|
Kao �to na�e pozori�te, na neki na�in,
sve �e��e dobija predznak op�teg mesta, tako su i rasprave o njemu postale dosta
jednoli�ne. Kada sam odlu�ila da pokrenem ovu rubriku, reakcije mojih kolega uglavnom
su bile pozitivne, ali upu�ivana su mi i ve�ita pitanja koja se vrte u magi�nom
krugu: �ta je s na�im pozori�tima? Ko je kriv? Za�to se ne pru�a �ansa mladim
autorima? Kako do�i do upravnika? Da li se �itaju tekstovi? Koliko god se ova
pitanja ponavljala, smatram da to nije dovoljan razlog da se o njima �uti. �injenica
da se mnogi mladi ljudi bune, ukazuje na to da je ne�to definitivno trulo u srpskom
pozori�tu. I treba da galamimo! I treba da se bunimo! I treba da postavljamo ista
pitanja i dajemo iste odgovore dok jednog dana upravnicima ne postane dosadno
da rade u gluvoj sobi. Pro�le godine, u kancelariji projekta NADANova drama, Milan
Markovi�, Filip Vujo�evi�, Milena Bogavac i ja imali smo priliku da za televiziju
ka�emo �ta mislimo o pozori�tu i upravnicima. Mnogi su nam rekli da �e nam pljuvanje
po re�imu do�i glave. Ali �ta se desilo? Naredne, ta�nije ove sezone, drame su
nam postavljene u beogradskim pozori�tima. Kako je do toga do�lo i da li je na�a
pobuna delotvorna, i dalje ne znamo, ali rezultati su tu. Nema revolucije bez
ulice. A svima je poznato da nam je glasa�ka kutija godinama bila kriva i odre�ivala
sudbinu na ovaj ili onaj na�in. Nju smo optu�ivali, protiv nje smo se borili,
kroz nju smo se nadali. Zato sam glasa�ku kutiju izabrala kao metaforu. Ona poprima
razne oblike i trpi razna pitanja. Svi imaju pravo glasa. Mladi �e na taj na�in
imati mesto gde �e javno mo�i da se izja�njavaju o svojim problemima, da polemi�u
i daju savete. Tako�e �e mo�i otvoreno da se bune, bez ikakvih ograni�enja i tabua.
Ako ti se ne svi�a odre�eni upravnik, u slede�em broju �e� glasati protiv njega.
I tako u nedogled. Jer nedogled je jedina kategorija koja nema kona�nost kao ni
pozori�te, ako ga budu stvarali mladi. PADE�I U POZORI�NIM REPERTOARIMA Ko?
�ta? Koga? �ega? Kome? �emu? Koga? �ta? Hej! S kim? S �im? O kome? O �emu?
U�estvuju: Gvozden
�uri�, pozori�ni reditelj Milica Konstantinovi�, dramska spisateljica Boris
Lije�evi�, pozori�ni reditelj Aleksandar Brki�, pozori�ni producent Katarina
Eri�, glumica i pijanistkinja Milena Bogavac, dramska spisateljica �ta
mislite o postoje�im pozori�nim repertoarima? Gvozden: Nemam generalni
stav, mogao bih eventualno da sudim o pojedina�nim primerima. Milica:
Postoje�i pozori�ni repertoari u Srbiji zapravo su primer nepostojanja repertoarskih
politika. Ako uzmemo da je definicija repertoarske politike na�in ure�enja, u
ovom slu�aju pozori�nog repertoara i odabira jedne ideje po kojoj �e neki tekstovi,
glumci, reditelji itd. biti uvr�teni u repertoar nekog pozori�ta, onda je jasno
da je repertoarska politika svih pozori�ta kod nas idejno bledo definisana i vo�ena
ekonomskim motivima (minimalnim tro�kovima) i poku�ajima da se u pozori�te privu�e
�to vi�e po�tovalaca i ljubitelja pozori�ta, �iji je broj evidentno umanjen u
poslednje vreme. Katarina: U na�im pozori�tima, kao i uop�te u dru�tvu,
vrlo je popularan kult li�nosti. O repertoaru, na primer Ateljea 212, tokom godina
svi govore kao o "Mirinom Ateljeu", "Mucijevom Ateljeu" ili
"Cveletovom Ateljeu". To zna�i da �e se odre�eni repertoar, nije bitno
kakav, odr�ati ukoliko ga podr�ava dovoljno jaka li�nost. Popularni ili cenjeni
upravnik deluje kao anestetik na kriti�are i pozori�nu javnost, a u publici tek
veoma retko neko glasno komentari�e gluposti na sceni. Boris: Godinama
se ve� pri�a kako pozori�ta ne rizikuju, samo �ekaju zicere, te zbog toga ne daju
�ansu mladim ljudima da probaju, pa i da pogrije�e ako treba... Pri�a se i da
treba igrati mlade pisce, pa i ako to nisu ne znam kakvi komadi, jer �e se na
taj na�in stvoriti klima iz koje �e se roditi veliki pisci. I onda se iz te ideje
rodi NADA projekat, a potom i Projekat 3 u SNP-u. Prve godine u Projektu 3 re�irali
su prili�no etablirani reditelji i ve� time Projekat nije bio dosledan svojoj
ideji, ali mnogi su rekli da je uspio. U redu. Slede�e godine se Projekat 3 ostvario
u pravom smislu: mladi pisci, njihovi prvi komadi i mladi reditelji koji od komada
iz u�eg izbora biraju ono �to bi re�irali. I onda je re�eno da su to "medve�e
usluge" piscima i rediteljima, da su predstave lo�e... I ospe se paljba po
Projektu 3. Gdje je tu ta pri�a o mladim ljudima koji imaju pravu na to da njihova
prva re�ija ne bude njihova najbolja re�ija?! Gdje je pri�a o stvaranju klime?!
