NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2005. broj 4 godina XLI oktobar-decembar YU ISSN 0036-5734

GLASA�KA KUTIJA
... ILI POZORI�NI PADE�I
(u ulozi antinovinara) Maja PELEVI�

 

Kao �to na�e pozori�te, na neki na�in, sve �e��e dobija predznak op�teg mesta, tako su i rasprave o njemu postale dosta jednoli�ne. Kada sam odlu�ila da pokrenem ovu rubriku, reakcije mojih kolega uglavnom su bile pozitivne, ali upu�ivana su mi i ve�ita pitanja koja se vrte u magi�nom krugu: �ta je s na�im pozori�tima? Ko je kriv?
Za�to se ne pru�a �ansa mladim autorima? Kako do�i do upravnika? Da li se �itaju tekstovi? Koliko god se ova pitanja ponavljala, smatram da to nije dovoljan razlog da se o njima �uti. �injenica da se mnogi mladi ljudi bune, ukazuje na to da je ne�to definitivno trulo u srpskom pozori�tu. I treba da galamimo! I treba da se bunimo! I treba da postavljamo ista pitanja i dajemo iste odgovore dok jednog dana upravnicima ne postane dosadno da rade u gluvoj sobi. Pro�le godine, u kancelariji projekta NADANova drama, Milan Markovi�, Filip Vujo�evi�, Milena Bogavac i ja imali smo priliku da za televiziju ka�emo �ta mislimo o pozori�tu i upravnicima. Mnogi su nam rekli da �e nam pljuvanje po re�imu do�i glave. Ali �ta se desilo? Naredne, ta�nije ove sezone, drame su nam postavljene u beogradskim pozori�tima. Kako je do toga do�lo i da li je na�a pobuna delotvorna, i dalje ne znamo, ali rezultati su tu.
Nema revolucije bez ulice. A svima je poznato da nam je glasa�ka kutija godinama bila kriva i odre�ivala sudbinu na ovaj ili onaj na�in. Nju smo optu�ivali, protiv nje smo se borili, kroz nju smo se nadali. Zato sam glasa�ku kutiju izabrala kao metaforu. Ona poprima razne oblike i trpi razna pitanja. Svi imaju pravo glasa. Mladi �e na taj na�in imati mesto gde �e javno mo�i da se izja�njavaju o svojim problemima, da polemi�u i daju savete. Tako�e �e mo�i otvoreno da se bune, bez ikakvih ograni�enja i tabua. Ako ti se ne svi�a odre�eni upravnik, u slede�em broju �e� glasati protiv njega. I tako u nedogled. Jer nedogled je jedina kategorija koja nema kona�nost kao ni pozori�te, ako ga budu stvarali mladi.

PADE�I U POZORI�NIM REPERTOARIMA
Ko? �ta? Koga? �ega? Kome? �emu? Koga? �ta? Hej! S kim? S �im? O kome? O �emu?

U�estvuju:
Gvozden �uri�, pozori�ni reditelj
Milica Konstantinovi�, dramska spisateljica
Boris Lije�evi�, pozori�ni reditelj
Aleksandar Brki�, pozori�ni producent
Katarina Eri�, glumica i pijanistkinja
Milena Bogavac, dramska spisateljica

�ta mislite o postoje�im pozori�nim repertoarima?
Gvozden: Nemam generalni stav, mogao bih eventualno da sudim o pojedina�nim primerima.
Milica: Postoje�i pozori�ni repertoari u Srbiji zapravo su primer nepostojanja repertoarskih politika. Ako uzmemo da je definicija repertoarske politike na�in ure�enja, u ovom slu�aju pozori�nog repertoara i odabira jedne ideje po kojoj �e neki tekstovi, glumci, reditelji itd. biti uvr�teni u repertoar nekog pozori�ta, onda je jasno da je repertoarska politika svih pozori�ta kod nas idejno bledo definisana i vo�ena ekonomskim motivima (minimalnim tro�kovima) i poku�ajima da se u pozori�te privu�e �to vi�e po�tovalaca i ljubitelja pozori�ta, �iji je broj evidentno umanjen u poslednje vreme.
Katarina: U na�im pozori�tima, kao i uop�te u dru�tvu, vrlo je popularan kult li�nosti. O repertoaru, na primer Ateljea 212, tokom godina svi govore kao o "Mirinom Ateljeu", "Mucijevom Ateljeu" ili "Cveletovom Ateljeu". To zna�i da �e se odre�eni repertoar, nije bitno kakav, odr�ati ukoliko ga podr�ava dovoljno jaka li�nost. Popularni ili cenjeni upravnik deluje kao anestetik na kriti�are i pozori�nu javnost, a u publici tek veoma retko neko glasno komentari�e gluposti na sceni.
Boris: Godinama se ve� pri�a kako pozori�ta ne rizikuju, samo �ekaju zicere, te zbog toga ne daju �ansu mladim ljudima da probaju, pa i da pogrije�e ako treba... Pri�a se i da treba igrati mlade pisce, pa i ako to nisu ne znam kakvi komadi, jer �e se na taj na�in stvoriti klima iz koje �e se roditi veliki pisci. I onda se iz te ideje rodi NADA projekat, a potom i Projekat 3 u SNP-u. Prve godine u Projektu 3 re�irali su prili�no etablirani reditelji i ve� time Projekat nije bio dosledan svojoj ideji, ali mnogi su rekli da je uspio. U redu. Slede�e godine se Projekat 3 ostvario u pravom smislu: mladi pisci, njihovi prvi komadi i mladi reditelji koji od komada iz u�eg izbora biraju ono �to bi re�irali. I onda je re�eno da su to "medve�e usluge" piscima i rediteljima, da su predstave lo�e... I ospe se paljba po Projektu 3. Gdje je tu ta pri�a o mladim ljudima koji imaju pravu na to da njihova prva re�ija ne bude njihova najbolja re�ija?! Gdje je pri�a o stvaranju klime?! O ulogu za budu�nost?!

