(Intervju je napravljen za vrijeme Festivala svjetskog kazali�ta u Zagrebu, prije predstave Another Sleepy Dusty Delta Day koju je re�irao Jan Fabre)

�Another Sleepy Dusty Delta Day� je solo performance, �to se �ini pravom formom za vrlo usamljeni�ku situaciju, kao �to je situacija onoga ko do�ivi samoubistvo nekoga bliskog, �to je motiv �Ode to Billy Joe� Bobby Gentry, kao i onoga ko ima iskustvo dugog i bolnog umiranja majke, �to je autobiografski element koji je pokrenuo stvaranje va�e predstave. Da li smo sami u situaciji kada na�i voljeni umru? Da li je to generalno usamljeni�ka situacija?

Fabre: Da, mislim da jeste. Posebno kada umru majka i otac, to je neka vrsta novog po�etka i osje�aj da niste bo�anski, kroz svijest da ste smrtni. S tim dolazi usamljenost.

Va� solo performans, s ne tako puno elemenata na sceni, mo�e se smatrati i vrlo jednostavnom formom. Da li je jednostavnost tu kao primjerena forma kada se govori o osnovnim stvarima kao �to su �ivot i smrt, kao i izbor, uklju�uju�i izbor da se umre?

Fabre: Mo�e se re�i da je stvaranje solo performansa uvijek prakticiranje jednostavnosti, jer izgleda jednostavno, ali vrlo je kompleksno. Tu se istra�uje artikulacija mi�i�a, pokreta, rije�i, svakog daha. Dobar solo izgleda jednostavno, ali vrlo je minuciozan radni proces. Na pres konferenciji ranije sam rekao da moram biti inspiriran da uradim solo, ali to je istra�ivanje i prakticiranje osnovih stvari teatra, pokreta, to je kao ponovno izumljivanje i ponovno pisanje abecede. Zato jo� volim to da radim. Nekad je, nakon produkcija za 20�30 ljudi, dobro vratiti se esenciji. Kad se stvara solo, stvara se intenzitet. Druga�ija je koncentracija, jedan na jedan. To je uvijek otvaranje novih vrata za kasniji rad.

�Another day� je fraza iz stiha �Another Sleepy Dusty Delta Day� uzetog iz �Ode to Billy Joe�, ali je i paradoks da je �jo� jedan dan� samo novi dan u �ivotu ve�ine ljudi, dok je za druge to dan kada se sve mijenja, sve preokrene ili sve stane. Oni koji pre�ive takve dane pitaju se kako da nastave �ivot poslije toga.

Fabre: U tome je i razlog mog naslova. A u nekom ameri�kom smislu, to je opu�taju�i dan. Ali, tu je i pospanost koja je brat smrti, pepeo je tu jer dolazimo iz pepela i njemu se vra�amo. To je i duhovna konotacija koja dolazi iz Biblije.

Tu je i pitanje vremena. Okrutni kontinuitet vremena za one koji nastave �ivjeti nakon �to im neko blizak umre, ali nastave bespomo�no osje�ati tugu i prazninu bez voljenih. Vrijeme postaje bolna nagrada za one koji ostaju.

Fabre: To je na� pristup dramaturgiji ovog teksta. To je u karakteru Ivane Jozi� u predstavi. Ona opro�tajno ljubavno pismo skoro pojede, ona ga �ita stotinu puta. Istovremeno, ona je ljuta, usamljena, ne sla�e se, razumije ga, ima razli�ite emocije, razumije politi�ke i dru�tvene dimenzije pisma. U dramaturgiji teksta i akciji to ide u razli�ite pravce, to je kao leptir, ide u smjerovima razli�itih emocija, poput leptira.

Pro�itala sam da je �Ode to Billy Joe� enigmatski blues o samoubistvu mladog Billy Joea i da je to vrlo upe�atljiva pjesma koja odmah izaziva dejstvo na ljude, ali je i misteriozna. To je pjesma �iji je centralni motiv jedno samoubistvo, ali ona ne otkriva ono �to obi�no zanima ljude kada je u pitanju samoubistvo. Za�to? Ne govori o razlogu samoubistva. A to je i pjesma o zabranjenoj ljubavi i zabranjenom samoubistvu. Tabu i misterija obi�no prate samoubistvo, izbor da uradimo sa �ivotom ono �to �elimo. Tabu i misterija su, nekako, uvijek tu.

Fabre: Sla�em se, rekao bih isto.

Samoubistvo se mo�e shvatiti kao sloboda izbora, apsolutna sloboda izbora. Ljudi nekad imaju pravo na taj izbor. Ali, ponekad je taj izbor oduzet ljudima. Paradoks je da se ta sloboda ljudima oduzima ba� onda kad su jako bolesni i nemaju �anse za izlje�enje. Dugoro�no ne mogu pre�ivjeti, ali im nije dozvoljeno da umru brzo i bez boli. �ta biste rekli o tome? Znam da je to bolno pitanje za vas, ali ste se njime bavili i kroz ovu predstavu.

Fabre: Ja vjerujem u ideju patnje kada ona ima cilj. Ali kada patnja vodi samo u smrt, s njom se vi�e ne sla�em. Mislim da ljudi imaju pravo da odlu�e da ovaj svijet napuste sa svim dostojanstvom.

Izbor da umremo postoji kao mogu�nost barem za neke ljude i u mnogim situacijama, ali izbor da �ivimo �esto je van na�e kontrole. Jednostavno se rodimo i �esto nismo svjesni va�nosti da reafirmi�emo �ivot u svemu �to radimo u �ivotu, svakodnevno. Izbor da se �ivi, a ne samo da se umre, tako�er je vrlo slo�eno pitanje.

