NAZAD NA SADRZAJ  > > >
S C E N A : �asopis za pozori�nu umetnost
Novi Sad, 2008. broj 4 godina XLIV oktobar-decembar YU ISSN 0036-5734

Festivali - 6. festival svjetskog kazali�ta, Zagreb
Jelena GAJEVI�
IGRE PORE�ENJA

 

KAKO SU SE SUSRELI DVA IVANOVA, DVIJE ANTIGONE, DESET KANARINACA I JEDAN HAMLET, DOK GODOT �NIJE DO�AO OVAJ PUT�

�esti festival svjetskog kazali�ta odr�an je u Zagrebu od 20. do 29. septembra 2008. Prikazano je samo �est predstava, i to iz Njema�ke, Belgije, Rumunije i Ma�arske, ali i ovih �est bilo je dovoljno da se upoznamo s nekim zanimljivim teatarskim tendencijama i da se igramo igre pore�enja � istog komada u razli�itim verzijama, iste tragedije iz pera razli�itih pisaca i neobi�nih gluma�kih interpretacija, ali i pore�enja koje nam dopu�ta ranije gledateljsko iskustvo, pa smo Hamleta ili Godota mogli porediti s toliko njih vi�enih do sada. I ti arhetipski tekstovi i likovi uvijek ostavljaju mjesta za nove verzije i na�e nove recepcije.
Festival je otvoren koncertom, a ne predstavom. Bio je to �unplugged� koncert splitske grupe TBF odr�an u Zagreba�kom kazali�tu mladih (ZKM), kao �mati�nom� pozori�tu Festivala. A Festival je proglasio otvorenim i po�elio dobrodo�licu gostima zagreba�ki gradona�elnik Milan Bandi�.
Politi�ar, makar i gradona�elnik grada u kojem se Festival odr�ava, jo� je jedan nepozori�ni momenat na samom po�etku jednog pozori�nog festivala. Festivalu su u goste do�li reditelji svih predstava uvr�tenih u program, a kao specijalna go��a stigla je i Ellen Stewart, slavna osniva�ica njujor�kog off pozori�ta La MaMa, kojoj je gradona�elnik dodijelio Medalju Grada Zagreba. Festival svjetskog kazali�ta (FSK) od ove godine uklju�en je u novu gradsku manifestaciju pod imenom �Jesen u Zagrebu � Me�unarodni multikulturalni susreti�, koja je trajala od septembra do novembra i uklju�ivala sve mogu�e festivale koji se u Zagrebu de�avaju u tom periodu i jo� mnoge druge kulturne manifestacije. Rekli bismo da bi se gradske vlasti, pored promocije kulturnih doga�aja i samopromocije, trebale ozbiljnije poduhvatiti njihovog finansiranja, pa bi ih tako u�inili i pristupa�nijim publici. Jer, ulaznice za predstave FSK, za pravu pozori�nu publiku bile su �bezobrazno skupe�. Ako se uporede cijene ulaznica za Ostermeierovog Hamleta na Festivalima u Avignonu (13�, 25�, 30� i 36�) i Atini (15�, 20� i 30�), te u Schaub�hneu (od 6� do 38�) s ulaznicama za istu predstavu na FSK u Zagrebu (23�25� � najjeftinija sjedi�ta i 28�31� ona skuplja) ispostavlja se da su u Zagrebu �najjeftinija� sjedi�ta znatno skuplja od onih u navedenim evropskim kulturnim centrima. Iako ne poznajemo dovoljno prilike u Zagrebu, �ini nam se da su takve cijene sprije�ile znatan dio prave pozori�ne publike (posebno mlade) da gledaju predstave na FSK, dok su na njihova mjesta dovele tzv. dru�tvenu kremu koja sve to mo�e platiti.
Ali, vratimo se najbitnijem za svaki pozori�ni festival � samim predstavama. Ove godine bile su zastupljene samo predstave ra�ene po klasi�nim naslovima dramske knji�evnosti, ��itanim� na manje ili vi�e inovativan na�in. Pozori�ni dio programa FSK, ba� kao i ovogodi�njeg MESS-a, zapo�eo je predstavom Ivanov, koju je re�irao Dimiter Go�ev i izveo Volksbuehne am Rosa-Luxemburg-Platz. Fotografija upravo iz ove predstave izbrana je za plakat ovogodi�njeg Festivala. �ak dvije predstave do�le su s berlinske scene, pa je, uz �uveni Volksb�hne, na festival stigao i ni�ta manje slavni Schaub�hne (s Ostermeierovim Hamletom, predstavom koja je unaprijed izazvala najve�e interesovanje publike i medija). Imati ta dva renomirana berlinska pozori�ta u programu Festivala, prema Ivici Buljanu (koji je uz Dubravku Vrgo� jedan od dva umjetni�ka direktora i selektora Festivala), zna�i i �mogu�nost usporedbe, ne samo kazali�ta nekada�njeg berlinskog i njema�kog istoka i zapada, nego i dviju razli�itih struja�. Uz komparaciju stilova dva berlinska pozori�ta, Festival je omogu�io i intrigantnu mogu�nost pore�enja dvije predstave nastale po istom dramskom tekstu. Tako smo vidjeli dva Ivanova. Jednog nam je pokazao Go�ev i Volksbuehne, dok je onaj Tam�sa Aschera i budimpe�tanskog Pozori�ta J�szef Katona bio posve druga�iji. Festival takvu komparaciju i posebno nagla�ava time �to program po�inje i zavr�ava upravo Ivanovom. A imali smo priliku vidjeti i kako u okvirima jedne predstave funkcionira usporedba dva teksta nastala na osnovu jednog predlo�ka. Rije� je o predstavi 2 Antigone trupe tg STAN, u kojoj su izvedeni Antigona Cocteaua i Anouilha. Uticaji tg STAN-a, gluma�ke trupe nominirane za nagredu Premio Europa 2009. u kategoriji �Nova pozori�na realnost�, dalekose�ni su, ali i nedovljno poznati na na�im prostorima, tako da se njihovo dovo�enje na ovaj zagreba�ki festival �ini va�nim potezom. Na FSK je stigao jo� jedan zna�ajan predstavnik belgijske teatarske scene � Jan Fabre s predstavom Another Sleepy Dusty Delta Day. E, tu specifi�nu predstavu ve� nismo mogli porediti s nekom drugom na ovom Festivalu, ali te�ko bismo je mogli porediti sa bilo �im drugim osim s performansima samog Fabrea. Narodno pozori�te �Radu Stanca� iz rumunskog Sibiua do�lo je na Festival s predstavom U o�ekivanju Godota, u re�iji cijenjenog Silviua Purcaretea. Ovaj reditelj, koji se na mnogim festivalima predstavio s nekoliko izuzetno dobro primljenih predstava, publiku FSK je razo�arao nekom uspavano-klasi�nom verzijom Godota.