O ulogu za budu�nost?!
Da li su pozori�ta dosledna u svojoj repertoarskoj
politici? Boris: Smatram da su u mnogim pozori�tima u zemlji repertoari
prili�no nedosledni. Jedan od problema je taj �to ne postoje timovi koji osmi�ljavaju
repertoar, ve� repertoari �esto NASTANU... Naj�e��e prema tome �ta bi koji reditelj
�elio da re�ira. Dakle, repertoari se u ve�em broju slu�ajeva prave sami od sebe,
spontano. Milica: Ve�ina pozori�ta nije dosledna u sprovo�enju repertoarske
politike, a izuzetak su pozori�ta s jasno definisanom repertoarskom politikom
namenjenom de�jem auditorijumu (npr. Pozori�tance "Pu�", "Bo�ko
Buha", Pinokio). Gvozden: Ne. Ima dosta improvizacije, �to je valjda
normalno?! Ili nije?
Ako je odgovor na prethodno pitanje negativan,
koji razlozi, po va�em mi�ljenju, onemogu�avaju sprovo�enje dosledne repertoarske
politike? Milica: Razlozi su pitanja odgovornosti (ili pitanja za
odgovorne). Gvozden: Oslanjanje na improvizaciju, ili sistem "lako
�emo!?" ili �"onaj tekst u �utoj fascikli bolji je od onog u zelenoj". Boris:
Veoma je kompleksan problem. Ovaj odgovor ne�e biti potpun, ve� �e odgovor na
svako slede�e pitanje nositi poneki razlog. Naime, ne mislim da su upravnici bauci
koji rade protiv pozori�ta. Ve� godinama zamjera im se odsustvo repertoarske politike
i siguran sam da svi poku�avaju da je sprovedu. Ali repertoar mo�e da bude ne
znam kako osmi�ljen, ako su predstave lo�e. Osnovni problem je vjerovatno isti
kao u svakoj oblasti na�eg dru�tvenog �ivota - to �to smo mi mala i siroma�na
zemlja, bez mnogo reditelja i glumaca, bez podsti�u�e konkurencije. Mogu upravnici
ne znam �ta planirati - �ta ako ne na�u reditelje koji �e to re�irati. Plastelin
Sigarjeva stoji na sajtu Ateljea 212 ve� nekoliko godina, jo� uvijek se niko nije
prihvatio da to re�ira. Sje�am se knji�ice koju je na kraju pretpro�le sezone
izdalo Beogradsko dramsko pozori�te, s naslovima koje namjeravaju da postave u
(sada ve�) pro�loj sezoni. Ne�to od toga ve� su uradili, a mnogo toga i nisu.
Za�to? Znam da su imali u planu. Naravno, mislim ipak da je to dobar put i da
se u tako ne�to mora krenuti.
Da li je upravni odbor re�enje? Milica:
Upravni odbori bi, generalno govore�i, bili bolji od autokratskog vo�enja, ali,
u tom slu�aju nametalo bi se pitanje validnosti tih odbora, zbog izuzetno proaktivnog
delovanja na�e sredine i njenog dinami�no nestabilnog karaktera na politiku bilo
koje vrste. Zbog svega toga niko ne mo�e s precizno��u da ka�e �ta je bolje. Boris:
Da je upravni odbor rje�enje, ne bi do�lo do ovog upitnika. Svako pozori�te ima
upravni odbor, a mi opet pravimo glasa�ku kutiju. Mislim da upravni odbor mo�e
biti od ogromne pomo�i pozori�tu, naro�ito ako su u njemu autoriteti poput Ognjenke
Mili�evi�, Bora Dra�kovi�a i dr. mada se �esto i u upravne odbore uvuku neki tipovi
koji zna�aj tog tijela degradiraju. Gvozden: Mo�da. Ali ako u njemu
ne sede sprema�ica, domar i portir onda to i nije upravni odbor.
