Dino Mustafi�, pozori�ni reditelj, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Sarajevu, direktor me�unarodnog internacionalnog festivala MESS u Sarajevu, boravio je tokom avgusta u Mostaru, pripremaju�i predstavu Zver na mesecu Ri�arda Kalinoskog, koja je premijerno izvedena 3. septembra, na sceni Mostarskog teatra mladih.
Beogradskoj publici Dino Mustafi� poznat je po re�iji komada Tomasa Bernharda Pred penzijom u Jugoslovenskom dramskom pozori�tu, Helverova no� Ingmara Vilkvista u koprodukciji Ateljea 212 i Kamernog teatra 55 u Sarajevu. Gostovao je i s predstavom �etvrta sestra Janu�a Glovackog u Ateljeu 212.
Ovom prilikom, govori o pozori�tu, sebi u pozori�tu, dru�tvu... o pristajanju ili nepristajanju na kompromise.

Za�to ste se odlu�ili za re�iju kao �ivotni poziv?

� Re�ija je na�in �ivota. Mislim da se za re�iju nisam odlu�io ja, ve� sam jednostavno do�ao u poziciju da svijet promi�ljam iz rediteljske vizure. Kada to ka�em, smatram da je re�ija svjetonazor, da je re�ija i filozofija, da je re�ija profesija koja omogu�ava da svoju osnovnu emocionalnu i misaonu intenciju multiplicira� u �to ve�i broj suradnika, umjetnika, prijatelja, kasnije i u publiku, i da onda polako nestane�. Mislim da je re�ija profesija poni�tavanja samoga sebe. Mo�da sam je zato i odabrao.

�ta vas prvo privu�e tekstovima koje odaberete da re�irate?

� Jako se uzdam u prvi �itala�ki impuls, u smislu da li me je neki tekst uznemirio, da li me je negdje zaka�io, da li je ne�to otvorio u mojoj percepciji svijeta, da li sam iz tog �itanja iza�ao bogatiji za jednu druga�iju spoznaju. Volim u tekstovima da otvaram rubne teme, delikatne stvari, jer smatram da je pozori�te mjesto gdje imamo pravo da postavimo najvi�e pitanja, ali to je i mjesto gde dobijamo najmanje odgovora. Pozori�te koje daje odgovore, koje vr�i agresiju na gledaoca, nije dobro pozori�te.

Va�a predstava po Bernhardovom komadu �Pred penzijom� nai�la je na izuzetan prijem u Beogradu. Kako procenjujete pozori�ni �ivot u Beogradu i da li beogradska publika mo�e uskoro da o�ekuje va�e rediteljsko gostovanje?

� Ne znam koliko sam ja kompetentan da svojim povremenim prisustvom, pre svega kao gledalac, a onda selektor festivala i reditelj koji je imao priliku da iza�e pred beogradsku publiku, generalizujem o njoj. Dobrim dijelom je podjeljena u odnosu na �injenicu u koja pozori�ta ide. Pozori�ta u Beogradu su izdiferencirana i �anrovski i stilski, svako pozori�te ima svoje recepciono polje, svoju kriti�ku masu gledalaca. Ono �to ja znam, i �to mi se �ini najzanimljivije u beogradskim pozori�tima, jeste da je to publika koja ima tradiciju odlaska u pozori�te, a zatim kult glumca i kult dobre dramske rije�i, dobro ispisane replike. Odatle proizlazi sve �to je u srpskom glumi�tu uvijek fasciniralo, a to je duhovitost, �arm, iskrenost, istinitost. Da ne nabrajam sva velika gluma�ka imena koja su dobrim dijelom ozna�ila jugoslovensko glumi�te, pa do toga da su zapravo reperi modernosti u re�iji kretali od velikih rediteljskih persona koje su, upravo u Beogradu, nalazile najbolje tlo za nicanje svojih vizija i noviteta, od Bojana Stupice, pa nadalje.

Velika je hrabrost postaviti Tomasa Bernharda na scenu. �ini se da scensko izlaganje Bernhardove poetike zahteva potpuno, precizno predavanje i koncentrisanost. I najmanja oma�ka bila bi vidljiva. U va�oj estetici kao da se �esto pojavljuju minuti ti�ine u kojima se ne de�ava ni�ta, a de�ava se sve. Da li su takvi momenti na sceni za vas izazov?