MAGLA SVUDA, MAGLA OKO NAS...
IVANOV, reditelj: Dimiter Gotscheff, Volksb�hne am Rosa-Luxemburg-Platz, Berlin

Dimiter Go�ev (ili Gotscheff), Bugarin koji jo� od 1962. �ivi Njema�koj, na scenu berlinskog pozori�ta Volksb�hne am Rosa-Luxemburg-Platz postavio je �ehovljevog Ivanova smjestiv�i ga u scensku maglu. Ta magla, iz koje povremeno izranjaju glumci i u nju se vra�aju, uz zavr�nu scenu samoubistva, najva�nija je posebnost ove predstave. Sve je izranjalo iz te magle, kao materijalizacije �ehovljevih tananih i neuhvatljivih valera, i u nju se opet vra�alo, daju�i �ehovljevim likovima neku vanprostornu dimenziju. To je i jedina �scenografija� pred stave, koja se scenografijom samo uslovno mo�e zvati, iako je Katrin Brack upravo za nju zaslu�eno dobila presti�nu nagradu �asopisa �Theater Heute.�
A iz sivila te magle likovi se naprosto �ga�aju� gor�inom, cinizmom i svime �to preostaje kao verbalna municija onih koji �ive vlastiti poraz. Svaki nevje�ti poku�aj ostvarenja tzv. dru�tvenih kontakata samo razotkriva cirkusku prirodu svakog dru�tvenog okru�enja. Nimalo slu�ajno, svi likovi koji okru�uju Ivanova, a ponekad i on sam, izgledaju kao klauni tu�noga lica, koji umorno igraju svoje uloge u velikom cirkusu. Sve od samog po�etka groteskno tone u maglu i dim iz kojeg povremeno izranjaju ti umorni klauni da bi se opet vratili u maglu ni�tavila. Ali, Go�evljeva teatarska poezija ostavlja nas hladnim na neki za�u�uju�i na�in � intelektualizam, preciznost, namjerno izabrana grotesknost u gluma�kom izrazu, ostavljaju neki opor utisak i pomalo hladnu distancu. A u svemu tome jo� jedan paradoks � iako je Ivanov drama o�ajnika, �suvi�nog �ovjeka�, koji vi�e ni�emu ne nalazi svrhu ni smisao i sve okon�ava samoubistvom, Go�ev u njemu pronalazi neku smirenu, sa svime pomirenu ironiju, i ljepotu. �asopis �Theater Heute� 2005. proglasio ga je najboljom njema�kom predstavom.
Samuel Finzi u ulozi Ivanova odigrao je sve, od prvog do posljednjeg akorda svoje slo�ene uloge, precizno, pa�ljivo iznijansirano, bez egzaltacija i koketiranja s publikom. I svi ostali glumci odigrali su svoje uloge pedantno i precizno. Samo je Silvia Rieger bila pomalo iritantna (iako smo svjesni da je to bio dio njenog nezahvalnog zadatka) pa je kao Zinaida Savi�na povremeno glasnim i visokim tonovima predstavljala glas grotesknog. Ponekad je njen vri�tavi glas previ�e parao u�i �pode�ene� za �ehovljeve suptilne tonove, tako da nam se rediteljsko vo�enje ove glumice �ini nesuglasnim s kontekstom predstave. U scenama izuzetne poetske snage, pateti�na muzika (izbor: Sir Henry) iz holivudskih filmova i top lista ironizira se stavljanjem u kontekst bezna�a.
Ivanov je u�ao u najbolnije �ivotno razdoblje, kada je prekasno za neki bolji po�etak i pravi entuzijazam, a prerano za odustajanje i mudrost pomirenja sa sobom i �ivotom. Zato se stariji likovi iz Ivanovljevog okru�enja �ine, iako smije�ni u svojoj usredoto�enosti na male, efemerne stvari, ujedno i sretnijim u svojoj pomirenosti sa �ivotom. Stari karta�, neumoran u �aru varljive igre, daje naslutiti da se sve jo� mo�e dobro poslo�iti, ali samo za neke, samo da se izvuku prave karte. A Ivanov je tu igru ve� napustio. Okrutan prema sebi i drugima, umoran od svega, naizgled hladan, a zapravo razdiran nekim unutra�njim vatrama, Ivan Ivanovi� Ivanov odlu�i iskora�iti, jednom za svagda. Njegovo samoubistvo zavr�ni je akord predstave koji sve na vrlo smion na�in vra�a u okrilje komedije. Umjesto �stvarnog� samoubistva na sceni (svakako ni ono ne bi, naravno, bilo stvarno) Ivanov �e nacrtati dje�je naivan crte�-karikaturu samoga sebe sa srednjim prstom podignutim u zrak, pi�toljem u ruci i metkom koji putuje ka njegovoj glavi. Cini�na distanca dose�e vrhunac, ali i oslobo�enje u humoru. I to humoru koji se gradi na nekom �udnom, osloba�aju�em osje�aju koji nagla�ava kako je sve tako slu�ajno, neva�no i prolazno, pa i svijet i mi u njemu.