Da
li dosledna repertoarske politika uti�e na gledanost pozori�nih predstava? Gvozden:
Oduvek me zanima �ta je to �to uti�e na gledanost pozori�nih predstava! Milica:
Dosledna politika bi uticala na gledanost ako bi marketin�ki i idejno bila opravdana,
gde se pod marketingom podrazumeva proces zadovoljenja na relaciji pozori�te-gledalac. Katarina:
Odziv publike ili odlazak ve�eg broja prisutnih posle prvog �ina trebalo bi da
skrene pa�nju upravi, �to se uglavnom ne de�ava. Ako upravnik voli neku predstavu,
on ne�e kriviti sebe ili ansambl �to niko ne dolazi to da gleda, ve� publiku koja
"ne kapira, koja je puna primitivnih Balkanaca, neobrazovana, prosta, rigidna"
itd. Postoji, naravno, i druga vrsta publike koja nervira upravnike pozori�ta:
mladi, obrazovani, otvoreni, a nezainteresovani. "�ta �ete, svi su letargi�ni,
nikog ne zanima kultura", re�enica je koju, da budem iskrena, ne govore samo
upravnici pozori�ta ve� i organizatori koncerata, izlo�bi, performansa... Zapravo,
letargi�ni su organizatori, ne publika. Iz nekog razloga, njima je ispod �asti
da animiraju publiku i stalno se vajkaju �to je ba� njima zapalo da se bave pozori�tem
u ovoj "u�maloj Srbiji". Boris: Da, ali nisam siguran da je
to presudno. Mislim da je presudan dobar ansambl i dobri reditelji. To, naravno,
podrazumijeva i dobar bud�et. Dok god imamo ansamble u pozori�tu, smatram da i
sastav glumaca treba da bude agens koji uti�e na repertoar. Dakle, ako ove sezone
imamo idealnu podjelu za Noru ili Per Ginta ili Makbeta onda tu mogu�nost ne treba
odbacivati jer se ne uklapa u na�u te�nju da repertoar pribli�imo nekoj evropskoj
repertoarskoj politici.
Na koliko godina bi upravnici trebalo da se
menjaju? Milica: Bez obzira na to koliko je neko dobar kao upravnik,
mislim da je institucija ve�itog upravnika demokratski neprimerena. Mislim da
je period od pet godina sasvim dovoljan da se jedan �ovek poka�e i doka�e na toj
funkciji. Boris: Najbolje bi bilo kada bi kvalitet njihovog rada mogao
da im odre�uje mandat. To zvu�i malo uop�teno, ali ako se neko poka�e kao uspje�an
upravnik i ispolji talenat za vo�enje pozori�ta - za�to bismo ga se odricali?
Zbog pravila da upravnik mora da se promjeni. Tada bi pravilo radilo protiv nas.
Problem je �to su relativizovane vrijednosti pa je te�ko ocijeniti da li je neki
upravnik dobro radio ili ne. Vi�e se ne zna ni �ta je kriterijum. Gvozden:
Mo�da da se primeni "nepisano pravilo" iz ameri�kog fudbala, a to je
da se svakom treneru daju tri sezone da napravi rezultat, u suprotnom dobija otkaz.
Mada, iskreno, ne mogu da na�em vezu izme�u ameri�kog fudbala i na�ih pozori�ta.
Ako
su va�e impresije negativne da li mislite da postoji �ansa da se situacija u narednih
nekoliko godina, decenija, promeni? Gvozden: Sigurno �e se promeniti. Milica:
Ja sam optimista po pitanju situacije u pozori�tu, jer Fakultet dramskih umetnosti
jedna je od retkih institucija te vrste u svetu i jer sigurno postoje kvalitetni
i talentovani ljudi koji �e doprineti sveop�tem izlasku iz posleratne depresije. Boris:
Naravno, i ve� se mijenja, ali kao i kod sprovo�enja Bolonjske deklaracije, ne
mo�emo mi preko no�i prihvatiti sistem koji je Velika Britanija sprovela relativno
lako. Ne bi bilo zgoreg anketirati javnost na temu �ta bi to publika �eljela da
vidi. Koji komad. Naravno, ispitanici bi bili izabrani, ne bi to bila anketa za
�iroke mase. Dr�ava bi trebalo da investira u nove scene koje �e postavljati savremene
komade.
Ko je kriv: upravnici, direktori drame, dramaturzi, glumci,
producenti, publika ili neko drugi? Gvozden: Uvek je kriv neko drugi! Katarina:
Uvek je kriva uprava. I obrnuto, uspeh predstave je uspeh uprave, pre svega. Zato
i postoji, da preuzme odgovornost, da stvori uslove za rad svima, da napravi atmosferu
u kojoj �e predstava nastati, a zatim da se potrudi da ona i za�ivi. Neki upravnici
u�ine sve za predstavu dok se radi, u�u�kaju reditelja i glumce, a niko van pozori�nih
zidova ne zna da se predstava sprema. Neki umeju da izreklamiraju i najgoru glupost.
Naravno da potencijalnu publiku treba informisati, aktivirati, pa i odgajati.
Sva britanska pozori�ta imaju radionice za klince i njihove roditelje, jednom
nedeljno ili mese�no, koje su besplatne. Zapravo, uprava na�e sredstva da plati
svoje najpopularnije glumce koji onda animiraju lokalnu publiku i privla�e je
na predstave. Kad to pomenete na�im glumcima, oni se smeju: kakva, bre, deca? Milica:
�to se ti�e krivice, i ona je pitanje odgovornosti na svakom nivou. Boris:
Ako krenemo da tra�imo krivca sti�i �emo do Uro�a Nejakog.
Da li se
u pozori�tima �itaju svi ponu�eni tekstovi? Gvozden: Ne. Nema se
vremena. Ko �e jo� i sve tekstove da pro�ita?! Milica: Jedna od pozitivnijih
stvari u na�im pozori�tima jeste ta �to se tekstovi uglavnom �itaju. Boris:
Nije samo to problem. �ak i da se pro�ita, doga�a se da tekst odjednom POSTANE
dobar i zanimljiv tek kada ga preporu�i neko od onih kojima se vjeruje. Tek tada
se o komadu pi�e, negdje se i postavi, a ti si ga prije toga mjesecima nudio i
nailazio na odbijanje. Mogu da navedem barem deset takvih primjera.