Da li su pozori�ta dosledna u svojoj repertoarskoj politici?
Boris: Smatram da su u mnogim pozori�tima u zemlji repertoari prili�no nedosledni. Jedan od problema je taj �to ne postoje timovi koji osmi�ljavaju repertoar, ve� repertoari �esto NASTANU... Naj�e��e prema tome �ta bi koji reditelj �elio da re�ira. Dakle, repertoari se u ve�em broju slu�ajeva prave sami od sebe, spontano.
Milica: Ve�ina pozori�ta nije dosledna u sprovo�enju repertoarske politike, a izuzetak su pozori�ta s jasno definisanom repertoarskom politikom namenjenom de�jem auditorijumu (npr. Pozori�tance "Pu�", "Bo�ko Buha", Pinokio).
Gvozden: Ne. Ima dosta improvizacije, �to je valjda normalno?! Ili nije?

Ako je odgovor na prethodno pitanje negativan, koji razlozi, po va�em mi�ljenju, onemogu�avaju sprovo�enje dosledne repertoarske politike?
Milica: Razlozi su pitanja odgovornosti (ili pitanja za odgovorne).
Gvozden: Oslanjanje na improvizaciju, ili sistem "lako �emo!?" ili �"onaj tekst u �utoj fascikli bolji je od onog u zelenoj".
Boris: Veoma je kompleksan problem. Ovaj odgovor ne�e biti potpun, ve� �e odgovor na svako slede�e pitanje nositi poneki razlog. Naime, ne mislim da su upravnici bauci koji rade protiv pozori�ta. Ve� godinama zamjera im se odsustvo repertoarske politike i siguran sam da svi poku�avaju da je sprovedu. Ali repertoar mo�e da bude ne znam kako osmi�ljen, ako su predstave lo�e. Osnovni problem je vjerovatno isti kao u svakoj oblasti na�eg dru�tvenog �ivota - to �to smo mi mala i siroma�na zemlja, bez mnogo reditelja i glumaca, bez podsti�u�e konkurencije. Mogu upravnici ne znam �ta planirati - �ta ako ne na�u reditelje koji �e to re�irati. Plastelin Sigarjeva stoji na sajtu Ateljea 212 ve� nekoliko godina, jo� uvijek se niko nije prihvatio da to re�ira. Sje�am se knji�ice koju je na kraju pretpro�le sezone izdalo Beogradsko dramsko pozori�te, s naslovima koje namjeravaju da postave u (sada ve�) pro�loj sezoni. Ne�to od toga ve� su uradili, a mnogo toga i nisu. Za�to? Znam da su imali u planu. Naravno, mislim ipak da je to dobar put i da se u tako ne�to mora krenuti.

Da li je upravni odbor re�enje?
Milica: Upravni odbori bi, generalno govore�i, bili bolji od autokratskog vo�enja, ali, u tom slu�aju nametalo bi se pitanje validnosti tih odbora, zbog izuzetno proaktivnog delovanja na�e sredine i njenog dinami�no nestabilnog karaktera na politiku bilo koje vrste. Zbog svega toga niko ne mo�e s precizno��u da ka�e �ta je bolje.
Boris: Da je upravni odbor rje�enje, ne bi do�lo do ovog upitnika. Svako pozori�te ima upravni odbor, a mi opet pravimo glasa�ku kutiju. Mislim da upravni odbor mo�e biti od ogromne pomo�i pozori�tu, naro�ito ako su u njemu autoriteti poput Ognjenke Mili�evi�, Bora Dra�kovi�a i dr. mada se �esto i u upravne odbore uvuku neki tipovi koji zna�aj tog tijela degradiraju.
Gvozden: Mo�da. Ali ako u njemu ne sede sprema�ica, domar i portir onda to i nije upravni odbor.