� To je op�injavaju�e. Za mene ti�ina u pozori�tu ima sakralnost. Ti�ina u pozori�tu mo�e nekada mnogo vi�e da ka�e nego stotine hiljada rije�i. Nekada samo intenzitet reflektora na glumcu, ga�enje i paljenje, mo�e da otvori cijeli jedan mikrosvijet. Ti�ina je teatarski podtekst. Ja se ti�inom koristim kao podtekstom, kontekstom i nadtekstom pojedinih scena u onome �to me zanima. S druge strane, ja jesam proteklih godina radio pisce koji su predstavnici onoga �to se mo�e nazvati literarni teatar ili dramski teatar, teatar rije�i, ali nisu te moje predstave tek tako bile scenske brbljaone, u kojima se bombardovalo koli�inom teksta, nego smo uspjevali kroz gluma�ku radnju i gluma�ki odnos da i najkompleksnije misli pretvorimo u scenski konkretno, �ivotno iskustvo. Mislim da odabir tekstova uvek polazi iz na�eg iskustva. Ako glumac kroz sebe filtrira to iskustvo, ako duboko vjeruje u sebe, ako vjeruje da to �to, igraju�i karakter, igra i dijelom svog iskustva, iz okolnosti u kojima �ivi, iz svog emocionalnog pam�enja... Ako se on u tom trenutku razgoli�uje, kopa po sebi, onda sam siguran da predstava ima pro�u. U takvim stvarima, i kada se doga�aju gre�ke, one su samo tehni�ke naravi. Ja volim teatar s gre�kom, �eznem za istom. Ljudi su zapravo s gre�kom. Nisam pobornik bespogovorno upakovanih, tehnolo�ki izgra�enih teatarskih cjelina. Volim teatar koji je �iv, koji je prisutan, koji mo�e da ima pravo na gre�ke.

U komadima koje odabirate �ini se da je u sredi�tu �ovek sa sna�nim psiholo�kim previranjem koje nije uvek vidljivo. Naro�ito je to izra�eno u komadu Jana Fosa �No� peva pesme svoje� koji ste re�irali u Zagreba�kom kazali�tu mladih. U kojoj meri i za�to vas privla�i minimalisti�ki izraz u pozori�tu?

� To je stvarno najte�i i najsavr�eniji put. Ne mislim da je to slu�aj samo u teatru, ve� uop�e u umjetnosti, u bilo kojem mediju. To je savr�enstvo u jednostavnosti izraza, u lapidarnosti iskaza, bez obzira na to da li je ta forma stara ili nova. U tom smislu su me i privla�ili tekstovi koji su ostavljali prostor da poku�am da re�iju dovedem imanentno iz teksta, iz situacije, iz karaktera i iz glumca, da �to manje �inim stvari koje su spoljna rediteljska sredstva i da poku�am da sve promi�ljam tako duboko, skriven �ak i od samoga sebe. Fos je upravo dobar primjer za to. Fosova inspiracija bili su ljudi iz norve�kih pejza�a koji uvijek u onome neizgovorenom ka�u esencijalne stvari. Tu on tretira vrlo bolnu, savremenu temu: filozofiju dosade, �ivota koji gubi eros, �ivota u kome je radikalni izraz samo smrt, u kome je to jedino uzbu�enje. Meni je bilo zanimljivo kako Fos od po�etka do kraja komad vodi vrlo jasno, bez ikakve potrebe da dramatizira, da gledaoca iznenadi ili da ga prevari. Neverovatno je kako je on surovo istinit. Ja sam poku�avao da to s glumcima na�em na sceni. Fos je jedna posebna literarna pojava, pisac koji je uprizoren u mnogo zemalja, ali razli�ite su reakcije na njega. Predstava koju sam radio, delovala mi je u toku proba da �e biti jako hermeti�na. Me�utim, ona se u Zagrebu dobro igra, dobro gleda. A, opet, nisam imao takav dojam na festivalu u Rijeci, nisam siguran da je kod publike pro�la tu barijeru. �udan je �ivot te predstave i tog teksta.

Za�to ste odlu�ili da postavite �Zver na mesecu� Ri�arda Kalinoskog na sceni Mostarskog teatra mladih?