Kada
zami�ljate sastavljanje repertoara u nekom pozori�tu, kako to izgleda? Gvozden:
�iribu-�iriba! Ili: "Do�i �e Mija� i izvu�i �e nam sezonu!" Boris:
Oslu�kivanje doga�aja u zemlji i svijetu, oslu�kivanje pozori�nih trendova u svijetu,
pra�enje repertoara stranih pozori�ta kroz strane �asopise tipa "Theater
Heute" i dr. Sagledavanje ansambla i toga �ta bi ansamblu odgovaralo... dakle,
da li postoji glumac za koga je pravo vrijeme da odigra odre�enu ulogu. Tako�e
gorepomenuta anketa javnosti...
Da li na kreiranje repertoarske politike
vi�e uti�u umetni�ki kriterijumi ili neki drugi (politi�ki, ekonomski...)? Gvozden:
E, ovo i mene jako interesuje. Mo�da neko mo�e da mi pomogne i odgovori mi na
ovo pitanje? Milica: Mislim da danas na kreiranje repertoara, na�alost,
najvi�e uti�u ekonomski kriterijumi, a idealno bi bilo uzeti u obzir realni optimum
sva tri kriterijuma. Boris: Razne okolnosti. Znam primjer kada se ansambl
protivio odluci da se postavi savremen, osvjedo�en komad koji bi repertoar pozori�ta
zaista usmjerio u jednom veoma odre�enom pravcu. I glumci su redom vra�ali uloge.
Upravnik, koji je na�ao da je i pored svega toga potrebno da se komad na�e na
repertoaru, doveo je glumce sa strane i postavljen je komad, ali zbog toliko gostuju�ih
glumaca pozori�te nije moglo da odr�i predstavu. Kako bismo nazvali taj kriterijum?
Koji
kriterijum bi za vas bio dominantan kada biste se na�li u poziciji da odlu�ujete? Gvozden:
Bojim se te situacije da ja odlu�ujem, ko zna �ta bi se de�avalo! Verujem da bih
postao okrutni suveren i nedodirljivi "bog"! Mr Aleksandar
Brki�, pozori�ni producent POZORI�NI REPERTOAR ILI BASNA O POGRE�NOM KOORDINATNOM
SISTEMU
"To je ludilo. Jedno ludilo, sastavljeno od bezbroj ludila
na jednom mestu!" Kristijan Golubovi� (Janko Baljak, Vidimo se
u �itulji)
Pri�u o repertoaru beogradskih pozori�ta ne mogu zapo�eti pri�om
o pozori�nom repertoaru. Nisam siguran kada bi ta�no ona mogla do�i na red zato
�to je samo povr�inski, pojavni oblik mnogo dubljih problema na�e nepostoje�e
kulturne politike na skoro svim nivoima, kao i su�tinskih problema pozori�ta u
zemlji Srbiji (be�e li jo� uvek & Crnoj Gori?). Prilikom razmatranja repertoara
pozori�ta Srbije i Crne Gore �ini mi se da se od samog po�etka gre�kom kre�e od
analize ve� postavljenih ta�aka u koordinatnom sistemu. Taj sistem je prvi faktor
koji se mora menjati. �to vi�e razmi�ljam o tome �ta smo podrazumevali Onda,
dok smo tako energi�no uzvikivali re� "promena", to sam vi�e siguran
da njene su�tine nikada nismo bili ni svesni. A kada smo to i postali, bilo je
kasno. Nekima je odjednom postalo dobro i bez promene, a drugima je ponestalo
snage da se za nju ponovo bore. Oni tre�i (da budem do kraja po�ten, nema ih mnogo)
jo� rastu, i nadam se da su nestrpljivi. U stvari, znam da jesmo. Profesionalizam
na svim nivoima, sistem i kreativne ideje dovedene na nivo umetni�ke ideologije.
Prostor za eksperiment i pravo na gre�ku. Moderan sistem pozori�nog obrazovanja,
zasnovan na relevantnim programima i ljudima. Producenti na �elu pozori�nih ku�a.
Dramaturzi u jezgru pozori�ta. Iskrena potreba za pravljenjem pozori�ta. vs. Reditelji
i pisci igraju uloge menad�era pozori�ta. Nepostojanje smislenog sistema evaluacije
rada pozori�nih ku�a koji se temelji na umetni�kim i finansijskim uspesima. Pozori�ne
predstave koje li�e jedna na drugu bez dovoljne komunikacije s vremenom u kome
nastaju. Samozadovoljni reditelji �ije predstave, uz par izuzetaka na nivou incidenta,
ne donose ni�ta novo. Pa - ko na kraju bude ja�i. Milena Bogavac, dramska
spisateljica ANTIDRAMA
U fajlu koji sam dobila, nazna�eno je da
na pitanja mogu da odgovorim u bilo kojoj formi. Mogu da napi�em tekst, bajku
ili pesmu. Budu�i da se sva pitanja odnose na pozori�te, ja �u probati da napi�em
antidramu. Dakle: dijalog. Pitanja i odgovori, tema i ideja, i ako radnje u klasi�nom
smislu te re�i - nema. Scena: �ta mislite o postoje�im pozori�nim repertoarima? Ja:
Mo�e lak�e pitanje za ni�u ocenu? Scena: Za ni�u ocenu? Ko ti je uop�te rekao
da odgovara� za visoku ocenu? ...Ipak, mo�e. Pitanje za dvojku: Da li su pozori�ta
dosledna u svojoj repertoarskoj politici? Ja: Ne. Scena: To je ta�an odgovor.
