Sa distance gledano, najve�i zna�aj Desetog jugoslovenskog pozori�nog festivala koji se sredinom novembra odr�avao u U�icu upravo je njegov respektabilni desetogodi�nji "sta�", prije svih drugih estetskih ili umjetni�kih odrednica. Ovogodi�nji Festival, prema svemu �to smo vidjeli, imao je dosta dobrih strana, jednako toliko i lo�ih, ali �injenica da on postoji �itavu jednu deceniju u vremenima kada o�ito ne cvjetaju ru�e, u malom gradu koji je vijugavim putevima �etiri sata udaljen od bilo koje metropole - velika je stvar. Iznutra gledano - s obzirom da sam na festivalu bio od po�etka do kraja - silna gorljivost doma�ih ljudi oko festivala dokazuje "na terenu" ispravnost paradigme Andr�a Malrauxa kako je kultura i u malim sredinama zaista mogu�a. Unato� svim problemima ovih tranzicijskih prostora, u U�icu postoji profesionalni teatar, glumci, rafinirana publika i, najva�nije od svega, mala grupa posve�enih koja �ivi za umjetnost i to je za uspjeh ovog ve� renomiranog Festivala bilo presudno. Uz ne ba� jeftine ulaznice od sedamsto i hiljadu dinara, karte su se nabavljale preko veze, gledali�te je svake ve�eri bilo krcato, okrugle stolove nakon predstava �ekala je s nestrpljenjem i publika i mala armija novinara, a svi okolni �ankovi rezervirani za male no�ne razgovore bili su neprestano okupirani. Naravno, onda kada se ba� vi�e nije moglo izdr�ati, odnekuda bi u sitne sate sijevnulo crno pivo, u�i�ka "lepinja sa sve" i tako smo mogli do�ekati idu�i dan, nove glumce i svje�a uzbu�enja. A uzbu�enja je, kao �to ve� rekosmo, bilo i onih autenti�no scenskih i - tako je na svakom festivalu - onih kuloarskih.
Krenimo od ovih drugih da bismo stigli do onih prvih. Iako propozicije ka�u da u�i�ki festival okuplja najbolje predstave s dr�avnog prostora Srbije i Crne Gore, ovogodi�nja selektorica Ma�a Stoki� �eljela je da se osim "dobrih" predstava na festivalu na�u i "nove pozori�ne tendencije" �ele�i tako u uobi�ajeni kli�e srpskog dramskog pisma ubaciti malo ozona i scenskog eksperimentiranja. Njezina, uz put re�eno, sasvim legitimna koncepcija, zbunila je publiku, uzrujala kazali�ne znalce i iznervirala �iri (Petar Marjanovi�, Ferid Karajica, Dragica Tomas, Dragan Jovanovi� Danilov i Branko Popovi�) i umjetni�kog direktora festivala Dejana Pen�i�a Poljanskog, pretvoriv�i se do kraja festivala u lavinu zahtjeva za njezinom smjenom. Sportskim rje�nikom re�eno, nenamjerna li�na gre�ka koju je ona napravila svodi se na to da su neke predstave novih tendencija iz njezine selekcije na festivalu bile nekvalitetne (kao, uostalom, i neke klasi�ne inscenacije), a nekih stvarno dobrih predstava iz realisti�kog prosedea nije bilo. Tako, na primjer, na festivalu se na�la krajnje osrednja predstava kraljeva�kog pozori�ta Patka, dobronamjerni ali anarhoidni i nemu�ti Volpone u�i�kog pozori�ta i potpuno autisti�na Mala trilogija smrti Beogradskog dramskog pozori�ta u re�iji Neboj�e Bradi�a, a odba�eni su kao "dosadni" tekstovi Biljane Srbljanovi�, komadi u re�iji Egona Savina Smrtonosna motoristika Ateljea 212 i Oblomov SNPa, te Pse�i valcer u izvo�enju beogradskog JDP-a. Uz prijetnje nekih kazali�ta da zbog ovakvog repertoara ne�e poslati svoje predstave u U�ice, o�ito je da se preko selekcije Stoki�eve lome koplja u tihom gra�anskom ratu koji neprestano tinja izme�u "tradicionalista" i "modernista" u srpskoj kulturi i teatru, pri �emu, �ini se, ima dosta zle krvi i neizmirenih ra�una, ali, koliko sam shvatio, i jedna i druga strana ima tendenciju da s prljavom vodom iz lavora izbaci i nedu�nu djecu. Tako vrlo intrigantna predstava Medejini krugovi u izvo�enju ansambla Ujvideki Szinhaz iz Novog Sada, u vrlo modernom rukopisu reditelja Gabora Tompe nije dobila onakav zna�aj kakav zaslu�uje, po tradicionalnoj formuli "dobro je dobro, a novo je novo", a glamurozno najavljivani Vi�njik Zetskog doma sa Cetinja u re�iji Ivice Kun�evi�a (uz izuzetak Varje �uki� koja je za ulogu Ranjevske nagra�ena Ardalionom za glavnu �ensku ulogu) bila je karikaturalna izvedba puna preglumljene igre bez �ehovljanskog okusa i mirisa. Predstava koja je zadovoljila i jednu i drugu stranu, pokupila glavne nagrade i potpuno raspametila publiku bio je Hadersfild, u izvo�enju ansambla Jugoslovenskog dramskog pozori�ta, prema predlo�ku Uglje�e �ajtinca, darovitog dramskog pisca generacije postpesimista jugoslavenske ratnotranzicijske tragedije. Hadersfild, koji je dobio Ardaliona za predstavu u cjelini, pri�a je bez anestezije o prepoznatljivom doma�em prostoru, vremenu dana�njem i o nama koji smo iz tog prostora iza�li izmrcvareni, ogor�eni i zli sa prazninom u utrobi i masnicama na du�i.
