NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2008. broj 4 godina XLIV oktobar-decembar YU ISSN 0036-5734

Festivali - 42. Bitef... akcenti
Aleksandar MILOSAVLJEVI�
DOBRODO�AO - O Andra�u Urbanu, reditelju

 

Bilo je to na Kalemegdanu, davnih dana Bitefa kada je Ljubi�a Risti� na ovom festivalu predstavio jo� jednu od ekipa mladih reditelja koji su stasavali u pozori�tima koje su Nada Kokotovi� i on vodili (Narodno pozori�te N�psz�nh�z Subotica i Srpsko narodno pozori�te, Novi Sad) ili na nekim od festivala koje je ovo dvoje pozori�nih stvaralaca organizovalo (Godo fest, YU fest, Kotor art, Grad teatar Budva�).
Lomataju�i se po travnjacima kalemegdanskog parka, poku�avaju�i da vidim kuda hodim i da, uprkos sna�nom kontralihtu koji su pravili reflektori, otkrijem kako �u dospeti na legendarne risti�evske tribine s kojih smo � uz redovno, blago hipnoti�ko ljuljanje (realno ili u strahu od mogu�eg ru�enja) posmatrali sve predstave KPGT-a � neo�ekivano sam nabasao na �upavu i brkatu Risti�evu siluetu. Budu�i da njega ni u najcrnjem mraku nije mogu�e pobrkati s nekom drugom personom, odmah sam iskoristio priliku i pitao ga sve �to me je u tom �asu zanimalo, a bilo je vezano za ovo izvo�enje Hamleta: s koje strane da se uspnem na tribinu, gde �e biti najbolje da sednem, gde da uzmem slu�alice za simultani prevod (jer se predstava, mislio sam, igra na ma�arskom), kako da do�em do cast-liste s imenima glumaca i podacima o reditelju i, napokon, da li je ovo isti onaj Andra� Urban koji je nedavno re�irao varijaciju na Bihnerovog Vojceka?
Risti� me je saslu�ao na na�in koji mi je u prvi mah dao do znanja da me uop�te nije �uo, uhvatio me je ispod mi�ke, progurao me kroz gu�vu koju redovno stvara blazirani deo bitefovske publike (prave�i se da u�iva u egzotici �teatra pod otvorenim nebom�), do podno�ja tribina i tek tada, re�e: �Pentraj se! Svejedno je gde sedi� jer �e predstava biti igrana SVUDA (mahnuo je rukom u �irokom luku koji je obuhvatao kompletan Kalemegdan, ali i dobar deo Beograda i Srema preko puta, kao i par�e Srednje Evrope). Imena glumaca ti ne zna�e ni�ta. Barem ne sada. Sutra �e oni ionako biti poznati jer su to najbolji mladi glumci koji postoje u ovoj dr�avi. Prevod tako�e nije potreban. Hamleta valjda zna� napamet. A Urban je � �udo.�
Bez re�i prigovora (jer druga�ije je nezamislivo) popeo sam se, jedva prona�ao par�e tapacirane skele na koju sam seo i sa�ekao da pro�e jo� bezmalo pola sata (dok su se ostali gledaoci smestili). A onda je Usledio Hamlet, druga Urbanova predstava koju sam do tada imao priliku da vidim.
Po�elo je silovito i bu�no! Buka je, u formi muzike, dopirala iz zvu�nika, ali su je proizvodili i glumci na �pozornici�. Od samog po�etka sve je delovalo kao rediteljev poku�aj da provocira sva �ula gledalaca, kao uskome�ani debeli slojevi boje sve�e naneti grubim potezima ki�ice na platno kakvog enformeliste, kao neka vrsta haosa za koji �e se ubrzo pokazati da je kontrolisan, da u njemu itekako ima smisla.
Radnja predstave bila je sme�tena u ostatke �Globa� � zida smrti u kojem je 1986, na prvom YU FEST-u, Du�an Jovanovi� od krhotina izlomljene slike sveta ponovo uobli�avao smislenu celinu. U bezmalo identi�nom prostoru Urban je pokazao da jedinstvena slika niti je obnovljena niti �e ikada ponovo biti cela. U Hamletu, ba� kao i u Votceku (jer tako se zvala njegova verzija slavnog Bihnerovog komada) snagom iskustva svoje generacije, tada sasvim mladi reditelj nije poku�avao da nas zaseni saznanjem da je svet u kojem �ivimo ostao bez Boga. To je, uostalom, pre njega ve� u�inio sam �ekspir. Urban nam je pokazao kako taj obezduhovljeni svet izgleda, na koji na�in funkcioni�e i kako u njemu jedino mo�e da se pona�a danski kraljevi�.