��TO JE KRLETKA MANJA, PTICE LJEP�E PJEVAJU O LJUBAVI�
ANOTHER SLEEPY DUSTY DELTA DAY, reditelj: Jan Fabre, Troubleyn, Antwerpen

Jan Fabre, poznat kao jedan od najoriginalnijih i najsvestranijih umjetnika dana�njice � performer, reditelj dramskih, plesnih i opernih predstava, koreograf, pisac i likovni umjetnik � po drugi put je do�ao na FSK. Ovaj put s neobi�nim solo performansom Another Sleepy Dusty Delta Day, koju potpisuje kao autor teksta, reditelj i scenograf, i za koji je koreografiju radio zajedno s Ivanom Jozi� (i jedini izvo�a�), a u koprodukciji pozori�ta Troubleyn iz Antwerpena, Avignonskog festivala, Festivala svjetskog kazali�ta, Zagreba�kog kazali�ta mladih, Philadelphia Live Arts Festivala i Napoli Teatro Festivala. To je bio mudar potez Dubravke Vrgo�, jedne od direktora FSK i upraviteljice Zagreba�kog kazali�ta mladih, koja je, povezav�i ova dva anga�mana, postigla da ZKM postane �prvo hrvatsko kazali�te koje nastupa u glavnom programu najpresti�nijih europskih kazali�nih smotri�.
Da napravi ovu predstavu, Fabrea je potaknula bolest i smrt njegove majke, a ne�to prije toga i oca. Fabre je mjesecima gledao vlastitu majku u najstra�nijim mukama, jer se borila sa zlo�udnom bolesti, a da nije imala mogu�nost eutanazije, koju ne dopu�taju belgijski, kao ni zakoni ve�ine drugih zemalja. Te muke nije mogla olak�ati nada u izlje�enje, jer nade nije bilo. Fabre se zato pitao za�to joj nije dozvoljen spas u vidu smrti, posebno zato �to patnja koja se zavr�ava smr�u nema nikakvu plemenitu dimenziju. Fabrea su na pisanje pokrenule te intimne i bolne refleksije, te je nakon svega napisao tekst u formi opro�tajnog pisma jednog mu�karca koji govori o slobodi pojedinca da odlu�uje o vlastitom zavr�etku, kad je ve� samo ro�enje potpuno neovisno o na�oj volji. Naizgled kontradiktorno, mada se to me�usobno ne isklju�uje, predstava je s jedne strane i svojevrsni politi�ki manifest i filozofska studija o pojedincu koji izabire da odlu�uje o svom �ivotu i smrti, a s druge strane i oda �ivotu uz duboko po�tovanje prema njemu. Ali, ovaj dramsko-plesni solo (poput sjajnog An�ela smrti, kreiran specijalno za Ivanu Jozi� kao jedinu izvo�a�icu) poprima i mnogo �ire dimenzije, prerastaju�i u neobi�nu scensku poeziju koja djeluje kao poema o ljubavi, o opra�tanju s voljenima, o smrti, ali i kao apoteoza �ivota. Jedan od slojeva izuzetno slo�ene predstave, iako u svojoj pro�i��enoj i kratkoj formi ona djeluje vrlo jednostavno, �ini i blues pjesma Bobbie Gentry Ode to Billy Joe. Iako naizgled jednostavna pjesma, Ode baca velove tajanstvenosti i na pri�u o jednom samoubistvu i razli�itim reakcijama koje ono pokre�e, ali i na Fabreovu predstavu. Stih iz te pjesme � �Another Sleepy Dusty Delta Day� � izabran je za naslov predstave, jer skoro svaka rije� u njemu asocijativno doti�e neke aspekte smrti.