Da li dosledna repertoarske politika uti�e na gledanost pozori�nih predstava?
Gvozden: Oduvek me zanima �ta je to �to uti�e na gledanost pozori�nih predstava!
Milica: Dosledna politika bi uticala na gledanost ako bi marketin�ki i idejno bila opravdana, gde se pod marketingom podrazumeva proces zadovoljenja na relaciji pozori�te-gledalac.
Katarina: Odziv publike ili odlazak ve�eg broja prisutnih posle prvog �ina trebalo bi da skrene pa�nju upravi, �to se uglavnom ne de�ava. Ako upravnik voli neku predstavu, on ne�e kriviti sebe ili ansambl �to niko ne dolazi to da gleda, ve� publiku koja "ne kapira, koja je puna primitivnih Balkanaca, neobrazovana, prosta, rigidna" itd. Postoji, naravno, i druga vrsta publike koja nervira upravnike pozori�ta: mladi, obrazovani, otvoreni, a nezainteresovani. "�ta �ete, svi su letargi�ni, nikog ne zanima kultura", re�enica je koju, da budem iskrena, ne govore samo upravnici pozori�ta ve� i organizatori koncerata, izlo�bi, performansa... Zapravo, letargi�ni su organizatori, ne publika. Iz nekog razloga, njima je ispod �asti da animiraju publiku i stalno se vajkaju �to je ba� njima zapalo da se bave pozori�tem u ovoj "u�maloj Srbiji".
Boris: Da, ali nisam siguran da je to presudno. Mislim da je presudan dobar ansambl i dobri reditelji. To, naravno, podrazumijeva i dobar bud�et. Dok god imamo ansamble u pozori�tu, smatram da i sastav glumaca treba da bude agens koji uti�e na repertoar. Dakle, ako ove sezone imamo idealnu podjelu za Noru ili Per Ginta ili Makbeta onda tu mogu�nost ne treba odbacivati jer se ne uklapa u na�u te�nju da repertoar pribli�imo nekoj evropskoj repertoarskoj politici.

Na koliko godina bi upravnici trebalo da se menjaju?
Milica: Bez obzira na to koliko je neko dobar kao upravnik, mislim da je institucija ve�itog upravnika demokratski neprimerena. Mislim da je period od pet godina sasvim dovoljan da se jedan �ovek poka�e i doka�e na toj funkciji.
Boris: Najbolje bi bilo kada bi kvalitet njihovog rada mogao da im odre�uje mandat. To zvu�i malo uop�teno, ali ako se neko poka�e kao uspje�an upravnik i ispolji talenat za vo�enje pozori�ta - za�to bismo ga se odricali? Zbog pravila da upravnik mora da se promjeni. Tada bi pravilo radilo protiv nas. Problem je �to su relativizovane vrijednosti pa je te�ko ocijeniti da li je neki upravnik dobro radio ili ne. Vi�e se ne zna ni �ta je kriterijum.
Gvozden: Mo�da da se primeni "nepisano pravilo" iz ameri�kog fudbala, a to je da se svakom treneru daju tri sezone da napravi rezultat, u suprotnom dobija otkaz. Mada, iskreno, ne mogu da na�em vezu izme�u ameri�kog fudbala i na�ih pozori�ta.

Ako su va�e impresije negativne da li mislite da postoji �ansa da se situacija u narednih nekoliko godina, decenija, promeni?
Gvozden: Sigurno �e se promeniti.
Milica: Ja sam optimista po pitanju situacije u pozori�tu, jer Fakultet dramskih umetnosti jedna je od retkih institucija te vrste u svetu i jer sigurno postoje kvalitetni i talentovani ljudi koji �e doprineti sveop�tem izlasku iz posleratne depresije.
Boris: Naravno, i ve� se mijenja, ali kao i kod sprovo�enja Bolonjske deklaracije, ne mo�emo mi preko no�i prihvatiti sistem koji je Velika Britanija sprovela relativno lako. Ne bi bilo zgoreg anketirati javnost na temu �ta bi to publika �eljela da vidi. Koji komad. Naravno, ispitanici bi bili izabrani, ne bi to bila anketa za �iroke mase. Dr�ava bi trebalo da investira u nove scene koje �e postavljati savremene komade.

Ko je kriv: upravnici, direktori drame, dramaturzi, glumci, producenti, publika ili neko drugi?
Gvozden: Uvek je kriv neko drugi!
Katarina: Uvek je kriva uprava. I obrnuto, uspeh predstave je uspeh uprave, pre svega. Zato i postoji, da preuzme odgovornost, da stvori uslove za rad svima, da napravi atmosferu u kojoj �e predstava nastati, a zatim da se potrudi da ona i za�ivi. Neki upravnici u�ine sve za predstavu dok se radi, u�u�kaju reditelja i glumce, a niko van pozori�nih zidova ne zna da se predstava sprema. Neki umeju da izreklamiraju i najgoru glupost. Naravno da potencijalnu publiku treba informisati, aktivirati, pa i odgajati. Sva britanska pozori�ta imaju radionice za klince i njihove roditelje, jednom nedeljno ili mese�no, koje su besplatne. Zapravo, uprava na�e sredstva da plati svoje najpopularnije glumce koji onda animiraju lokalnu publiku i privla�e je na predstave. Kad to pomenete na�im glumcima, oni se smeju: kakva, bre, deca?
Milica: �to se ti�e krivice, i ona je pitanje odgovornosti na svakom nivou.
Boris: Ako krenemo da tra�imo krivca sti�i �emo do Uro�a Nejakog.

Da li se u pozori�tima �itaju svi ponu�eni tekstovi?
Gvozden: Ne. Nema se vremena. Ko �e jo� i sve tekstove da pro�ita?!
Milica: Jedna od pozitivnijih stvari u na�im pozori�tima jeste ta �to se tekstovi uglavnom �itaju.
Boris: Nije samo to problem. �ak i da se pro�ita, doga�a se da tekst odjednom POSTANE dobar i zanimljiv tek kada ga preporu�i neko od onih kojima se vjeruje. Tek tada se o komadu pi�e, negdje se i postavi, a ti si ga prije toga mjesecima nudio i nailazio na odbijanje. Mogu da navedem barem deset takvih primjera.