Na sli�nim mukama je prethodno bio i njegov Vojcek. Li�en patetike ili ma kakve sentimentalnosti, koje naj�e��e provocira svako preispitivanje elementarnih problema ljudske egzistencije, Urban fokusira pa�nju na takozvanog malog �oveka, neuglednog vojnika, usamljenog pojedinca, bezna�ajnu jedinku koja vi�e ne�e, kao kod Bihnera, da bude
u sukobu sa sistemom vojne hijerarhije, ve� �e postati paradigma ve�itog �ovekovog nesporazuma sa svetom i � sa samim sobom.
Jo� tada, Urban je maksimalno pa�nju usredsredio na formu; otuda je sistematski raslojavao Bihnerov tekst, dosledno je razgra�ivao literarni predlo�ak, destruirao dramu i insistirao na formulisanju bezmalo u potpunosti druga�ije pri�e u kojoj vi�e ne�e biti �rtava i nevinih, gde �e dominirati teskoba i ljudska beda, a posta�e o�igledna nemo� �oveka da uspostavi bilo kakav sistem i u njega se uklopi, osmisli ga i u njemu prona�e smisao. Takav Urbanov �junak� vi�e ne�e imati potrebu da svet do�ivljava racionalno. Naprotiv, sav njegov napor �e biti upravo usmeren ka tome da premosti racionalno, prepusti se iracionalnom, da do�ivljava a razumeva, ose�a a ne konstatuje.
Ni Andra�ov Hamlet ne�e postavljati pitanja niti �e tragati za odgovorima. Dilema �Biti il' ne biti� bila je zaglu�ena tutnjavom bezdu�ne ma�ine koja melje sve pred sobom, ali i sebe samu. Junaci ovog Hamleta su se svla�ili i bili svla�eni, da bi goli pokazali jad i bedu sopstvene sudbine. U njihovom neprestanom poku�aju da me�usobno seksualno op�te nije bilo ni�eg erotskog. Naprotiv, njihov seks bio je kona�ni trijumf Tanatosa. Insistiraju�i na polnom aktu, Urban kao da je �eleo da naglasi jalovost sveta svojih likova, jer oni jedino mogu da budu efikasni ako jedni drugima podme�u otrov, re�u grkljane ili se kasape.
Oslobo�en potrebe za osvetom, samim tim i bez potrebe da se obra�unava s neprijateljima, Urbanovom Hamletu nije usfalio ni o�ev Duh. Sumnja je, naime, suvi�na u ovakvom svetu. Iz te predstave se�am se sumanutog Hamletovog trka koji je bio svojevrsni poku�aj bega iz zlokobnog zida smrti. Bio je to, dakako, nemogu� poku�aj. Se�am se i muzike Silarda Mezeija, kao i, tada tako�e mladog, Petera Ferenca kao Hamleta. Ubrzo nakon ovih uzleta usledi�e Urbanovo povla�enje iz teatra.
Mo�da je afirmacija stigla isuvi�e rano i brzo. Ne treba smetnuti s uma: Urban, ro�en 1970, osnovao je vlastitu teatarsku trupu i po�eo da re�ira ve� sa �etrnaest godina, status pozori�nog gurua me�u svojim pozori�nim prijateljima stekao je pre no �to je napunio dvadesetu, a pomenute predstave Votcek i Hamlet postavio je 1992. U to vreme, s obzirom na tada�nje dru�tvene i politi�ke okolnosti, Urbanu je mo�da nedostajao samo jo� jedan korak pa da postane ono �to �e, samo nekoliko godina docnije, ali u mnogo �irim � evropskim relacijama da bude Tomas Ostermajer ili, ne�to kasnije, Arpad �iling.
Pre nekoliko godina, u krugovima ovda�njih teatarskih veterana iznenada se pro�ulo da Andra� ponovo re�ira, da sara�uje sa starim pozori�nim prijateljima s kojima je davnih dana zapo�injao teatarska istra�ivanja u rodnoj Senti, u neobi�noj, smeloj i provokativnoj teatarskoliterarnoj trupi AIOWA. U me�uvremenu se vratio studijama koje je u jednom �asu bio napustio (filmsku i pozori�nu re�iju upisao je kod Vlatka Gili�a na novosadskoj Akademiji umetnosti), da bi 2000, na istoj �koli, diplomirao kod Bore Dra�kovi�a. Zatim su iz Subotice po�ele da pristi�u vesti o predstavama koje je postavio u Pozori�tu �Kostolanji De�e�, uz podr�ku segedinskog MASZK-a (zapravo istih onih drugara s kojima je po�eo da se bavi teatarskim istra�ivanjima), a onda je, na ovogodi�njem Sterijinom pozorju, izvedena njegova predstava Urbi et orbi za koju je odmah dobio nagradu Okruglog stola kritike.