Za Fabrea se ka�e kako je tijelo, u svim svojim aspektima i vidovima, predmet svih njegovih raznovrsnih istra�ivanja. U ovoj predstavi Ivana Jozi� je to Tijelo koje plesom i mimikom govori o bolnim aspektima svoje smrtnosti, ali i o gr�evitoj volji za �ivotom. Ple�u�i, glume�i, pa �ak i vrlo izra�ajno pjevaju�i blues, ova internacionalna umjetnica hrvatskog porijekla pokazuje se kao vrhunska koreografkinja i plesa�ica. Ivana Jozi� nas �ini bolno svjesnima gr�evitog poniranja u nepoznate predjele duhovne dimenzije ljubavi, o�aja, bolesti i smrti, kao i postupnog nestajanja tijela i tjelesnog u materiji, ali i misteriji, dok nam tijelom i mimikom lica pokazuje svu skalu stanja u koja pada �ena koji voli, pati, boji se, nada se i opra�ta od ljubavnika koji je odlu�io da umre. Ali, nema tu fatalisti�kog mirenja sa smr�u i surovim pravilima �ivota. Mnogo je tu vitalisti�kog prkosa, sizifovskog otpora, vedrine �ovjeka koji je izbliza vidio smrt i zato se jo� vi�e divi �ivotu.
Precizna, ali i emocionalno prenapregnuta ekspresija Ivane Jozi�, kao okvir dobija scenografiju ispunjenu elementima slo�enih simboli�kih zna�enja. Izme�u �bre�uljaka� od uglja vozi se mali elektri�ni voz, dok sa stropa vise kavezi s deset kanarinaca, u uglu se ljulja stolicanjihaljka do�aravaju�i nostalgi�an ugo�aj ju�nja�kih trijemova. U tome svemu kre�e se Ivana, u haljini �utoj poput kanarinaca, i pjeva Ode to Billy Joe u blues maniri i ple�e, ple�e... Gledaoci se probijaju kroz �itav niz mogu�ih obja�njenja simboli�nih zna�enja vizuelnih elemenata predstave, dok Fabre ima interesantno obja�njenje: �U Belgiji postoji podru�je koje je prepuno rudnika, a rudari su kao populacija dali mnogo jazz i blues pjeva�a. Osim toga, postoji i druga veza, jer ugljen asocira na nekada�nje vlakove, dok vlak uvijek nosi i melankoli�ni osje�aj odlaska. Rudari su �esto uzimali sa sobom male ptice kad bi se spu�tali u okno. One su osjetljive, i na njima se lako moglo vidjeti kad ponestaje kisika. Kad bi ptica klonula, rudari su znali da imaju jo� samo toliko vremena da iza�u na povr�inu. Tako su i rudari i ptice zapravo stalno bili na rubu �ivota. Pored toga, �uta pti�ica ima i mnoga druga simboli�na zna�enja u razli�itim kulturama. Na primjer, u ikonografiji flamanskog slikarstva one su �esta asocijacija na ljubav � �to je krletka manja, one ljep�e pjevaju o ljubavi.�
Postoje mi�ljenja da je ovom predstavom Ivana Jozi� zabilje�ila napredak kao kompletna performerka koja ple�e, glumi, a sada i pjeva, a da je za Fabrea kao autora to bio blagi kreativni pad. No, rekli bismo, ipak, da je u pitanju predstava koja se ne mo�e vrednovati samo na na�in uobi�ajen za pozori�ne predstave. Jer, u pitanju je poezija u teatru (iako nipo�to poetski teatar) i vrlo suptilno ljudsko svjedo�anstvo, koji imaju neke svoje zakonitosti. I ako si dopustimo da ih sagledamo u pomalo iracionalnim predjelima vlastitog do�ivljaja ne samo predstave kao takve, nego odjeka koje je ta poezija pokrenula u na�em vlastitom do�ivljaju �ivota i smrti, ljubavi i opra�tanja, onda mo�emo prepoznati i umjetni�ku snagu ove Fabreove �Ode�.