Kada zami�ljate sastavljanje repertoara u nekom pozori�tu, kako to izgleda?
Gvozden: �iribu-�iriba! Ili: "Do�i �e Mija� i izvu�i �e nam sezonu!"
Boris: Oslu�kivanje doga�aja u zemlji i svijetu, oslu�kivanje pozori�nih trendova u svijetu, pra�enje repertoara stranih pozori�ta kroz strane �asopise tipa "Theater Heute" i dr. Sagledavanje ansambla i toga �ta bi ansamblu odgovaralo... dakle, da li postoji glumac za koga je pravo vrijeme da odigra odre�enu ulogu. Tako�e gorepomenuta anketa javnosti...

Da li na kreiranje repertoarske politike vi�e uti�u umetni�ki kriterijumi ili neki drugi (politi�ki, ekonomski...)?
Gvozden: E, ovo i mene jako interesuje. Mo�da neko mo�e da mi pomogne i odgovori mi na ovo pitanje?
Milica: Mislim da danas na kreiranje repertoara, na�alost, najvi�e uti�u ekonomski kriterijumi, a idealno bi bilo uzeti u obzir realni optimum sva tri kriterijuma.
Boris: Razne okolnosti. Znam primjer kada se ansambl protivio odluci da se postavi savremen, osvjedo�en komad koji bi repertoar pozori�ta zaista usmjerio u jednom veoma odre�enom pravcu. I glumci su redom vra�ali uloge. Upravnik, koji je na�ao da je i pored svega toga potrebno da se komad na�e na repertoaru, doveo je glumce sa strane i postavljen je komad, ali zbog toliko gostuju�ih glumaca pozori�te nije moglo da odr�i predstavu. Kako bismo nazvali taj kriterijum?

Koji kriterijum bi za vas bio dominantan kada biste se na�li u poziciji da odlu�ujete?
Gvozden: Bojim se te situacije da ja odlu�ujem, ko zna �ta bi se de�avalo! Verujem da bih postao okrutni suveren i nedodirljivi "bog"!

Mr Aleksandar Brki�, pozori�ni producent
POZORI�NI REPERTOAR ILI BASNA O POGRE�NOM KOORDINATNOM SISTEMU

"To je ludilo. Jedno ludilo, sastavljeno od bezbroj ludila na jednom mestu!"
Kristijan Golubovi� (Janko Baljak, Vidimo se u �itulji)

Pri�u o repertoaru beogradskih pozori�ta ne mogu zapo�eti pri�om o pozori�nom repertoaru. Nisam siguran kada bi ta�no ona mogla do�i na red zato �to je samo povr�inski, pojavni oblik mnogo dubljih problema na�e nepostoje�e kulturne politike na skoro svim nivoima, kao i su�tinskih problema pozori�ta u zemlji Srbiji (be�e li jo� uvek & Crnoj Gori?). Prilikom razmatranja repertoara pozori�ta Srbije i Crne Gore �ini mi se da se od samog po�etka gre�kom kre�e od analize ve� postavljenih ta�aka u koordinatnom sistemu. Taj sistem je prvi faktor koji se mora menjati.
�to vi�e razmi�ljam o tome �ta smo podrazumevali Onda, dok smo tako energi�no uzvikivali re� "promena", to sam vi�e siguran da njene su�tine nikada nismo bili ni svesni. A kada smo to i postali, bilo je kasno. Nekima je odjednom postalo dobro i bez promene, a drugima je ponestalo snage da se za nju ponovo bore. Oni tre�i (da budem do kraja po�ten, nema ih mnogo) jo� rastu, i nadam se da su nestrpljivi. U stvari, znam da jesmo. Profesionalizam na svim nivoima, sistem i kreativne ideje dovedene na nivo umetni�ke ideologije. Prostor za eksperiment i pravo na gre�ku. Moderan sistem pozori�nog obrazovanja, zasnovan na relevantnim programima i ljudima. Producenti na �elu pozori�nih ku�a. Dramaturzi u jezgru pozori�ta. Iskrena potreba za pravljenjem pozori�ta.
vs.
Reditelji i pisci igraju uloge menad�era pozori�ta. Nepostojanje smislenog sistema evaluacije rada pozori�nih ku�a koji se temelji na umetni�kim i finansijskim uspesima. Pozori�ne predstave koje li�e jedna na drugu bez dovoljne komunikacije s vremenom u kome nastaju. Samozadovoljni reditelji �ije predstave, uz par izuzetaka na nivou incidenta, ne donose ni�ta novo. Pa - ko na kraju bude ja�i.