� Zvijer na mjesecu je potpuno suprotan tekst. Vrlo jasno napisanih karaktera, motivacija i linije radnje. To je melodramski tekst u svim �anrovskim karakteristikama melodrame. Ja volim melodramu, jer melodramu je te�ko igrati u teatru. Za nju je te�ko na�i mjeru. Ona tra�i glumce vrhunske kreacije, ma�tovitosti, glumce s velikom mjerom u emocionalnosti. Malo iskliznu�e iz toga mo�e da vodi u la�nu emociju, patetiku, ki�, neke uzvi�ene tonove uz koje ide negativan i pe�orativan zna�aj melodrame. S druge strane, melodrama nam je potrebna. Ona mo�e da nas ohrabri, mo�e da bude afirmativna kada je u pitanju optimisti�niji i ljep�i pogled na svijet. Dakle, Zvijer na mjesecu u bosanskohercegova�kom uprizorenju ima posebnu te�inu, pogotovo u Mostaru, u gradu koji je pre�ivio najstra�nija razaranja, gdje su du�evni o�iljci i danas vrlo prisutni, gradu podjeljenosti. Upravo ta pri�a o pobjedi �ivota, trijumfu �ivota, jeste ne�to �to je mene privuklo ovom tekstu i ne�to �emu smo mi dali i scensku du�inu. Zavr�avamo predstavu scenom kojom smo dozvali svoje asocijacije kada smo bili sretni, koliko smo se puta nasmijali i kako su to rijetki trenuci u na�em �ivotu. Emigrantska knji�evnost, knji�evnost logora, knji�evnost koja se bavila progonima, uvijek je nosila ideju koju je �alamov, sada parafraziram, opisao na sljede�i na�in: ��ovjek samo opstaje tako �to ru�ne i zle slike bri�e iz svog sje�anja, a prisje�a se lepih i radosnih trenutaka, iako ih je zapravo jako malo.�

Da li i dalje mislite da je generalno mali broj glumaca koji su istinski posve�eni teatru? Da li smatrate da je obrazovanje kod pojedinih glumaca na nezavidnom nivou, i za�to je to tako kada se o�ekuje od glumca da �izgrize� �ivot sa svih strana?

� Te�ko mi je odgovoriti na to pitanje. Radim s glumcima za koje dr�im da su posvije�eni profesiji, da u �ivotu mogu biti samo glumci i da su to. Mislim da su se glumci na na�im prostorima izdiferencirali. Tu su oni koji igraju u vrhunskim filmovima i serijama, i oni koji shvataju da teatar mo�e da bude komercijalan. Generalno, to je civilizacijsko pitanje, pitanje povr�nosti, pitanje profesije, ki�a, ono �to, na�alost, ide uz atribute gluma�ke profesije. Ali, �ak i kada sam u situaciji da, u takvoj varijanti, vidim nekog glumca za koga sam uvijek mislio da je darovit i da bi mi bilo zadovoljstvo sresti se s njim ili s njom, to ne �elim ni da gledam. Prebacim kanal ili uop�e zanemarim tu stvar, jer ne �elim da kvarim predod�bu o gluma�koj umjetnosti za koju smatram da je najkompleksnija izvo�a�ka umjetnost. Promi�ljam teatar iz glumca i mislim da je pozori�te par ekselans gluma�ke profesije.

�ta za vas zna�i ostvariti dobru komunikaciju s glumcem?

� Za mene je to tajna koja se svaki put u procesima odigrava spontano, intimno, intuitivno, suptilno, nje�no. Za mene je taj fluid transfer energije i misli, istinitosti, koji se doga�a izme�u reditelja i glumca; to je �ist teatarski orgazam.

Pre nekoliko godina izjavili ste da u BiH postoji �kriza publike u teatru�. Da li se u me�uvremenu ne�to promenilo?

� Kriza publike proizlazi iz jednog devastiranog �kolskog sistema, obrazovanja i anticivilizacijskog i antiintelektualnog odnosa politi�ke oligarhije prema scenskoj umjetnosti uop�te. Za njih je pozori�te medij koji dobro ne poznaju, u kome se dobro ne snalaze. Pozori�te tra�i intelektualni angan�man, a mislim da to kod nas sve vi�e gubi smisao.