Idemo dalje. Koji razlozi onemogu�avaju sprovo�enje dosledne repertoarske politike? Ja:
Zar ono malopre nije bilo dovoljno za dvojku? Scena: Naravno da nije. I slede�i
put poku�aj da sastavi� slo�enu re�enicu. I to se boduje. Ja (Poku�avam da
sastavim slo�enu re�enicu): Pa... Ne mo�e� dosledno sprovoditi ono �to ne postoji.
Kada bi u srpskim pozori�tima postojala odre�ena repertoarska politika, bilo bi
mogu�e sprovoditi je. Dosledno ili manje dosledno. U svakom slu�aju, imali bimo
od �ega da po�nemo. Scena: Da li je upravni odbor re�enje? Ja: Ne. To bi
bilo jo� gore. Pozori�ta ovde i tako neguju �izofreni repertoar, iako repertoare
uglavnom sklapa jedna do dve osobe. Sad samo za mislite ceo upravni odbor! I svako
sa svojom idejom o repertoaru... Prvo bi danima ve�ali, posle bi glasali, pa bi
se tukli, najja�i bi sproveo svoju ideju, a ostali bi samo mogli da laju po pozori�nim
novinama ili foajeima... Sve u svemu: ne bi bilo nikakve razlike. Scena: Da
li dosledna repertoarska politika uti�e na gledanost predstava? Ja: Mislim
da uti�e. Dobro je kad zna� �ta ti se gleda, i gde takve stvari mo�e� da pogleda�.
Kada bi repertoari stvarno bili dosledni, svako pozori�te imalo bi svoju vernu
publiku. U na�em slu�aju, takva publika gotovo da ne postoji. Mi smo publika -
jedni drugima. Pozori�tanci se igraju pozori�ta. Samo ljudi koji se bave pozori�tem
o tome ne�to i razmi�ljaju. Svi ostali dobiju karte preko radija, odu da utucaju
ve�e i sasvim im je svejedno da li gledaju �ekspira ili Maju Pelevi�. Pitanje
od esencijalnog zna�aja je gde �e posle da odu na pi�e. Scena: Na koliko godina
bi upravnici trebalo da se menjaju? Ja: Uop�te ne bi trebalo da se menjaju.
Funkcija upravnika trebalo bi da bude nasledna. S kolena na koleno. To bi pomoglo
doslednosti repertoara. Ovako, svaki novi upravnik otkriva toplu vodu u bojleru.
Trudi se da izbri�e sve tragove svog prethodnika, pa makar to zna�ilo da od jednog
pozori�ta na silu pravi drugo. Upravnici su u stalnom strahu da �e biti smenjeni.
Treba ih osloboditi tog tereta. Onda bi stalo�enije razmi�ljali. Scena: Da
li postoji �ansa da se situacija u narednih nekoliko godina, decenija, promeni? Ja:
Situacija se stalno menja. I u tome je problem. Sve su te promene nekako ve�ta�ke.
Nakalemljene. Svi misle da istorija po�inje od njih. Tako da smo, manje-vi�e,
ve� sto godina stalno na po�etku. Scena: Ko je kriv? Ja (Pevam selja�ki
�lager): Zar je va�no ko je kriv, kad se ve� sve to desiiiii? Scena: Nemoj
da peva�, nisi na �asu muzi�kog! Ja: Za razliku od �asova muzi�kog koji postoje,
�asovi "dramskog" ne postoje u na�em obrazovnom sistemu. Ako nekog treba
okriviti, treba okriviti �kolstvo. Plan i program op�teg obrazovanja, u kom nema
mesta za pozori�te, ali zato ima za kvadratne jedna�ine koje �ete zaboraviti onog
�asa kad iza�ete iz klupe. (Malo zastanem, sre�na �to sam se ovako univerzalno
izvukla iz neprijatne situacije. Zatim duboko udahnem, i nastavim u manifestnom
maniru.) Drama je ne�to �to je uvek postojalo! Pozori�te je staro koliko i �ove�anstvo
ali u osnovnim i srednjim �kolama o tome ne�ete nau�iti ni�ta. Zato nam je publika
needukovana. I pozori�te nije organski deo na�e sredine, na�ih �ivota. Prava publika
ne postoji, a bez prave publike nema ni umetnika. �ta, to je vama sme�no? Pa,
smejte se. Svejedno. Ja mislim da je za lo�u situaciju u pozori�tu kriv obrazovni
sistem i njegovo apsolutno ignorisanje drame. Dramu u �kole, pa da se buba! (Iz
OFF-a se �uju ovacije, skandiranje, aplauzi i zvi�danje mase.) Je l' tako, drugovi?
(Iz OFF-a masa dobacuje: "Takooo jeee!" a ja se blago naklonim.) Hvala...