O�EKIVANJE IZNEVJERILO O�EKIVANJA
U O�EKIVANJU GODOTA, redatelj: Silviu Purcarete, Teatrul national �Radu Stanca�, Sibiu

Veliki rumunski reditelj Silviu Purc�rete s pari�kom adresom, dobitnik vi�e me�unarodnih nagrada, a me�u njima i Zlatnog lovor vijenca na MESS-u 2006. za sjajnu predstavu Na tri kralja, svojom verzijom Becketovog U o�ekivanju Godota iznevjerio je o�ekivanja publike FSK. Narodno pozori�te �Radu Stanca�, Sibiu, izvelo je neku anemi�nu, prili�no klasi�nu verziju Becketa, uz neke osuvremenjene dodatke koji se nisu najbolje uklopili u kontekst predstave. Precizna re�ija, ali bez strasti i ma�te, kakve karakteriziraju velike re�ije Purcaretea, rezultirala je predstavom koja se tro�i u pukom verbaliziranju. Nije to bila lo�a predstava, ali bilo je to nedovoljno za jedan me�unarodni festival na kojem je publika �u o�ekivanju� ne�eg mnogo mo�nijeg od onoga �to smo vidjeli te ve�eri u Gavelli. I zato je ova predstava na Festivalu pro�la i mnogo gore nego �to je zaslu�ila � mnogi su iskoristili pauzu da napuste predstavu odustav�i potpuno od daljih �o�ekivanja�.

HAMLET, VODA, ZEMLJA I MI
HAMLET, reditelj: Thomas Ostermeier, Schaubuehne am Lehniner Platz, Berlin

Thomas Ostermeier je po drugi put, a Schaubuehne am Lehniner-Platz po tre�i put na FSK. Ekskluzivnost Ostermeierovog gostovanja na FSK je u reputaciji ovog reditelja, ali i u tome �to se to desilo tek osam dana nakon berlinske premijere Hamleta (dok je svoje festivalske premijere predstava imala u julu na Festivalu Epidaurus u Ateni i Festivalu u Avignonu). Cijenjeni njema�ki dramaturg Marius von Mayenburg radikalno krati, prevodi i ponovo ispisuje tekst kako bi ga osuvremenio i politi�ki aktualizirao i kroz njega progovorio o sada�njosti bez mjerila, pravila i sigurnosti u kontekstu suvremenih mehanizama politi�ke manipulacije, korupcije i pomame za lako ste�enom mo�i. Hamletova sumnja hrani se vrlo konkretnim manifestacijama korumpiranosti, iznevjeravanja politi�kih principa, populisti�kih manipulacija i zloupotrebe seksualnosti. Ali, u Hamletovom intelektualnom promi�ljanju svega i dilemi koja nosi njegovo ime, Ostermeier pronalazi i razloga za kriti�ki odnos i prema Hamletu. Ostermeier nagla�ava kako je odsustvo djelovanja onda kada je ono potrebno ne samo slabost i poraz, nego i opasnost koja vodi pravo u individualnu i kolektivnu propast.
U Ostermeierovom Hamletu samo je �est glumaca i oni igraju dvadeset likova, hitro se prebacuju�i iz uloge u ulogu. Samo Lars Eidinger igra jedino Hamleta, koji ionako u svojoj podvojenosti udru�uje mno�tvo uloga. To stalno preru�avanje glumaca korespondira ne samo s Hamletovim postepenim gubitkom osje�aja za stvarnost i shizofrenim poigravanjem s vlastitom ulogom i o�ekivanjima drugih, nego i sa sveop�om dezorijentacijom i manipuliranjem identitetima i ulogama svih. Glumci koji igraju po dvije uloge ukazuju i na dvojnu prirodu njihovu. Osim toga, svi (glumci izuzetno vje�to) svaki �as mijenjaju svoje uloge jer na dvoru, tj. na vlasti, nikada se ne zna ko su stvarni prijatelji, a ko neprijatelji. Lars Eidinger kao Hamlet ipak zasjenjuje sve, ne samo ostale glumce nego i efektne elemente scenografije, videa i svjetla. Njegov Hamlet je pomalo sirov, grub, stalno lavira izme�u hinjenog i stvarnog ludila, debeo i oznojen, o�igledno i sam duboko uronjen u dekadenciju i korupciju vlasti, ali u