Milena Bogavac, dramska spisateljica
ANTIDRAMA

U fajlu koji sam dobila, nazna�eno je da na pitanja mogu da odgovorim u bilo kojoj formi. Mogu da napi�em tekst, bajku ili pesmu. Budu�i da se sva pitanja odnose na pozori�te, ja �u probati da napi�em antidramu. Dakle: dijalog. Pitanja i odgovori, tema i ideja, i ako radnje u klasi�nom smislu te re�i - nema.
Scena: �ta mislite o postoje�im pozori�nim repertoarima?
Ja: Mo�e lak�e pitanje za ni�u ocenu?
Scena: Za ni�u ocenu? Ko ti je uop�te rekao da odgovara� za visoku ocenu? ...Ipak, mo�e. Pitanje za dvojku: Da li su pozori�ta dosledna u svojoj repertoarskoj politici?
Ja: Ne.
Scena: To je ta�an odgovor. Idemo dalje. Koji razlozi onemogu�avaju sprovo�enje dosledne repertoarske politike?
Ja: Zar ono malopre nije bilo dovoljno za dvojku?
Scena: Naravno da nije. I slede�i put poku�aj da sastavi� slo�enu re�enicu. I to se boduje.
Ja (Poku�avam da sastavim slo�enu re�enicu): Pa... Ne mo�e� dosledno sprovoditi ono �to ne postoji. Kada bi u srpskim pozori�tima postojala odre�ena repertoarska politika, bilo bi mogu�e sprovoditi je. Dosledno ili manje dosledno. U svakom slu�aju, imali bimo od �ega da po�nemo.
Scena: Da li je upravni odbor re�enje?
Ja: Ne. To bi bilo jo� gore. Pozori�ta ovde i tako neguju �izofreni repertoar, iako repertoare uglavnom sklapa jedna do dve osobe. Sad samo za mislite ceo upravni odbor! I svako sa svojom idejom o repertoaru... Prvo bi danima ve�ali, posle bi glasali, pa bi se tukli, najja�i bi sproveo svoju ideju, a ostali bi samo mogli da laju po pozori�nim novinama ili foajeima... Sve u svemu: ne bi bilo nikakve razlike.
Scena: Da li dosledna repertoarska politika uti�e na gledanost predstava?
Ja: Mislim da uti�e. Dobro je kad zna� �ta ti se gleda, i gde takve stvari mo�e� da pogleda�. Kada bi repertoari stvarno bili dosledni, svako pozori�te imalo bi svoju vernu publiku. U na�em slu�aju, takva publika gotovo da ne postoji. Mi smo publika - jedni drugima. Pozori�tanci se igraju pozori�ta. Samo ljudi koji se bave pozori�tem o tome ne�to i razmi�ljaju. Svi ostali dobiju karte preko radija, odu da utucaju ve�e i sasvim im je svejedno da li gledaju �ekspira ili Maju Pelevi�. Pitanje od esencijalnog zna�aja je gde �e posle da odu na pi�e.
Scena: Na koliko godina bi upravnici trebalo da se menjaju?
Ja: Uop�te ne bi trebalo da se menjaju. Funkcija upravnika trebalo bi da bude nasledna. S kolena na koleno. To bi pomoglo doslednosti repertoara. Ovako, svaki novi upravnik otkriva toplu vodu u bojleru. Trudi se da izbri�e sve tragove svog prethodnika, pa makar to zna�ilo da od jednog pozori�ta na silu pravi drugo. Upravnici su u stalnom strahu da �e biti smenjeni. Treba ih osloboditi tog tereta. Onda bi stalo�enije razmi�ljali.
Scena: Da li postoji �ansa da se situacija u narednih nekoliko godina, decenija, promeni?
Ja: Situacija se stalno menja. I u tome je problem. Sve su te promene nekako ve�ta�ke. Nakalemljene. Svi misle da istorija po�inje od njih. Tako da smo, manje-vi�e, ve� sto godina stalno na po�etku.
Scena: Ko je kriv?
Ja (Pevam selja�ki �lager): Zar je va�no ko je kriv, kad se ve� sve to desiiiii?
Scena: Nemoj da peva�, nisi na �asu muzi�kog!
Ja: Za razliku od �asova muzi�kog koji postoje, �asovi "dramskog" ne postoje u na�em obrazovnom sistemu. Ako nekog treba okriviti, treba okriviti �kolstvo. Plan i program op�teg obrazovanja, u kom nema mesta za pozori�te, ali zato ima za kvadratne jedna�ine koje �ete zaboraviti onog �asa kad iza�ete iz klupe. (Malo zastanem, sre�na �to sam se ovako univerzalno izvukla iz neprijatne situacije. Zatim duboko udahnem, i nastavim u manifestnom maniru.) Drama je ne�to �to je uvek postojalo! Pozori�te je staro koliko i �ove�anstvo ali u osnovnim i srednjim �kolama o tome ne�ete nau�iti ni�ta. Zato nam je publika needukovana. I pozori�te nije organski deo na�e sredine, na�ih �ivota. Prava publika ne postoji, a bez prave publike nema ni umetnika. �ta, to je vama sme�no? Pa, smejte se. Svejedno. Ja mislim da je za lo�u situaciju u pozori�tu kriv obrazovni sistem i njegovo apsolutno ignorisanje drame. Dramu u �kole, pa da se buba! (Iz OFF-a se �uju ovacije, skandiranje, aplauzi i zvi�danje mase.) Je l' tako, drugovi? (Iz OFF-a masa dobacuje: "Takooo jeee!" a ja se blago naklonim.) Hvala... Imate li jo� neko pitanje?
Scena: Da li se u pozori�tima �itaju svi ponu�eni tekstovi?
Ja: Ha... Ha-ha. Hahahaha! Haaaaaaaaaaa! Heheheeeeheee... Ova vam je odli�na. Zapamti�u je.
Scena: Kada zami�ljate sastavljanje repertoara u nekom pozori�tu, kako to izgleda?
Ja: Pa, ja zapravo znam kako to izgleda, ali ako vas zanima kako to izgleda u mojoj glavi... Ha... Hahaaa. U mojoj glavi je haos. To ne �elite da znate.
Scena: Da li na kreiranje repertoarske politike vi�e uti�u umetni�ki kriterijumi ili neki drugi (politi�ki, ekonomski...)?
Ja: Od pozori�ta do pozori�ta. Zapravo, mislim da bi pre definisanja repertoarske politike trebalo jasno odrediti glavni kriterijum. Pa da se zna: ekonomska sezona Zvezdara teatra. Ili: politi�ka sezona u KPGT-u. Molim lepo. Takav otvoren stav zaslu�uje svako po�tovanje.
Scena: Koji kriterijum bi za vas bio dominantan kada biste se na�li u poziciji da odlu�ujete?
Ja: Drugarski. Svim svojim prijateljima dala bih da prave predstave kakve ho�e. Mislim da me ova izjava ozbiljno kvalifikuje za upravnika u nekom srpskom pozori�tu. Dakle, drugari, glasajte za mene!
Scena: Je l' ti to ozbiljno?
Ja: Nikad nisam umela da budem ozbiljna. Ba� zbog toga - bavim se pozori�tem. Baviti se pozori�tem nije lako, ali bolje i to nego da se ne�to radi. (...) A svima onima koji ozbiljno lupaju glavu pitanjima repertoara, predla�em da promene profesiju. Umesto kritikovanja zlih upravnika, bolje napravite dobru predstavu. Jedna lo�a predstava po pozori�te gora je od najgoreg upravnika, pa �ak i od tragi�no nedosledne repertoarske politike.