U ansamblu u kome nitko nije bio lo�, ulogu psihi�ki rastrojenog Ivana maestralno je odigrao Neboj�a Glogovac i superiorno pokupio Ardaliona za glavnu mu�ku rolu, a u ulogama gubitnika iz na�eg sokaka slijedili su ga Goran �u�ljik, Josif Tati� (Ardalion za sporednu mu�ku ulogu), Tijana Mladenovi�, Vojin �etkovi� i Damjan Kecojevi�. Opet u maniri psiholo�kog realizma, druga po zna�aju izvedba koja je na festivalu opravdala epitet "najbolja" i koja je predstavljala pravu mjeru teatarskog do�ivljaja i za sladokusce, ljude od struke i za naj�iru publiku, bila je Brana prema komadu Conora McPhersona u izvo�enju ansambla Ateljea 212 iz Beograda. Komad ovog irskog dramati�ara mla�e generacije, kojeg stavljaju u kategoriju pisaca "nostalgi�ne socijalne drame" poput Seana O'Caseya, Johna Millingtona i Martina McDonagha, nije samo pri�a o "ljudima iz puba" iako bazi�no jest i to, ve� pri�a o usamljenosti, strahovima i �e�nji za elementarnom toplinom koje na dnu srca nosi svako ljudsko bi�e. Petoro odli�nih Ateljeovih glumaca, Petar Kralj, �uza Stojiljkovi�, Dara D�oki�, Tihomir Stani� i Branislav Zeremski, fascinantnim gluma�kim nervom rezerviranim samo za prvorazredne umjetnike i melodi�nom, ujedna�enom igrom (specijalni Ardalion za kolektivnu gluma�ku igru), donijelo je na pozornicu ovu duboku i jednostavnu sagu o obi�nim ljudima, potvr�uju�i da je ateljeovski stil glume i �ivih svakodnevnih tema ljudi tu oko nas - vitalan i aktualan do danas. Posebne pohvale treba dati mladoj redateljki Milici Kralj (Ardalion za re�iju) zato �to se u vremenu mnogih "izama" odlu�ila za pri�u koja se "sama sobom tka" logikom svoje ljudske poruke a ne unaprijed zadatog koncepta, zato �to je bez zadr�ke dala �ansu gluma�koj igri i zato �to se u vremenu destrukcije usudila povjerovati u komad o dobroti.
Sve u svemu mo�e se objektivno re�i da je uz mnoge nedostatke u�i�ki festival ipak uspio jer je uz tri sjajne predstave i na lo�im mjestima sjalo po koje zrnce kreativnosti; uz ve� spominjanu nevi�eno dobru Varju �uki� u proma�enom Vi�njiku, talentiranom mladom glumicom predstavila se Jelena Ili� u manje uspjeloj kraljeva�koj Patki, u na �alost nerazumljivoj Maloj trilogiji smrti vidjelo se da su �ur�ija Cveti�, Neboj�a Dugali� i Dragan Petrovi� me�u najboljim glumcima koje Beograd ima, a u�i�ki ansambl u neprimjerenom Volponeu gluma�ki je iskreno grizao i izgarao.
Festival je zatvoren poklon-predstavom Mera za meru novosadskog SNP-a koja je ranijih godina pokupila sijaset nagrada, a rogobatna selekcija gotovo je nesvjesno potaknula i nekoliko dobrih pitanja. Mo�emo li, uz nekoliko iznimno dobrih predstava, stanjem u srpskom kazali�tu danas zaista biti zadovoljni? Prate li aktualne dramske teme i druga�iji senzibilitet i moderniji scenski rukopis? Mo�e li unutar onoga �to je "dobro" �ivjeti i ono �to je "novo"? �to se ti�e u�i�kih doma�ina, oni �e se u ovoj situaciji prema svemu �to sam vidio okrenuti u budu�nosti jedinom zdravom rje�enju, da parafraziramo jednog britanskog oficira u godinama ratnim: prebrojimo mrtve i ranjene i krenimo dalje.