povi�enom intenzitetu kojim je obojio sve te aspekte svog lika �ivotno je autenti�an, uvjerljiv i mo�an na sceni. Eidinger je spreman za sve � i za klovnovsko poigravanje likom i samim sobom, za repersko koketiranje s buntom i raskala�nom zabavom, za edipovske frustracije, transvestitsku raspolu�enost, groteskno pretjerivanje. U svemu tome ostaje Hamlet, kraljevi� Danske i kralj scene. Iako krunu nosi okrenutu naopako. On je centralni lik predstave, magnet oko koga se vrte sve njene silnice. Uz svoj izuzetno te�ak zadatak da djeluje u �vremenu koje je ispalo iz zgloba�, na samom rubu potonu�a u potpuno bezna�e i ludilo, laviraju�i izme�u djelovanja i kontemplacije, sputan tjeskobom i paranojom, Eidingerov Hamlet se bori da osvoji vlastito dostojanstvo i reafirmi�e identitet koji se rasta�e. Dok odglumljeno ludilo priziva stvarno, a paranoja razotkriva stvarnu urotu i opravdanost svakog nepovjerenja, Hamlet postepeno postaje nama blizak progovaraju�i o nama umjesto nas.
Autor sugestivne muzike, koja daje naglaske i prete�no tamne tonove klju�nim scenama je Nils Ostendorf, suvremeni njema�ki kompozitor i �lan grupe The Silencers i Professor, Doctor, Doctor. Za vrlo funkcionalan video materijal, kojim Hamlet u nekim scenama posreduje samog sebe i zbivanja na sceni koje snima i emituje �in real time�, zaslu�an je Sebastien Dupouey, koji video projekcijama oblikuje neke klju�ne scene. Sjajni scenograf Jan Pappelbaum smije�ta glumce u dva svijeta prezentirana njihovim osnovnim elementima. Naime, iza zavjese od zlatnih lanaca (koja donekle asocira na zlatni kavez) je dvor, svijet dru�tvenih odnosa i borbe za (pre)vlast. Tu se nalazi duga�ki sto za kojim likovi sjede u trenucima porodi�nih i dvorskih gozbi koje odre�uje atmosfera nepovjerenja i licemjernog pretvaranja. Ispred zavjese de�avaju se su�tinske stvari, i to u okru�enju prirodnih elemenata � zemlje i vode. U prvom planu cijelo vrijeme je grob kralja, Hamletovog oca, jer ta smrt sve odre�uje. U zemlju i vodu povremeno zaranja Hamlet, ponekad se valja u blatu s ustima punim zemlje. Nastoje�i razotkriti la�i i stvarima dati njihov prirodan lik i on se prlja i pada u blato u kojem smo svi mi. I na kraju se vra�a zemlji, u kojoj �e zavr�iti i svi ostali s dvora ogrezlog u zlo�inu � i oni krivi i oni nevini. Nakon svega �e ostati neko da prebroji �rtve, �to nas je podsjetilo na na�u nedavnu istoriju i sli�na prebrojavanja.
Mo�e se prihvatiti mi�ljenje da je Ostermeierov Hamlet pomalo populisti�ki u svom udvaranju publici, politi�kom aktualiziranju, grubom jezi�kom osuvremenjivanju, kao i popkulturnom �garniranju� (poput scene u kojoj Hamlet ima hip-hop nastup). Ostermeier je tip rediteljske zvijezde koja zna ugoditi publici i zaintrigirati je, i to obilato koristi. Ima tu i nedosljednosti i gre�aka u srazu klasi�nih i moderniziranih elemenata. Osim toga, originalnost se uglavnom svodi na formu � od prirodnih elemenata vode i zemlje na sceni, video projekcija, scenografije i muzike, pa do prili�no nepregledno �ispreturanog� teksta. Ali, ipak, u toj formi ima i dosta poticajnog za intenziviranje starih zna�enja u novom kontekstu, kao i nekih metafizi�kih momenata koje provociraju upravo materijalno prezentni elementi, a prije svega ki�a i zemlja. Ima u scenama kojima vladaju voda i zemlja i neke o�aravaju�e ljepote, kao i neke tragi�ke rudimentarnosti.