GLASA�KA KUTIJA
ZA I PROTIV POZORI�NOG REPERTOARA

Gvozden �uri�
ZA: Bitef.
PROTIV: Bojim se da ne odem u nedogled.

Milica Konstantinovi�
ZA definitivno dajem Pozori�tancu "Pu�", zbog dosledno sprovedene repertoarske politike i zbog odu�evljenja koje predstave ovog pozori�ta izazivaju kod dece.
PROTIV na�alost dajem Narodnom pozori�tu, najvi�e zbog ukidanja scene Peti sprat, na kojoj su se izvodile predstave mladih umetnika.

Katarina Eri�
ZA: Bitef teatar. O�ivljava pozori�te koje je bilo potpuno mrtvo, �ta ima lep�e od toga. Obo�avam prostor Bitef teatra i smatram ga najuzbudljivijom pozori�nom scenom. Pravi je potez o�iveti ga hrabrim tekstovima i glumcima koji umeju i ne�to drugo, osim da stanu i govore.
PROTIV: Atelje 212. Ne mogu da ka�em da je celokupan repertoar proma�aj, ali, osim �udne nedoslednosti, smeta mi i to �to su predstave kojima se ukazuje najve�a pa�nja, one u kojima igra upravnik. Mislim da bi ljudi koji se prihvate tog odgovornog posla stvaranja pozori�ne sezone trebalo da se povuku sa scene za vreme "vlasti". Znam da bi im bilo �ao da ne glume, ne re�iraju, ali bolje je jedan posao raditi kako valja, nego se kompromitovati i predlagati za glavne uloge u klasicima, hmm, na primer, sebe!

Aleksandar Brki�
ZA: Pozori�te na Terazijama. Ne postoji pozori�te �ijem bih repertoaru u ovom trenutku bez ve�ih rezervi mogao dati podr�ku. S druge strane nisam nihilista niti anarhista, ve� na stvari gledam o�ima konstruktivnog optimiste. �ta god to danas zna�ilo. Zato bih podr�ao Pozori�te na Terazijama. Iako to nije vrsta pozori�ta u kome nalazim sebe, Teatar T bih izdvojio kao ku�u koja u ovom momentu ima najjasniji put kojim bi trebalo da se kre�e. Nadam se samo da �e i kvalitet produkcija vremenom da raste.
PROTIV: Madlenijanum. S druge strane, Madlenijanum kao pozori�te koje u svakom smislu ima �ansu za neki sve� po�etak, krenulo je putem kojim uglavnom idu sva ostala beogradska pozori�ta. Isti glumci, isti reditelji, isti scenografi i kostimografi i repertoarska politika (naro�ito u dramskoj produkciji) koja se ni po �emu ne izdvaja od ostalih teatara. Igranje na "proverena imena". Zasad propu�tena �ansa za progresivniji pristup teatru (ozbiljne produkcije savremenog plesnog teatra, na primer).

Boris Lije�evi�
Ako mi dozvolite, radije bih govorio o pro�logodi�njim repertoarima, jer jo� ne poznajem ovogodi�nje repertoare na�ih teatara.
ZA: Pro�le godine je veoma dosledan bio repertoar male scene Ateljea 212. Tema su bili mitovi XX vijeka, imali smo komade o Madoni, Kurtu Kobejnu, Bitlsima i Frojdu.
PROTIV: Odsustvo repertoarske politike se pro�le sezone veoma osjetilo u Narodnom pozori�tu u Beogradu.