Imate li jo� neko pitanje? Scena: Da li se u pozori�tima �itaju svi ponu�eni
tekstovi? Ja: Ha... Ha-ha. Hahahaha! Haaaaaaaaaaa! Heheheeeeheee... Ova vam
je odli�na. Zapamti�u je. Scena: Kada zami�ljate sastavljanje repertoara u
nekom pozori�tu, kako to izgleda? Ja: Pa, ja zapravo znam kako to izgleda,
ali ako vas zanima kako to izgleda u mojoj glavi... Ha... Hahaaa. U mojoj glavi
je haos. To ne �elite da znate. Scena: Da li na kreiranje repertoarske politike
vi�e uti�u umetni�ki kriterijumi ili neki drugi (politi�ki, ekonomski...)? Ja:
Od pozori�ta do pozori�ta. Zapravo, mislim da bi pre definisanja repertoarske
politike trebalo jasno odrediti glavni kriterijum. Pa da se zna: ekonomska sezona
Zvezdara teatra. Ili: politi�ka sezona u KPGT-u. Molim lepo. Takav otvoren stav
zaslu�uje svako po�tovanje. Scena: Koji kriterijum bi za vas bio dominantan
kada biste se na�li u poziciji da odlu�ujete? Ja: Drugarski. Svim svojim prijateljima
dala bih da prave predstave kakve ho�e. Mislim da me ova izjava ozbiljno kvalifikuje
za upravnika u nekom srpskom pozori�tu. Dakle, drugari, glasajte za mene! Scena:
Je l' ti to ozbiljno? Ja: Nikad nisam umela da budem ozbiljna. Ba� zbog toga
- bavim se pozori�tem. Baviti se pozori�tem nije lako, ali bolje i to nego da
se ne�to radi. (...) A svima onima koji ozbiljno lupaju glavu pitanjima repertoara,
predla�em da promene profesiju. Umesto kritikovanja zlih upravnika, bolje napravite
dobru predstavu. Jedna lo�a predstava po pozori�te gora je od najgoreg upravnika,
pa �ak i od tragi�no nedosledne repertoarske politike.
GLASA�KA KUTIJA ZA
I PROTIV POZORI�NOG REPERTOARA
Gvozden �uri� ZA: Bitef. PROTIV:
Bojim se da ne odem u nedogled.
Milica Konstantinovi� ZA definitivno
dajem Pozori�tancu "Pu�", zbog dosledno sprovedene repertoarske politike
i zbog odu�evljenja koje predstave ovog pozori�ta izazivaju kod dece. PROTIV
na�alost dajem Narodnom pozori�tu, najvi�e zbog ukidanja scene Peti sprat, na
kojoj su se izvodile predstave mladih umetnika.
Katarina Eri� ZA:
Bitef teatar. O�ivljava pozori�te koje je bilo potpuno mrtvo, �ta ima lep�e od
toga. Obo�avam prostor Bitef teatra i smatram ga najuzbudljivijom pozori�nom scenom.
Pravi je potez o�iveti ga hrabrim tekstovima i glumcima koji umeju i ne�to drugo,
osim da stanu i govore. PROTIV: Atelje 212. Ne mogu da ka�em da je celokupan
repertoar proma�aj, ali, osim �udne nedoslednosti, smeta mi i to �to su predstave
kojima se ukazuje najve�a pa�nja, one u kojima igra upravnik. Mislim da bi ljudi
koji se prihvate tog odgovornog posla stvaranja pozori�ne sezone trebalo da se
povuku sa scene za vreme "vlasti". Znam da bi im bilo �ao da ne glume,
ne re�iraju, ali bolje je jedan posao raditi kako valja, nego se kompromitovati
i predlagati za glavne uloge u klasicima, hmm, na primer, sebe!
Aleksandar
Brki� ZA: Pozori�te na Terazijama. Ne postoji pozori�te �ijem bih repertoaru
u ovom trenutku bez ve�ih rezervi mogao dati podr�ku. S druge strane nisam nihilista
niti anarhista, ve� na stvari gledam o�ima konstruktivnog optimiste. �ta god to
danas zna�ilo. Zato bih podr�ao Pozori�te na Terazijama. Iako to nije vrsta pozori�ta
u kome nalazim sebe, Teatar T bih izdvojio kao ku�u koja u ovom momentu ima najjasniji
put kojim bi trebalo da se kre�e. Nadam se samo da �e i kvalitet produkcija vremenom
da raste. PROTIV: Madlenijanum. S druge strane, Madlenijanum kao pozori�te
koje u svakom smislu ima �ansu za neki sve� po�etak, krenulo je putem kojim uglavnom
idu sva ostala beogradska pozori�ta. Isti glumci, isti reditelji, isti scenografi
i kostimografi i repertoarska politika (naro�ito u dramskoj produkciji) koja se
ni po �emu ne izdvaja od ostalih teatara. Igranje na "proverena imena".
Zasad propu�tena �ansa za progresivniji pristup teatru (ozbiljne produkcije savremenog
plesnog teatra, na primer).
Boris Lije�evi� Ako mi dozvolite,
radije bih govorio o pro�logodi�njim repertoarima, jer jo� ne poznajem ovogodi�nje
repertoare na�ih teatara. ZA: Pro�le godine je veoma dosledan bio repertoar
male scene Ateljea 212. Tema su bili mitovi XX vijeka, imali smo komade o Madoni,
Kurtu Kobejnu, Bitlsima i Frojdu. PROTIV: Odsustvo repertoarske politike se
pro�le sezone veoma osjetilo u Narodnom pozori�tu u Beogradu.