2 ANTIGONE + 5 GLUMACA = JEDAN UNIVERZUM
2 ANTIGONE, Tg STAN, Antwerpen

Belgijska pozori�na trupa tg STAN do�la je na Festival s predstavom 2 Antigone prema tekstovima Jeana Cocteaua i Jeana Anouilha (predstavu kao koproducenti potpisuju tg STAN, Th��tre Garonne, Festival d�Automne, Th��tre de la Bastille). Gluma�ka trupa tg STAN djeluje bez reditelja, postavljaju�i glumce ne samo u sredi�te pa�nje nego i pretvaraju�i ih u kompletne autore predstave. Specifi�nom metodom u kolektivnom radu na istra�ivanju teksta, njegove gluma�ke interpretacije i postavljanja u prostoru potaknuli su mnoge sljedbenike na sli�na istra�ivanja. U slu�aju 2 Antigone STAN-ovci, precizni i dosljedni u konceptu i izvedbi, stvaraju predstavu neobi�ne ljepote. Samo njih petoro � Natali Broods, Jolente De Keersmaeker, Tine Embrechts, Tiago Rodrigues i Frank Vercruyssen � autori su i glumci koji sami stvaraju �itav teatarski univerzum. Neki od glumaca igraju vi�e uloga (sli�no kao i u Ostermeierovom Hamletu), dok glumci koji igraju Antigonu i Kreonta imaju samo tu jednu ulogu. U predstavi, koja je na neki vrlo specifi�an na�in i klasi�na i vrlo suvremena i inovativna, glumci spajaju neki fini patos i kultiviran scenski govor sa suvremenom le�erno��u.
A od dvije Antigone koje smo vidjeli u jednoj predstavi, prva je Cocteauova iz 1922, vrlo kratka i herojski intonirana, u kojoj Antigona izaziva bogove i dovodi u pitanje uspostavljeni red stvari. Druga Antigona je Anouilhova iz 1944, mnogo suptilnija i bli�a dana�njem senzibilitetu, ali i politi�ki aktuelnija. E, upravo taj Anouilh progovorio je sa scene s toliko potresne ljepote da nas je duboko �zdrmao� taj rijetko igrani tekst. A s te dvije Antigone u jednoj predstavi tg STAN suprotstavlja dvije forme, dvije verzije pri�e, dva senzibiliteta, dva do�ivljaja politike, dva metoda glume. Razli�itost dvije obrade Antigone predstavi daje napetost jer je, kako smatra Frank Vercruyssen, �Cocteauova verzija zapravo uskli�nik, dok je Anouilheva upitnik�. I, nakon svega, Antigonu �eka njena dobro poznata stra�na sudbina, dok �e se Kreont, bahat u svojoj apsolutnoj mo�i, ali ne i bez autoironije, mirno, kao kakav izvr�ilac prljavih politi�kih radova i zakona koje sam name�e, uputiti na �sjednicu vije�a�. Ne de�ava li se nama danas, a posebno na ovim prostorima, da i pored razotkrivanja i najproblemati�nijih poteza politi�ara (te bitke danas uglavnom biju samo novinari) sve ostaje po starom i politi�ari mirno odlaze na svoje sjednice...
STAN je skra�enica od: S(top) T(hinking) A(bout) N(ames), nastala u vrijeme kada se �lanovi trupe nisu mogli dogovoriti oko izbora imena. Ali, to ime (koje to nije), dobro se slo�ilo i s njihovim konceptom koji odbija dogmu i klasifikacije. Tg STAN je dosljedno posve�en istra�ivanju umjetnosti glume, poku�avaju�i pozori�ne iluzije zamijeniti studioznim tuma�enjima likova, u kojima se daje sloboda varijacija na sceni. �lanovi ove gluma�ke trupe sebe smatraju �djecom Stanislavskog i Brechta istodobno�, �to je tek donekle kontradiktorno. Efekat o�u�enja posti�u dokidaju�i pozori�nu iluziju i razotkrivaju�i gluma�ki postupak, a u 2 Antigone sve to su sjajno uklopili u direktnost i jednostavnost tragi�kog diskursa. STAN-ovci pa�ljivo odmjeravaju u kojoj mjeri �e uloga �prekriti� glumca ostavljaju�i ga �esto posve izlo�enog publici, �ak i doslovno, u trenucima kada �eka na svoju scenu. Brehtovska podvojenost izvo�a�a i lika posebno je bila nagla�ena tokom izvo�enja Cocteauovog teksta, u njegovoj krutoj deklarativnosti, dok su Anouilheva delikatnost i senzibilnost potakli druga�iji na�in glume, rezultiraju�i emocionalno iznijansiranim ulogama, posebno Antigone Natali Broods. Izgovaranje teksta na vrlo dobrom, ali nesavr�enom engleskom jeziku, da bi predstava �to direktnije komunicirala sa �to �irim auditorijem, dovelo je i do svjesnog oneobi�avanja na jezi�koj i gluma�koj ravni. Gre�ka se ispostavlja kao simptom autenti�nosti, scenske istine, duhovite samosvijesti. I pozornica je dio koncepta razbijanja iluzije, tako da gotovo prazna pozornica sa stolom, nekoliko stolica, �zavjesom� od dasaka iza koje se presvla�e glumci i �ekaju svoj red na sceni, djeluje kao pozori�no skladi�te i gluma�ka garderoba, prostor u kojem se predstava tek priprema, a ne prostor u kojem se ona doga�a.
Sjajna Jolenta De Keersmaeker (narator/hor/dadilja), koja nas je do�ekala gostoljubivo prije po�etka predstave, pobrinula se da se svi smjeste u prepunoj dvorani i dala �uputstvo za upotrebu�, na po�etku predstave duhovito nam je objasnila �ta nas �eka i kako je jednostavnost tragedije ��ista i umiruju�a, jer zna� da nema nade�, dok u drami �stalno strepi� za njene junake i nada� se da �e se spasiti�. Potvrdilo se da zbog toga mo�emo da se predamo �istom u�itku u tragediji koji uklju�uje i smijeh kada prepoznajemo smije�no u tom opu�tenom pristupu tragi�nom. Da je neko unaprijed najavio da �e se publika nekim scenama ove 2 Antigone slatko smijati � to bi bilo te�ko vjerovati. A bilo je upravo tako. Inteligentno i duhovito, ovi neobi�ni glumci pru�ili su nam svoju interpretaciju arhetipske pri�e potaknuv�i nas na razmi�ljanje jo� dugo, dugo nakon predstave. Bilo je dovoljno imati pet glumaca na sceni, skromnu scenografiju, ali i dva velika teksta i tu je bio �itav pozori�ni univerzum. I ne samo da su se koristili malobrojnim materijalnim sredstvima, nego su i dvije drame o Antigoni ogoljene do svoje tekstualne su�tine. Sve se tu �ini privremenim, tek u procesu stvaranja, pomalo sirovo. I uz duhovito naru�avanje pozori�ne iluzije i direktno obra�anje publici, pet glumaca u�inilo je da postanemo svjesni da je i sam tekst proces prezentiranja zna�enja i njegove recepcije, a da je na� do�ivljaj predstave proces koji se mijenja i traje �ak i kada predstava zavr�i.