Napokon, Urban je opet do�ao i na Bitef. Ove godine je taj festival pohodio sa �ak tri svoje predstave: Brecht � The Hardcore Machine (Pozori�te �Kostolanji De�e�, Subotica), koja je izvedena u okviru zvani�nog programa, dok su se Urbi et orbi Jano�a Pilinskog i Sabirni centar Du�ana Kova�evi�a (Narodno pozori�te, kazali �te, N�psz�nh�z, Subotica) na�le u programu Bitefovog Showcasea, me�u projektima za koje je procenjeno da �e na najbolji na�in da reprezentuju doma�i teatar pred inostranim gostima Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala.
�ta se sve de�avalo u periodu Urbanovog razmi�ljanja � ne znamo. U zvani�noj biografskoj bele�ci zapisana je koncizna konstatacija da je za to vreme �iveo povu�eno. Pa ipak, ve� je predstava Urbi et orbi jasno pokazala da povu�eni �ivot nije podrazumevao i izolaciju od teatra. Iako bi bilo odve� smelo re�i da je u ovoj fazi nastavio ta�no tamo gde je svojevremeno stao, nema sumnje da su osnovni elementi njegovog rediteljskog �rukopisa� vi�e nego prepoznatljivi. Hrabrost i sklonost radikalnom pristupu pozori�tu nisu ga napustili. A ni potreba da se, zajedno s glumcima, upusti u istra�ivanja na planu forme. Jo� jedno svojstvo je Urban uspeo da sa�uva: senzibilitet koji mu omogu�ava da oseti precizno bilo svoga vremena.
Ako su, menjaju�i ono �to je za promenu, u teatarskom smislu Votcek i Hamlet bili poslednji teatarski krik nara�taja koji je formiran u duhu panka i kasnije new wavea, onda je Urbanov povratak (nimalo slu�ajno) koincidirao s trenutkom kada na savremenoj pozori�noj sceni punu afirmaciju do�ivljava postdramski teatar kao jo� jedan energi�an poku�aj da se, nakon silnih lutanja i jalovih prepisiva�kih poku�aja nasilno sme�tanih u kategorije trendova, zapravo nanovo preispita mogu�nost otkrivanja prostora apsolutne slobode. Dakle, Andra� Urban se vratio ta�no na vreme.
Naspram pabiraka zastra�uju�eg zida smrti i monstruoznih konstrukcija na�injenih od �ipki, sada se predstava Urbi et orbi de�ava na bezmalo potpuno praznoj pozornici. Silovitost fizi�kog napora kojim se �eli pobediti sila zemljine te�e, ovde biva zamenjena bujicama re�i kojima je namera da obezbede privid ispovesti karakteristi�nih za popularne televizijske talk show programe. Ono �to je, kao deo nasle�a pozori�ta s po�etka sedamdesetih, bilo profiltrirano estetikom postmoderne iz osamdesetih godina pro�log veka, i �to je na scenu dospelo kao glasan krik jo� jednom otkrivenog stra�nog saznanja da �ivimo u svetu bez Boga i sredi�nje ta�ke oslonca, danas u Urbanovim predstavama dobija smisao bolne istine s kojom ipak valja nekako �iveti. A u tome nam, veli reditelj predstave Urbi et orbi, ideologija ne mo�e pomo�i. Pa ni ideologija zasnovana na pobuni.
Savremenom �oveku ne�e od pomo�i biti ni dostignu�a civilizacije i navodno visoko razvijena svest, jer u njemu i dalje �u�i ista ona zver koju je Andra�ov Hamlet bezuspe�no poku�avao u sebi da ukroti besomu�nim trkom. Urban, me�utim, u istra�ivanjima ide dalje, ne zadovoljava se jednostavnim konstatacijama, pa nakon po�etnih scena otvara prostore druga�ije igre u kojoj artikuli�e su�tinsku patnju �oveka nemo�nog da se odupre zlu u sebi i pokazuje funkcionisanje mehanizama la�nih opravdanja i licemernog iskupljenja.
U tom kontekstu, telo � i kao izvor greha, i kao ve�ita opozicija glavi i razumu koji poku�avaju da ubla�e problem ili da ga �ak poreknu, to telo kojim glumac artikuli�e celokupnu svoju poziciju � i dalje je jedna od osnovnih Urbanovih fascinacija. No, to vi�e nije ono nekada�nje hamletovsko, sada je to sasvim druga�ije telo... Nimalo pametnije, mudrije, niti ve�tije. Mo�da samo iskusnije i opreznije. Iskusnije za saznanje da silu te�e nije mogu�e savladati, a opreznije zbog svesti da njime, telom, upravlja um u kojeg ne treba imati poverenje. Pozori�na avantura Andra�a Urbana se nastavlja.
On se, naime, trenutno sprema da re�ira Ibzenovu Noru u East / West teatru Harisa Pa�ovi�a u Sarajevu.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2008.