�ini mi se da ste se u istom intervjuu, s izvesnom nostalgijom, prise�ali atmosfere saradnje reditelja i glumaca, teatarskog po�rtvovanja i beskompromisnosti za vreme rata. I pomenuli da se nu�nost kompromisa nametnula u mirnodopskim uslovima. Rekli ste i da su se zahtevali idejni kompromisi. Tako�e, �da je sarajevski teatarski �ivot u�ao u sramne kompromise s publikom�. Na kakve ste kompromise, posebno idejne, mislili? I da li je i danas takva situacija?

� Teatar ne poznaje kompromis. Teatar ne podnosi izdaju. Izdaju svog estetskog principa, izdaju eti�kih principa na kojima po�iva. Teatar je uvijek sumnjiva rabota, mjesto dileme. Ovda�nje vrijeme, ovda�nje stanje duha ne podnosi dilemu. Zapravo, mislim da su ti kompromisi bili najjeftiniji, jer su koketirali s politikom, s novcem, s tr�i�tem, niskom razinom gledala�ke obrazovanosti i kratkoro�no su davali neki rezultat. Ali, dugoro�no za teatar mogu da budu vrlo pogubni. Ja smatram da je teatar elitisti�ka stvar. Kada ka�em elitisti�ka, ne mislim da je to jedna grupa zavjerenika koja, kao neka nadnaravna bi�a, imaju privilegiju na metafizi�ku relaciju s teatrom. Kada ka�em elitisti�ka, mislim da ona tra�i empatiju, ona tra�i kontemplaciju, ona tra�i one procese za koje morate i kao gledalac biti otvoreni u teatru, a za koje mi samo ka�emo da nemamo vremena. Zato mislim da teatar tra�i vrijeme, tajming, mada ovo vrijeme koje mi �ivimo ne mo�e da istrpi taj tajming i zato su kompromisi uvijek bolni. Naj�e��e pitanje koje �ujem u posljednje vrijeme je: �Koliko traje predstava?�

Izjavili ste i da je �bosanskohercegova�ko pozori�te u ozbiljnoj autorskoj, organizacijskoj i tehni�koj krizi� i da se �forsira nacionalromanti�arska i populisti�ka literatura�. Da li prime�ujete bilo kakve znake oporavka?

� Kompromisi su doveli do toga da se teatar promi�lja kao nacionalna institucija koja �e nacionalnim repertoarima, jeftinim manipuliranjem emocija, va�enjem iz arhive petpara�kih romana, pri�ati pri�e o velikim junacima i koja �e, kao najva�nije, pronositi scenom nacionalni barjak, bez �elje da izgovori jednu smislenu re�enicu. Za vreme opsade Sarajeva, �to je zanimljivo, teatar nije bio takav. Mir je donio te pri�e. Ja govorim slede�e: onog trenutka kad su teatar po�ele patronizirati dru�tvene institucije koje ga ne osje�aju iznutra, one od njega prave samo instrumentarij ili oru�e kojim suptilno prenose svoje zapravo politi�ke ideje.

U beogradskom listu �Politika� preneta je, iz lista �Dani�, va�a izjava da Sarajevo �naprosto vi�e nije grad po mjeri �ovjeka� i da je �vlast promijenila oblik nacionalizma i s etni�kog pre�la na gra�anski nacionalizam, suptilan, perfidan, podmukao�. Mo�ete li preciznije da ka�ete kako se to manifestuje?

� Manifestuje se tako da sugra�ani koji �ive pored tebe, koji su druge nacionalnosti ili etni�kog porijekla, mogu da �ive pored tebe, ali �e ih na �alteru do�ekati vjerski pozdrav, svoje dijete �e te�e upisati u �kolu i obdani�te, te�e �e do�i do posla, skoro pa nikako ne�e obavljati javne funkcije... No, bi�e prisutni u dru�tvenom �ivotu: sjede�e s nama u kafanama, restoranima, dolaziti na odre�ene ceremonije, sve�anosti. Pojedinci �e biti i uspje�ni. Kada iza�ete van nekog svog svijeta, van umjetni�kih zajednica, onda vidite da obi�ni ljudi �ive vrlo te�ko. Taj, zapravo otvoreni, etnonacionalizam koji je proizveo krvave sukobe i ratove, preobu�en sada u gra�ansko ruho, nazvao sam perfidnim gra�anskim oblikom nacionalizma, na koji nije imuna ni Evropa sa svim svojim ksenofobijama i rasisti�kim predrasudama. Ali, bosanskohercegova�ko dru�tvo je uvijek bilo koegzistentno i uvijek je imalo ozbiljne tektonske poreme�aje onog trenutka kada se ta koegzistencija naru�avala. Ja sam u tom smislu govorio da Sarajevo uop�e vi�e nije grad po mjeri �ovjeka: od konkretnih �ivotnih problema, od zelenih trotoara, sigurnosti gra�ana.

