakon toga Edvard Gordon Craig, Majerhold, Artaud, Brecht i mnogi drugi do danas. Bitno je da je zna�enje tog pojma i opseg prakse koji taj pojam obuhva�a bio podvrgnut stalnim izmijenama: onog �asa kada se jedna novokazali�na praksa normira i institucionalizira, postaje ne�to �to je prezrelo i tada dolazi do smjene paradigmi.

Koje su tipi�ne to�ke prijeloma izme�u klasi�nog i novog kazali�ta?
� Spram literarnog dramskog teksta novo kazali�te ne tra�i samo nove mogu�nosti interpretacije nego si uzima za pravo da zadire u njegovo tkivo; da ga preslaguje, premontira, suo�ava i dramatur�ki preispituje. Novo kazali�te ne �eli vi�e biti �materijalni otisak teksta�, kako Artaud naziva konvencionalno kazali�te u Zapadnoj Evropi, nego ide do toga da neki kazali�ni autori smatraju da se literatura mo�e ukinuti ili tretirati kao materijal neobilje�en tradicionalnim �itanjem ili shva�anjem. Kada je rije� o realizmu u glumi, novo kazali�te tra�i druga�iji odnos prema stvarnosti. Ono je mijenja, transformira i tra�i razli�ite stilove preoblikovanja na�e slike svijeta u kazali�tu. Od pojave ekspresionizma, nadrealizma i konstruktivizma, povjesno avangardni stilski pravci idu sve do toga da �e � u luku od nekoliko desetlje�a � John Cage utvrditi da je kazali�te �sve ono �to �ujemo i vidimo� ili �e ga Tadeusz Kantor opisati kao �nulti teatar�. To je onaj teatar kojim se ni�ta ne reprezentira ve� se u njemu ne�to percipira, dobivaju se podra�aji iz prirode i svijeta koje se u tom �asu, kada ih mi primamo, mogu nazvati teatrom. Novo kazali�te razvija se u rasponu od bujanja ideja o tome �to jest teatar, u otkrivanju �teatralnosti teatra� koji ima svoj zaseban jezik i ne �eli biti reprodukcija zbilje i reprezentacija teksta, do toga da se u potpunosti negira svaka na�a predod�ba o tome �to teatar uop�e jest. U tom rasponu mogu�nosti su enormne.

Kako je novokazali�ni luk izgledao u Hrvatskoj?
� U Hrvatskoj prvo zati�emo fazu koja doti�e razdoblje evropskih povjesnih avangardi i njezin najzna�ajniji predstavnik je Branko Gavella koji koristi pojam novog kazali�ta u svom tekstu �Putevi k novom teatru� iz 1928. Avangardan je bio njegov na�in na koji je konceptualizirao u esteti�kom i socio-eti�kom smislu glumu i zadatke glume, a tu je bio i Kalman Mesari�, autor teksta �Avangardisti�ka scena�. Novo kazali�te obnavlja se sredinom �ezdesetih IFSK-om i studentskim teatrom, zatim se transformira u sedamdesetima s Danima mladog teatra, s Cocolemocom i Brankom Brezovcem, Pozdravima i Ivicom Boban, Kugla glumi�tem i njegovim akterima Zlatkom Buri�em � Ki�om, Damirom Bartolom Indo�em, Dunjom Koprol�ec, �eljkom Zoricom �i�om, Zlatkom Svibenom.... Slijede�a faza je Eurokaz, Tjedan suvremenog plesa, zatim slijedi tranzicijsko razdoblje krajem osamdesetih i po�etkom devedesetih i nova generacija istra�iva�a, uz pojavu �asopisa �Frakcija�, 1996,� koja je toliko raznorodna da ju ne mo�emo svesti na jednu definiciju novog kazali�ta.

�to je osnovna estetska preokupacija novog kazali�ta u Hrvatskoj?
� Jedan od prvih izazova novog kazali�ta u Hrvatskoj jest otkrivanje procesa operiranja kazali�nog meha-nizma, �to postaje va�nije od ne�ega �to zovemo odr�avanje reprezentacijske funkcije. U sredi�tu interesa vi�e nije predstava ve� proces proizvo�enja predstave. Tijekom cijelog 20. stolje�a novo kazali�te razotkrivalo je mehanizme kako se proizvodi iluzija, ali je ono u me�uvremenu do�lo u takvu kriti�nu fazu u socio-kulturnom i politi�nom smislu, tako da je danas novo kazali�te potpuno zaokupljeno pitanjem svoje proizvodnje, jer time prepoznaje pitanje svog opstanka i svog smisla. S tim u vezi, sve izrazitije kazali�na praksa dolazi u intenzivnu komunikaciju s teorijom i sve �e��e se suo�avamo s time da se teoreti�ari pridru�uju izvedbenoj umjetnosti i izvedbeni umjetnici postaju teoreti�ari. Ovdje je va�no napomenuti da �e najzna�ajnija svjetska krovna udruga koja pokriva podru�je inovacija u izvedbenim umjetnostima Performance Studies International odr�ati u lipnju 2009. svjetsku konferenciju u Zagrebu koju organizira Centar dramskih umjetnosti i teatar ITD. O�ekujemo vi�e od 400 gostiju, umjetnika, performera i teoreti�ara sa svih strana svijeta.