Milena Bogavac
ZA: Bitef teatar. Sezona 2005/06. u ovom pozori�tu je precizno definisana. Ako vas zanima kakva je, kupite katalog. Tamo sve pi�e. Biografije autora, reditelja, kratke eksplikacije i obja�njenja svih projekata koji nas u ovom pozori�tu o�ekuju. Mislim da bi svako pozori�te na po�etku sezone trebalo da objavi ovakvu knji�icu. Onda se vi�e ne bismo pitali da li je sezona repertoarski definisana ili ne. Definisana je, �ak i ako vam se repertoar ne svi�a. Kako ide ona latinska o ukusima i raspravljanju?
PROTIV: Ve�ite scene Navodnog pozori�ta u Beogradu koja, osim edukativne, nema drugu svrhu. Protiv, i to uz pesmu: Zbogom �kolo, nisam te ni vo'o, lud sam bio �to sam dolazio!

REPERTOAR U VA�IM RUKAMA

Aleksandar Brki�
"... Uvek zapo�injem komad tako �to likovima dam imena A, B i C. U komadu koji je kasnije postao Povratak ku�i (Homecoming) video sam �oveka koji ulazi u praznu sobu i postavlja pitanje mla�em �oveku koji sedi na ru�noj sofi i �ita rezultate s hipodroma. Nekako sam pretpostavio da je A otac, a B njegov sin, ali nisam imao dokaza. Ovo se me�utim potvrdilo ubrzo po�to se B (kasnije postao Leni) obratio A (kasnije postao Maks), "Tata, da li bi ti smetalo kada bih promenio temu? �eleo bih da te pitam ne�to. Ono �to smo ve�erali malopre, kako se zove? Kako ga ti zove�? Za�to ne kupi� psa? Ti si kuvar za pse. Zaista. Ti misli� da kuva� za mnogo pasa." Zna�i, zbog toga �to B oslovljava A sa "Tata" izgledalo mi je razumno da pretpostavim da su njih dvojica otac i sin. Tako�e je jasno da je A kuvar �ije kuvarsko ume�e nije preterano cenjeno. Da li je ovo zna�ilo da majka nije postojala? Ja to nisam znao. Ali, kako sam tada govorio sebi, na�i po�eci nikada ne znaju na�e krajeve."
Harold Pinter (deo govora povodom dodele Nobelove nagrade) 7. decembar 2005.
Jugoslovensko dramsko pozori�te Scena "Bojan Stupica"
Vojislav Jovanovi�-Marambo NA�I O�EVI
Milan Markovi� GENERAL
Svetislav Basara PANDORINA KUTIJA KEKSA
Milena Bogavac DRAGI TATA
Harold Pinter UMETNOST, ISTINA I POLITIKA govor povodom dodele Nobelove nagrade
u dramatizaciji SFW Nove drame
(Predstave bi se igrale u blokovima po pet u nizu)

Gvozden �uri�
Sastavljanje pozori�nog repertoara veoma je jednostavno, kao pravljene torte: red klasika, red savremenih, malo stranih i na kraju, kao �lag, doma�i tekst. Mada ne mora ovim redom. Zavisi od ukusa. A re�irao bih stalno ja, naravno! Mo�da bih ponekad pozvao i nekog svog dobrog prijatelja, a ostali nek pla�u!

Boris Lije�evi�
Moj idealni repertoar velike scene bilo kog beogradskog pozori�ta, podr�avanog od strane grada
1. Lorenca�o - Alfred de Mise
2. Timon Atinjanin - Vilijam �ekspir
3. Zlo�in nad divljim zverima - Du�an Spasojevi�
4. Banat - Uglje�a �ajtinac
5. Razbojnici - Fridrih �iler
6. Gospodin Puntila i njegov sluga Mati - Bertolt Breht
Mislim da je to.

Katarina Eri�
Pozori�te na Terazijama
Mislim da je pravo vreme da ansambl ovog pozori�ta prestane da se oslanja na sopstveni elan i entuzijazam. Naravno da treba imati snage i optimizma, ali ovo pozori�te je svoje godine izgnanstva pre�ivelo samo zahvaljuju�i snazi svojih �lanova. Ponekad su me, u onom u�asnom, raspadnutom podrumu u kome su igrali i pevali iz sveg glasa, podse�ali na neko pozori�te iz posleratnog vremena. Samo su falili partizani i dnevno sledovanje proje na ta�kice... a mjuzikl je po definiciji skup, glamurozan �anr. Sada, kada imaju zgradu koja izgleda skupo i glamurozno, volela bih da vidim da se i repertoar tome prilagodi. Ne u smislu Las-Vegas-ki�-�ouprograma, ve� u ve�em, ozbiljnijem ulaganju u produkciju i marketing predstave. Naravno da kod nas nema dovoljno novca za tako ne�to, ali, verujte, nema ni na trulom Zapadu. I njihova pozori�ta �ive na tankoj ivici opstanka, a to re�avaju na slede�i na�in: nema repertoara. �etiri predstave u sezoni, dok se jedna predstava sprema ide i reklama za nju, kad pro�e premijera, ta predstava je prepu�tena sebi, a slede�a se priprema i reklamira. A �to se ti�e izbora predstava, mislim da Pozori�tu na Terazijama ide dobro i bez mojih sugestija. Ne savr�eno, dobro. Ali i to je po�etak.