Milena
Bogavac ZA: Bitef teatar. Sezona 2005/06. u ovom pozori�tu je precizno
definisana. Ako vas zanima kakva je, kupite katalog. Tamo sve pi�e. Biografije
autora, reditelja, kratke eksplikacije i obja�njenja svih projekata koji nas u
ovom pozori�tu o�ekuju. Mislim da bi svako pozori�te na po�etku sezone trebalo
da objavi ovakvu knji�icu. Onda se vi�e ne bismo pitali da li je sezona repertoarski
definisana ili ne. Definisana je, �ak i ako vam se repertoar ne svi�a. Kako ide
ona latinska o ukusima i raspravljanju? PROTIV: Ve�ite scene Navodnog pozori�ta
u Beogradu koja, osim edukativne, nema drugu svrhu. Protiv, i to uz pesmu: Zbogom
�kolo, nisam te ni vo'o, lud sam bio �to sam dolazio! REPERTOAR U VA�IM
RUKAMA
Aleksandar Brki� "... Uvek zapo�injem komad tako
�to likovima dam imena A, B i C. U komadu koji je kasnije postao Povratak ku�i
(Homecoming) video sam �oveka koji ulazi u praznu sobu i postavlja pitanje mla�em
�oveku koji sedi na ru�noj sofi i �ita rezultate s hipodroma. Nekako sam pretpostavio
da je A otac, a B njegov sin, ali nisam imao dokaza. Ovo se me�utim potvrdilo
ubrzo po�to se B (kasnije postao Leni) obratio A (kasnije postao Maks), "Tata,
da li bi ti smetalo kada bih promenio temu? �eleo bih da te pitam ne�to. Ono �to
smo ve�erali malopre, kako se zove? Kako ga ti zove�? Za�to ne kupi� psa? Ti si
kuvar za pse. Zaista. Ti misli� da kuva� za mnogo pasa." Zna�i, zbog toga
�to B oslovljava A sa "Tata" izgledalo mi je razumno da pretpostavim
da su njih dvojica otac i sin. Tako�e je jasno da je A kuvar �ije kuvarsko ume�e
nije preterano cenjeno. Da li je ovo zna�ilo da majka nije postojala? Ja to nisam
znao. Ali, kako sam tada govorio sebi, na�i po�eci nikada ne znaju na�e krajeve." Harold
Pinter (deo govora povodom dodele Nobelove nagrade) 7. decembar 2005. Jugoslovensko
dramsko pozori�te Scena "Bojan Stupica" Vojislav Jovanovi�-Marambo
NA�I O�EVI Milan Markovi� GENERAL Svetislav Basara PANDORINA KUTIJA KEKSA Milena
Bogavac DRAGI TATA Harold Pinter UMETNOST, ISTINA I POLITIKA govor povodom
dodele Nobelove nagrade u dramatizaciji SFW Nove drame (Predstave bi se
igrale u blokovima po pet u nizu)
Gvozden �uri� Sastavljanje
pozori�nog repertoara veoma je jednostavno, kao pravljene torte: red klasika,
red savremenih, malo stranih i na kraju, kao �lag, doma�i tekst. Mada ne mora
ovim redom. Zavisi od ukusa. A re�irao bih stalno ja, naravno! Mo�da bih ponekad
pozvao i nekog svog dobrog prijatelja, a ostali nek pla�u!
Boris Lije�evi� Moj
idealni repertoar velike scene bilo kog beogradskog pozori�ta, podr�avanog od
strane grada 1. Lorenca�o - Alfred de Mise 2. Timon Atinjanin - Vilijam
�ekspir 3. Zlo�in nad divljim zverima - Du�an Spasojevi� 4. Banat - Uglje�a
�ajtinac 5. Razbojnici - Fridrih �iler 6. Gospodin Puntila i njegov sluga
Mati - Bertolt Breht Mislim da je to.
Katarina Eri� Pozori�te
na Terazijama Mislim da je pravo vreme da ansambl ovog pozori�ta prestane da
se oslanja na sopstveni elan i entuzijazam. Naravno da treba imati snage i optimizma,
ali ovo pozori�te je svoje godine izgnanstva pre�ivelo samo zahvaljuju�i snazi
svojih �lanova. Ponekad su me, u onom u�asnom, raspadnutom podrumu u kome su igrali
i pevali iz sveg glasa, podse�ali na neko pozori�te iz posleratnog vremena. Samo
su falili partizani i dnevno sledovanje proje na ta�kice... a mjuzikl je po definiciji
skup, glamurozan �anr. Sada, kada imaju zgradu koja izgleda skupo i glamurozno,
volela bih da vidim da se i repertoar tome prilagodi. Ne u smislu Las-Vegas-ki�-�ouprograma,
ve� u ve�em, ozbiljnijem ulaganju u produkciju i marketing predstave. Naravno
da kod nas nema dovoljno novca za tako ne�to, ali, verujte, nema ni na trulom
Zapadu. I njihova pozori�ta �ive na tankoj ivici opstanka, a to re�avaju na slede�i
na�in: nema repertoara. �etiri predstave u sezoni, dok se jedna predstava sprema
ide i reklama za nju, kad pro�e premijera, ta predstava je prepu�tena sebi, a
slede�a se priprema i reklamira. A �to se ti�e izbora predstava, mislim da Pozori�tu
na Terazijama ide dobro i bez mojih sugestija. Ne savr�eno, dobro. Ali i to je
po�etak.