Postoji mi�ljenje da se novo kazali�te bavi samo sobom i da je odustalo od dru�tvenog anga�mana?
� Ukoliko �eli biti politi�ki anga�irano, dana�nje kazali�te se ne mora nu�no baviti politi�kim temama, jer se u relativnim slobodama koje imamo time bave drugi: mediji, stranke i NGO-i,�� koji izra�avaju politi�ke stavove koje je u vremenu povjesne avangarde izra�avao teatar, ako se sjetimo vremena politi�kog kazali�ta Ervina Piscatora ili dijalekti�ke analize ideologije Bertolta Brechta. Danas politi�ki izazov predstavlja pitanje da li kazali�ni umjetnici mogu kreirati neki drugi tip organizacije zajednice i odnosa koje se razlikuje od onih u kojima funkcionira kazali�te koje reproducira na�in na koji funkcionira dru�tvo. Dana�nje institucionalno kazali�te je hijerarhizirano, specijalizirano i disciplinarno podijeljeno, pa je najbolje vidjeti kako se proizvode predstave u kazali�nim institucijama kao �to je Hrvatsko narodno kazaliste ili Gavella i kako se to radi u jednoj skupini kao sto je Bad Company.
Ono �to novom kazali�tu postaje bitno jesu ti konkretni izvo�a�i, na�in kako oni realiziraju svoje ideje u kreativnom procesu a ne kako se uklapaju u ne�to �to je stvorila vi�a instanca.

Gdje se u svemu tome nalazi teatar ITD?
� Teatar ITD se nalazi u prijelaznoj fazi jer se �eli definirati prema estetikama koje ho�e promovirati u svom prostoru, prema tipu organizacije koji je primjeren nezavisnoj sceni izvan dr�avnog aparata i lokalne uprave, a s druge strane zavistan je od tr�i�ta, javnog financiranja i formalno pravno od Studentskog centra i konstelacija unutar njega. U ITD-u se stvaraju neke nove i bitne predstave, konceptualizira novi tip odnosa i organizacije i formiraju nove generacije autora, redatelja, glumaca, koreografa i teoreti�ara. U njemu se danas nalazi tridesetak ljudi koji su u istra�iva�kom teatru relevantni i na lokalnom i na me�unarodnom nivou: grupa Bad Company, vrlo ozbiljna plesna udruga Sandre i Selme Banich, tu je Ivana Sajko, dramska autorica koja je potpuno preokrenula predod�bu o tome �to je to dramski tekst, redatelji Oliver Frlji� i Anica Tomi�, koreografi Nikolina Prista�-Bujas, Pravdan Devlahovi�, Marijana Kraja�, �eljka San�anin, uz srednju generaciju Vilija Matule i Damira Bartola Indo�a... Teatar ITD je jo� uvijek u kriti�noj situaciji i da li �e se on iz toga izvu�i � vidjet �emo. To je proces koji traje godinama i koji je zapo�eo dosta naglo, mo�da i previ�e naglo, i izazvao je �itav niz nesporazuma oko toga �to ITD ho�e i mo�e, a meni se �ini da je on pred velikom prilikom koju mo�e iskoristiti a mo�e i za �as sve uprskati.