Milica Konstantinovi�
Mnogo mi je zanimljivije i kreativnije da pi�em o nekom svom imaginarnom pozori�tu, i njegovoj izma�tanoj repertoarskoj politici. Kada bih kreirala repertoar, volela bih da mogu da izvr�im neku vrstu antropolo�ke studije i da vidim �ta je to �to ljude u Srbiji interesuje, �ta je to �to bi publiku zadovoljilo i onda bih to uskladila s osnovnim umetni�kom konceptom repertoara.
Osnovna ideja moje repertoarske utopije bi glasila: "Lica sistema i lice u procesu sistematizacije", i ova tema bi mogla da obuhvati i klasi�ne komade, vi�ene na novi na�in i nove komade, i komedije i tragedije, koje bi se bavile problemima automatizacije �oveka, njegovim svo�enjem na element sistema, pojedincem kao ulaznim i kao izlaznim elementom sistema...
Ovakav repertoar mogao bi da obuhvata i neke klasi�ne komade kao �to je Sofoklova Antigona, zatim problemske komade kao �to je Molijerov Mizantrop, Bihnerov Vojcek, doma�e komedije kao �to je Balkanski �pijun Du�ana Kova�evi�a, neke savremene komade kao �to su Plastelin, Sigarova, zatim dramatizaciju Nabokovljevog romana Poziv na pogubljenje Aleksandra �ervinskog, zatim jedan od mojih omiljenih savremenih srpskih komada Halflife Filipa Vujo�evi�a, komad Hauarda Brentona Oru�je sre�e, koji se bavi upravo fabrikovanjem ljudi u elemente sistema, ili mo�da neki od komada Vaclava Havela, kao �to je Memorandum.

Milena Bogavac
Ovo me podse�a na ve�bu s druge godine dramaturgije. Zato �u na zadatak odgovoriti isto kao i tada. Moje imaginarno pozori�te imalo bi tri scene. Veliku scenu na kojoj bi se igrali isklju�ivo strani komadi klasika XX veka. Beket, Jonesko i opet Beket. �ari, Apoliner, Olbi, Breht, �ene, Sartr, Meterlink, Kami, preko Pintera do Elfride Jelinek. Bez ikakvih ograni�enja sem jednog: XX vek i pisci koji su ga zaista obele�ili. Kad ka�em: "zaista" mislim da je to istorijski potvr�eno. Da su doprineli razvoju drame, i u nju uneli ne�to novo, nikada ranije vi�eno. Srbija pla�e za ovakvom scenom. To bi bila edukativna ali i zabavna scena. Ona bi na�e umetnike mogla da podseti na neka sjajna re�enja, koja postoje, i sasvim su legitimna u novom pozori�tu. Citira�u Jovana �irilova koji ka�e: "Na�e umetnike treba obavestiti da je XIX vek zavr�en." Treba ih dakle obavestiti da je zavr�en i XX. A posle XX - sve je dozvoljeno!
U prilog toj tvrdnji, pravila bih repertoar na maloj sceni mog imaginarnog teatra. Na toj sceni igrali bi se isklju�ivo doma�i, savremeni komadi. Pozori�te u Srba ne mo�e da se pohvali jakom tradicijom, zato �to se tradicija gradi, a ne uvozi. S tim u vezi, htela bih scenu gde �e se igrati samo nove i samo doma�e drame. Biljana Srbljanovi�, Milena Markovi�, Milan Markovi�, Maja Pelevi�, Filip Vujo�evi�, Milena Depolo, Marija Stojanovi�, Marija Karaklaji�, Slobodan Vujanovi�, Uglje�a �ajtinac, Aleksandar Novakovi�, Ivan Pravdi�, Mladen Popovi� i da ne nabrajam dalje...
Ima tih pisaca u Srbiji, a bilo bi ih i vi�e kada bi postojala scena koja se bavi isklju�ivo njima. U rad ove scene uklju�ila bih i stalno otvoren program za razvoj dramskog teksta. Ne�to kao projekat Nada, s tom razlikom �to bi na kraju sve drame u�le pravo u produkciju.
Tre�a, i najmanja scena mog imaginarnog teatra, bila bi scena kafana, kao Bitef Art Cafe. Stand up komedije, talk show forme, slam poezija i ve�eri otvorenog mikrofona. Monodrame, plesne minijature, kamerni performansi, no bud�et produkcije, i svi ostali (para?)pozori�ni �anrovi. Ako mene pitate, to je pravo pozori�te. Pli�ane fotelje, cugovi, pobo�na publika u lakovanim cipelama i zamamne scenografije - sve su to trikovi kojima se pozori�te odvaja od svoje osnovne svrhe. Ali, ko sam ja da o tome pri�am? Sve je to na nivou "Da me metne ko za kralja, ja bih znao kako valja"...
Ipak, morate priznati, ima ovde par iskoristivih detalja.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2005.