Fabre: Mislim da individua koja ima svijest o smrti vi�e po�tuje �ivot. Ve�ina ljudi ne vidi smrt kao va�an dio ciklusa �ivota, vidi je kao ne�to lo�e, neproduktivno, kao tabu. Ovu predstavu sam napravio ne iz nepo�tovanja, nego upravo iz po�tovanja �ivota.

Opro�tajno pismo napisano osobi koja voli onoga koji odlazi u smrt jedan je od centralnih motiva predstave. Koliko je ljubav slaba u bici �ivota i smrti?

Fabre: Mislim da je to jedna od esencija ove predstave i onoga �to se razotkriva igrom Ivane Jozi�. Ona istovremeno razumije intelektualni koncept, ali se emocionalno s njim ne sla�e. Za nju je to konflikt, koliko god otkriva kao privatna i kao scenska osoba. Kada razmi�ljate, postanete pomalo komi�ni, a kada osje�ate, postajete tragi�ni. To je jedan od su�tinskih konflikata unutar predstave.

Te�ko je kada se mora pustiti da ode neko blizak. Nije to problem samo u slu�aju samoubistva, ve� i svaki put kada treba prihvatiti �injenicu da je neko nama blizak umro. Nikad zapravo nismo spremni za to. A va� je stari recept saradnja i kolektivno stvaranje s ljudima koji razmi�ljaju sli�no kao vi, pa tako i s hrvatskom koreografkinjom i plesa�icom Ivanom Jozi�. Jedna od va�ih specijalnosti, ako se tako mo�e re�i, jeste i izra�avanje duhovnog bi�a kroz fizi�ko tijelo. Tu su eros i tanatos, eroti�nost tijela i ples konfrontirani s procesom umiranja. Mora biti prili�no te�ko plesati vizije smrti i reakciju na smrt koriste�i eroti�ne pokrete koji, zapravo, reafirmiraju �ivot kao takav.

Fabre: Nikada ne pri�am s mojim glumcima i plesa�ima o erotizmu ili seksu. Mislim da su nervne �elije te koje igraju, i to onako kakve one jesu. Seksualnost koja se razotkriva u performansu je dar, a ne konstrukt.

Puno je na�ina i formi izra�avanja koje koristite u svojim brojnim umjetni�kim aktivnostima. Va�e predstave mogu se posmatrati i kao vizuelna umjetnost, neki ih zovu �living installations�. Slike u teatru i teatar u slikama prisutni su...

Fabre: Ne, ne sla�em se s tim. Mislim da je tu gre�ka, mislim da teatar i ples imaju razli�itu memoriju od historije vizuelnih umjetnosti. Ja sam na neki na�in umjetnik preru�avanja, koristim sredstva preru�avanja da na�em nove veze, recimo studiraju�i ljudsko postojanje i insekte da bih na�ao nove interpretacije, ali to ne zna�i da su prirodne nauke pogodne za prou�avanje dru�tvenog pona�anja. To su razli�ite oblasti. Naravno, jedni interesi uti�u na druge moje interese. Ali, u mom radu jasno je kada radim izlo�be, skulpture, a kada radim predstave. Ja to ne mije�am, ja nisam �media artist�. Prisutan stav da je moj teatar sav u slikama je pogre�an. Moja scena se temelji na individualnoj snazi, pogledu i inteligenciji mojih performera. Naravno, ja sam vizualni umjetnik i dobar sam u prostornom postavljanju, u strategiji prostora, u raspore�ivanju u prostoru. Ali radim teatar jer vjerujem u ljudsko tijelo koje se znoji, krvari, koje se umara, to �ini teatar, to je drama, ne�to druga�ije od vizuelnih umjetnosti.

Neki �e re�i da ima ljepote u izvjesnosti. �ivot i smrt i sve njihove transcendentalne dimenzije �ine sve nesigurnim. Kako gledati na smrt roditelja i ostalih koje volimo a da nas to ne upla�i i da se ne osje�amo izgubljeni bez njih i bespomo�ni u tome svemu? Mo�da kroz umjetni�ko rekreiranje �ivota i smrti? Kada smo suo�eni sa slabo��u i smrtno��u ljudi, umjetnost nas mo�e bolje pripremiti da �ivimo s tim tako �to �e dati neki smisao smrti. Da li je bolno ponovno zami�ljati i stvarati proces umiranja na sceni i prihvatiti tu smrt kada imamo i li�no iskustvo koje to �ini bolnim? A to je bolan proces i za publiku, jer svi se mo�emo identificirati s nekim dimenzijama toga. Tu, pretpostavljam, ima i neke katarze, kao rezultat va�e predstave. Katarze koja nam poma�e da damo neki smisao smrti i sje�anjima na one koji su nam bili bliski i da prihvatimo njihove sudbine kao ne tako kona�ne.

Fabre: Mislim da je moje pozori�te pozori�te farmacoma. Farmacom je gr�ka rije� i zna�i lijek koji vas mo�e izlije�iti ili ubiti. Da, kao �to ste rekli u svom malom eseju, u mojoj predstavi ima katarze. Moja predstava je na neki na�in utemeljena na gr�koj tragediji, ona je i o herojima u tragi�nim situacijama, ali i o pobjedama. Ali mislim da je esencija ljepote ne�to vrlo ljekovito, jer ljepota na neki na�in lije�i poreme�ene odnose koje mi, ljudska bi�a, stvaramo.