Milica Konstantinovi� Mnogo mi je zanimljivije i kreativnije
da pi�em o nekom svom imaginarnom pozori�tu, i njegovoj izma�tanoj repertoarskoj
politici. Kada bih kreirala repertoar, volela bih da mogu da izvr�im neku vrstu
antropolo�ke studije i da vidim �ta je to �to ljude u Srbiji interesuje, �ta je
to �to bi publiku zadovoljilo i onda bih to uskladila s osnovnim umetni�kom konceptom
repertoara. Osnovna ideja moje repertoarske utopije bi glasila: "Lica
sistema i lice u procesu sistematizacije", i ova tema bi mogla da obuhvati
i klasi�ne komade, vi�ene na novi na�in i nove komade, i komedije i tragedije,
koje bi se bavile problemima automatizacije �oveka, njegovim svo�enjem na element
sistema, pojedincem kao ulaznim i kao izlaznim elementom sistema... Ovakav
repertoar mogao bi da obuhvata i neke klasi�ne komade kao �to je Sofoklova Antigona,
zatim problemske komade kao �to je Molijerov Mizantrop, Bihnerov Vojcek, doma�e
komedije kao �to je Balkanski �pijun Du�ana Kova�evi�a, neke savremene komade
kao �to su Plastelin, Sigarova, zatim dramatizaciju Nabokovljevog romana Poziv
na pogubljenje Aleksandra �ervinskog, zatim jedan od mojih omiljenih savremenih
srpskih komada Halflife Filipa Vujo�evi�a, komad Hauarda Brentona Oru�je sre�e,
koji se bavi upravo fabrikovanjem ljudi u elemente sistema, ili mo�da neki od
komada Vaclava Havela, kao �to je Memorandum.
Milena Bogavac Ovo
me podse�a na ve�bu s druge godine dramaturgije. Zato �u na zadatak odgovoriti
isto kao i tada. Moje imaginarno pozori�te imalo bi tri scene. Veliku scenu na
kojoj bi se igrali isklju�ivo strani komadi klasika XX veka. Beket, Jonesko i
opet Beket. �ari, Apoliner, Olbi, Breht, �ene, Sartr, Meterlink, Kami, preko Pintera
do Elfride Jelinek. Bez ikakvih ograni�enja sem jednog: XX vek i pisci koji su
ga zaista obele�ili. Kad ka�em: "zaista" mislim da je to istorijski
potvr�eno. Da su doprineli razvoju drame, i u nju uneli ne�to novo, nikada ranije
vi�eno. Srbija pla�e za ovakvom scenom. To bi bila edukativna ali i zabavna scena.
Ona bi na�e umetnike mogla da podseti na neka sjajna re�enja, koja postoje, i
sasvim su legitimna u novom pozori�tu. Citira�u Jovana �irilova koji ka�e: "Na�e
umetnike treba obavestiti da je XIX vek zavr�en." Treba ih dakle obavestiti
da je zavr�en i XX. A posle XX - sve je dozvoljeno! U prilog toj tvrdnji, pravila
bih repertoar na maloj sceni mog imaginarnog teatra. Na toj sceni igrali bi se
isklju�ivo doma�i, savremeni komadi. Pozori�te u Srba ne mo�e da se pohvali jakom
tradicijom, zato �to se tradicija gradi, a ne uvozi. S tim u vezi, htela bih scenu
gde �e se igrati samo nove i samo doma�e drame. Biljana Srbljanovi�, Milena Markovi�,
Milan Markovi�, Maja Pelevi�, Filip Vujo�evi�, Milena Depolo, Marija Stojanovi�,
Marija Karaklaji�, Slobodan Vujanovi�, Uglje�a �ajtinac, Aleksandar Novakovi�,
Ivan Pravdi�, Mladen Popovi� i da ne nabrajam dalje... Ima tih pisaca u Srbiji,
a bilo bi ih i vi�e kada bi postojala scena koja se bavi isklju�ivo njima. U rad
ove scene uklju�ila bih i stalno otvoren program za razvoj dramskog teksta. Ne�to
kao projekat Nada, s tom razlikom �to bi na kraju sve drame u�le pravo u produkciju. Tre�a,
i najmanja scena mog imaginarnog teatra, bila bi scena kafana, kao Bitef Art Cafe.
Stand up komedije, talk show forme, slam poezija i ve�eri otvorenog mikrofona.
Monodrame, plesne minijature, kamerni performansi, no bud�et produkcije, i svi
ostali (para?)pozori�ni �anrovi. Ako mene pitate, to je pravo pozori�te. Pli�ane
fotelje, cugovi, pobo�na publika u lakovanim cipelama i zamamne scenografije -
sve su to trikovi kojima se pozori�te odvaja od svoje osnovne svrhe. Ali, ko sam
ja da o tome pri�am? Sve je to na nivou "Da me metne ko za kralja, ja bih
znao kako valja"... Ipak, morate priznati, ima ovde par iskoristivih detalja. |