NAKON IVANOVA � SVE PO STAROM
IVANOV, reditelj: Tam�s Ascher, Katona J�zsef Theatre, Budimpe�ta

Festival je s Ivanovom zapo�eo, a s Ivanovom je i � zavr�io. Bilo je zanimljivo imati mogu�nost pore�enja dva dijametralno razli�ita pristupa istom tekstu. Drugi Ivanov na FSK re�irao je Tam�s Ascher, a izvelo Pozori�te Katona J�zsef iz Budimpe�te. Ova predstava je jo� 2004. na MESS-u dobila Zlatne lovor vijence za najbolju re�iju i najbolju predstavu u cjelini. Sam Ascher za �ehova ka�e kako on najbolje odgovara njegovoj rediteljskoj viziji i dodaje: �Kod �ehova su u jednakom intenzitetu prisutna sva tri sloja: banalna svakodnevica, politika i metafizika. Pitanje je samo za �ime �emo u odre�enom trenutku posegnuti.� A upravo Ivanov, ta gorka komedija, danas se pokazuje kao aktuelniji i nama bli�i od mnogo slavnijih �ehovljevih komada. Ovaj ma�arski Ivanov to �ini jo� o�iglednijim, jer je u potpunosti vjeran tekstu, pokazuju�i da neko osuvremenjavanje u samom tekstu uop�te nije ni potrebno. �Psihologija� likova, svih pa i onih posve sporednih, Aschera najvi�e zanima i zato joj se studiozno posve�uje do najsitnijih detalja. Precizan i jasan rediteljski i gluma�ki metod od svakog glumca tra�i ulogu razra�enu do detalja, ma koliko prostora da u komadu i predstavi zauzima lik koji igra. Ali, taj svojevrsni dokumentaristi�ki realizam u ubrzavanju ritma i umno�avanju zna�enja prema velikom finalu dose�e i neku metafizi�ku ravan.
Atmosfera u koju Ascher smije�ta svog Ivanova nije ni nalik onoj uobi�ajenoj za �ehovljeve komade. Drama je premje�tena u Ma�arsku, u surovo obi�an, vrlo neesteti�an ambijent osiroma�enog miljea iz komunisti�ke ere. To je deprimiraju�i svijet Ma�arske 60-tih, ambijent koji podsje�a i na provincijsku salu za �igranke�, ali i na turobnu �ekaonicu, �to odgovara rastu�oj depresiji razo�aranog intelektualca u svijetu u kojem se vi�e ni�ta suvislo ne da u�initi. U tom prostoru, koji nagla�ava i humornu i tragi�nu dimenziju �ehovljevog svijeta, Ascher detaljno i pedantno razotkriva junake, �to odgovara gotovo medicinskom metodu analize, kakav je nimalo slu�ajno imao sam �ehov. I zato, za razliku od Go�eva koji sve smje�ta u maglu i sivkaste tonove, Ascher sna�no osvjetljava sve na sceni, surovo razotkrivaju�i sve likove. A odbojnost ru�nog i ofucanog ambijenta dodatno poja�ava zastra�uju�u tjeskobu u njima i oko njih, ali i komi�nost njihove situacije.
Analiti�ko predstavljanje postepenog propadanja Ivanova i ostalih likova stavlja te�ak zadatak pred sjajne glumce, koji su tako bitan element ove predstave da sve drugo pada u drugi plan. Svi glumci istovremeno su dali i vrlo slo�ene psiholo�ke portrete, ali i karikature likova. Dosada i otu�enost kao po�asti suvremenog doba dodatno nagla�avaju njihovu karikaturalnost. A kada se potonu�e u ispraznost i ni�tavilo prezentira tako minuciozno, do posljednjeg detalja, onda spoznaja tog ponora u koji Ivanov tone postaje tim prisutnija i potresnija. Erne Fekete s mnogo razli�itih tonova slika slo�eni psiholo�ki �profil� Ivanova, u�iniv�i da Ivanova prepoznajemo u nama samima. I svi ostali glumci odigrali su svoje uloge kao vrhunski profesionalci i predani �fanatici� teatra.
Tokom cijele predstave, a prema velikom finalu sve vi�e, publika emotivno reagira, �as kroz smijeh, a �as na rubu suza. I dok Ivanov opsesivno poku�ava shvatiti �ta se s njim doga�a, tone sve vi�e, i on i svijet oko njega. Interesantno je da i Ascher, kao i Go�ev, scenu Ivanovljevog samoubistva rje�ava na vrlo originalan na�in. Kod Aschera Ivanov bez ispaljenog metka jednostavno pada mrtav. A najbriljantnija scena predstave tek slijedi � nakon �to Ivanov mrtav pada svi likovi zastanu, kao da je filmska sekvenca �zamrznuta� na nekoliko trenutaka. A potom svi nastavljaju svoje radnje kao da se ba� ni�ta nije desilo. Nakon Ivanova � sve je po starom, �ivot te�e dalje, i to se u kontekstu ove drame ne �ini utje�nim, nego okrutno be��utnim. I tragikomi�nim, oduzimaju�i jednom samoubistvu patos i dignitet velikog �ina, spu�taju�i ga u sferu nekog �udnog humora u molskom tonalitetu, ba� kao �to je �inio vje�ni �ehov.

Copyright: Sterijino pozorje 1998-2008.