Kako se novo kazali�te u Hrvatskoj snalazi u okru�enju javnih institucija?
� Statisti�ka je �injenica da, kada stavimo financijski ulog koji javni fondovi u Hrvatskoj ula�u u inovativno kazali�te u odnosu na relevantnost tog teatra u me�unarodnom kontekstu, nalazimo se u stra�nom disbalansu. Hrvatski teatar danas u svijetu jest relevantan po plesnoj sceni, skupinama kao �to su Bad Company i autorima kao �to su Rajkovi�-Jel�i� ili u devedesetima Borut �eparovi� i Monta�stroj, Gordana Vnuk i Branko Brezovec. To je pet ili �est iznimno zna�ajnih faktora hrvatske prezentnosti na me�unarodnoj sceni, tu je �asopis �Frakcija� zahvaljuju�i kojem je dobivena organizacija me�unarodne konferencije, ali svi oni nisu dovoljno prepoznati u doma�oj javnosti. Apsurdna je situacija da Bad Company dobiva od evropskih fondova zna�ajna sredstava za produkcije ili turneje, a novac koji dobivaju od grada Zagreba nije dostatan za jednu najobi�niju predstavu. Kada se vidi kalendar evropskih gostovanja ove grupe, onda se postavlja pitanje: za�to promociju jednog od najprobita�nijih hrvatskih kazali�ta ne financira na�a dr�ava nego stranci?

Imate li kakav finan-cijski patent za ovakvu situaciju?
� Moje osobno mi�ljenje je da kazali�ta poput Kerempuha, Komedije i Histrionskog doma koji proizvode komercijalni teatar, ne�to �to u normalnom svijetu nazivamo entertainmentom, nisu kazali�ta koja treba financirati iz prora�una. To su kazali�ta koja funkcioniraju po tr�i�nom principu, �to je vrlo legitimno, ali onda to zna�i da se moraju financirati preko ulaznica, sponzora i reklama. Umjesto �to se tro�e milijunski iznosi za komercijalne predstave tipa Kidaj od svoje �ene, koje ne uspijevaju opravdati svoju vrijednost na tr�i�tu, ta sredstava treba preusmjeriti u jedan kulturno-politi�ki zahvat zahvaljuju�i kome bi kazali�te opstalo kao umjetnost a ne bi bilo tek prilika za reprezentaciju nacionalnih tradicija, odigravanje gra�anskih rituala ili za profit.�

Za�to prosje�na kazali�na publika u Hrvatskoj ne prepoznaje vrijednost novog kazali�ta?
� Uobi�ajena gra�anska publika jest inertna u odnosu na izvedbe novog kazali�ta, ali do te inercije dovelo je ovakvo meko kuhana, bezbolna i trivijalna produkcija koja dominira u institucionalnim kazali�tima. Rje�enje za to je neprestano upozoravanje na �injenicu da se, na primjer, u ITD-u ne odigravaju samo istra�iva�ki eksperimenti i hermeti�ne i neshvatljive predstave �irim gledateljskim masama, nego se na scenu postavljaju i krajnje relevantni dramski tekstovi na neke druge na�ine, te da se anga�iraju veliki umjetnici. Ana Kari� je �lanica ansambla ITD, u predstavi Didona i Eneja nastupa Vlatka Or�ani�, jedna od na�ih najboljih sopranistica, tu su i mladi i ve� afirmirani glumci Nata�a Dangubi�, Mislav �avajda i mnogi drugi. Nema druge nego treba do�i i poku�ati vidjeti �to se u ITD-u stvarno doga�a.

Kakav je odnos novog kazali�ta i festivala Eurokaz koji je novo kazali�te promovirao u osamdesetim i devedesetim godinama sve do danas?
� Za novo kazali�te mo�e se re�i da je danas postalo scena, forum koji okuplja kriti�ku masu onih koji su na razli�ite na�ine i razli�itim strategijama � kao �to je, recimo, akcija �Pravo na grad� � povezana s drugim sektorima nezavisne kulture ili nevladinog dru�tva. Rije� je o tipu mi�ljenja koji se ne zaustavlja samo na kazali�tu nego na mi�ljenju kulture i dru�tva koje je uzajamno povezano. Novo kazali�te ne pri�injava samo skup nezavisnih �elija, to je mre�a ljudi koja na razli�ite na�ine pravi svoje projekte i ostvaruje svoj utjecaj. Taj utjecaj nije malen, niti medijski niti politi�ki, i zato je to situacija druga�ija od vremena Eurokaza koji je svoj utjecaj gradio na nekoj vrsti estetskog ekskluzivizma, organizacije po principu klike i vezanosti za re�im po sistemu filijale u kojem je �elio ostvariti autonomni polo�aj. Danas Eurokaz ne dobiva podr�ku od nove scene nego od iste politi�ke ekipe iz osamdesetih koja je u me�uvremenu zauzela � najbolji primjer je Du�ko Lju�tina � neke pozicije vlasti. Danas je pitanje kako �e Eurokaz, koji nesumnjivo ima povijesnu va�nost, opstati u novoj situaciji.

B. M.