Bez obzira �to je re�ija svakog komada za vas nesumnjivo novi kreativni izazov, i svaki zahteva poseban pristup, �ta, kada se osvrnete, prepoznajete kao osnovnu nit vodilju u svom rediteljskom radu, neki osnovni motiv ili estetsku i idejnu nameru?

� Mislim da sam jo� uvijek mlad reditelj da bih mogao sam o sebi tako ne�to rije�i.

Va�, da ga tako nazovem, �internacionalni anga�man� je impresivan i pun uspeha. Nema sumnje da je bosanskohercegova�ki prostor za vas tesan. Ali ono �to me interesuje, jeste: koji su va�i osnovni utisci s tih gostovanja i kako procenjujete pozori�ni �ivot na prostoru nekada�nje Jugoslavije?

� Mogu da ka�em da je ex-jugoslovenski umjetni�ki prostor opstao, bez obzira �to su ratovi koji su vo�eni na Balkanu proteklih godina bili i ratovi protiv tog kulturnog modela u kome nas je povezivao jezik. Ti i ja se jako dobro razumjemo, bez prevodioca, bez titla i mislim da jezik, �to ka�e Danilo Ki�, �odre�uje na�u domovinu�. Dakle, moj duhovni prostor ostao je isti od mojih �kolskih dana, pa sada i moje profesije i mislim da je pozori�te taj prostor odnjegovalo, sa�uvalo i nije ga izdalo. Ex-jugoslovenski teatar nije izdao samoga sebe, a to pre svega zna�i da je bio okrenut univerzalnim vrijednostima koje integriraju pojedinca, a ne onim situacijama u kojima se teatar razgra�uje, par�a i destruira.

Kakav je koncept ovogodi�njeg MESS-a? Koje su promene u konceptu u odnosu na pro�logodi�nji?

� Velika je razlika u odnosu na pro�logodi�nji koncept. Ima ve�i broj predstava, a podjeljen je u �etiri kategorije: World Mess, s fokusom na predstave s drugih kontinenata: ima�emo prilike da vidimo predstave iz zapadne Afrike i Ju�ne Amerike, Miteleurope MESS, Future MESS (program za mlade reditelje do 30 godina), zatim i program za najmla�e � Children MESS. MESS �ini 27 predstava u 40 repriznih izvedbi, iz 17 zemalja (Njema�ka, Gr�ka, Hrvatska, Makedonija, Argentina, Brazil, USA, Ma�arska, Srbija, Belgija, Meksiko, Slovenija, Francuska, Benin, Republika �e�ka, �vicarska, Bosna i Hercegovina) s �etiri kontinenta. U prate�im programima MESS OFF su zanimljivi koncerti, izlo�be, promocije novih teatarskih knjiga, workshopovi i okrugli stolovi kritike.

�ta volite da vidite u pozori�tu? �ta je za vas pravo pozori�te?

� Volim pozori�te u kome su emocija i misao iskreni, istiniti. Volim pozori�te u kome, posle odgledane predstave ili realiziranog procesa, pozori�te ima vrlo jasnu subverzivnu djelatnost. Kada ka�em subverzija, ne mislim samo dru�tvena, za koju dr�im da je veoma va�na kada je o pozori�tu re�, ve� i unutarnja. Mislim da pozori�te treba jako da prodrma, da nas okrene naopa�ke, da u tom momentu iza�u stvari za koje nismo vjerovali da ih imamo u sebi, pa nekada i one najmra�nije, skrivene u podsvjesti i kutovima za koje sami sebe iznenadimo da ih posjedujemo.